Nekad je nužno odabrati stranu

Veliki portret Dragana Despota koji je, nakon Othella u Dubrovniku i glavne uloge u iščekivanoj seriji Novine, usred velikog povratka

Njegovu životnu priču donosi Boris Homovec

13.12.2015., Zagreb - Dragan Despot kazalisni i filmski glumac.
Photo: Robert Anic/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

“Nisam izgubljen. Svijet oko sebe nastojim doživjeti umjetnički, a sve te opasnosti i nerede koje gledam držim na distanci od sebe i svoje obitelji…” izjavio je svojedobno Dragan Despot, jedan od značajnijih hrvatskih kazališnih glumaca, s povremenim izletima na televiziju i film, nacionalni prvak Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu (koji je taj prestižni status stekao 1. srpnja prošle godine nakon smrti Zvonimira Zoričića, kao jedini muškarac iz ansambla, ravnopravan s Almom Pricom, jedinom nacionalnom junakinjom HNK-a).

Ovaj vitalni, preplanuli šezdesetogodišnjak prosijede kose, s figurom mladića, u pripijenoj majici, kratkim hlačama i tenisicama ljeto je proveo na užarenom suncu Lovrjenca, gdje je igrao Othella (premijera je bila 20. kolovoza), Shakespearove tragedije originalnog naslova Othello, venecijanski Maurin u pet činova, koju je u prijevodu Vladimira Gerića režirala veteranka Ivica Boban.

Despot je u naslovnoj ulozi tamnoputog moćnog generala u službi Venecije, a partneri su mu Anja Đurinović, nova akvizicija Gavelle kao Desdemona, njegova supruga i sjajni Rakan Rushaidat kao Jago, Otelov podređeni i najveći negativac komada, koji dugo nije igran u Dubrovniku, no postavljen je na Splitskom ljetu, u režiji Eduarda Milera s Mislavom Čavajdom, prije dvije godine.

Jedna od najznačajnijih uloga u karijeri

Za Despota Othello je jedna od najznačajnijih uloga u karijeri, koja je sjajno započela u osamdesetima, da bi od sredine devedesetih počeo stagnirati s rolama, koje nisu bile dovoljno kvalitetne i značajne za današnjeg nacionalnog prvaka. Možda se ovaj Othello Despotu trebao dogoditi još pred petnaest godina, ali obzirom da dobru fizičku konstituciju i psihičku staloženost možda baš danas da svoj maksimum i pokaže sve ono što jest, u punoj životnoj i profesionalnoj zrelosti.

Predstavu još nisam gledao pa ne znam u kolikoj je mjeri Bobanica bila spremna izvući iz Despota zadnje atome kreativne energije, a koliko ga je pustila da sam kreira lik. Što je, prilično često, najveća zamka mnogih redatelja koji u suradnji s jakim, etabliranim glumcima prestaju vući konce i prepuste ih njima. A onda rezultat ispadne polovičan, jer glumci sebe počinju štediti i ne daju očekivani maksimum.

10.07.2016., Ispred crkve Svetog Vlaha, Dubrovnik - Generalna proba otvaranja 67. Dubrovackih ljetnih igara. Photo: Grgo Jelavic/PIXSELL
Generalna proba otvaranja 67. Dubrovačkih ljetnih igara. PIXSELL

Dragan Despot jedan je od onih značajnih kazališnih glumaca, koji je to samo na sceni, pod svjetlima reflektora, dok van njih najradije tone u tišinu, anonimnost i obiteljsku oazu. Nije sklon intervjuima, medijskim istupima, prezire naslikavanje po crvenom tepihu, partije i čestitanja poslije premijera… On bi se najradije tad već zaogrnuo jaknom i krenuo, pognute glave da ga nitko ne prepozna, pješice prema svom stanu u Preradovićevoj, nadomak Marulićevog trga, svojoj obitelji.

