U četvrtak 4. veljače u Saboru je održana višesatna rasprava o novom prijedlogu Zakona o autorskim i srodnim pravima, kojim se trebaju primijeniti odredbe Europske Direktive o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu. Nekoliko je ključnih područja nove regulacije: odnos digitalnih platformi i medijskih proizvođača sadržaja – nakladnika kao i autora – te unapređenje pozicije glazbenih izvođača spram streaming servisa.
Dosadašnje pozicije medijskih nakladnika s autorima tekstova i fotografija, kao i glazbenih izvođača je bio identičan. Digitalne platforme Google, Facebook, Twitter, Apple Music, Spotify, i Deezer sa svojim partnerima, ostvaruju milijunske promete i zarade, od kojih proizvođači medijskih sadržaja do sada nisu dobivali ništa, baš kao ni glazbenici izvođači, nakon što su diskografi prikupili novac isplaćen od streaming servisa.
Taj odnos novi zakon nastoji sistemski promijeniti. Zanimljivo je da gotovo uopće nije bilo rasprave po pitanju inovativnog prijedloga Zakona oko zaštite medijskih nakladnika i autora, što znači da postoji konsenzus između svih političkih opcija kako novi prijedlog zakona osigurava tim stranama u budućnosti ravnopravniju poziciju.
Zabrinutost potpredsjednika Google Newsa
Rasprava se, po pitanju medija vodila oko problema komentara na portalima. No, najduža višesatna rasprava se vodila po pitanju popravljanja prijedloga Zakona koji bi uveo identičan princip zaštite glazbenih izvođača, kako je zamišljeno ostvarivanje prava medijskih operacija u srazu s internet platformama. A to je kroz organizacije za kolektivnu zaštitu.
Nekoliko dana nakon rasprave o Zakonu plasiran je PR intervju potpredsjednika Google Newsa, Richarda Gingrasa gdje je istaknuo da je “neugodno iznenađen sistemom koji je predložen u novom Zakonu o autorskim pravima, gdje bi se naknada novinskim kućama i autorima trebala ostvarivati kroz kolektivnu zaštitu”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovdje osjećamo potrebu objasniti zašto je potpredsjednik Google Newsa “neugodno iznenađen” novim prijedlogom zakona, pa ćemo pokušati kontekstualizirati dosadašnje poslovne prakse Googlea kao i drugih najvećih internet kompanija.
Tech giganti kao rana industrijalizacija
Kako su uopće Google i ostale najveće svjetske internet kompanije zapravo postale moćnije od država gdje djeluju? Profesorica s Harvarda, Shoshana Zuboff, inače autorica nagrađivane knjige “Surveillance Capitalism” (Kapitalizam nadzora) opisala je modus operandi rada i nekontroliranog rasta internetskih kompanija: “To je usporedivo s dobom rane industrijalizacije”.
U to su doba najveći industrijalci izrasli na nereguliranom tržištu radne snage i uvjeta poslovanja. Prvi industrijalci zloupotrebljavali su nisko plaćeni dječji rad. Nije postojala zajamčena nadnica za rad. Nije bilo minimalnih uvjeta za fizičku i zdravstvenu sigurnost radnika. Nije bilo ni zdravstvenog osiguranja, niti plaćenih prekovremenih sati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nije bilo niti toplog obroka niti slobodnih dana pa ni plaćenog godišnjeg odmora. Stvarali su monopole gdje su samo dodatno osnaživali svoje pozicije onemogućujući pravednu utakmicu.
Korištenje sadržaja bez ikakve naknade
Tragično je da Google i danas postupa sa svojim radnicima na vrlo sličan način, zbog čega postoje sudske presude kojima kao naknadu štete, oštećenim radnicima mora isplatiti nekoliko milijardi dolara. Zbog zloupotrebe svoje monopolne pozicije, Google je u Europi već kažnjen s više od četiri milijarde dolara.
Danas se Google, kao i ostale internetske kompanije na sličan način odnose prema svojim izvorima prihoda, resursima, svejedno da li kreatorima novinskog, glazbenog, filmskog ili inog sadržaja. Koriste ga godinama bez naknade i ikakvog obeštećenja. I tako su postigli svoju današnju monopolnu društvenu i tržišnu poziciju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zadnjih nekoliko godina su zakonodavci širom svijeta nastoje regulirati te odnose u kojima bi kreatori sadržaja nakon godina pljački, trebali dobiti “pravičnu” naknadu za svoja ulaganja i rad. Upravo je to i misija Europske Direktive o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu.
