Kultura

Veliki Zoran Predin, kantautor koji je davno probio granice dežele: ‘Pjevam i na jugoesperantu, jeziku koji ne postoji, ali svi ga razumiju’

Mladen Pleše razgovara s umjetnikom koji već četiri desetljeća oduševljava regiju

FOTO: Sandro Lendler

Predin je jedan od rijetkih umjetnika koji raspadom Jugoslavije nije izgubio ni slušatelje ni tržište. 'Smatram se graditeljem mostova na ovom našem području, koji se sada zove regija. Mi smo srodne duše, vežu nas povijest, kultura, sport, umjetnost, kulinarstvo … Na tome cijelo vrijeme radim, a rezultati pokazuju da u tome i uspijevam.'

Zoran Predin, 63, slovenski kantautor, pjesnik, skladatelj, autor filmske i kazališne glazbe te pisac, nastupom na nedavno završenom 9. Festivalu svjetske književnosti u Zagrebu, zaokružio je jedinstvenu prisutnost u kulturnom životu Hrvatske. Već gotovo četrdesetak godina, najprije kao osnivač i vođa kultne slovenske rock grupe Lačni Franz, potom kao kantautor i pjevač, Predin nastupa diljem Hrvatske.

Objavio 43 albuma te napisao oko 400 pjesama. Autor je četiri zbirke uglazbljenih tekstova, Praslovan, Sonček je, Brez kravate in vezalk i Poljub, ki riše ustnice. Autor je knjige Druga žena u haremu, zbirke kratkih priča Glavom kroz zid te knjige Mongolske pjege koja je predstavljena na ovogodišnjem Svjetskom festivalu književnosti.

Posebnu pozornost hrvatskih ljubitelja glazbe izazvao je sjajnim albumom Zoran pjeva Arsena, s pjesmama Arsena Dedića, gala koncertom Ljubavnik iz ormara u dvorani Lisinski sa Zagrebačkom filharmonijom, dvostrukim albumom Tragovi u sjeti koju je snimio s pijanistom Matijom Dedićem i jednim od najboljih svjetskih django gitarista, pokojnim Damirom Kuruzovićerm.

Jezik koji ne postoji, ali svi ga razumiju

Dio tajne uspjeha Zorana Predina u Hrvatskoj leži i u činjenici da sjajno govori hrvatski, jer osim što se povremeno osjeti slovenski naglasak, nitko ne bi pogodio da mu to nije materinji jezik. Njegovog fonda riječi ne bi se posramili ni mnogi znalci hrvatskog jezike.

„Od kako sam počeo prijateljevati s kritičarima Darkom Glavanom i Draženom Vrdoljakom, a posebno s velikim glazbenicima Boškom Petrovićem i Arsenom Dedićem, odlučio sam naučiti hrvatski. Prijelomni trenutak dogodio se kad me Arsen nagovorio da počnem i pisati pjesme na hrvatskom jeziku. Danas čak neke svoje izvorne tekstove pjesama na hrvatskom prevodim na slovenski jezik ili napravim njihov prepjev.“

Predin se pohvalio kako ima dva sjajna lektora za hrvatski jezik. To su književnik, novinar, publicist Boris Dežulović, koji je ovladao svim tajnama hrvatskog jezika te bivši vrhunski košarkaš Zoran Čutura koje je, kaže Predin, potpuno netipičan sportaš jer je vrhunski intelektualac.

Priča kako preko jezika, kulture, glazbe uživa upoznavati druge narode. Zbog toga je naučio engleski i francuski te srpski, kojim ga je podučila baka koja je bila iz Vojvodine. „Na koncertima pjevam i na jeziku koji ne postoji, ali kojega svi razumiju. Ja ga zovem jugoesperanto, ima u njemu hrvatskih, srpskih, bosanskih riječi.“

Tajna popularnosti hrvatske glazbe u Sloveniji

Predin je također fenomen po tome što je kao jedini slovenski pjevač probio granice dežele te je prihvaćen, kako on kaže, u cijeloj regiji. „Jezička barijera je visoka i vrlo tvrdoglava te teško savladiva, no ja sam tom prostoru ponudio nešto što on nema. Nisam se petljao u stvari koje već postoje u Hrvatskoj, Srbiji, BiH, Crnoj Gori, već sam našao svoju nišu ponudivši slušateljima u tim sredinama ono što nisu imali, svoje kantautorske pjesme i svoj autorski gypsy swing pa sam tako postao iznimka koja potvrđuje pravilo.“

