Zrinka Paladino poznata je i po živopisnim, često beskrajno duhovitim zapisima s Facebooka. Sad ih izdaje u knjizi

Odlične kritike

Za književnog kritičara, esejistu i leksikografa Velimira Viskovića Zrinka Paladino je vrstan literat, koja posjeduje veliki pripovjedački talent. Književnik, scenarist, novinar Renato Baretić kaže pak da “skupljene između korica i duhovito tematski kategorizirane, objave gospođe Paladino kronika su, gotovo šestogodišnja, nimalo lake faze u životu jedne žene koja bi po svim parametrima izvoljela biti na rubu živčanog sloma, ako ne i korak dalje. A Zrinka nije. Umjesto žuči i gorčine, suočena s bjelodanim marifetlucima potkapacitiranih mufljuza, koji joj ( i ne samo njoj) kroje sudbinu, ona ustrajno održava i snagu i volju za zezanje, bez susprezanja govoreći i bobu i popu što su i tko su zapravo.”

Branko Čegec, pjesnik, izdavač, urednik brojnih knjiga i časopisa, smatra kako je pred nama proza “fragmentirana i britka, referira se izravno na konkretnu stvarnost, sučeljava nas s konkretnim imenima i situacijama, postavlja bitna pitanja, nužna za svako ozbiljnije funkcioniranje tzv. javnosti u širokom rasponu od humora do očaja i nemoći, pri čemu je iznimno važan element privatnosti, potpune izloženosti autorice i najbližeg joj okružja (dijalozi s najmlađim sinom, ali i komunikacijski kontekst obitelji, prijatelja, kolega znanaca.)”

Kako je počela priča s Facebookom?

Zrinka Paladino počela je pisati na Facebooku prije šest i pol godina kada je po doktoratu objavila knjigu o arhitektu Lavoslavu Horvatu. Objasnili su joj da se Facebook može jako dobro iskoristiti za promociju te knjige, ali i da se preko njega mogu dijeliti važne stručne informacije.

“Kako volim pisati, što je mislim danas rijetkost, vremenom sam proširila tematiku, pa sam počela ispisivati svoje misli, kratke priče i osvrte ili komunikaciju s najmlađim sinom koji je strašno duhovito dijete. Ubrzo su ti moji zapisi postali vrlo popularni, ljudi su ih počeli dijeliti, a mene je sve to opuštalo i zabavljalo.” Na pitanje kako je to komunicirati s nepoznatim ljudima, Zrinka Paladino odgovara da je ograničila krug prijatelja na Facebooku.

Ideja o gašenju profila

“Imam nekoliko tisuća zahtjeva koje nisam prihvatila. Većinu ljudi s kojima komuniciram poznajem, a one koje nisam poznavala prihvatila sam tek kad sam pregledala njihovo djelovanje na Facebooku. Istodobno sam brzo shvatila da se preko Facebooka mogu i ostvariti prava iskrena prijateljstva, kako se zapravo lako mogu pronaći ljudi sličnih afiniteta i sklonosti. Na kraju se iznenadimo koliko ima krasnih ljudi. Dakako, ima i suprotnih primjera, naiđete na bolesnike koji vam prijete ako nisu suglasni s onim što pišete, no osobno mislim da Facebook ne smije biti mjesto za vrijeđanje, već za promicanje pozitivnih stvari i primjera.”

Zrinka Paladino priča kako je u jednom trenutku, kad je zaključila da je preisturena na Facebooku i da je njezinih tekstova na njemu previše, počela skidati svoje zapise, te počela razmišljati i o gašenju profila.

Rađanje knjige

“Tada su mi mnogi savjetovali da to ne činim jer je, među ostalim, važno i da pišem o djeci, kako njihovi duhoviti biseri ne bi bili zaboravljeni. Predlagali su mi da učinim upravo suprotno i da sve to objavim na jednom mjestu, u knjizi. Isprva nisam prihvaćala tu ideju jer me plašilo iznositi u javnost neke svoje intimne priče, nisam željela da me ljude vide u svjetlu drugačijem od onog profesionalnog. Kad pišem stručne knjige ili znanstvene radove, koji su jako dobro prihvaćeni pa čak i nagrađivani, znam što radim, no ovo mi je potpuno nepoznato područje. Naprosto nije bilo lako odlučiti se i sve to objaviti u knjizi, jer sam željela da zapisano na Facebooku ostane u privatnoj sferi.”

Formu knjige nametnuo je Facebook, a Paladino je postove podijelila i grupirala po uzoru na portale, tako u njoj postoje rubrike vijesti, politika, kriminal, Zagreb, obitelj, seks, veze, film, televizija, glazba, nogomet, domaće zvijezde… Duhovitu ilustraciju za naslovnu stranicu napravila je sjajna splitska slikarica Tisja Kljaković Braić.