Dio francuskih medija ostao van dogovora
Prošlog se tjedna proširila i vijest kako je postignut dogovor između grupe francuskih izdavača i Googlea oko naknade koja bi im se isplatila kroz sljedeće tri godine – 76 milijuna dolara – čemu treba pridodati i još 10 milijuna kao naknadu za prošla nelicencirana korištenja njihovih materijala. Za uzvrat će te medijske kuće povući svoje tužbe protiv Googlea koje se odnose na neovlašteno korištenje sadržaja za razdoblje do sklapanja Ugovora.
Drugim riječima, sporazumom je utvrđeno: Google je dosad dosad pljačkao sadržaj medijskih operacija. Neki proizvođači sadržaja postigli su dogovor oko obeštećenja za prošlo razdoblje, te koliko će naplatiti sljedeće tri godine. No, u toj vijesti je stajala i sljedeća informacija: “Dogovor su osudili drugi francuski mediji koji nisu dio dogovora, tvrdeći da je on tajan, nepravedan i da ne poštuje zakon.”
Članak se nastavlja ispod oglasa
I upravo se u toj rečenici krije razlog za “iznenađenje i nezadovoljstvo” predstavnika Googlea novim prijedlogom hrvatskog zakona. Hrvatski prijedlog predviđa kolektivne pregovore svih udruženih hrvatskih nositelja prava s Googleom i drugim kompanijama. Taj prijedlog onemogućava loše posljedice francuskog rješenja, gdje bi neki bili obeštećeni a drugi bi, kao i do sada, dobivali ništa.
Kolektivno ostvarivanje prava izdavača
Bojana Božović, predsjednica HUP – Udruge novinskih izdavača i direktorica Lider medije, objasnila je nužnost kolektivnog ostvarivanja prava: “Zakon predviđa dvije opcije: autori i nakladnici mogu ustrojiti zajedničku organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava ili odvojene organizacije za kolektivno ostvarivanje prava, jednu koja će ostvarivati prava nakladnika i jednu koja će ostvarivati prava profesionalnih novinara i fotoreportera”, rekla je.
“Ako postoji zajednička organizacija, tada ta organizacija donosi pravila raspodjele naknade koju ostvare nakladnici – koliki dio ide autorima, a koliki nakladnicima. Ako postoje odvojene organizacije, onda se sporazumom između te dvije organizacije ugovara raspodjela. Važno je da autori i nakladnici zajednički rade na zaštiti svojih prava jer tako imaju bolju pregovaračku poziciju”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Buduće obeštećenje proizvođača sadržaja
Koliko je hrvatski prijedlog rješenja na pravom putu potvrđuje i spor kojega momentalno ima Google s australskom Vladom, koja, također ne želi dozvoliti Googleu zloupotrebu tržišno nadmoćne pozicije prilikom pregovora o budućim obeštećenjima proizvođača sadržaja.
U svjetskim je medijima nemalo pozornosti privukla vijest od 22. siječnja da je Google zaprijetio kompletnim povlačenjem svojih proizvoda i usluga iz Australije ukoliko australska vlada ustraje na svom novom zakonskom prijedlogu o uređivanju odnosa s medijskim i novinskim kućama.
Vrlo brzo je sam Predsjednik uprave Googlea, Sundar Pichai otišao u Australiju gdje se susreo s australskim premijerom Scottom Morrisonom. No, prije samoga sastanka, drugi internetski gigant Microsoft je izdao sljedeće priopćenje u pogledu novog australskog zakona.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Microsoft nudi suradnju australskoj vladi
“Microsoft nudi svoje usluge i proizvode koje će u potpunosti razviti u suglasnosti s australskom vladom ako Google napusti australsko tržište”. Time je postalo jasno da Google ne predstavlja kompletnu zajednicu velikih internetskih kompanija. Google samo štiti svoju poslovnu praksu. Drugi su se spremni prilagoditi.
A što je australska vlada uopće predložila? Upravo temeljem dosadašnjih iskustava: zloupotrebe monopolnog položaja, neujednačenog aranžmana s francuskim izdavačima, australska vlada propisuje da se, ako ne dođe do sporazuma svih uključenih strana, spor seli na arbitražu.