Objašnjava kako ne čude uspjesi hrvatskih glazbenika u Sloveniji. „Njihovi su koncerti dobro posjećeni jer mi Slovenci, nakon ljeta koje provodimo na Jadranu, volimo kod kuće slušati dalmatinski melos i klape. To nas onda podsjeća na lijepe dane odmora.“ Predinova je šaljiva teorija da je svaki drugi ili treći Slovenac začet u Dalmaciji, pa se taj glazbeni, kulinarski i kulturološki turizam, kako ističe, na svim poljima sve više razvija i daje sjajne rezultate.

Razmišljanje vlastitom glavom postaje moderno

Političari s obje strane koji podgrijavaju napetosti i svađe između dvije države, na sreću ne uspijevaju poremetiti odnose između građana. Predin smatra da je to zbog toga što su ljudi prepoznali što rade političari pa se na njih više previše ne obaziru. Jedni i drugi cijelo vrijeme prave si međusobne usluge kako bi se održali na vlasti te se vlastitim narodima prikazuju kao najvatreniji branitelji nacionalnih interesa.

Tako smo i nehoteći razgovor skrenuli prema politici. Ističe kako političari na svim prostorima bivše Jugoslavije jako gube na kredibilnosti. „Neformalna povezanost meni srodnih duša, dovodi do toga da smo svakog dana sve brojniji i sve jači. Na nas službeni mediji nemaju više onakav utjecaj kakav su nekada imali, a razmišljanje vlastitom glavom postaje sve važnije i modernije.“

‘Piromani maskirani u vatrogasce’

Krajem osamdesetih godina Predin je zastupao gotovo ista stajališta kao i današnji predsjednik slovenske vlade Janez Janša. „Točno. Za nas je Janša tada bio simbol bunta i otpora prema politici srpskog vođe Slobodana Miloševića i armije, pa kad su ga zatvorili svi smo tražili da ga se pusti na slobodu. No 30 godina kasnije, Janša se potpuno promijenio, kao i mnogi osloboditelji, tako je i on pljunuo na sve za što se zalagao u mladosti.“

Zbog toga je, ističe, danas najomraženiji predsjednik vlade do sada u samostalnoj Sloveniji. “Zahvaljujući njemu i srodnim političarima danas Slovenija ima najgoru moguću situaciju: zemlju uništavaju korona i vlast.“

Samozvani oslobodioci, što je česta pojava, za sebe traže vječita prava i bonitete. Zbog toga sadašnja vlada, ističe Predin, ima najmanju moguću potporu. ”Protiv sebe ima 80 posto javnosti. Učila je od svog uzora Donalda Trumpa. Aktualnu vlast, ako citiram jednog slovenačkog filozofa, čine piromani maskirani u vatrogasce.“

Predin ne izgleda kao stari roker

S obzirom na godine Predin, razumljivo, fizički ne odgovara stereotipima o mršavim, blijedim, iscrpljenim rockerima punim alkohola i droga. Markantne je, iznimno snažne fizičke građe, prosjede, kratko ošišane kose. Na pitanja odgovara koncentrirano i promišljeno i tek se iz crne ljetne majice s kratkim rukavima i natpisom Ana Pupe dan, 25 let, te sivih, uskih platnenih hlača s golemim džepovima, može naslutiti njegova nekonvencionalna prošlost.

Kaže kako je s 20 godina napisao pjesmu Praslovan, buneći se protiv onoga režima, kako se početkom devedesetih pojavila alternativa koja ga je također razočarala i iznevjerila pa mu se sada čini da se sada Praslovan već treći puta ponavlja. I najveći paradoks: danas, tvrdi Predin, više je njegovih pjesama u bunkeru, nego sredinom osamdesetih.

