Nekad je nužno odabrati stranu

Vudrag je postao globalna kiparska zvijezda. Pokazao nam je svoj novi atelje i genijalne skulpture

Mladen Pleše ponovo je posjetio umjetnika čiji se radovi nalaze u zbirkama najpoznatijih kolekcionara

FOTO: Vjekoslav Skledar

Nedavno je Vudrag doživio novo, veliko priznanje. Započeo je suradnju s Galerie Bartoux, jednom od najuglednijih europskih galerija, što drži vrhuncem svoje dosadašnje karijere. Njegovi će radovi biti izloženi uz djela najvećih svjetskih majstora, poput Pabla Picassa, Andyja Warhola, Joana Miroa, a galerija je poznata po tomu što su njeni klijenti najpoznatiji svjetski kolekcionari i muzeji.

Kipar Nikola Vudrag prvi intervju u životu dao je Telegramu u poprilično ruiniranoj baraci u dvorištu stare zgrade u Maksimirskoj ulici. U improviziranom ateljeu jedva smo pronašli mjesta za sjesti, budući da je prostor bio vrlo skučen, svega 30 četvornih metara i još k tomu prepun alata i željeza. Preko puta radionice mladi je Varaždinac iznajmio sobicu od desetak četvornih metara u kojoj je živio.

Ovih dana, dvije i pol godine kasnije, Vudrag nas je prvo proveo kroz atelje od 350 četvornih metara, toliko velik da su u njemu čak parkirana i dva automobila. Potom nas je odveo kat iznad, u stan od 150 četvornih metara s dnevnim boravkom, kuhinjom i spavaćom sobom. Tako je Vudrag u samo 30-tak mjeseci prevalio put od anonimnog početnika do međunarodno priznatog umjetnika, kipara koji je proširio svoj životni i radni prostor za više od 12 puta.

I upravo ta brojka najbolje ilustrira fascinantan razvoj tog 32-godišnjeg umjetnika.

Umjetnička kolonija u nastajanju

U zgradi u kojoj se nalazi Vudragov atelje nekoć je bila tvornica Aquatehnike, koja je proizvodila cijevi i opremu za potrebe vodoprivrede. No, vrlo se brzo odustalo od proizvodnje pa je zgrada od 2,5 tisuća četvornih metara ostala zjapiti prazna. Tako je bilo sve do prošle godine kad je Željko Bunić, direktor Varkoma, varaždinskog komunalnog poduzeća, ponudio Vudragu da tu napravi atelje. Vidjevši praktički potpuno novu zgradu u idiličnom ambijentu Parka šume Drava od 60.000 četvornih metara, Vudrag se nije dvoumio.

“Shvatio sam da je to idealno mjesto za stvaranje pa sam odlučio tu divotu podijeliti s drugim umjetnicima.” Zbog toga je osnovao RezervArt, Hrvatsku udrugu za promociju i razvoj intelektualnog i kulturnog stvaralaštva, koja je već okupila brojne umjetnika, a privučeni Vudragovom inicijativom, njih sedam već je ovdje dobilo prostor i napravilo svoje ateljee. “Zamislili smo da razgledavanje tog kompleksa bude svojevrsno putovanje kroz umjetnost. Kad netko posjeti taj umjetnički kompleks moći će vidjeti umjetnike koji rade u drvu, kamenu, bronci, keramici…”

Vjekoslav Skledar

Foto: Vjekoslav Skledar

Živi od željeza, živi u željezu

Već je dovršena i galeriju Artiljeria koja će istodobno biti izložbeni prostor i klub s malom pozornicom na kojoj će, primjerice, umjetnici moći razgovarati s posjetiteljima. A na prostorima oko zgrade bit će ljetno kino i pozornica na kojoj će se moći održavati koncerti i različiti kulturni događaji, objašnjava Vudrag. U zgradu se ulazi kroz velika staklena vrata i staklene stijene, kraj kojih svu dvije skulpture u karakterističnom Vudragovu stilu, od kojih je jedna prekrasan šetač, kojeg je u jednom trenutku želi uništiti jer mu se nije svidio.