Dalazi u Zagreb u 21. godini

Despot nije od onih glumaca koji je sklon razotkrivanju. Oduvijek štiti privatnost. Nikada nije ni u jednom intervjuu razotkrio mirise svog djetinjstva, nije pričao kako je derao koljena u svom kvartu, je li bio veliki fakin, ili uzorni sin? Sudeći po onome što znam o njemu kasnije, logičnije je da je oduvijek bio nekako miran, tih, samozatajan, discipliran i radišan.

Volio bih da me danas Despot demantira i ispriča pravu istinu o svom odrastanju, formiranju i sazrijevanju. Tek nekoliko šturih informacija zna se o njegovoj prošlosti: rođen je u srpnju 1956. u Mostaru, u obitelji u kojoj se nitko nije bavio glumom, ni umjetnošću, gdje je završio školovanje, gimnaziju i čak dvije godine Ekomomskog fakulteta.

Prva glumačka iskustva stekao je u Mostarskom dramskom studiju i već u petnaestoj godini gostovao u Zagrebu, u dramskom studiju Pionirskog kazališta, koji je vodila Zvjezdana Ladika. Tad je već jedna od najzaposlenijih u grupi bila Vitomira Lončar, njegova buduća kolegica s Akademije. U Zagreb Despot stiže u 21. godini, kao potpuni autsajder u kazališnom i kulturnom svijetu.

Glumci igraju nogomet,(1981.). Gornji red: Danilo Popržen, Jakov Sedlar, Pero Kvrgić, Mladen Vasari, Matko Elezović, Mladen Budiščak, Rade Šerbedžija, Zlatko Vitez; Donji red: Duško Valentić, Dragan Despot, Žarko Potočnjak, Damir Šaban, Ivan Goran Vitez (dječak), Milan Plećaš, Matko Raguž, Zijad Gračić, Slobodan Milovanović, Ivica Vidović Sudac - Riki Brzeska
Glumci igraju nogomet,(1981.). Gornji red: Danilo Popržen, Jakov Sedlar, Pero Kvrgić, Mladen Vasari, Matko Elezović, Mladen Budiščak, Rade Šerbedžija, Zlatko Vitez; Donji red: Duško Valentić, Dragan Despot, Žarko Potočnjak, Damir Šaban, Ivan Goran Vitez (dječak), Milan Plećaš, Matko Raguž, Zijad Gračić, Slobodan Milovanović, Ivica Vidović
Sudac – Riki Brzeska

Akademija iz trećeg pokušaja

Fizički je bio zanimljiv, uvijek onako tamnoput, kao gavran crne kose, mršav, pamtim ga vječno u crnoj jakni, trapericama i tenisicama. Imao je veliku želju postati glumac, no to mu nije baš teklo glatko. Pripremajući se za realizacija vlastita sna čitao je Stanislavskog, gledao sve domaće filmove i drame, divio se Alainu Delonu… Za prijamni ga je spremao Ante Vican, poznati glumac iz Mostara, koji je širu popularnost stekao ulogama u serijama Naše malo misto, Čovik i po, Tale i Grlićevu filmu Bravo maestro.

Glumu upisuje iz trećeg pokušaja i ulazi u klasu s Vitomirom Lončar, Renatom Jurković, Rajnom Miloš, Ivicom Zadrom, Duškom Gruborovićem, Borisom Bakalom, Darkom Stazićem… Kad je doznao da je napokon primljen, nitko od njega nije bio sretniji te noći.

Zanimljivo je kako većina Despotovih kolega s klase, primjerice Lončar, Miloš, Bakal i Stazić danas imaju menadžerske karijere, ili status vlasnika kazališta i produkcijskih kompanija. Gruborović, član Kerempuha, preminuo je 2006. od posljedica trećeg infarkta na tv snimanju. Jurkovićka je poslije sjajnog početka, te glavnih uloga u nekoliko tv drama, početkom devedesetih odselila u London, gdje se prestala baviti glumom, udala, ostala udovicom, i danas je se ponovno može sresti u Zagrebu.

