Zagrebačka fotografkinja, kroz intimnu izložbu, progovara o suicidu: 'Ne događa se samo drugima'

Portretirala je devet osoba koje su pokušale suicid

“Izložba je koncipirana tako da sam portretirala devet osoba koje su pokušale samoubojstvo na mjestima na kojima se to dogodilo i u otprilike u isto doba dana”, govori umjetnica i dodaje kako je portretiranju prethodio razgovor o njihovom iskustvu.

“Provodila sam vrijeme s tim ljudima i puno smo pričali. Bilo mi je važno saznati kako su se te osobe osjećale prije, za vrijeme i nakon samog čina, što im je to iskustvo donijelo i kako se osjećaju danas”. Portreti protagonista su mekani jer ovakvoj temi, nastavlja Đurđević, nije bilo potrebno dodatnog tereta već upravo suprotno, malo rasterećivanja.

Nije bilo lagano pronaći ljude koji bi o tome pričali

Nakon razgovora i portretiranja Đurđević je pisala kratki tekst o svojem dojmu nakon susreta. “Nisam ulazila u dubinu njihove priče već sam njihovu priču koristila kako bih istaknula neku problematiku, neki njihov osjećaj poput srama, krivnje ili osude”, objašnjava.

Tijekom projekta koji je od početne ideje do izložbe trajao četiri godine razgovarala je s više ljudi, ali nisu svi pristali stati pred njezin fotoobjektiv. “Teško je biti dovoljno hrabar da izneseš takvu priču u javnost. Nije bilo lagano pronaći ljude koji bi otvoreno pričali o tome”, govori umjetnica.

Producentica izložbe Vanda Violić pokušala je doći do tih osoba i preko službenih kanala, ali bezuspješno. “Sve je bilo dosta zatvoreno, pa sam počela ispitivati ljude iz svoje okoline. Znalo je biti jako neugodno kada bih pitala ’oprostite znate li možda nekoga tko je pokušao samoubojstvo i voljan je o tome razgovarati? I tako smo se snalazili i na kraju preko prijatelja, njihovih prijatelja i poznanika pronašli hrabre ljude spremne ispričati svoju priču”.

I autorica je u svojoj najbližoj obitelji imala dva suicida

Ninu je na ovaj projekt potaknula i njezina osobna obiteljska priča. “Moj se tata objesio prije dvadeset, a brat je počinio samoubojstvo prije osam godina i to je zapravo pozadina cijele ove priče. Mislim da sam uspjela pronaći ljude upravo zbog te moje priče jer nisam od njih tražila ništa više od onoga što sam sama dala. I ja sam se isto ovom izložbom razgolitila sa svojom intimom. Tako da uz onih devet portreta imam i dva autoportreta na mjestima gdje su se ubili moji i isto tako dva popratna teksta o tome”, prepričava Đurđević.

S obzirom na to da je pristup temi otvoren i pozitivan, pri čemu se ne potiče skrivanje osobnih intenzivnih iskustava autorice portretima su dodane i fotografije koje je Nina svakodnevno radila svojim mobitelom.

“Riječ je o nekih tristotinjak fotki svakodnevice koje ja zovem odlučne razglednice”. Te će se fotografije, objašnjava Đurđević, projicirati na zidu, a pratit će ih 35-minutni audio zapis montiran od isječaka iz njezinih razgovora s protagonistima. “ I to je moj intimistički odgovor na pitanje zašto živjeti. Tu ima svega i svačega, od selfija do događanja iz svakodnevnog života i taj sam dio napravila kako bi se koliko-toliko omekšala tema koja je sama po sebi jako teška”, govori umjetnica.

Proces na radu izložbe nije bio nimalo lagan

Razgovori i portretiranje protagonista nisu joj bili nimalo lagani. “Na momente je bilo stvarno teško. Isplivale su mi neke stvari za koje sam mislila da sam ih riješila. Bilo mi je teško slušati neke priče i zapravo cijelo to vrijeme koketiraš sa smrću, ali isto tako bilo mi je to terapeutsko, oslobađajuće i iscjeljujuće iskustvo”, opisuje Đurđević i dodaje kako je bitno progovoriti i o takvim tabu temama u društvu.

“Ova je izložba s jedne strane blaga kritika društva jer mislim da trebamo početi razgovarati o svim temama koje su nam teške i bolne. Samoubojstvo je samo jedna od njih. Ovo je po meni, poticaj na otvaranje jer svi mi nosimo u sebi nekakve sramove, težine i bolove i mislim da je generalno važno govoriti, najviše o teškim temama jer se time otvara mogućnost promjene paradigme i prihvaćanja”, mišljenja je umjetnica.

Volju za životom ne gube samo osobe s dijagnozom

Đurđević svojom izložbom pokušava osvijestiti da se samoubojstvo ne događa nekome drugome. “Primjerice, sve protagonistice i protagonisti izložbe dolaze iz moje šire okoline. Svi znamo nekoga tko je pokušao samoubojstvo ili ga je izvršio. Dakle, volju za životom ne gube samo osobe koje imaju nekakvu dijagnozu. Živimo u turbulentnom svijetu i nekada je vrlo lako izgubiti smisao i optimizam”, govori.

Kroz razgovore s protagonistima došla je i do nekih novih zaključaka. “Svatko ima svoju priču, ali ono što sam zaključila jest da se većina ljudi koji su to prožvjeli ne želi ubiti nego se uglavnom nađe u nekoj teškoj situaciji ili stanju koje može biti dugotrajno i koje djeluje nepromjenjivo. I onda zapravo očajnički traže promjenu, ne žele se ubiti, nego žele nešto promijeniti, ali ne znaju kako. To mi je, recimo, bila značajna spoznaja”, kaže Đurđević.

Izložba će biti postavljena do 10. travnja, a uključivat će i aktivno sudjelovanje stručnjaka i zainteresirane publike kroz okrugli stol koji će se održavati tijekom trajanja izložbe.