Dok nam pokazuje dnevni boravak Vudrag priča kako je to zapravo njegov show room, mjesto gdje prima goste. Cijelim prostorom dominiraju crna boja i željezo. Željezne fotelje i stolice presvučene su crnom tkaninom i krznom, a u kutu je još i klavir. Zidove ukrašava nekoliko umjetničkih oblikovanih velikih mačeva te još dva kompleta mačeva sa štitovima.

Na tri zida prostiru se crni metalni reljefi od 2 do 3 metra, a posebnu draž daje im svjetlo koje je ugrađeno sa stražnje strane. I sav ostali namještaj je od metala: police za knjige, dvije manje fotelje, metalna polica za časopise te polica za cipele…“Rekao sam si: s obzirom na to da živim od željeza trebam i živjeti u njemu”, objasnio je Vudrag svoju dizajnersku filozofiju.

Umjetnik nije introvertiran

Vudrag se od prvog intervjua nije ni malo promijenio, osim što nosi puno dužu bradu. I dalje je prepun entuzijazma, neiscrpne energije, samopouzdanja i uvjerenosti u svoju umjetničku misiju. Za razliku od većine introvertnih umjetnika, Vudrag je iznimno komunikativan, probitačan i elokventan što mu je uvelike pomoglo uspostaviti kontakt s ljudima različitih profila. A to mu je, uz nesumnjiv talent, omogućilo uspjeh u svijetu umjetnosti. Te je svoje vrline sada iskoristio kako bi nekolicini umjetnika pomogao pronaći mjesto za stvaranje.

Ateljeom se kreće u planinarskim cipelama te crnoj vesti i radnim hlačama već dobrano oštećenim. “Radeći sa željezom sva se odjeća brzo troši”, opravdava se Vudrag. I dalje ustaje između 7 i 8 sati ujutro, popije kavu, prouči listu obveza i zadataka za taj dan, pa se spusti u atelje gdje radi do ručka. Tada sam ili netko od asistenata pripremi obrok. Nas je dočekao grahom i kobasicama, a dan prije jeo se Vudragov boršč. No, najčešće se hrana naručuje. “Za mene je lako”, objašnjava, ”jedem jednom dnevno, ne trošim se, moja je hrana rad.”

Vjekoslav Skledar

Foto: Vjekoslav Skledar

Uskoro Vudrag pokraj Picassa

Prije podne Vudrag se bavi velikim skulpturama i projektima za što mu je potrebna pomoć nekoliko asistenata, ponekad čak i po desetak ljudi. “Prešli smo iz faze automobila i kombija na kamione i dizalice. Radim skulpture kojima trebaju temelji od po 20 kubika betona. Zbog toga trebam toliko ljudi.”

Nedavno je Vudrag doživio novo, veliko priznanje. Započeo je suradnju s Galerie Bartoux, jednom od najuglednijih europskih galerija, što drži vrhuncem svoje dosadašnje karijere. Njegovi će radovi biti izloženi uz djela najvećih svjetskih majstora, poput Pabla Picassa, Andyja Warhola, Joana Miroa, a galerija je poznata po tomu što su njeni klijenti najpoznatiji svjetski kolekcionari i muzeji.

Što donosi međunarodni uspjeh?

Međunarodnu karijeru Vudrag je započeo pariškoj galeriji Carré d’artistes gdje je u rekordnom roku prodao više od 40 skulptura što mu je u rekordnom roku osiguralo status premium umjetnika. Što je pošlo za rukom samo četvorici od oko 600 umjetnika koji su vezani uz tu galeriju. Potom je izlagao u uglednoj galeriji De Medicis gdje su njegova djela bila izložena uz radove najvećih svjetskih imena Bruna Catalana, Jeffa Koonsa, Joea Suzukija….