Trudio se više od ostalih kolega

Despot je dolaskom u Zagreb bio fasciniran Božidarom Bobanom, posljednjim đakom dr. Gavelle, koju mu je bio glumačkim uzorom, nakon što je ovaj već stekao kultni status brojnim ulogama, poput Don Jere u Gloriji i Macbetha. Dr. Gavella je jednom izjavio: “Glumci u Hrvatskoj su Dalmatinci, Srbi i Fabijan Šovagović”, koja je postala kultnom i prenosila se nekoliko generacija među glumcima, kao usmena predaja. U međuvremenu, možda bi se moglo dodati: “i Hercegovci!”

na rubu pameti
Adaptirao je krležino djelo, u uspješnu monodramu

Postoji i dosta poveznica između Bobana i Despota: oboje su kao provincijalci došli u metropolu, bez ikakvih poznanstava i zaleđa, uspjeli su se probiti do prestižnog statusa u najvećoj kazališnoj kući, nisu bili skloni koketiranju s medijima, vrlo su slični u glumačkom izričaju i oboje se se oženili Zagrepčankama, koje su gradile usporedne uspješne karijere.

A oni koji ih ne vole, tvrde kako su u glumi uvijek isti i pomalo iritantni u toj svojoj čvrstoj, tvrdoj rečeničnoj niti. Despot je oduvijek izrazito cijenio autoritete i činjenica da su mu predavali na Akademiji akademici Nikola Batušić i Ranko Marinković, dr. Bratoljub Klaić, Đurđa Škavić, Zlatko Crnković, ili Neva Rošić i Tonko Lonza, bila mu je vrijedna divljenja i stoga se jako trudio da ne iznevjeri njihovo povjerenje i trudio se za svaki ispit, mnogo više od ostalih kolega.

Studentski dani u osamdesetima

Bio je iskren, strastven, srčan, vrlo isključiv, veliki radnik, koji nije pristajao na kompromis. Ponosio se rodnim gradom i znao reći: “Mostar, to je moj ponos.” Bio je i duhovit. Na jednoj vježbi iz improvizacije, na kojoj su svi studenti trebali osmisliti svoju haiku poeziju, Despot je kao iz topa ispalio: “Kiša pada, šalter nalivpero malter!” I svi su popadali od smijeha. Despot se u vrijeme studija najviše družio s Duškom Gruborovićem Grgom, rodom iz Malog gradca kod Gline, jer bio mu je nekako najbliži, zajedno su, poslije predavanja, lutali gradom kojeg ne poznaju, dijelili jogurt i sendvič s parizerom i sirom.

Tih osamdesetih Zagreb je prštao društvenim životom: doba novog vala, Poleta i Starta, Zvečke, Kavkaza i Stare vure, velikih predstava, poput Peer Gynta i Kiklopa, tuluma, Kulušića, nove generacije glumaca, redatelja, pisaca, arhitekata, novinara, koje su živjele intenzivno, vječno na ulici i stvarale projekte, koji se danas smatraju kultnima.

Smrt trgovačkog putnika; 1998. u HNK
Smrt trgovačkog putnika; 1998. u HNK

Kultni status imali su u Zagrebu i Idoli, Ekatarina velika, Električni orgazam, kao i Oliver Mandić. Despot se samo okrznuo o taj milje. Pred Zvečkom bi zastao i popio kavu, na putu do Akademije, nikad se nije u potpunosti uklopio u zagrebački društveni milje… I dok su zvijezde glumišta i medija već bili Mira Furlan i Božidar Alić, Despot je nekako još sve to promatrao iz prikrajka. Oni koji su ga bolje poznavali, tvrde kako je oduvijek bio osjetljiv, nježan, pažljiv, emocionalan, tipičan Rak u horoskopu.

‘Nikad se neću oženiti glumicom’

Kad bi na probi u kreativnom zanosu fizički nezgodno povrijedio kolegicu, ispričavao bi joj se danima poslije. Nikada nije prešao profesionalnu liniju odnosa s kolegicama iz klase, bio je vrlo radišan, prisutan na svakom predavanju i vježbi, a ubrzo je kao takav postao ljubimac profesora Lonze, u čijoj klasi je i diplomirao Macbethom.