Od arhitekture do književnosti

Zrinka Paladino cijeli radni vijek bavi se arhitekturom i pitanjima konzervatorske struke, ali je i kao mlada pokazivala izniman talent za pisanje. Kao školarka jako je puno čitala, što radi i danas, a pisanje joj je oduvijek išlo te je, kaže, svojim sastavcima redovito oduševljavala profesore hrvatskog jezika.

“Jako lako i brzo pišem. U pet minuta mogu napisati post od dvije stranice, a kad mi nešto padne na pamet u tramvaju, dođem kući i za nekoliko sekundi napišem kratak tekst kojem kasnije ne trebaju nikakve ispravke. Uostalom sve tekstove koje sam prenijela s Facebooka objavila sam u knjizi sa samo minimalnim jezičnim korekcijama. Pisanje me zapravo opušta i zabavlja pa ponekad pomislim kako je šteta što se time nisam i prije bavila. Možda sam se zaista krivo usmjerila, možda sam trebala studirati književnost, a ne arhitekturu. “

Suradnja s Telegramom

Smisao za pisanje Zrinke Paladino na neki način otkrio je Telegram. Već dulje vrijeme Zrinka Paladino piše iznimno čitane tekstove o arhitekturi, što je pomalo čudno jer je riječ o stručnim temama koje nisu previše bliske prosječnom čitatelju.

“Zahvalna sam Telegramu što mi je, nakon što sam ostala bez posla u gradskoj upravi, ponudio kolumnu. Premda pišem o stručnim stvarima, nastojim pisati pitko i razumljivo te tu ponekad vrlo kompliciranu problematiku što više približiti ljudima. Dok čitaju moje tekstove čitateljima ne trebaju rječnici stranih riječi, jer se trudim pisati svima razumljivim jezikom.”

Ostavština za djecu

Njena je obitelj različito reagirala kad je najavila da će objaviti knjigu tekstova s Facebooka. “Sin Juraj odmah je upitao koliki je njegov postotak od prodaje. Moj suprug nema Facebook, pa nije ni imao pojma da pišem i o njemu. Stoga se uvijek čudio kad su prijatelji hvalili neke moje tekstove. Nekoliko je večeri čitao materijal pripremljen za knjigu, pa sam ga zatekla kako se više puta i nasmijao. To je pravo čudo jer osobno baš i nije duhovit i uvijek je jako ozbiljan, za razliku od djece i mene koji se stalno šalimo. Kad je pročitao knjigu samo je rekao – Dobro je. Može ići.”

Knjigu je Zrinka Paladino namijenila prvenstveno svojoj djeci. “Ako mi se nešto i dogodi zbog gradonačelnika Zagreba Milana Bandića i njemu sličnih, jer sve što mi se događalo svih ovih godina itekako se odrazilo i na mene i na moju obitelj, željela bih da mojoj djeci ostane neki trag djetinjstva i onoga što smo prošli kao obitelj.”

Nagrada struke

Zrinka Paladino diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, od 2010. bila je zaposlena na mjestu zamjenice pročelnika u zagrebačkom Gradskom zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirode. Doktorirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te stekla akademski stupanj doktora humanističkih znanosti. U znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika u znanstvenom području tehničkih znanosti – polje arhitektura i urbanizam, izabrana je 2013. godine.

Za knjigu Lavoslav Horvat: Kontekstualni ambijentalizam i moderna 2014. dobila je nagradu Neven Šegvić Udruženja hrvatskih arhitekata za najbolji publicistički, kritički, znanstveno-istraživački i teorijski rad na području arhitekture. Docentica je na Studiju arhitekture Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru gdje drži kolegije iz povijesti umjetnosti.

Bitka s Bandićem

Postala je poznata široj javnosti kad je prekinula zavjet šutnje gradske uprave otkrivši brojne prljavštine u funkcioniranju vodstva Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode. Među ostalim, upozorila je javnost da je po hitnom postupku, bez stručne evaluacije, poduzetniku Tomislavu Horvatnčiću dodijeljena terasa na Cvjetnom trgu. To je izazvalo pravu bunu u gradu, pa je gradonačelnik Bandić morao prekinuti radove te odustati od tog nauma.

No, tada je počeo javno vrijeđati Zrinku Paladino koja je uskoro upozorila na slične nepravilnosti i zlouporabe pri rekonstrukciji Britanskog trga, izgradnji u Maksimiru… Ubrzo je dala otkaz objašnjavajući da se tako bori protiv onih koji degradiraju struku, naglašavajući da će se uvijek suprotstavljati neodgovornim pojedincima koji guraju struku u ponor.

