FOTO: Sandro Lendler

Vudrag je imao nestvarnu godinu. Priča kako je u 12 mjeseci postao jedan od najtraženijih mladih kipara u svijetu

Mladen Pleše sjeo je s 30-godišnjim umjetnikom i rezimirao njegovu spektakularnu godinu

Vudrag je imao nestvarnu godinu. Priča kako je u 12 mjeseci postao jedan od najtraženijih mladih kipara u svijetu

Mladen Pleše sjeo je s 30-godišnjim umjetnikom i rezimirao njegovu spektakularnu godinu

FOTO: Sandro Lendler

Kako se Nikola Vudrag zapanjujućom brzinom uspio probiti na svjetsku scenu; danas izlaže u vodećim pariškim i svjetskim galerijama, a njegova djela kupuju cijenjeni kolekcionari

U ponedjeljak 23. prosinca kipar Nikola Vudrag bio je posebno emotivan: na novouređenom Kapućinskom trgu u njegovom rodnom Varaždinu svečano je otkrivena skulptura ‘Glazba’. Riječ je o violini s gudalom visine 4 metra od CorTen čelika. U tom radu očituje se Vudragova ljubav prema stvaralaštvu Gustava Eiffela, tvorcu čuvenog Eiffelovog tornja u Parizu. Moćna violina, kaže, konstruirana je tako da zadovoljava statičke standarde, da kroz nju probija svjetlost i prolazi zrak uz minimalni otpor te da se na njoj može svirati. Skulptura je, naime, interaktivna pa će na njoj prolaznici moći svirati, a ujedno ocrtava vizualni identitet grada, njegove Barokne večeri i bogato kulturno nasljeđe.

Kad će Nikola Vudrag jednoga dana rekapitulirati svoj životni put i umjetničku karijeru, 2019. bit će jedna od ključnih godina njegove biografije. To je godina u kojoj je 30-godišnji varaždinsko-zagrebački kipar prvi puta samostalno izlagao u inozemstvu, i to u Parizu. U svega nekoliko mjeseci postao je jedan od četiri, i to najmlađi, premium umjetnik galerije Carré d’artistes za koju je vezano više od šest stotina likovnih umjetnika iz cijelog svijeta.

U Francuskoj, ali i širom svijeta, prodao je više od četrdeset skulptura, a neki radovi već su našli mjesto i kod respektabilnih svjetskih kolekcionara. Kao vrhunac, na kraju ove godine njegovi radovi našli su se u prestižnoj pariškoj galeriji De Medicis, s djelima velikih svjetskih umjetnika. Zbog toga sam sa zanimanjem čekao susret s Vudragom u hotelu Palace gdje smo prvi puta razgovarali prije više od godinu dana. Premda mu je to bio prvi veliki intervju, nakon kojeg se sve promijenilo u njegovu životu, Vudrag je već tada bio vrlo artikuliran i samouvjeren sugovornik, duboko uvjeren u svoje stvaralaštvo te gotovo potpuno siguran da će uspjeti.

Nikola Vudrag Sandro Lendler

Život između Varaždina, Zagreba, Pariza i Provanse

Čim se pojavio na ulazu hotela odmah je privukao pozornost gostiju. Bio je, naime, za dnevni izlazak krajnje ekscentrično odjeven u skijaški komplet, debelu crnu vintericu s crvenom podstavom, nosio je crno bijeli džemper s velikim bijelim natpisom te crveno crne hlače i visoku sportsku obuću istih boja. Sasvim je skratio kosu, dok mu je brada ostala ista. Pod rukom je nosio bilježnicu prepunu zapisa i crteža koja mu je tijekom razgovora poslužila kao podsjetnik. Objasnio je:

“Toliko se toga dogodilo u mom životu u posljednjih godinu dana da se teško mogu svega prisjetiti, pa mi treba podsjetnik. A što se odjeće tiče, ona je naprosto u stilu predstojećih praznika”. Dok je naručivao espresso Vudrag je priznao da mu se život drastično promijenio.

“Sve je eskaliralo do mjere kad je stvari teško kontrolirati. Promijenilo se sve: moj život, okolnosti u kojima radim pa čak i životi ljudi s kojima radim. Mogu reći da mi je ispunjen životni poziv i njegova svrhovitost te da sam potpuno posvećen radu. Između toga su brojna putovanja u Varaždin, Zagreb gdje radim, Pariz i Provansu gdje najčešće izlažem svoje radove. Putujem uglavnom noću kako ne bih gubio vrijeme. Premda imam neusporedivo više posla nego ikada do sada, sve stignem jer me takav način života motivira i vraća vjeru, daje onaj drive s kojim umjetnik može biti apsolutno produktivan i slobodan u kreaciji”, priča zadovoljno.