BBC je 1979. snimio A performance of Macbeth, jednu od najboljih ekranizacija ikad te Shakespereove tragedije, s Ianom McKellenom i Judi Dench, a Akademijina produkcija Macbetha s Despotom i Majom Freundlich kao lady Macbeth (iznimno talentiranoj glumici, koja je karijeru okrenula početkom devedesetih u publicističko-političkim desničarskim vodama) pamti se u kazališnim krugovima do danas.

30.12.2014. Zagreb - Nakon premijere drame 'Vucjak' u HNK-u odrzan je domjenak. Dragan Despot, Anja Sovagovic Despot. Photo: Goran Jakus/PIXSELL
Anja i Dragan nakon premijere Vučjak, u HNK u Zagrebu, 2014. PIXSELL

Iako mu je u mladosti i tijekom dolaska u Zagreb moto bio “Ma, nikad se neću oženiti glumicom!”, sudbina mu je namijenila drugačiji scenarij. Anju Šovagović, zagrebačku razmaženu, talentiranu i ambicioznu kći barda hrvatskog glumišta, koja je oduvijek bila štreberica, istovremeno pohađala Klasičnu gimnaziju i srednju glazbenu školu, svirala violončelo (uvjerena tad kako je njezina profesionalna budućnost na Muzičkoj Akademiji i zvanju čelistice), učila jezike.

Prve značajne uloge

Živjela je s roditeljima, mamom Majom, profesoricom hrvatskog jezika u gornjogradskoj gimnaziji, slavnim ocem, kojeg nikad nije bilo kod kuće i mlađim bratom, obiteljskim enfant terribleom Filipom, na dobroj adresi, u Mesničkoj i imala baš sve od rođenja. Upoznao ju je tijekom rada na prvoj zajedničkoj predstavi, Shakespearovoj Oluji s Histrionima u režiji Zlatka Viteza. Anja je tad imala 17 i igrala Mirandu, Despot Ferdinanda u 24. godini. I ništa se među njima tad nije desilo. Anja je, potom, bila u vezi s Krešimirom Dolenčićem, redateljem koji ju je i formirao, te lansirao u generacijski kultnim predstavama Oženih se vješticom, Bilo jednom u malom gradu, Dundo Maroje grupe Lift.

Despot je poslije diplome igrao u Trešnji i Komediji, da bi se od 1983. skrasio u Hrvatskom narodnom kazalištu, iste godine kad je u njega iz Gavelle prešao Božidar Boban. Dvije su značajne uloge koje je Despot odigrao u prvim godinama angažmana: Giovannija u Šteta što je kurva, u režiji Georgija Para, pored Mire Furlan, nove dramske prvakinje u naslovnoj roli, te Christiana u nezaboravnom Cyranou, s Mustafom Nadarevićem i Dubravkom Ostojić.

Kad je u HNK angažiran etablirani rumunjski redatelj Hore Popescu za glavne uloge u svojoj adaptaciji kultna Bugakovljeva romana Majstor i Margarita odabrao je Miru Furlan i Despota. Probe su krenule, dok je Despot, pripremajući Bezdomnog, brzo pronašao u dogovoru s redateljem ključ za ulogu, Furlanica je bila na svakoj probi u nesuglasju s rumunjskim redateljem oko vizije Margarite. U polutami gledališta sjedila je i svaku probu promatrala Ena Begović.

Scenski šarm na pozornici

Kad je tjedan dana pred premijeru Mira Furlan demonstrativno napustila projekt, najlogičnije je bilo da je Popescu zamijeni s Begovićkom, koja je cijelu ulogu znala napamet, promatrajući slavniju kolegicu. Despot je ubrzo kao novu partnericu umjesto Furlanice, koja je sve češće boravila u Beogradu, dobio Enu Begović s kojom je igrao i u Antigoni, dok je on bio Hemon. Godine 1986. odigrao je dvije najznačajnije glavne uloge na matičnoj sceni: Melkiora u Kiklopu (uskočio je nakon Šerbedžije) i Horvata u Vučjaku, obje u režiji legendarnog Koste Spaića.

