Veliki slikar Damir Sokić večeras u Francuskom paviljonu ima izložbu; predstavlja svoje skulpture
Sokićevu izložbu pod nazivom 'Skladište moderne' možete pogledati do 29. lipnja
Skladište moderne naziv je nove izložbe zagrebačkog umjetnika Damira Sokića, postavljene u Francuskom paviljonu u sklopu Studentskog Centra u Zagrebu. Ovog omiljenog profesora slikarstva na Likovnoj akademiji, kojeg su nedavno, unatoč negodovanju studenata, odlučili poslati u mirovinu, nikada nije napustila želja za stvaranjem. Radovi su nastali, objašnjava nam, na temelju trideset i tri skice koje je davnih dana nacrtao u New Yorku, gdje je tada živio. “Kada sam pronašao te skice koje sam nacrtao 1988. godine, odmah mi se nametnula ideja da nešto napravim s njima pa sam se odlučio za seriju skulptura”, objašnjava Sokić.
U seriji se nalazi desetak bojanih skulptura od sirovog drveta i to u oblicima kocke, kvadra i drugih geometrijskih tijela od kojih je, objašnjava Sokić, složio neku vrstu asamblaža. “Sve sam radio sam. Mogu reći da sam ih prilično sporo, s kontemplacijom i dubokim osjećajem mazio skoro godinu dana. Bila je to lijepa i teška godina”. Jedna od skulptura podsjetila nas je na Rubikovu kocku, ali Sokić objašnjava kako mu niti u zadnjoj primisli to nije bila intencija. “To je samo koincidencija u formi”, dodao je umjetnik.
Glava mu je modernistička kao i zanos
Izložbu je nazvao Skladište moderne jer mu je glava, kaže, modernistička, a iz nje izlazi zanos koje je razdoblje moderne imalo u svojim počecima. “To je onaj nevin i naivan zanos, kako to već ide s utopijama. Možda nisam niti tip koji evoluira, a niti mutira. Činjenica da mi je atelje u Galićevoj zgradi, a i da je Francuski paviljon dio takve paradigme možda je također sugerirao naziv izložbe”.
Dobro se, kaže, sjeća kako su nastale skice, a isto se tako sjeća i svoje zbunjenosti Amerikom, predodžbom o njoj i realnosti kako ju je tada shvaćao. “Šamarala su me tada nova iskustva pa sam brzo i lako mijenjao mišljenja i ideje i zato nisam te skice tada iskoristio”, otkriva Sokić, te nam na pitanje osjeća li nostalgiju za tim gradom odgovara negacijom.
“Svijet se od tada promijenio, a o sebi da i ne govorim. Da podsjetim samo da je to bilo vrijeme egzaltirane Milton Friedmanove ideje danas omražene u mislećih ljudi. Ekonomske i naravno političke posljedice zaoštrile su i polariziraju mišljenja u svim područjima pa i u umjetnosti. Poseže se za izvornim idejama sa sviješću o greškama, ako to možemo tako lako nazvati tek greškom. Dakle nema veze s nostalgijom. Ja nostalgiju vežem samo uz osobe jer mi je to jedini smisaoni prostor koji me ispunjava.Ostalo je samo sudbina.”