Vudragova nova 4 metra visoka skulptura violine prije par dana je svečano otkrivena u Varaždinu Privatni arhiv

San o izlaganju u nedostižnoj pariškoj galeriji

Osim nesvakidašnjeg talenta, Vudrag posjeduje, što je vrlo rijedak slučaj kod umjetnika, i ozbiljne menadžerske vještine. Sam je svoj majstor: osobno organizira predstavljanje svojih radova, odlaske ne umjetničke sajmove te susrete s kolekcionarima, kustosima i galeristima. Zahvaljujući beskrajnoj energiji, upornosti, motivaciji i adrenalinu te organizacijskim sposobnostima i vojničkoj disciplini, uspijeva odraditi sve obveze na vrijeme. Dakako, tu je i neizbježan faktor sreće da se nađe na pravom mjestu u pravo vrijeme, bez čega je nemoguće napraviti takvu munjevitu karijeru.

Vudrag, snimljen prošle godine u svom ateljeu Vjekoslav Skledar

“Kad sam prvi puta u Parizu posjetio galeriju De Medicis te vidio njen raskošan izlog i radove u njoj, pomislio sam kako bi bilo lijepo jednog dana tu izložiti neko svoje djelo. No, kad sam vidio vrtoglave cijene umjetnina odmah sam se obeshrabrio. Tada mi se galerija De Medicis učinila nedostižnom”, priča otvoreno. Kad je Vudrag prije mjesec dana šetao trgom Place Des Vosges, gdje se galerija nalazi, doživio je golemo iznenađenje: prepoznao ga je Stan Mink, jedan od voditelja galerije te ga je pozvao na piće.

“Zatekao me neočekivanom ponudom: “Vi ste onaj željezni Vudrag? Pratim vaš rad od kad ste u Parizu, sviđaju mi se vaše skulpture i vaša klijentela. Hoćemo li surađivati?” Vudrag je, dakako, odmah prihvatio prijedlog te u galeriju donio fragmentiranu, posljednju skulpturu iz serije ‘Notre Dame’.

Ekspresno su prodali njegov rad i naručili nove

Bio je presretan kad su je postavili u galeriju, ali i začuđen kad su ga za nekoliko dana pozvali na čašu šampanjca. “Nisam očekivao da će skulpturu prodati u tako kratko vrijeme. Odmah su mi naručili novu seriju radova te su prihvatili moj prijedlog da ih izradim u sirovom betonu i hrđavom željezu. Također smo dogovorili da napravim skulpturu književnika Victora Hugoa koji je stanovao u tom kvartu. Važno je reći da su pristali da bista bude suvremenog izričaja.”

Smještena u srcu četvrti Le Marais galerija De Medicis posvećena je suvremenoj umjetnosti. U njoj izlažu već afirmirani, ali i perspektivni umjetnici iz cijelog svijeta. Da bi se shvatio značaj galerije De Medicis, koja radi u sklopu Mundi galleries, valja istaknuti da se u njoj izlažu djela Bruna Catalana, jednog od danas najrasprostranjenijih umjetnika fragmentirane figure te Jeffa Koonsa, Joe Suzukija, Jonty Hurwitza i ostalih važnih novih i starih imena suvremene umjetničke scene. Vudrag je tek kasnije saznao da je galerija željela poslati njegov rad na ArtBasel u Miamiju, no kako ju je prije svih očekivanja kupio jedan kolekcionar iz Paname, ona je završila u privatnoj zbirci, a ne na toj velikoj smotri svjetske likovne umjetnosti.

Kolekcionari su odjednom počeli kupovati njegove radove

Vrlo brzo tijekom razgovora pokazalo se da se Vudrag intelektualno i mentalno zna nositi s naglim uspjehom i temeljitim promjenama u svom životu. Kao što je i za prvog razgovora bio uvjeren u vrijednosti svog stvaralaštva, tako je i sada siguran u ispravnost odabranog stila i puta. No, istodobno je svjestan da je tek na početku karijere, da ga čeka još puno izazova, raznih uspona i padova. Zbog toga je i dalje okružen starim prijateljima i suradnicima, stalno odlazi u Varaždin, kako ne bi, kaže, zaboravio gdje su mu korijeni i od kud je počeo. Istodobno zahvalan je na novim prijateljstvima u kojima dominira umjetnost i rad kao credo života.