Spomen obvezne arbitraže je bio dovoljan razlog da Google zaprijeti odlaskom s tržišta. Google ne želi raditi tako da neki regulator propisuje uvjete pod kojima će raditi i obeštećivati druge uključene strane. Želi koristiti svoju monopolnu tržišnu poziciju. Ne želi dobiti obvezu reguliranja odnosa s jedinstvenom stranom korisnika.
Minimalizira se rizik od ponavljanja Francuske
Hrvatski prijedlog uređenja odnosa, koji propisuje da svi izdavači kao i svi novinari budu zastupljeni kroz svoje kolektivne organizacije, minimizira rizik daljnje prakse u kojoj internet platforme ne plaćaju naknade za one koji sadržaj stvaraju kao i da nema preferiranih partnera, gdje bi – kao u Francuskoj – neki postigli dogovor, dok bi drugi ostali na ničemu.
Činjenica je da ovo pitanje uopće nije bilo otvoreno tijekom diskusije oko prijedloga novog Zakona govori da oko tog pitanja postoji konsenzus svih političkih opcija. No, dugo sati se raspravljalo o poziciji glazbenih izvođača, jer prema prvom prijedlogu Zakona, njih se, za razliku od medijskih nakladnika i autora – zaboravilo.
Današnja situacija je praktički istovjetna. Deezer je prisutan u Hrvatskoj još od 2013 godine, Google je s YouTubeom u Hrvatskoj, od prvog dana, da bi lani svoje usluge u hrvatskim korisnicima ponudili Apple Music i globalno najjači streaming servis, švedski Spotify.
Sve stranke podržale princip zaštite
Sve ove godine hrvatski diskografi naplaćuju korištenje svojih kataloga preko tih servisa. Hrvatski autori su putem HDS ZAMP-a lani prvi puta dobili i svoja autorska sredstva ostvarena na tim streaming platformama. Ali, hrvatski izvođači nisu.
Još se valjda nikada nije desilo u Saboru da su sve političke opcije prepoznale problem i unisono zatražile od nadležnog Ministarstva da u novom prijedlogu Zakona uvedu isti princip zaštite kakav je predviđen za medijske izdavače i autore, i u odnosu glazbenih izvođača spram streaming servisa i diskografa.
Argumentirajući taj zahtjev Miroslav Škoro (Domovinski pokret), ju saborskoj je raspravi rekao, (a dobro je znati da je Škoro bio predsjednik uprave Croatia recordsa, vlasnik je kompletnog kataloga tvrtke Orfej, uspješan je autor te izuzetno uspješan izvođač): Odgovorno tvrdim da diskografi, unatoč tome što tvrde, nemaju sve ugovore s izvođačima.“, a obraćajući se direktno ministrici Nini Obuljen Koržinek, koja je i predstavila prijedlog zakona: “I vi i ja znamo da u digitalnom okruženju hrvatski izvođači ne dobivaju ništa”.
Intencija direktive Europske unije
A Sabina Glasovac (SDP): “Ako su u svakoj snimci zastupljena tri prava, autorsko, pravo izvođača i pravo proizvođača fonograma, onda ne moram biti stručnjak u autorskom pravu da shvatim da tu nešto nije u redu ako se snimke vrte na internetu, ako se isplaćuju naknade za ta tri prava, a jedna skupina – izvođači – od toga nema ništa. Onda to ne znači pravičnu naknadu za sva tri prava već dominaciju jednog srodnog prava nad drugim, a to nije intencija direktive Europske unije”.
Na kraju diskusije se zajedničkom stavu svih političkih opcija pridružila i vladajuća stranka jer je Vesna Bedeković istaknula: “I Klub HDZ-a se priključuje da posebnu pozornost treba staviti na onaj dio zakona koji regulira odnos između diskografa i izvođača vezano za ostvarivanje pravične naknade”.
Rješenje koje izvođači, ali i zastupnici svih saborskih opcija traže, je analogno onome koje je zakonodavac predvidio za novinske nakladnike i novinare u odnosima s internetskim kompanijama: kolektivno ostvarivanje prava. Ako je dakle, Google nervozan, znači da država radi nešto dobro.