‘Smatram se graditeljem mostova’

Zoran Predin jedan je od rijetkih umjetnika koji raspadom Jugoslavije nije izgubio ni slušatelje ni tržište. „Smatram se graditeljem mostova na ovom našem području, koji se sada zove regija. Mi smo srodne duše, vežu nas povijest, kultura, sport, umjetnost, kulinarstvo … Na tome cijelo vrijeme radim, a rezultati pokazuju da u tome i uspijevam.“ Ističe kako će teška gospodarska situacija natjerati države bivše Jugoslavije na veću bliskost i povezanost jer je to od sveopćeg ekonomskog interesa.

Posebno je ponosan što su mladi ljudi prije raspada Jugoslavije naučili slovenske riječi iz njegovih tekstova koje je pjevao s Lačnim Franzom. Na repertoaru ima šest različitih koncertnih programa pa može zadovoljiti sve ukuse te odgovoriti na sve pozive. „Živim samo od glazbe, drugih prihoda nemam tako da moram imati programe koji će zadovoljiti različite afinitete i ukuse.“

U kući se ne sluša njegova glazba

Po želji publike Predin je ponovno okupio sastav Lačni Franz koji je osamdesetih godina bio prihvaćen po cijeloj bivšoj državi. Sada ponovno održavaju koncerte, a uz njih Predin na repertoaru imaju još program Tragovi u sjeti koji izvodi s Matijom Dedićem te kantautorske nastupe s gitarom …

Suprugu, poznatu slovensku glumicu i mediatorku Barbaru Lapajne Predin te njihove petero djece Predin nikada nije opterećivao svojim poslom. U njihovoj obitelji vlada pravilo da se glazba glave obitelji ne sluša dok je on kod kuće. Posebno je ponosan na četiri unuke i jednog unuka. Premda ih zbog posla ne viđa često, kad su zajedno onda nadoknade sve propušteno, zaključuje Predin.

Tijekom 42 godine duge karijere održao je više od 2000 tisuće koncerata. Fenomen je po tome što je u posljednjih desetak godina više od 2/3 nastupa imao izvan Slovenije. Djelomice to zahvaljuje pjevanju na hrvatskom i srpskom, te jednom nepostojećem jugoesperantu. Ali i brojnim različitim programima. Da bi sve to izdržao počeo je paziti kako se hrani te se više odmarati. „Zbog toga ponosno izjavljujem da mogu bez problema izdržati dva sata rock koncerta i sjedećeg kantautorskog nastupa.“

Nastupa od Sidneya do Praga

No postoji, objašnjava, i jedan žalostan razlog zašto ga pozivaju da pjeva u inozemstvu. „Tamo živi i radi jako puno Hrvata, Srba, građana BiH, posebno je brojna nova ekonomska emigracija nastala posljednjih desetak godina kad su mnogi morali otići jer nisu mogli dobiti posla kod kuće. I njih je sada u svim većim europskim gradovima, u Australiji, Americi. Oni jedva čekaju da im dođe neki umjetnik s naših prostora. Zato me pozivaju od Chicaga do Sidneya, od Praga do Londona i Dublina …“

Ekonomske emigracije ujedno objašnjavaju i iznimnu popularnost pjevača iz Hrvatske, Srbije i BiH u Sloveniji. „Puno je ljudi iz tih prostora koji rade u Sloveniji i oni su dakako najredovitiji posjetitelji tih koncerata. No, dolazi i puno Slovenaca. Uostalom, da u Beogradu živi 10.000 Slovenaca, jasno je da bi pjevači iz dežele tamo češće nastupali.“

Kako je Predin nesuđeni košarkaš, u jednom trenutku razgovor se poveo i o jednom od najboljih svjetskih košarkaša Luke Dončića. Na primjedbu kako Dončić sluša narodnjake, a ne njegovu glazbu, Predin kaže kako je Luka iz nekog drugog vremena i svijeta. „I neka uživa u onome što mu se sviđa,“ zaključuje Predin te je odmah ispričao popularni vic u Sloveniji. „Razgovaraju James LeBron i Michael Jordan o tome tko je najbolji košarkaš svih vremena. Kako se nisu mogli usuglasiti, Jordan kaže Le Bronu: Ne seri, ja sam Dončić za tebe.“

