Zašto nam zlatno doba televizije nije donijelo modnu revoluciju koju želimo

Koliko zapravo televizija i pop kultura utječu na način na koji živimo

FOTO: tilt.com

Živimo u vremenu koje bismo klišeizirano mogli označiti zlatnim dobom televizije. Kavih li samo blagoslovljenih vremena! Nekad smo bili skromni Neandertalci koji su svoje dlakave kandže grickali gledajući loše meksičke sapunice čiji su nas epski zapleti svaki tjedan dovodili u stanja nalik onima kad čovjek pojede previše lošeg tripa, a pogledajte nas samo sada.

Prošli smo tjedan tjedan imali prilike svjedočiti početku posljednje sezone “Mad Mena”, čudesne sapunice o muškarcima koji piju na poslu i rade relativno bezvezne stvari, ali zapljusnuo nas je i početak novih epizoda “Igre prijestolja”, popularne HBO-ove produkcije koja obiluje pregrštom scena više ili manje brutalnog seksa.

Dobro, priznajem. Nisam odgledao baš svaku od epizoda serija koje sam naveo, a nisam bio vjeran niti “Zapadnom krilu”, “Sopranosima”, a čak sam nekako uspio zaobići i serije kao što su “Breaking Bad” i “Lost”. Zaista se ne ponosim ničim od toga i sigurno svoju kulturnu ignorantnost se shvaćam kao neku osobitu vrlinu, samo doista ne shvaćam kako toliki broj ljudi pronalazi tolike sate da gleda serije koje traju – vječno.

Moje malo svjedočanstvo

Da budem iskren, ne vodim neki suviše kompliciran život. Pišem, uzdražavam samo jednog psa i živim u vezi na daljinu. A opet, i dalje nemam dovoljno vremena da se posvetim svim tim serijama. Jedan mi je prijatelj nedavno podastrao svoju teoriju da sve te serije prate samo mladi roditelji koji su naprosto preumorni da bi razgovarali jedno s drugim, što bi možda i moglo biti točno, ali nekako sumnjam da ta njegova teorija pokriva onaj veći dio publike. Nama ostalima (nekulturnim dušama za koje je već prekasno da uhvate korak s tim serijama) preostaje samo da sjedimo doma sami i ignorirani i gledamo što god da je na programu. Sigurno neki kanal negdje reprizira “Dadilju”.

Na stranu moja rupa u tom području kulture, stvar je slijedeća: filmovi, i ovo bi trebalo biti generalno mišljenje, u posljednje su vrijeme sve samo ne dobri. Rade ih idioti za tinejdžere u Kini dok se prava umjetnost nalazi na televiziji. Michael Bay protiv “Mad Mena” – to su opcije koje postoje. Nije nikakvo čudo što su filmovi u toliko groznom stanju.

Nemoguće je ne doći do spoznaje da prestižni TV programi u današnje vrijeme uzimaju medijski dio kolača koji bi inače pripao filmovima. Čak i oni od nas koji su dosad nekako uspjeli izbjeći sve te emisije neizliječivo zaraženi su njima jer su dostigle toliki društveni značaj da se ljudi već bave analizama tipa značaj boje u “Breaking Badu” ili uloga glazbe u “Mad Menu”. I sve je to možda slatko, čak i zadovoljavajuće štreberski kad se promatra iz određene distance, ali neosporna istina je ta da nijedna od tih serija nije imala toliki utjecaj izvan konteksta filmskog platna koliki su nekad imali filmovi. Filmovi poput “Doručak kod Tiffanyja”, “Annie Hall” ili “Roman Holiday” svi su odreda utjecali na ono što ljudi drže u svojim ormarima. Ali “Breaking Bad”? Eventualno za maškare, ali izvan toga baš i ne.

parodija serije "Breaking Bad"
parodija serije “Breaking Bad” alphacoders.com

Moda s televizije

Čak ni kostimi iz serije “Mad Men” nisu uspjeli u naumu da promijene odjevne navike ljudi, ioako je odjeća koju junaci i junakinje s malih ekrana nose sve samo ne nenosiva. Modni brend Banana Republic svakako se tome nadao kad su jedno kratko vrijeme 2013. svojim kupcima nudili kolekciju Mad Men. Pretpostavljam da rijetko od vas neki komad iz te kolekcije drže u svom ormaru, što navodi na zaključak da nisu uspjeli u svome naumu.

Pretpostavljam da razlog tome leži u slijedeće dvije stvari: publika je vjerojatno malo ciničnija po pitanju takve vrste direktnog marketinga nego što je prije običava biti. Drugo, a to je i važnije, te emisije – primarno “Mad Men” – toliko su predizajnirani primjerci odjeće da ustvari mogu polužiti samo kao primjeri kazališne kostimografije. A budimo realni, nitko ne želi izgledati kao da u svom svakodnevnom životu nosi kostime koji pripadaju na pozornicu.

Sve ovo nikako ne znači da ja vas želim navesti da prestanete gledati bilo koju od ovih serija. Svakome njegovo! Ali, meni osobno je zanimljiva činjenica da su svi oni skupa uspjeli manje utjecati na modu od, recimo, “Flashdancea” koji je pred 30 godina prouzročio pravu bujicu šarenih štucni i bijelih potkošulja po ulicama diljem svijeta. Možda bi to moglo poslužiti kao svojevrsna utjeha svima nama koji nemamo pojma niti mišljenja o posljednjoj sceni “Breaking Bada”, ali možemo naizust reproducirati cijeli niz Shakespearovih replika. Što mislite, kome nedostaje više kulture?