Zagreb je konačno dobio novu galeriju, u podrumu Leksikografskog zavoda. Spektakl je što su učinili s interijerom
Reportaža iz novog izložbenog prostora u koji su postavljeni blokovi složenih knjiga teški desetke tona, na koje se vješaju slike
Nakon više od trideset godina centar grada dobit će novu likovnu galeriju. Riječ je o LEXART Skladištu, izložbenom prostoru smještenom u nekadašnjem skladištu knjiga Leksikografskog zavoda. Iza tog velikog projekta stoji i Damir Sokić, slikar i nekadašnji profesor na Likovnoj akademiji koji je prije nešto više od godinu dana morao u mirovinu. No, kako se čini on i dalje neumorno radi.
Nedavno je s kolegom Deanom Jokanovićem Touminom odlučio preurediti to veliko skladište u Frankopanskoj 22-24 i stvoriti originalan prostor u kojem će se danas, u utorak 30. lipnja otvoriti izložba pod naslovom Umjetnost je sumnja. Na toj će izložbi izlagati trideset i sedam umjetnika svih generacija.
Napravili su ambijent od knjiga za škart
Cijela priča je, prepričava Sokić, počela u tom dvorištu u Frankopanskoj, točnije u klubu Draško gdje se godinama sastajao s kolegama umjetnicima. “I nekako smo slučajno u razgovoru s Brunom Kragićem, ravnateljem Leksikografskog zavoda došli do ideje da se zavod pronađe u ovom novom vremenu i da se počne baviti i drugim stvarima. A kako imaju ogromno skladište knjiga, dakle mrtvi kapital s ogromnim nakladama koje više nemaju tržište, taj su prostor ponudili Deanu i meni”, prepričava umjetnik.
Bilo im je rečeno da smisle što bi tamo radili jer su iz zavoda imali plan baciti knjige koje su godinama samo skupljale prašinu. “Kad sam to čuo rekao sam Bruni ‘Idemo nešto napraviti, ali nemojte slučajno baciti niti jedan papir. Napravit ćemo ambijent od knjiga”, prepričava Sokić koji se, prije nego je čuo što se planira s knjigama, malo nećkao oko preuzimanja tog prostora jer je bio zaokupljen drugim stvarima na kojima radi.
Na blokove knjiga vješaju slike
U skladištu ih je dočekalo preko 70 tisuća knjiga koje nisu mogli izbaciti van, pa ih ponovno unositi unutra jer bi to bio beskrajan posao. Doslovce su se, kaže, borili s prostorom. “I onda smo u tom općem kršu i neredu raspakirali desetine i desetine tona knjiga i jednu po jednu slagali kao suhozid”, opisuje Sokić.
Složili su blokove težine između 25 do 35 tona knjiga, a neki dosežu visinu i do tri metra. “ Ti blokovi nam služe kao zidovi. Mi naprosto na hrbate knjiga zabijamo čavle i vješamo slike. I to vrlo moćno izgleda”, opisuje umjetnik.
Kad su krenuli s preuređivanjem, prepričava Sokić, govorili su im da će im za slaganje trebati barem dva mjeseca i pomoć od desetak ljudi. “No, nas trojica smo sve sami složili za dvadesetak dana. Radili smo i do petnaest sati dnevno. I svaki primjerak knjige prošlo je kroz ruku svakog od nas. To je bio strašan posao, ali se vidi efekt. Zaista impozantno izgleda”, opisuje slikar.
Prostor s jakim karakterom może biti problem
Nabavili su i staru industrijsku rasvjetu staru sedamdesetak godina i pričvrstili je na stropove. Uredili su podove i cijeli prostor učinili ugodnim i s jakim karakterom što ponekad, naglašava, može predstavljati problem.
“Kad je sam dizajn prostora moćan on može postati dominantniji od sadržaja ili forme koje se u njega unose. I to je slučaj kod nas”, objašnjava umjetnik i dodaje kako će morati izmišljati izložbe koje će moći podnijeti takav prostor. “A nakon nekog vremena dizajn možemo i mijenjati. Zidovi se daju premjestiti, a podovi ofarbati”, objašnjava.
Prva izložba bit će u tri dijela
U dogovoru su neke izložbe, a prva izlaže Snježana Ban, slikarica i docentica na Likovnoj akademiji. “Snježana je za doktorat imala jednu zanimljivu temu koju je izvrsno obradila. Esenciju te teme je izvukla i postavila izložbu naslova Umjetnost je sumnja gdje je skupila 37 autora raznih generacija, raznih stilova, žanrova i medija”, objašnjava Sokić i dodaje kako su zbog brojnosti autora izložbu morali prelomiti u tri dijela. “Prva je sad u sedmom mjesecu, a ostale dvije bit će u rujnu i listopadu, tako da niti jedan autor neće biti zapostavljen”.
Uz izložbu, nastavlja, izlazi i istoimena publikacija Umjetnost je sumnja. “Štampana je na 250 stranica, s hrpom reprodukcija i izvrsnim Snježaninim tekstom. To je jedna ozbiljna, tvrdo ukoričena publikacija. Držimo se standarda koje je Leksikografski zavod imao kad je radio svoje leksikone”, objašnjava Sokić i pritom naglašava kako u ovo doba digitalizacije i dalje inzistiraju na štampanom materijalu.
Cijela ta priča, mišljenja je Sokić, bit će možda i malo polemična i provokativna jer su dodali dimenziju umjetnosti na postavu Leksikografskog zavoda. Do sada su, kaže, uspjeli naći solidan broj sponzorstava, a neki dolaze i iz Slovenije. ” Moram spomenuti da nam je i državna turistička zajednica puno pomogla s financijama. Skup je to i veliki projekt, ali je zapravo užasno jeftin obzirom na entuzijam koji je uložen. Mislim da je to veliki projekt i događaj, ali koliko ćemo dugo izdržati i što će dalje biti vidjet ćemo. Početak je dobar i ambicija je ozbiljna”, zaključuje Sokić.