U ovoj drugoj ponovno mu je partnerica bila Mira Furlan, u za nju netipičnu rolu Marijane Margetićke i to je bila posljednja zajednička predstava, prije njenog napuštanja HNK. Jednu od najboljih rola dao je u karijeri sredinom devedesetih, kad je tadašnji intendant Paro doveo američkog redatelja Stevena Kenta, koji je postavio dvije sezone zaredom: Tramvaj zvan žudnja i Smrt trgovačkog putnika (s Mustafom Nadarevićem u naslovnoj roli). Kao Stanley Kowalski, Despot je nabacio tjelesnu masu, izbildao se u teretani i bio dostojan partner maestralnoj Almi Prici kao Blanche. Bili su dostojni filmski nedostižnih Branda i Vivien Leigh i uistinu se tražila karta više.

09.02.2011.,Sibenik-U HNK u Sibeniku veceras je prikazana drama autora Amira Bukvica Tko je srusio berlinski zid gostujuce glumacke druzine Histrion.Igrali su Dragan Despot,Ecija Ojdanic,Sinisa Popovic i Tara Rosandic Photo: Dusko Jaramaz/PIXSELL
Drama Amira Bukvića ‘Tko je srušio berlinski zid’ PIXSELL

No, ono što je Despotu uvijek nedostajalo, bio je scenski šarm. Kad bi na veliku pozornicu HNK u proteklim deceijama izašli jedan Lonza, Drach, Bašić, Buzančić, Milivojević, Nadarević, ili, povremeno, Šerbedžija oči su bile uprte samo u njih. Njihov personality je bio toliko jak da su svi ostali na pozornici bili zasjenjeni. Kad je na sceni Despot, mi mu vjerujemo kao glumcu, on je uvijek neopisivo i pravilno točan, glasovno snažan, tehnički maksimalno dotjeran, ali mu nedostaje još ono nešto. Ono s čime se, kako mi je jednom rekao Relja Bašić, čovjek rađa i ne može se nikakvim sredstvima naučiti. Karizma i šarm.

Despot i film se baš i ne vole

Vidljivo je to i u posljednjoj ulozi u Tri zime, u kojem igra Vladu Kosa, oca zagrebačke obitelji, ulogom u kojoj odskače od ostatka obitelji tvrdim hercegovačkim izgovorom, a u nekim zajedničkim scenama s Marinkovićkom, Đokićkom i Anićkom, mlađe kolegice ga pojedu.

Despot i film se baš ne vole. Debitirao je u epizodnoj ulozi 1979. u Vrdoljakovoj ratnoj drami Povratak, smještenoj u jedan dalmatinski gradić 1942., pored zvjezdanih Dvornika, Šerbedžije, Šovagovića, Milene Dravić i Dušice Žegarac, a s njim su led probijali Matko Raguž, Zoran Gogić, te s klase Renata Jurković i Duško Gruborović. U Priči iz Hrvatske, vrlo nategnutoj i sterotipnoj domoljubnoj drami Krste Papića, imao je prilike odigrati glavni lik političkog emigranta. No, bio je papirnat.

Gamulin ga je angažirao za Sedmu kroniku, promašenu dramu o Golom otoku, potom Polaganu predaju, Ivanda za Konjanika. Šogor Filip Šovagović uzeo ga je za uloga tajkuna u filmskom prvijencu Pušćoj Bistri, filmu koji je razumio samo redatelj i par njegovih prijatelja, a nije bilo ni puno više gledatelja, koja je Despotu donijela iznenađujuću Zlatnu arenu za epizodu.

Na televiziji mnogo više uloga

U priči iz zagrebačkog krimi podzemlja Cvjetni trg, posljednjem Papićevom filmu, prvi puta pred filmskom kamerom bio je izravan partner supruzi. No, film je loše prošao. Nedavno smo ga vidjeli u karikaturalnoj i prilično besmislenoj epizodi Tita s bijelom pudlicom u Narodnom heroju Ljiljana Vidića, gledanom Vitezovom filmu. Dovršio je snimanje ratne drame Mrtve ribe plivaju na leđima Kristijana Milića, prema scenariju Josipa Mlakića, kojeg producira Slaven Knezović, u kojoj se pojavljuje cijela kompresarija hercegovačkih glumaca, pa se našla uloga i za Despota.