Kao što je došlo do dramatičnih promjena u Vudragovu životu, tako se zbilo puno novoga u strukturi kupaca njegovih skulptura. U početku to su bili francuski ljubitelji umjetnosti, turisti i slučajni namjernici, no ubrzo se to stubokom promijenilo. “U zadnje vrijeme pojavili su se kolekcionari koji su godinu dana pratili moje stvaralaštvo, pa su sada počeli kupovati i po više skulptura odjednom. Stigle su i prve narudžbe tako da su se moji radovi našli kod ljudi za koje nisam ni sanjao da bi mogli biti zainteresirani za moju umjetnost.”

Vudragova sad već prepoznatljiva željezna skulptura lica u galeriji De Medicis u Parizu Privatni album

Među njima su kolekcionari, odvjetnici, menadžeri, elita Pariza, ali i Daniel Bergstein, vlasnik i osnivač JED Communications Associatesa, s kojim Vudrag redovito popije kavu u Parizu, a tijekom ljeta sastali su se i u Dubrovniku gdje su dogovorili daljnju suradnju. “Bergstein je moje radove uvrstio u svoje kolekcije u Parizu i Miamiju. John Simonian, vlasnik WestTime satova, koji je generalni sponzor i prijatelj Silvestera Stallonea, Arnolda Schwarzeneggera i nekih drugih zvijezda Hollywooda, također je kupio nekoliko mojih skulptura.”

U prosincu u Barceloni, New Yorku, Lyonu…, u siječnju Moskva

Usporedno s početkom izlaganja u galeriji De Medicis, Vudrag je na višu razinu podigao suradnju s Carré d’artistes galerijom kojoj može ponajviše zahvaliti na svom pariškom uspjehu. Dogovorio je nove projekte, među ostalim i veliku samostalnu izložbu početkom 2020. koja će se održati u suradnji s turističkim uredom Pariza. Samo tijekom prosinca izložio je svoje skulpture u 16 Carré d’artistes galerija, među kojima su one u Aixu, Lyonu, Lilleu, Bordeauxu, Toulouseu, Strasbourgu, Marseilleu te Barceloni, Sedoni i New Yorku. U siječnju će izložiti radove u Carre galerijama u Amsterdamu i Moskvi, a nakon toga u Pekingu i Hong Kongu.

“Petrovka galerija u Moskvi za mene je iznimno značajna jer ću u njoj predstaviti seriju radova od kovanog crnog željeza s listićima zlata, dok će New York dobiti patiniranu tirkizno bakrenu seriju. Svaki grad, dakle, u skladu sa svojom tradicijom…”, priča. Na primjedbu kako bi takva hiper produkcija mogla ugroziti kvalitetu radova, Vudrag odgovara da se to nikada neće dogoditi.

“Iako se može učiniti da sve to zahtjeva neku vrstu hiperprodukcije, izričaj i sama priroda rada kojim se bavim to ne dozvoljavaju. Posljednjih nekoliko mjeseci, kad nisam na putu, ne izlazim iz ateljea, nemam ni dana odmora. Radim od 7 ili 8 ujutro do 21 ili 23 sata navečer. Toliko sam obuzet stvaralaštvom, toliko ispunjen zadovoljstvom i entuzijazmom, da za mene nema umora, vrijeme jednostavno stane. Sretan sam i zadovoljan umjetnik jer se nalazim u situaciji da gomile svojih ideja sada mogu pretvoriti u realnost”.

U početku se bilo beskrajno teško snaći u Parizu

Koliko je Vudrag obuzet svojim stvaralaštvom može se lako uočiti u njegovu ateljeu koji se nalazi u pravom umjetničkom kaosu. Na jednoj strani stoji hrpa željeza raznih vrsta i dimenzija, s druge strane na paletama su posložene vreće cementa. Ima tu gline, bezbroj alata, skulptura u radu, a na zidu se nalaze brojni crteži i skice te fragmenti pozlatnih listića. Između toga je gomila otpada koje Vudrag očito nema vremena maknuti.

Priznaje da mu je u početku, unatoč tome što mu se sve savršeno posložilo te je upoznao voditeljicu galerije Amelie Fevre koja je bitno utjecala na njegovu karijeru, ipak bilo iznimno teško snaći se u Parizu, tom megapolisu svjetske umjetnosti.

Sandro Lendler

“Kad se nađete u tom gradu čovjek ne zna od kud bi počeo. Imao sam sreću što sam donio nešto novo i različito, što sam upoznao gospođu Amelie, koja me odmah ubacila u žrvanj. Koštalo me to puno živaca i zdravlja, ali da bi se uspjelo, a to većina umjetnika ne razumije, uspjeh ne ovisi samo u kvaliteti radova ili svojevrsnoj boemi, već o žrtvi koju je svaki čovjek spreman podnijeti”, kaže.