Ponašanje koje društvo vodi u propast

U jednom trenutku Zrinka Paladino i njen suprug neurokirurg Joško zajedno su ostali bez posla. Usprkos tome Zrinka Paladino nije dvojila hoće li pokleknuti pod pritiscima gradonačelnika i njegove svite ili će otići. Na pitanje bi li opet ušla u borbu za koju je pretpostavljala da je unaprijed izgubljena, Zrinka Paladino je odgovorila:

“Nisam razmišljala na taj način. Znala sam da ću, ako ostanem dijelom sredine koja se sve više kvari, i ja postati kvarna. A na to nisam mogla pristati. Teško je gledati koliko su neki ljudi slabi, kako i oni kvalitetni na kraju popuštaju pred pritiscima te postaju i sami kvarni. Većini je bitno sačuvati posao pod bilo koju cijenu, a to je pogubno jer nas takvo ponašanje vodi u propast. Svi sve znaju, a svi šute. Imam toliko kolega koje cijenim, no koji su toliko infiltrirani u poslove s gradonačelnikom da se ne usuđuju suprotstaviti očitim zlouporabama i ponižavanju struke. Nažalost, takvo stanje traje predugo, nema nikoga tko bi tomu stao na kraj, a u takvoj zemlji djeca nam nemaju nikakvu šansu.”

Sustav bez učinka

Zrinka Paladino odbija prihvatiti tvrdnje kako je heroina koja se među rijetkima javno suprotstavila gradskim moćnicima na čelu s gradonačelnikom Bandićem. “Ne podnosim takvu definiciju vezanu uz moje ime. Nisam nikakva heroina, sve sam radila isključivo s najboljim namjerama za ovaj grad. Naprosto, prekipjelo mi je kod kuće djecu učiti da budu pošteni građani i da primarno misle na druge, a da onda ona gledaju supruga Joška i mene kako često patimo zbog nepoštenog odnosa prema nama.”

Najviše ju međutim pogađa to što sustav ništa nije učinio da barem provjeri njene tvrdnje o zlouporabama i nezakonitim postupanjima. Premda je s DORH-om razgovarala o više zavodskih predmeta, od Cvjetnog trga preko Maksimira i Britanskog trga, nikad nije dobila povratnu informaciju o statusu rješavanja tih upitno vođenih predmeta. “Kolegice koje su postupale stručno nedopustivo ili me po narudžbama napadale i puštale laži po medijima unaprijeđene su u pomoćnice pročelnika, a bivši pročelnik postao je po umirovljenju savjetnikom gradonačelnika, koji sada ima savjetnika gotovo koliko i pročelnika i njihovih zamjenika.”

Pretjerivanje s Bandićem pokvarilo bi knjigu

Neki prijatelji Zrinke Paladino, koji su oduševljeni njenim humorističkim crticama, savjetovali su joj da iz knjige izbaci sve ozbiljne i teške stvari, ponajprije one vezane uz zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Kao što nije poslušala njih, tako nije prihvatila nit savjete da dominantna tema u knjizi bude Bandić.

“Gradonačelnik Bandić jako je prisutan u ključnim dijelovima knjige, no nisam htjela pretjerivati s njim kako knjigu ne bih pokvarila. Iz tog razloga ona nije opterećena Bandićem, jer to ne bi bilo ono što sam željela. Knjiga zapravo, kroz razne duhovite crtice, govori o mojoj borbi za preživljavanje i očuvanje obraza. Ona svjedoči i o tome kako sam ostala bez posla, no i o tome kako je moj suprug morao otići raditi u susjednu državu da bi mogao operirati naše ljude koji mu u jadu dolaze. Zbog toga se može reći da to nije knjiga o Bandiću, već o preživljavanju Bandića i njemu sličnih.”

I dalje joj pušu za vratom

Premda je davno otišla iz Zavoda, još uvijek joj neki, priča Zrinka Paladino, pušu za vratom, ne daju joj disati, postavljaju joj prepreke. Primjerice, više od mjesec i pol dana novi joj pročelnik Zavoda nije htio potpisati mišljenje za izdavanje licence za rad na kulturnim dobrima koje izdaje Ministarstvo kulture.

“Zaposlila sam se u muževoj tvrtki, poslala životopis i navela sve što sam radila. Među ostalim, i o mom angažmanu na zaštiti kulturnih dobara, napose graditeljske baštine, s čim su svi u Zavodu itekako bili dobro upoznati. Takvo mišljenje inače se izdaje za dan-dva, no pročelnik je mišljenje o mom radu potpisao tek po pritisku nakon mjesec i pol dana. To je onemogućavanje u radu od strane osobe koja nije dovoljno stručna za obavljanje posla kojeg se prihvatio jer je povjesničar, pa se zbog njega morao mijenjati i pravilnik.