Zašto je potpredsjednik Google Newsa nervozan oko prijedloga novog hrvatskog Zakona o autorskim pravima
Analiza prijedloga novog Zakona o autorskim i srodnim pravima, prema EU direktivi o digitalnom tržištu
Prošlog se tjedna proširila i vijest kako je postignut dogovor između grupe francuskih izdavača i Googlea oko naknade koja bi im se isplatila kroz sljedeće tri godine - 76 milijuna dolara. No, dogovor su osudili francuski mediji koji nisu dio dogovora, što hrvatski prijedlog zakona pokušava spriječiti
Ozren Kanceljak komunikacijski je stručnjak, glazbeni menadžer i producent, s bogatom medijsko-kreativnom karijerom. Za Telegram iz pozicije struke analizira prijedlog novog Zakona o autorskim i srodnim pravima.
U četvrtak 4. veljače u Saboru je održana višesatna rasprava o novom prijedlogu Zakona o autorskim i srodnim pravima, kojim se trebaju primijeniti odredbe Europske Direktive o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu. Nekoliko je ključnih područja nove regulacije: odnos digitalnih platformi i medijskih proizvođača sadržaja – nakladnika kao i autora – te unapređenje pozicije glazbenih izvođača spram streaming servisa.
Dosadašnje pozicije medijskih nakladnika s autorima tekstova i fotografija, kao i glazbenih izvođača je bio identičan. Digitalne platforme Google, Facebook, Twitter, Apple Music, Spotify, i Deezer sa svojim partnerima, ostvaruju milijunske promete i zarade, od kojih proizvođači medijskih sadržaja do sada nisu dobivali ništa, baš kao ni glazbenici izvođači, nakon što su diskografi prikupili novac isplaćen od streaming servisa.
Taj odnos novi zakon nastoji sistemski promijeniti. Zanimljivo je da gotovo uopće nije bilo rasprave po pitanju inovativnog prijedloga Zakona oko zaštite medijskih nakladnika i autora, što znači da postoji konsenzus između svih političkih opcija kako novi prijedlog zakona osigurava tim stranama u budućnosti ravnopravniju poziciju.
Zabrinutost potpredsjednika Google Newsa
Rasprava se, po pitanju medija vodila oko problema komentara na portalima. No, najduža višesatna rasprava se vodila po pitanju popravljanja prijedloga Zakona koji bi uveo identičan princip zaštite glazbenih izvođača, kako je zamišljeno ostvarivanje prava medijskih operacija u srazu s internet platformama. A to je kroz organizacije za kolektivnu zaštitu.
Nekoliko dana nakon rasprave o Zakonu plasiran je PR intervju potpredsjednika Google Newsa, Richarda Gingrasa gdje je istaknuo da je “neugodno iznenađen sistemom koji je predložen u novom Zakonu o autorskim pravima, gdje bi se naknada novinskim kućama i autorima trebala ostvarivati kroz kolektivnu zaštitu”.
Ovdje osjećamo potrebu objasniti zašto je potpredsjednik Google Newsa “neugodno iznenađen” novim prijedlogom zakona, pa ćemo pokušati kontekstualizirati dosadašnje poslovne prakse Googlea kao i drugih najvećih internet kompanija.
Tech giganti kao rana industrijalizacija
Kako su uopće Google i ostale najveće svjetske internet kompanije zapravo postale moćnije od država gdje djeluju? Profesorica s Harvarda, Shoshana Zuboff, inače autorica nagrađivane knjige “Surveillance Capitalism” (Kapitalizam nadzora) opisala je modus operandi rada i nekontroliranog rasta internetskih kompanija: “To je usporedivo s dobom rane industrijalizacije”.
U to su doba najveći industrijalci izrasli na nereguliranom tržištu radne snage i uvjeta poslovanja. Prvi industrijalci zloupotrebljavali su nisko plaćeni dječji rad. Nije postojala zajamčena nadnica za rad. Nije bilo minimalnih uvjeta za fizičku i zdravstvenu sigurnost radnika. Nije bilo ni zdravstvenog osiguranja, niti plaćenih prekovremenih sati.
Nije bilo niti toplog obroka niti slobodnih dana pa ni plaćenog godišnjeg odmora. Stvarali su monopole gdje su samo dodatno osnaživali svoje pozicije onemogućujući pravednu utakmicu.
Korištenje sadržaja bez ikakve naknade
Tragično je da Google i danas postupa sa svojim radnicima na vrlo sličan način, zbog čega postoje sudske presude kojima kao naknadu štete, oštećenim radnicima mora isplatiti nekoliko milijardi dolara. Zbog zloupotrebe svoje monopolne pozicije, Google je u Europi već kažnjen s više od četiri milijarde dolara.