Veliko prijateljstvo s Arsenom Dedićem

Poseban odnos Predin je imao s Arsenom Dedićem. Njih dvoje vezalo je dugogodišnje prijateljstvo, a na Arsena je gledao ne samo kao prijatelja, već i kao mentora i srodnu poetsku dušu. Upoznali su se u ranih 80-ih godina, a njihova intenzivna druženja prerasla su u iskreno prijateljstvo. Arsen je, kaže Predin, najzaslužniji što se odvažio pisati pjesme i na hrvatskom jeziku. „On me uvjerio da to mogu, da će mi to pomoći da se probijem i izvan Slovenije.“

Predin je zamolio Gabi Novak i Matiju Dedića da u znak zahvalnosti snimi Arsenove pjesme u gypsy swing aranžmanima. „Taj album jedan je od najbolje prodavanih na Balkanu, a puno mladih ljudi sada otkriva Arsenove pjesme koje im nude puno više od aktualne popularne glazbe.“

I dalje koristi trik iz osamdesetih

Vrijeme korone Predin je iskoristio da dovrši novi album s dva naslova Gastarbajter trubadur i Takšnih več ne delajo. Riječ je o hrvatskoj i slovenskoj verziji albuma koji će biti tiskan samo na vinilu. Već je objavio i prvi singl s albuma pjesmu Bez tragova i sjene. U toj gorko-slatkoj baladi koja mami osmjeh i tugu, govori se o prolaznosti svijeta i života. Slušateljima Predin savjetuje da se, dok slušaju tu pjesmu, prepuste osjećajima, da zagrle voljenu osobu pored sebe te pjevaju zajedno.

Karakteristike Predinovih pjesama su ljubav, erotika, romantika, nostalgija, humor, provokativnost, ali i društveni angažman. „Možda se izvana čini da su te karakteristike, posebno ljubav i erotika, u pjesmama samo kao dio mog karaktera. No, to nije sasvim točno, to je i posljedica nastojanja osamdesetih godina da pjevam i pišem dvosmislene tekstove, kako bi istovremeno bio kritičan, a s druge strane kako ne bih dao povoda da se te pjesme zabranjuju. Taj način pisanja tekstova ostao mi je u krvi tako da i danas poneke dnevne aktualno političke stvari uspoređujem i komentiram s navodnim erotskim miljeom.“

Smisao života Predin nalazi na bini

Na pitanje kako dobiva inspiraciju Predin odgovara da je to stvar karaktera i talenta. „Svaki trenutak u svakom danu jedan dio mene sluša i pamti neke rečenice, duhovite replike, novinske naslove, sve to onda zapisujem te pretvaram u vlastite ideje i nadograđujem ih osjećajima. Oko 97 posto ideja otpadne, a iz 3 posto nešto se napravi.”

Predin priča kako nerijetko kad se ujutro probudi, ideje koje su nastale usred noći i čine mu se u tim trenucima genijalne, kad svane jutro shvati da to baš i nisu. Neki tekstovi za pjesme, objašnjava Predin, nastanu iz prve, za petnaestak 15 minuta, a na nekima zna raditi i po pola godine tražeći prave riječi i rimu. „Smisao mog života sveo se na dva sata koje na koncertima provodim na bini. Tada sam sretan, radim ono zašto sam se rodio, ništa mi nije teško jer sam odgovoran prema toj ulozi u svom životu.“

Roman pruža više kreativne slobode

Posve je čudno za pjevača koji nastupa do dugo u noć, da je, kao Predin, ranojutarnji čovjek. „Valjda je to zbog imena Zoran, ali bez obzira na to što dolazim kući u 2 ili 3 sata noću, uvijek se budim u 7 ili 8 sati. Sve što sam dobro napisao, napisao između 6.30 ujutro do 10 sati prije podne.“

S obzirom na to da se u pjesmama od nekoliko minuta s vrlo malo riječi mora puno toga kazati, Predin se sve više osjećao sputanim tom formom, pa je najprije počeo pisati kraće tekstove, dnevnike, putopise, anegdote te kratke priče uvježbavajući se za ambicioznije projekte. Tako je svoju strast prema pjesmama i kraćim formama počeo pretakati u ozbiljniju književnost. „Kao pisac imaš puno veću slobodu i sve riječi svijeta na raspolaganju, pa sam se ohrabrio do te mjere da sam počeo pisati kratke priče koje su zapravo bile mali romani.“

Pisanja se ozbiljnije prihvatio kad je osjetio da će imati više slobode ako o stvarima o kojima je pjevao, počne pisati u prozi i romanima. „Taj prostor je slobodniji i širi od pjesama,“ ističe Predin.