Tu funkciju moraju obnašati arhitekti ili povjesničari umjetnosti i kako god novi pročelnik tvrdio da nije presudno zvanje, već volja za radom, grdno se vara i takve će teorije imati visoku cijenu po našu baštinu. Po toj bi logici on vjerojatno za popravljanje kvara na svojoj perilici rublja mogao angažirati i balerinu koja sanja o popravljanju tehnike, no to ne čini jer zna da ne bi završilo dobro. Tako po pitanju zagrebačkih kulturnih dobara neće završiti dobro ni njegov angažman na mjestu za koje nije školovan.”

Devastirani grad bez pomoći

Zrinka Paladino objašnjava kako u gradu čiji je proračun milijardu eura godišnje, zapravo gotovo ništa ozbiljnije nije učinjeno. Sagrađena je cesta do aerodroma, uređen Bundek, izgrađen Muzej suvremene umjetnosti i to je sve. Čak se i rotor mora graditi sredstvima Europske unije. Istodobno se ceste i mostovi raspadaju, na što liče, pita Paladino, zagrebačke ulice koje propadaju, što je sa smećem, nepovratnim gubitkom zelenih površina…. Kaže kako Holding nije u stanju ništa napraviti jer novac curi na sve strane, a nitko ne zna zapravo gdje. Možda bi se i vratila na stručni rad u Zavod jer bi željela pridonijeti uređenju Zagreba na načina kakav on to i zaslužuje.

“No moralo bi doći temeljitih promjena te do kompletne smjene ljudi koji su devastirali grad. O stručnim stvarima trebala bi odlučivati isključivo struka, a ja bih željela imati odriješene ruke. No, ispraviti sve ono što je loše učinjeno gotovo je nemogućom misijom jer je Zagreb toliko uništen i eksploatiran da mu se vrlo teško može pomoći.“

Novac ispred arhitektonskih ostvarenja

Paladino objašnjava zašto Zagreb nema, poput svih metropola u svijetu, neko arhitektonsko zdanje koje bi obilježilo grad i arhitekturu 21. stoljeća. “Zato što je primarni problem u ljudima koji vode Zagreb i konzervatorske službe. Oni ne znaju, nisu dovoljno osposobljeni, a niti imaju hrabrosti za bilo kakve iskorake. Zato se ništa ne može napraviti. Da imaju znanja i stručnog poštenja, da se novac ne uništava i ne rasipa u privatnom interesu, bilo bi prostora za razne građevinske intervencije.

No, danas Zagreb nema istaknutog primjera vrhunske suvremene arhitekture. Struka bi trebala osigurati takva ostvarenja, a vodstvo grada bi trebalo prepoznati potrebe. Međutim njima je na umu samo kako napuniti vlastite džepove pa zbog toga Zagreb svjetlosnim godinama zaostaje za drugim metropolama. Imamo fantastičnih stvari koje valja očuvati, ali imamo i prostore koji bi se mogli sjajno iskoristiti i popuniti uspjelim suvremenim arhitektonskim ostvarenjima.”

Na putu novi izdavački projekti

Budući da će se Zrinka Paladino baviti i konzervatorskim savjetovanjem, njezini dušebrižnici ne trebaju se veseliti da je odustale od struke. “Odlučila sam se za samostalan rad jer se jedino tako može koliko-toliko slobodno funkcionirati u ovoj državi.”

Uz nekoliko projekata koji se tiču savjetovanja iz oblasti arhitekture Zrinka Paladino priprema i nekoliko novih izdavačkih projekata. Najambiciozniji je onaj koji neće biti realiziran u samo jednom knjižnom svesku, o stvaralaštvu arhitekta Drage Galića. Istodobno već ima ponude i da ukoriči svoje kolumne u Telegramu.

Blagoslovljena zanimljivim životom

“Iskreno već dugo razmišljam o nekim ambicioznijim projektima. Blagoslovljena sam burnim, zanimljivim životom, suprug mi je također prošao štošta u životu, a osim toga njegova obitelj ima dugu, rijetko bogatu povijest. Vrijedilo bi se potruditi i o svemu tomu napisati nešto ozbiljno. Pogotovo što smo suprug i ja uistinu proživjeli puno teških trenutaka. No, niti lijepih ne manjka.

Eto, Joško je i danas u punom neurokirurškom angažmanu, pomaže ljudima, što i je najvažnije, svaki drugi tjedan u susjednoj državi, a između toga u Radiochirurgiji u Svetoj Nedjelji. Ne odustaje od aktivnih humanitarnih angažmana ni pod koju cijenu. Čini dobro pa mu se uglavnom dobrim i vraća. Obraditi sve to značilo bi privremeno stati sa znanstveno-istraživačkim te stručnim radom i djelovanjem i baviti se samo time. Zbog toga će ti projekti vezani uz nastavak moje književne karijere, kako sada stvari stoje, morati pričekati još neko vrijeme.”