Njegove skulpture prodane su u New Yorku, Zurichu, Bejrutu, Parizu…, a radovi mu se nalaze, među ostalim, kod poznatih kolekcionara Daniela Bergsteina, vlasnika i osnivača JED Communications Associatesa te Johna Simoniana, vlasnika WestTime satova. “Naučio sam da art sustav u inozemstvu,” priča Vudrag, “funkcionira totalno drugačiji od naših standarda. Shvatio zašto nekih umjetnika ima, a nekih nema. Uz kvalitetu, naime, potrebna je disciplina, poštivanje dogovorenih obveza i rokova.”

Večer donosi eksploziju kreativnosti

U međuvremenu Vudrag je dobio ponudu da ostane u Francuskoj i Švedskoj, gdje mu je ponuđeno da se bavi drugom svojom specijalnošću, izradom minijatura i medalja. “Iako su obje ponude bile primamljive, odbio sam ih jer sam shvatio da se ne trebam gurati tamo gdje je već gomila umjetnika. Osim toga nisam htio iznevjeriti puno ljudi koji su mi pomagali i trudili se oko mene.”

Poslije podne i uvečer Vudrag uglavnom ostaje sam u ateljeu. “Tada uživam, skačem s jednog projekta na drugi, padaju mi na pamet razne ideje, smislim nešto novog pa se i toga prihvatim. Obično usporedo radim na 4 ili 5 skulptura, naprosto gura me energija stvaranja.” S obzirom na to da cijeli dan ima posla preko glave Vudrag, iako ima krasne susjede, rijetko napušta atelje. Tek uvečer uživa u nestvarnoj tišini i zelenilu.

Pandemija ga nije zaustavila

U ateljeu Vudrag drži muzejski primjerak Ford Caprija iz 1974 godine na koji je posebno ponosan te VW kamionet koji mu služi za prijevoz materijala i radova s kojim je prokrstario pola Europe. Atelje je mješavina mehaničarske radionice i umjetničkog ateljea. Cijeli prostor zatrpan je tonama željeza, metalnih šipki, nekoliko golemih željeznih konstrukcija, na desetine skulptura koje upravo dovršava.

Na zidovima su brojne skulpture, metalni reljefi, čuvene mrežaste glave po kojima je postao prepoznatljiv u Europi. “Došao sam ovdje u vrijeme korone pa sam mislio da neću imati posla, međutim cijelo vrijeme sam u punom pogonu, tako da još nisam uspio raspakirati sve sanduke.” Priznaje međutim da mu nedostaju putovanja. “Premda su bila duga i mukotrpna, a bilo je naporno postavljati izložbe, odlaziti kod klijenata i montirati im skulpture, ipak je bilo lijepo upoznavati ljude i nove svjetove.”

Vjekoslav Skledar

Foto: Vjekoslav Skledar

Klijente šalje drugim umjetnicima

Što se tiče narudžbi, ništa se nije promijenilo, njih je zapravo više. “Ljudi su se naučili kupovati umjetnine preko Interneta, virtualno. Teško je povjerovati da umjetnost ide dalje kao da se korona nije dogodilo,” čudi se Vudrag te priča kako je mislio da će sve stati, a nastavilo se takvim intenzitetom da ne stigne prihvatiti sve ponude. “Često ne mogu udovoljiti svim željama, pa klijente šaljem drugim umjetnicima, a nekoliko mojih stalnih mušterija čekalo je na skulpture i više od 6 mjeseci.”

Da je Vudrag u pravu kad kaže da ima posla preko glave moglo se zaključiti i po tomu što se u ateljeu, uz uobičajene skulpture, nalazi više bista javnih i poznatih ličnosti. Upravo dovršava reljef na crnom metalu koji je razlomljen tako da se kroz sredinu prostire poznati portret Nikole Tesle s knjigom u obliku groma koji svijetli. Reljefe izrađuje plamenim rezačem kojega je sam konstruirao i koji proizvodi visoke temperature pa se metal lako reže i oblikuje.

