Velika balerina Maya Plisetskaya preminula je u 89. godini života

Plesačica i umjetnica bila je možda najveći simbol moskovskog Boljšoj teatra

FOTO: ITAR-TASS/ITAR-TASS

Maya Plisetskaya, jedna od najznačajnijih balerina 20. stoljeća i možda najveći simbol moskovskog Boljšoj teatra, preminula je ove subote od srčanog udara u 89. godini života, kako prenosi The New York Times. Dogodilo se to u Münchenu gdje je živjela sve od raspada Sovjetskog Saveza zajedno s mužem Rodionom Shchedrinom, ruskim kompozitorom s kojim je povremeno surađivala. Na njezinu smrt na svom Facebook profilu osvrnuo se i Mikhail Baryshnikov, jedan od najvećih živućih koreografa, koji je istaknuo da je otišla “jedna od najvećih plesačica našeg vremena, muza modnih ikona Yvesa Saint-Laurenta i Pierrea Cardina, prelijepa i graciozna Maya Plisetskaya”.

Velika balerina plesala je na daskama koje život znače i u šezdesetim godinama života, i premda je s vremenom postala tako profinjena umjetnica da je povjesničar plesa Vadim Gayevsky o njoj zapisao kako je “započela tražeći vlastiti stil, a završila je pronašavši svoj osobiti teatar”, životni put Maye Plisetskaye nije bio nimalo lak. Rođena je u Moskvi 20. studenoga 1925. u obitelji Rakhil Messerer, glumice u nijemim filmovima i Mikhaila Plisetskog, sovjetskog diplomata u službi u Norveškoj, gdje je Plitsetskaya provela dio djetinjstva.

Maya Plisetskaya 2013.

Ples pod udarom države

Idilične godine naprasno su prekinute kada joj je otac strijeljan u Staljinovim čistkama 1938., kada joj je bilo samo 13 godina, a majka joj je s mlađim bratom, tada tek dojenčetom, poslana u radni logor i poslije prognana u Kazahstan. Tinejdžericu Mayu odgajali su ujna i ujak, Sulamith Mita i Asaf Messerer, koji su je spasili od sirotišta gdje su djeca “neprijatelja naroda” najčešće završavala i uveli je u svijet kazališta i baleta. Oni su bili solo plesači u Boljšoj teatru i kasnije su predavali na njegovoj baletnoj školi, a malu su Plisetskayu doveli u teatar da uči prve plesne pokrete kad joj je bilo svega 8 godina. Odmah se izdvojila svojim urođenim talentom i nevjerojatnom upornošću.

Malu su Plisetskayu doveli u teatar da uči prve plesne pokrete kad joj je bilo svega 8 godina. Odmah se izdvojila svojim urođenim talentom i nevjerojatnom upornošću.

Iako je ostala bliska s ujakom sve do kraja njegovog života, odnos s ujnom, koja je tražila velike emotivne ustupke na račun svojih usluga, nakon nekog vremena je zastranio i naposljetku potpuno prestao. Kako se Plisetskaya prisjeća u svojoj autobiografiji “Ja, Maya Plisetskaya”, objavljenoj 1994., ujna Mita najviše joj je zamjerila što nije htjela prihvatiti njenog sina Mikhaila Messerera za partnera u moskovskoj izvedbi “Labuđeg jezera”, kada je već bila afirmirana balerina. Sve otada njihova se veza počela postupno hladiti.

Vrhunska majstorica klasičnog baleta

Mada je četrdesetih već bila velika kazališna zvijezda, a vrata društvenih elita su joj se otvarala, Plisetskaya je odrastala i razvijala se kao umjetnica u sjeni Staljinovog režima, pogibije vlastitog oca i progonstva majke. Možda je najtraumatičniji trenutak njezine adolescencije bio Staljinov rođendan 1949., kada je u prigodnoj baletnoj izvedbi bila prisiljena plesati pred njim i članovima NKVD-a, Staljinove tajne policije. Među uzvanicima je bio i Mao Ce-tung. Kasnije je priznala da se naprosto bojala uloviti Staljinov pogled. Ipak, poziv za nastup na proslavi diktatorovog rođendana značio je odobravanje državnog vrha i po mogućnosti veću umjetničku slobodu. Ili upravo obrnuto.