Kantautor i pisac u istom krevetu

Nakon četiri zbirke uglazbljenih tekstova, Predin je napisao zbirku anegdota Druga žena u haremu te zbirku tridesetak proznih minijatura Glavom kroz zid. Na romanu Mongolske pjege koje je predstavio na Festivalu svjetske književnosti, koju je objavio nakladnik Fraktura u prijevodu Jagne Pogačnik, Predin je radio pune dvije godine. „S obzirom na to da se priče međusobno isprepliću pa moraju biti kronološki točne, pola godine potrošio sam na ispitivanje povijesnih činjenica, jer si nisam mogao dopustiti pogreške.“

No kad je postavio strukturu i kičmu romana, Predin tvrdi da mu je pisanje bilo pravi užitak te da je s punom koncentracijom pisao roman u prosjeku do 3 sata dnevno. „Pisanje me, dakako, iscrpljuje, ali sam nakon toga pozitivno umoran i sretan.“ U šali priča kako nema problema oko toga da je od kantautora prerastao u pisca. „Jer nakon što je kantautor dugo bio velikan, a pisac patuljak, danas njih dvojica ravnopravno spavaju s istom ženom u istom krevetu.“

Roman koji ruši nacionalne mitove

U Mongolskim pjegama postoje dvije paralelne priče koje se odvijaju u razmaku od 500 godina i na kraju se spajaju u jednu. U fikciji i stvarnosti isprepleću se stvarni i fiktivni povijesni likovi. Predin u romanu ruši slovenske nacionalne mitove o čistoj krvi i porijeklu, mitove koji prevladavaju u svim državama u regiji. Boris Dežulović je na predstavljanju knjige kazao kako je Predin taj mit demistificirao kao na obdukcijskom stolu.

„Rastvoren je i prikazan lažnim i smiješnim, kakav on zaista jest. Tako da se tu ne radi samo o unutarnjoj provokaciji da se piše proza, nego i da se obračunava s takvom mitologijom; ne samo o ambiciji da se napiše roman, nego i ambiciji da se napiše roman u kojemu se nalazi jasna poruka.“

Ne guglajte mongolske pjege

U romanu Predin piše o stranci Slovenija Slovencima, SS, ali na tako uvjerljiv način da su mnogi pomislili da ona stvarno i postoji. Ta je fiktivna stranka, objašnjava Predin, radikalno nacionalistička, zalaže se za ukidanje ljudskih prava, hvali rasizam i seksizam, željela bi vratiti Sloveniju u tridesete godine prošlog stoljeća. Premda stranku opisuje kao ekstremno desničarsku Predin kaže da je ona nježna, romantična verzija stvarne stranke koja je danas na vlasti. Kao dokaz tome navodi da je iz školske lektire izbačen Dnevnik Ane Frank.

„U mom romanu političar te stranke traži da se podigne zid na Kupi, a mi sada već imamo žicu na granici s Hrvatskom. Desnica na vlasti iskoristila je koronu da bi ostvarila svoje političke ciljeve. Imali smo jedan od najdužih policijski sata u Europi, a dogurali smo dotle da se čak ne smije protestirati zbog nestručnih i revanšističkih odluka aktualne diktature.“

Predin savjetuje da roman Mongolske pjege valja pročitati u dahu jer nije predugačak, u udobnoj fotelji, s bocom vina i malo sira. „S obzirom na to da sam dosta radio glazbu za filmove i serije naučio sam filmski jezik, pa se roman čita kao da se gleda film.“ Ako svojim pjesmama nije došao do ušiju velikog broja ljudi, Predin je uvjeren da će to učiniti s ovim romanom. I na kraju preporučuje da čitatelji ne traže na Googleu što znače mongolske pjege. „To je kao da pogledaš kraj filma, a onda ga kreneš gledati od početka.“

Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.

Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Pretplatite se
Već imam pretplatu