Poznat je po željeznoj mreži

Vudrag ponajviše radi za francuske galeriste, a kod kuće uglavnom proizvodi skulpture po narudžbama privatnih ljubitelja umjetnosti te raznih tvrtki koje žele oplemeniti prostor u kojima rade. Među ostalim napravio je cijelu seriju skulptura s animalističkom tematikom herkulovskih dimenzija. Na ulazu u varaždinski umjetnički kompleks nalazi se divovska metalna košuta, boškarin sličnih dimenzija smješten je u Istri, u Zagorju je bik, a na Pelješcu muflon.

“Ostao sam vjeran željezu i svom stilu željezne armaturne mreže, premda modeliram i portrete u glini koja poslije izlijevam u bronci. U posljednje doba koristim visoko polirani laki beton koji ima za podlogu karbon. To je idealan materijal za izradu portreta i figura.” Jedna od njegovih karakterističnih ljudskih glava izrađenih od mrežastog željeza, lakog betona i karbona, koja je tanka poput ljuske od jaja, nalazi se iznad ulaza u atelje.

Priprema slavoluk znanosti

Dok smo ranije razgledavali njegov show room na klaviru smo zamijetili desetke raznih skica, crteža, nacrta i stranica ispisanih njegovim karakterističnim sitnim rukopisom, s brojnim izračunima i brojkama. “To su pripreme za projekt velikih željenih vrata dimenzija 6 x 5 metara, na kojima će biti 33 lika najvećih svjetskih znanstvenika i matematičara. Ta portalna vrata od lakog betona sa željeznim elementima, bit će, ističe, slavoluk znanosti.

Za mene je to prioritetan projekt jer će na njemu prikazati sve što sam do sada naučio, ali i pokazati cijeli niz inovacija, poput novog stila modeliranja i lijevanja, što još nije viđeno. Uz to projekt mi je važan jer se još nitko u posljednjih 150 godina, nakon Augustea Rodina, nije upustio u takav pothvat.”

Vjekoslav Skledar

Foto: Vjekoslav Skledar

Izrađuje i prigodne kovanice

Vudrag ne krije svoju fascinaciju velikim projektima. Ovih dana u Varaždinu je postavljena njegova skulptura Nikole Tesle koja je visoka 12 metara izrađena od 4,5 tone čelika. Na 140 metara dugačkom zidu koji opasava prostor art centra Vudrag planira naslikati 27 slika dimenzija 4 x 4 metra, na kojima će predstaviti Danteov pakao, raj i čistilište u suvremenom kontekstu.

Te će se slike moći skinuti te na montirati na gradskim fasadama pa će ljudi, priča Vudrag, u vrijeme kad su zatvorene galerije i izložbeni prostori, moći uživati u umjetnost na trgovima i ulicama. Također planira postaviti žensku figuru visoku 4 metra, a već otprije jedan varaždinski trg krasi njegova violina od željeza na kojoj se može i svirati. Premda su njegove najmanje skulpture dimenzija metar na metar, Vudrag je i majstor minijatura. Završio je medaljarstvo, pa sada u suradnji s Hrvatskim novčarskim zavodom izrađuje prigodni kovani novac s hrvatskim vizualnim identitetom.

Imaju podršku gradonačelnika

Uz Vudraga u tom jedinstvenom umjetničkom kompleksu svoju klesarsku radionicu ima varaždinski kipar Ivan Mladenović. Tu radi i keramičarka Tajana Berga, a Željko Tkalec ima radionicu u kojoj izrađuje violine i gitare. Tu su i dizajner Marin Kramarić te dr. sci građevine Matija Orešković. Kiparica Paula Banić u toj umjetničkoj koloniji ima dvostruku ulogu. Glavni je operativac Udruge, zadužena je za organizaciju rada i raznih umjetničkih događaja, desna je ruka umjetničkog vođe Vudraga i zadužena je za realizaciju njegovih ideja. Istodobno u svom ateljeu izrađuje nakit i medalje.