Danas se Google, kao i ostale internetske kompanije na sličan način odnose prema svojim izvorima prihoda, resursima, svejedno da li kreatorima novinskog, glazbenog, filmskog ili inog sadržaja. Koriste ga godinama bez naknade i ikakvog obeštećenja. I tako su postigli svoju današnju monopolnu društvenu i tržišnu poziciju.
Zadnjih nekoliko godina su zakonodavci širom svijeta nastoje regulirati te odnose u kojima bi kreatori sadržaja nakon godina pljački, trebali dobiti “pravičnu” naknadu za svoja ulaganja i rad. Upravo je to i misija Europske Direktive o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu.
Dio francuskih medija ostao van dogovora
Prošlog se tjedna proširila i vijest kako je postignut dogovor između grupe francuskih izdavača i Googlea oko naknade koja bi im se isplatila kroz sljedeće tri godine – 76 milijuna dolara – čemu treba pridodati i još 10 milijuna kao naknadu za prošla nelicencirana korištenja njihovih materijala. Za uzvrat će te medijske kuće povući svoje tužbe protiv Googlea koje se odnose na neovlašteno korištenje sadržaja za razdoblje do sklapanja Ugovora.
Drugim riječima, sporazumom je utvrđeno: Google je dosad dosad pljačkao sadržaj medijskih operacija. Neki proizvođači sadržaja postigli su dogovor oko obeštećenja za prošlo razdoblje, te koliko će naplatiti sljedeće tri godine. No, u toj vijesti je stajala i sljedeća informacija: “Dogovor su osudili drugi francuski mediji koji nisu dio dogovora, tvrdeći da je on tajan, nepravedan i da ne poštuje zakon.”
I upravo se u toj rečenici krije razlog za “iznenađenje i nezadovoljstvo” predstavnika Googlea novim prijedlogom hrvatskog zakona. Hrvatski prijedlog predviđa kolektivne pregovore svih udruženih hrvatskih nositelja prava s Googleom i drugim kompanijama. Taj prijedlog onemogućava loše posljedice francuskog rješenja, gdje bi neki bili obeštećeni a drugi bi, kao i do sada, dobivali ništa.
Kolektivno ostvarivanje prava izdavača
Bojana Božović, predsjednica HUP – Udruge novinskih izdavača i direktorica Lider medije, objasnila je nužnost kolektivnog ostvarivanja prava: “Zakon predviđa dvije opcije: autori i nakladnici mogu ustrojiti zajedničku organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava ili odvojene organizacije za kolektivno ostvarivanje prava, jednu koja će ostvarivati prava nakladnika i jednu koja će ostvarivati prava profesionalnih novinara i fotoreportera”, rekla je.
“Ako postoji zajednička organizacija, tada ta organizacija donosi pravila raspodjele naknade koju ostvare nakladnici – koliki dio ide autorima, a koliki nakladnicima. Ako postoje odvojene organizacije, onda se sporazumom između te dvije organizacije ugovara raspodjela. Važno je da autori i nakladnici zajednički rade na zaštiti svojih prava jer tako imaju bolju pregovaračku poziciju”.
Buduće obeštećenje proizvođača sadržaja
Koliko je hrvatski prijedlog rješenja na pravom putu potvrđuje i spor kojega momentalno ima Google s australskom Vladom, koja, također ne želi dozvoliti Googleu zloupotrebu tržišno nadmoćne pozicije prilikom pregovora o budućim obeštećenjima proizvođača sadržaja.
U svjetskim je medijima nemalo pozornosti privukla vijest od 22. siječnja da je Google zaprijetio kompletnim povlačenjem svojih proizvoda i usluga iz Australije ukoliko australska vlada ustraje na svom novom zakonskom prijedlogu o uređivanju odnosa s medijskim i novinskim kućama.
Vrlo brzo je sam Predsjednik uprave Googlea, Sundar Pichai otišao u Australiju gdje se susreo s australskim premijerom Scottom Morrisonom. No, prije samoga sastanka, drugi internetski gigant Microsoft je izdao sljedeće priopćenje u pogledu novog australskog zakona.
Microsoft nudi suradnju australskoj vladi
“Microsoft nudi svoje usluge i proizvode koje će u potpunosti razviti u suglasnosti s australskom vladom ako Google napusti australsko tržište”. Time je postalo jasno da Google ne predstavlja kompletnu zajednicu velikih internetskih kompanija. Google samo štiti svoju poslovnu praksu. Drugi su se spremni prilagoditi.