Možda je najtraumatičniji trenutak njezine adolescencije bio Staljinov rođendan 1949., kada je u prigodnoj baletnoj izvedbi bila prisiljena plesati pred njim i članovima NKVD-a, Staljinove tajne policije.

Sve do 1959. bilo joj je, kao i članovima drugih kazališnih trupa, zabranjeno da nastupa van SSSR-a, a i nakon prve američke turneje s Boljšojem iste godine sovjetska birokracija navodno je plesačima oduzela sav prihod od turneje. Ipak, neki Mayini kolege ta sjećanja proglašavaju pretjeranima. No, za vrijeme kasne Staljinove vladavine, pa i poslije, u doba Hruščova i Brežnjeva, ples je u Sovjetskom Savezu doživljavan kao poligon za koreografiju partijskih sletova ili medij uprizorenja većinom klasičnih baleta. Stoga se u Rusiji ples Plisetskaye nažalost kretao u ograničenim gabaritima. Na svoj 80. rođendan prisjetila se: “Do početka sedamdesetih otplesala sam praktički sav klasični balet i zaželjela se nečeg novog”.

One of the greatest dancers of our time, Yves Saint Laurent's and Pierre Cardin's muse, beautiful and graceful Maya…

Gepostet von Mikhail Baryshnikov am Samstag, 2. Mai 2015

Maya Plisetskaya i Rodion Shchedrin, 2009.
Maya Plisetskaya i Rodion Shchedrin, 2009. SI-Ziga/Wikimedia Commons

Neraskidiva veza s Boljšoj teatrom

Granice dopustivog povremeno su se znale otvarati, najčešće igrom slučaja, kao kada je 1960. slavni kubanski koreograf Alberto Alonso dobio priliku da režira u moskovskom kazalištu zahvaljujući prijateljstvu s Fidelom Castrom. Alonso je pruženu šansu iskoristio da postavi vlastitu viziju baletne interpretacije opere “Carmen”, osmišljenu baš za Mayu Plisetskayu. Međutim, i ovu su predstavu vlasti pokušavale skinuti s programa zbog naglašene erotičnosti.

Najdulja i najnježnija veza u Plisetskayinom životu bila je sa suprugom Rodionom Shchedrinom, s kojim je krajem 80-ih napokon napustila raspadajući Sovjetski Savez.

U svakom slučaju, najdulja i najnježnija veza u Plisetskayinom životu bila je s vjernim suprugom Rodionom Shchedrinom, s kojim je krajem osamdesetih napokon napustila raspadajući Sovjetski Savez da bi bila ravnateljica Španjolske nacionalne baletne kuće 1988., te je zajedno sa Shchedrinom neumorno putovala i radila po svijetu dokle god ju je služila snaga. Plisetskayu su nadživjeli muž, s kojim je u vezi bila još od 1958., ostavši mu zauvijek vrlo privržena, te brat Azari Plisetsky, koji je također bio plesač, a danas je poznati kompozitor.

Maya Plisetskaya u mladosti
Maya Plisetskaya u mladosti

No, možda je najveće pitanje zašto Maya Plisetskaya nije pokušala ranije napustiti moskovski Boljšoj, ako su ograničenja sovjetskog državnog aparata za umjetnike bila tako teška. Ona tvrdi da je bila riječ o premoćnoj fizičkoj vezi sa samim teatrom. “To kazalište bilo je nevjerojatno projektirano, od veličine scene do nagiba poda. Ne znam od kojeg je drveta napravljeno. U svim drugim kazalištima pod je ili potpuno ravan ili je nagib prevelik. Plesala sam na svim velikim scenama svijeta, i sa sigurnošću mogu reći da je usprkos svemu scena Boljšoja bila i ostala najbolja.”

Izvor: The New York Times