S televizijom je imao više mogućnosti: pamte se glavne uloge u tv filmovima U pozadini Puhovskog, prema drami Miroslava Feldmana, adaptacija Tuđinca Ede Galića, dok je prepatetičan bio u promašenoj sapunici Zora dubrovačka. Gledali smo smo ga u solidnoj Vinceovoj seriji Počivali u miru, a vidjet ćemo ga ove jeseni u potencijalnoj hit seriji Novine (možda je Matanić iz njega uspio izvući nešto što još nismo vidjeli na ekranu).

Despot je tipični kazališni glumac, baš poput Pere Kvrgića, čiji stil prenaglašene glume i fizičkog karikiranja film nikada nije podnosio, kojima sve ono što im prolazi na sceni, pred kamerom, naprosto, ne funkcionira. Kamera je prokleta i sve razotkriva. Svojedobno mi se Despot požalio kako nije mogao dobiti pravu filmsku priliku, kad su sve dobre glavne uloge igrali srpski glumci, od Mikija Manojlovića, Branislava Lečića, do Lazara Ristovskog.

dragan-despot-and-tena-jeic-gajski-in-narodni-heroj-ljiljan-vidic-(2015)
Uloga Tita u filmu ‘Narodni heroj Ljiljan Vidić’

‘Na rubu pameti’ pun pogodak u karijeri

No, nepodnošljiva lakoća kretanja, mimike i svakog pogleda na ekranu kojeg imaju glumci iz regije, koji ne nose stigmu gavelijanske škole glume, je ono što film obožava, a većini hrvatskih glumaca srednje i starije generacije manjka. Nove generacije glumaca više se razvijaju uz kameru, te su poslednjih godina njihovi rezultati na ekranu gledljiviji. Zato, nije svaki dobar glumac u teatru, dobar i na filmu. Samo najveći to čine s podjednakom lakoćom i sigurnošću, bez trunke grča.

Nakon što je godinama odbijao igrati u matičnom kazalištu, nezadovoljan ponuđenim, samtrajući kako je nedovoljno iskorišten u svojim najboljim godinama, odlučio se 2004. samoaktivirati, adaptirao je Krležin roman Na rubu pameti, dramatizirao ga, režirao i odigrao kao monodramu, a tad još aktivnog Arsena Dedića zamolio da mu sklada glazbu. To se pokazalo punim pogodkom, jer je kao glumac dokazao i sebi kako je još u dobroj formi, a zaredale su mu i neke od najznačajnijih nagrada: Dujšinova, Nazorova, Marul, odigravši je 150 puta do sada…

Posljednjih godina posvećen je pedagogiji. Nakon što je prestao predavati na Akademiji, danas uz redovnu plaću nacionalnog prvaka, zarađuje predajući glumu, govor i scenski pokret na sveučilištu Libertas, pored Branke Cvitković i Žarka Potočnjaka. Vrlo je brižan za svoje studente, koji plaćaju godišnju školarinu od 50 tisuća kuna, skrbi za te mlade ljude s neizvjesnom perspektivom, pomaže im koliko može, svjestan kako je i sam prije četrdeset godina bio u njihovim cipelama.

Politički aktivizam glumca

Dragan Despot i politika posebno su poglavlje. Svih ovih godina sklanjao se od bilo kakvih javnih političkih izjašnjavanja, no prema onome gdje se sve pojavljivao, kome je javno pružao potporu, s kime je viđen i na čijim promocijama je iščitavao raznorazne tekstove, posve je jasno da je rigidno desnog opredjeljenja.

Bio je narator Sedlarovih filmova Sveta Hrvatska i Jasenovac, pojavio se na sprovodu Zvonka Bušića, prisutanje na skupovima potpore Gotovini, predstavljanju Ivankovićevih knjiga za što je sa suprugom, navodno, dobivao prilično unosne honorare… Spominjao se kao jedan od osnivača pokreta Hrvatski plamen, čiji je cilj bio ulazak Zvonka Bušića, bivšeg terorista, u Sabor. A na inauguraciji hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović, za koji je scenarij napravila Anja, recitirao je Himnu slobodi.