A što je australska vlada uopće predložila? Upravo temeljem dosadašnjih iskustava: zloupotrebe monopolnog položaja, neujednačenog aranžmana s francuskim izdavačima, australska vlada propisuje da se, ako ne dođe do sporazuma svih uključenih strana, spor seli na arbitražu.
Spomen obvezne arbitraže je bio dovoljan razlog da Google zaprijeti odlaskom s tržišta. Google ne želi raditi tako da neki regulator propisuje uvjete pod kojima će raditi i obeštećivati druge uključene strane. Želi koristiti svoju monopolnu tržišnu poziciju. Ne želi dobiti obvezu reguliranja odnosa s jedinstvenom stranom korisnika.
Minimalizira se rizik od ponavljanja Francuske
Hrvatski prijedlog uređenja odnosa, koji propisuje da svi izdavači kao i svi novinari budu zastupljeni kroz svoje kolektivne organizacije, minimizira rizik daljnje prakse u kojoj internet platforme ne plaćaju naknade za one koji sadržaj stvaraju kao i da nema preferiranih partnera, gdje bi – kao u Francuskoj – neki postigli dogovor, dok bi drugi ostali na ničemu.
Činjenica je da ovo pitanje uopće nije bilo otvoreno tijekom diskusije oko prijedloga novog Zakona govori da oko tog pitanja postoji konsenzus svih političkih opcija. No, dugo sati se raspravljalo o poziciji glazbenih izvođača, jer prema prvom prijedlogu Zakona, njih se, za razliku od medijskih nakladnika i autora – zaboravilo.
Današnja situacija je praktički istovjetna. Deezer je prisutan u Hrvatskoj još od 2013 godine, Google je s YouTubeom u Hrvatskoj, od prvog dana, da bi lani svoje usluge u hrvatskim korisnicima ponudili Apple Music i globalno najjači streaming servis, švedski Spotify.
Sve stranke podržale princip zaštite
Sve ove godine hrvatski diskografi naplaćuju korištenje svojih kataloga preko tih servisa. Hrvatski autori su putem HDS ZAMP-a lani prvi puta dobili i svoja autorska sredstva ostvarena na tim streaming platformama. Ali, hrvatski izvođači nisu.
Još se valjda nikada nije desilo u Saboru da su sve političke opcije prepoznale problem i unisono zatražile od nadležnog Ministarstva da u novom prijedlogu Zakona uvedu isti princip zaštite kakav je predviđen za medijske izdavače i autore, i u odnosu glazbenih izvođača spram streaming servisa i diskografa.
Argumentirajući taj zahtjev Miroslav Škoro (Domovinski pokret), ju saborskoj je raspravi rekao, (a dobro je znati da je Škoro bio predsjednik uprave Croatia recordsa, vlasnik je kompletnog kataloga tvrtke Orfej, uspješan je autor te izuzetno uspješan izvođač): Odgovorno tvrdim da diskografi, unatoč tome što tvrde, nemaju sve ugovore s izvođačima.“, a obraćajući se direktno ministrici Nini Obuljen Koržinek, koja je i predstavila prijedlog zakona: “I vi i ja znamo da u digitalnom okruženju hrvatski izvođači ne dobivaju ništa”.
Intencija direktive Europske unije
A Sabina Glasovac (SDP): “Ako su u svakoj snimci zastupljena tri prava, autorsko, pravo izvođača i pravo proizvođača fonograma, onda ne moram biti stručnjak u autorskom pravu da shvatim da tu nešto nije u redu ako se snimke vrte na internetu, ako se isplaćuju naknade za ta tri prava, a jedna skupina – izvođači – od toga nema ništa. Onda to ne znači pravičnu naknadu za sva tri prava već dominaciju jednog srodnog prava nad drugim, a to nije intencija direktive Europske unije”.
Na kraju diskusije se zajedničkom stavu svih političkih opcija pridružila i vladajuća stranka jer je Vesna Bedeković istaknula: “I Klub HDZ-a se priključuje da posebnu pozornost treba staviti na onaj dio zakona koji regulira odnos između diskografa i izvođača vezano za ostvarivanje pravične naknade”.
Rješenje koje izvođači, ali i zastupnici svih saborskih opcija traže, je analogno onome koje je zakonodavac predvidio za novinske nakladnike i novinare u odnosima s internetskim kompanijama: kolektivno ostvarivanje prava. Ako je dakle, Google nervozan, znači da država radi nešto dobro.