Zoran Milanović u filmskom intervjuu: ‘U Kumu je bilo više krvi nego u Donbasu’
S predsjednikom je o filmovima razgovarao Daniel Rafaelić
U petak navečer HRT je emitirao veliki intervju sa Zoranom Milanovićem, koji je vodio Daniel Rafaelić. Njih su dvojica razgovarali u pulskoj Areni. Predsjednik se, poznato je, u svojim političkim nastupima i obračunima često koristi filmskim referencama. Na pitanje “Otkud inspiracija filmom?’ Odgovorio je kako je to možda generacijski.
“Proveo sam puno vremena u kinu. U onim zagrebačkim kinima 70-ih i 80-ih koji su imali onako uniformirane redove stolaca i svi su smrdjeli na isti način”, prisjetio se. Ustvrdio je kako su se u jugoslavenskim kinima mogli vidjeti svi filmovi, “ali sa sigurne distance” nakon što bi prošli ideološke filtere i “sakramente u komitetima”.
“Ali da, mogao si vidjeti kod nas manje-više sve. Bilo je po kinima i te nekakve erotske produkcije njemačke, soft. Ono, 70-ih i 80-ih godina to smo išli kao rojevi pčela u kino gledati”, dodao je.
‘Odvratan, fizički grozan film’
Obilježio ga je, kaže, prvi film koji je gledao u kinu. “Pamtim kao danas. Bilo je vruće, šesti mjesec, kraj škole. I sad ja zbrišem u kino s par frendova i gledam tamo i skužim da je Bruce Lee, koji je bio važniji od Tita, i to dosta važniji – sporedna uloga, da glumi nekog šofera tamo, koji se mlati pet minuta u filmu. (…) I bili su neki plakati – to je morao biti ‘Brutti, sporchi e cattivi’ Sergija Leonea”, prepričao je. Za taj film kazao je da im je kao srednjoškolcima bio smiješan, ali je “ustvari odvratan, fizički grozan”.
Danas mu kino, dodaje – ne nedostaje. Nije da nema što gledati, ali više nema tu senzaciju. Stvari su se, kaže – promijenile i sve je postalo dostupno. Osim toga, kazao je – danas ima vrlo dobrih serija za razliku od serija u prošlosti koje nisu imale narativnu snagu i ambiciju. U tom je kontekstu spomenuo “Bonanzu” i “Gradić Peyton”.
Na pitanje što kao predsjednik očekuje od hrvatske kinematografije izrazio je zadovoljstvo što je Pulski festival u Puli spašen.
‘Više krvi nego u Donbasu’
“Meni činjenica da je neki film dobio Oscara ne znači puno, to mi nije referenca. Nekad je bila. Praktički, većina filmova u koji se ulaže puno novca su ‘blockbusteri’, filmovi teškog adrenalina, bez ‘feelinga’, smatra Milanović.
Za “Kuma” je rekao da je riječ o “filmu u kojemu ima više krvi nego u Donbasu koji nije baš za ‘bečke dječake'”. Radi se o genijalnom filmu, ali mu je ipak, kaže – bolji “Bilo jednom u Americi” – jer je netko prvi put zagrebao po temi židovske mafije.
Intervju možete pogledati ovdje.