Svi oni, kao i Vudrag, plaćaju najamninu za prostor, a fasada i unutarnji prostori obnovljeni su uz pomoć Varkoma. Tvrtka je, kaže Vudrag, prestala financirati razne događaje ili klubove, te su, uz punu potporu gradonačelnika Varaždina Ivana Čehoka, odlučili ulagati u umjetnost. I rezultat je doista fascinantan. Cijeli je taj nekad zapušteni prostor, zahvaljujući direktoru Budiću i Varkomu, sada oplemenjen brojnim umjetničkim sadržajima, što bi mogao biti primjer i drugima kako pametno raspolagati svojim resursima.

Planiraju i predavanja znanstvenika

Ovih će dana u galeriji Artiljerija, koja se nalazi u sklopu zgrade biti otvorene dvije izložbe, slikara Borisa Demura i Tomislava Buntaka. Uz galeriju koja je više funkcionalna, nalazi se još prostor u kojem će se okupljati umjetnici koji će uz rakiju koja će se tu peći, razmjenjivati ideje i misli. Gosti će pak moći kupovati sve što se u tim prostorima nalazi, dizajnirani namještaj, slike, nakit, skulpture…

Osim toga, kaže Vudrag, Udruga će ovdje dovoditi ne samo umjetnike već i brojne znanstvenike koji će držati predavanja o filozofiji, povijesti umjetnosti pa sve do marketinga i ekonomije te svim ostalim pitanjima vezanih uz umjetnost. “Želimo ljudima približiti svijet umjetnosti, upoznati ih s korporativnom i galerijskom umjetnošću, zašto je bitno i zašto se isplati ulaganje u umjetnost. Vudrag je također dogovorio s Carre galerijom da će im slati radove domaćih talentiranih umjetnika, a oni će u Varaždin, na umjetničku razmjenu i na radionice, slati umjetnike iz Europe.

Zbog toga je ovih dana Vudraga posjetila Amelie Fevre, galeristica koja je jedna od najzaslužnijih za njegov uspjeh u Parizu. “Ugodno se iznenadila kad je sve to vidjela pa je obećala da će dovesti neke od svojih najvažnijih klijenata te pomoći u plasmanu domaćih umjetnika.”

Vjekoslav Skledar

Foto: Vjekoslav Skledar

Šest dana tjedno u ateljeu

S obzirom na golemi angažman u organiziranju te umjetničke kolonije, da je puno vremena potrošio na planiranje i uređivanje prostora, zanimalo nas je koliko je to utjecalo na njegovo stvaralaštvo. Može li to ugroziti njegovu koncentraciju na umjetnički izričaj. Također hoće li preopterećenost narudžbi, limitirati razvoj njegovog umjetničkog izričaja. “Te opasnosti nema, u pitanju je prelazna faza. Shvatio sam na vrijeme da mi je mjesto u ateljeu pod maskom za varenje, a da drugim ljudima moram prepustiti logistiku i organizaciju Udruge.”

Priča kako je, nakon što je jedan cijeli tjedan proveo na sastancima, imao osjećaj da je nešto napravio, ali kad se vratio u atelje, uhvatila ga je teška depresija. ”Dok sam se bavio organizacijskim pitanjima i sastančio, uvijek sam osjećao umor. Kad sam se međutim vratio u radionicu i počeo stvarati, vratila mi se sva energija. Od tada više nikada nisam imao osjećaj umora ili zasićenosti. Poučen tim iskustvo odredio sam da jedan dan u tjednu posvetim poslovima, a da šest dana provodim u ateljeu.”