Bio je osmi na popisu 50 kulturnjaka koji su dali svoju potporu Domoljubnoj koaliciji i Tomislavu Karamarku, uoči predizbornog skupa HDZ-a u Areni. A nije tajna kako i supruga i on vole Thompsona, kojeg oboje smatraju sjajnim glazbenikom. Aktivan je član hrvatske udruge Mostar u Zagrebu, u kojemu se okupljaju Hercegovci u metropoli, a među kazalištarcima i Bobo Jelčić, Goran Matović, Matko Raguž, Slaven Knezović, Goran Bogdan, Ornela Vištica

Svađe s redateljima u HNK

U kazališnim krugovima šuška se kako je upravo Anja svojim utjecajem u HDZ-ovim krugovima lobirala u dva poteza: da Despot postane ravnateljem Drame HNK-a, za vrijeme ravnateljstva Ane Lederer, te da ga se proglasi nacionalnim prvakom. Kad je postavljen ravnateljem Drame 1. siječnja 2005. bombastično je najavio u medijima kako je s gradonačelnikom dogovoreno da se drama HNK prebaci u dvoranu kina Zagreb, gdje bi im trebala biti stalna scena.

Najavljivao je u svom mandatu renesansu HNK, te dovođenje nekoliko značajnih redatelja. No, s mjesta ravnatelja Drame smijenila ga je već početkom veljače 2007. upravo intendantica, zbog nanošenja financijske i reputacijske štete matičnoj kući. Prvo se posvadio sa slovenskim redateljem Tomažom Pandurom čiji je raskošni spektakl Barok trebao biti postavljen, no ovaj je, uvrijeđen, odustao, a potom i s mađarskim redateljem Laszlom Bogassyem, koji je pripremao Kralja Leara.

Jedan dan Despot je upao na probu predstave i počeo prigovarati redatelju na njegovoj koncepciji. Rekao mu je kako je spreman i osobno, umjesta Danka Ljuštine, odigrati kralja Leara i odmah početi puštati bradu za glavnu ulogu. Ugledni mađarski redatelj prekinuo je probu, spakirao se i zauvijek otišao iz Zagreba, poslavši intendantici pismeno objašnjenje svog odlaska, zbog “živčanih amatera koji se petljaju u njegovu umjetničku viziju projekta”.

Brak nakon samo četiri dana

Vidno rastrojen, Despot je isprva odbio podnijeti ostavku, vikao kako su ga oba redatelja, i slovenski i mađarski, prevarila, kako mu intendantica ne da disati, ali da ima podršku svih glumaca iz ansambla. Okupio ih je, održao vatren govor i ucijenio da se izjasne podržavaju li ga da ostane ravnateljem Drame. Dio kolega, razočaran ovakim stavom, napustilo je skup i tako je Despotovo ravnateljstvo neslavno završilo.

A Despot osobno? Čini se, sušta suprotnost likovima koje igra, te ponekad nepredvidljivom ponašanju iza scene. Kad je na Dubrovačkim ljetnim igrama igrao Romea u Romeu i Juliji u Kunčevićevoj režiji 1986. (Julija je bila Alma Prica), planula je neočekivana ljubav između Anje i Despota. Nakon samo četiri strastvena dana, odlučili su se vjenčati. Nastao je šok u obje obitelji. Despot je došao isprositi Anju u Supetru na Braču, gdje njezina obitelj ljetuje.