Pomno prati tržište umjetnina, bilježi trendove

Vudrag tvrdi da umjetnik koji želi uspjeti mora imati strašnu samodisciplinu i upornost, mora znati kontrolirati emocije kad je pod velikim pritiskom ili stresom. Sve to je imao, ali tvrdi da tajna uspjeha “leži u produkciji, kontinuitetu, planu, strategiji, žrtvama koje ste spremni podnijeti, pritisku koji možete podnijeti, te ono ključno, o neprekidnom radu. Upravo o tome ovisi hoće li se osjetiti i prepoznati aura nekog umjetničkog djela.” Na početku karijere svakog umjetnika zanimanje za njegove radove isključivo je estetske naravi. Kasnije, kaže Vudrag, puno toga ovisi kako umjetnikova djela kotiraju na tržištu, kakav je status stekao u stručnim krugovima, koji su kolekcionari i galerije zainteresirani za njegovo stvaralaštvo.

Vudrag usporedno s umjetničkim djelovanjem, često posjećuje aukcijske kuće i galerije, pomno prati što se događa na tržištu umjetnina, koji su trendovi u modi, pažljivo bilježi koji se radovi brzo, a koji sporo prodaju. “Po mom iskustvu, oko 80 posto ulaganja u umjetnost odnosi se na umjetnine koje stoje između 1000 i 2000 eura. I to najčešće radova manje poznatih umjetnika koje si ljubitelji umjetnosti mogu priuštiti.” Ipak upozorava na istraživanja pouzdanog ekonomskog časopisa Challenge koje kaže da je globalno tržište umjetnina u prošloj godini izraslo do čak oko 67,4 milijarde dolara.

Od toga je na art fairovima ostvarena zarada od 16,5 milijarde dolara, što je 6 posto više u odnosu na 2017. dok se 46 posto zarade ostvaruje na oko 300 sajmova umjetnosti, od kojih su najpoznatiji Fiac, ArtBasel… “Istodobno cijene najvrednijih umjetnina bitno su porasle, što stimulira galeriste, bez kojih ne može preživjeti niti jedan umjetnik. Bez tih ljudi umjetnik nema kontakt s tržištem i outreach, pa radovi skupljaju prašinu po tavanima,” ističe.

Iduća godina vjerojatno će biti još luđa

Zbog prenatrpanosti poslom Vudrag više ne stigne odgovoriti na brojne upite i narudžbe. U 2020. čekaju ga, naime, još veće obveze. Među ostalim, nastupi na više sajmova umjetnosti, a upravo dogovara s Heinz Playnerom, kuratorom i direktorom Paks Gallery te Mamag Museumom, koje ću radove predstaviti na “3rd International Fine Art Cannes Biennale.” Nakon toga izlagat će na Contemporary Art Fair Carrousel du Louvre u Parizu.

U sklopu serije ‘Herculesovih zadataka’ koju je započeo skulpturom ‘Sudan’, željezne monumentalne forme posljednjeg bijelog nosoroga, namjerava napraviti još 11 radova. Dio su već naručili domaći investitori, dok su za druge zainteresirane velike strane tvrtke. Trenutno radi nacrte za nemejskog lava i erimatskog vepra te dovršava kretskog bika.

Upravo gradi novi atelje, ured, galeriju i stambeni prostor

Vudrag također sudjeluje u akciji pod nazivom Tikkun Olam ili Poboljšanje postojećeg svijeta u kojem sudjeluju i eminentni umjetnici iz Izraela, Gideon Fridman, Moshe Katz, Sigal Ashkenazi, Noga Keren, Tzion Hazan… Projekt je vezan za holokaust, ali i druge oblike genocida, predstavit će se prvo izložbom u Jasenovcu potom će se nastaviti u Zagrebu, Sarajevu, Skopju te završiti u Jeruzalemu, Hiroshimi te Auschwitzu. Organizator izložbe je umjetnička radionica Elkana Feđe Aarona Baučića s kojom Vudrag priprema nastup u muzeju YadVashem u Jerusalemu.

Uz sve te obveze Vudrag je potpuno posvećen još jednom, možda i najambicioznijem životnom projektu: upravo se postavljaju temelji za gradnju njegovog novog ateljea, ureda, galerije i stambenog prostora. Tako će na jednom mjestu živjeti i stvarati pa tako više neće, kako objašnjava, nepotrebno gubiti vrijeme putujući od stana do ateljea, odlazeći na ručkove i večere.

Nikola Vudrag Sandro Lendler