13.12.2015., Zagreb - Dragan Despot kazalisni i filmski glumac. Photo: Robert Anic/PIXSELL
13.12.2015., Zagreb - Dragan Despot kazalisni i filmski glumac. Photo: Robert Anic/PIXSELL
PIXSELL

Fabijan Šovagović poznavao je i cijenio talentiranog mlađeg kolegu, bio je isprva kategorički protiv da mu povjeri mezimicu za cijeli život : “Ma, bićete kruha gladni, ‘ bem mu Boga!” A onda kimnuo, pružio ruku Despotu i rekao: ” Ajde, Bog vas blagoslovio!” Prije vjenčanja na kojemu su im na tulumu svirali Prljavci i Film, Anja je prvi puta upoznala Despotovu majku Matiju, koja joj se, zaljubljena u sina, pohvalila: “Krasnog ste momka dobili u obitelj”.

Jedan od najsrenijih glumačkih brakova

Iako su im mnogi predviđali brzi krah, Anja Šovagović i Dragan Despot imaju jedan od najdugovječnijih i, čini se, najsretnijih brakova u zagrebačkom kazališnom krugu (poput Rošić i Lonze, Kunčevića i Ipše, Lončar i Šimića, Gavrana, Nola, Erakice i Svrtana…), s dvoje djece: Anom , studenticom francuskog i engleskog i Josipom, gimnazijalcem, koji bi mogao krenuti stopama roditelja. A 2011. za srebrni pir obnovili su zavjete, kod patera Zvjezdana Linića u Samoboru.

Odmah je u njihovom odnosu sve bilo jasno od prvog dana. Despot preuzima ulogu glavnog kuhara, nabavljača i domaćina, dok je Anja šefica organizacije. I tako je do danas… Sigurno nije nimalo lako svih tih godina nositi se s karakterom i temperamentom Anje, koja je istovremeno zahtjevna, kapriciozna, hirovita, bučna, svađalački nastrojena, misleći kako je uvijek u pravu, dok istovremeno može biti beskrajno šarmantna, zabavna, duhovita, smiješna, zajebantica, pravi vrag…

Marija Kohn mi je za nju nedavno prokomentirala u svom stilu: „”A ona Šovagovićka, zna dobro zalumpat, al’ za ministricu nije.” U svojoj knjizi Kad se ima kome dati Anja je prepričala jednu od besmrtnih epizoda s zajedničkog ljetovanja na Supetru. Dok su bili zajedno s Fabijanom, Despot prvog dana po dolasku iz Zagreba primjeti kako mu nema nigdje crnih kupaćih gaćica.

Filmske scene u stvarnom životu

Anja i on sve su pretražili i zaključili kako su ih sigurno zaboravili spakirati. Nakon par dana, jednog jutra Šovagović senior sjedi na terasi, čita knjigu noseći crne kupaće gaćice. Anja ga ugleda i krikne: “Tata, otkud ti te gaće. Pa to su Despotove!” Fabijan odmahne rukom: “Šta vičeš? Ja ih naš’o, pa navuk’o. U čemu je problem?“

Svako jutro već godinama Despot se prvi budi u obitelji, dok djeca i Anja još spavaju. Kuha kavu, priprema doručak i već u osam kreće prema Dolcu, u nabavku. On je taj koji svaki dan kuha ručak, vodi brigu o domaćinstvu, obavlja sve popravke i fizičke poslove. Ista je situacija i na godišnjem odmoru obitelji Šovagović-Despot. Despot ide prvi u nabavku biciklom, priprema razne delicije, vrši sitne popravke, uči sina kuhati, dok se Anja i kći sunčaju i kupaju.

Iz putovanja u Vučjak
Iz putovanja u Vučjak

A po povratku s godišnjeg odmora s Brača koncem kolovoza, uoči početka nove školske godine i kazališne sezone, svake godine ponavlja se ista, gotovo filmska scena: Despot kao brižan otac i suprug, skrbi o klincima, nosi sve kovčege, torbe, bicikle, role, nakon što je zaključao kuću, obavio fizičke poslove, skuhao i pripremio hranu… Despot brine i o najsitnijem detalju, u znoju lica svog, dok Anja s velikim crnim šeširom, super sređena, na natikačama, s širokim osmijehom i crvenim ružem, zaštitnim znakom imagea, izlazi poput dive iz kombija. Despot je pogleda i prokomentira: “Jadna moja Anja, ništa mi se nije odmorila!”