I neki od najuspješnijih hrvatskih poduzetnika imali su turbulentne početke. Ovako su uspjeli

1. Include – Ivan Mrvoš

Premda je u početku Ivan Mrvoš bio poznat kao “onaj dečko iz Solina koji radi pametne klupe”, danas njegova kompanija Include zapošljava više od 60 ljudi, ima showroom urede u pet europskih metropola, a nedavno je predstavila i svoj pametni uređaj za mjerenje kvalitete zraka. Počeci su mu, kako nam je ispričao u razgovoru prije par godina, kada mu je bilo samo 22 godine, bili puni debakala.

Include je osnovao već pred kraj srednje škole, s deset kuna kojih je jedan dan dobio od staraca za marendu. Dok su mu se vršnjaci pripremali za državnu maturu, Ivan je radio na poslovnoj strategiji za svoju firmu. Dosjetio se isprintati popis svih poduzeća u Splitu i okolici koji imaju tri do deset zaposlenih, pa je njihovo ime upisivao u Google, kako bi provjerio imaju li web stranicu. Ako ju ne bi imali, Mrvoš bi ih zvao i nudio im izradu. Nije se baš proslavio. Nitko nije prihvatio njegovu ponudu. Jedine konkretnije razgovore imao je s jednim restoranom i jednom malom firmom, kojima je čak i poslao nacrte, ali od toga nikada nije bilo ništa.

Tada se otprilike završavao Mall of Split, pa je Ivan razmišljao iznajmiti jedan poslovni prostor u kojem bi mogao popravljati računala. Ipak, to nema niti jedan šoping centar, a on je u tome dobar. Na sastanku o najmu prostora, Ivan se pojavio u trenirci, a trojica odvjetnika u odijelima. “Ja ne znam kako su oni mene vidjeli. Vjerojatno su mislili da ih zezam. Ali ja sam bio mrtav ozbiljan”, ispričao nam je Mrvoš, koji na kraju nije imao love niti za najam prostora. Za sljedeći pokušaj, svjetleći stol i stolice za kafiće, baka mu je posudila 4000 kuna. O njemu, a i ostalim pothvatima još uvijek mladog Solinjanina, možete pročitati u našem dugom razgovoru.

2. Degordian – Daniel Ackermann

Jedna od vodećih hrvatskih digitalnih agencija Degordian, iz koje su nastale još dvije uspješne tvrtke – Mediatoolkit i Bornfight, nije krenula baš jako uspješno. Kako su nam ispričali njeni osnivači Tomislav Grubišić i Daniel Ackermann, prvi veći posao koji su dobili naplatili su 27.000 kuna. Za klince na faksu, koji su do tada dobivali posliće od raznih poznanika, to je bio golem novac.

“To se nama tada činilo kao ogromna lova. Posebno kad se uzme u obzir da je tih 27 tisuća vrijedilo bitno više nego danas”, prisjetio se Ackermann, koji je kako nam je u tada intervjuu priznao, vidio samo dolare pred očima. Svoj udio od zarade već je mentalno potrošio, na nove felge ili audio sustav za auto koji su mu poklonili roditelji.

Međutim, taj prvi konkretniji posao bio je znatno kompleksniji od toga što su mislili. Na kraju su ga radili godinu dana. Zbrojili su svo vrijeme koje su utrošili na njega, pa je na kraju ispalo da su radili za tri kune po satu. “Bolje bi nam bilo da smo se zaposlili u McDonald’su. Nije to bio baš neki kolosalni uspjeh”, priznao je Ackermann. Dvojac se tada okrenuo internim projektima, ponajviše svojem srednjoškolskom projektu Daj5.com, svojevrsnoj društvenoj mreži za studente. Sljedeća poslovna ideja im je bila uhvatiti se marketinga na Facebooku, u čemu su praktički bili pioniri na našem tržištu.

3. Ironward – Hrvoje Horvatek

Samoborski gaming studio Ironward ove godine potpisao je ugovor s izdavačem videoigara 505 Games i time postao jedini studio na ovim prostorima koji surađuje s tom velikom i svjetski poznatom izdavačkom kućom. No u počecima, Hrvoje Horvatek bio je klinac u ranim dvadesetima koji je doma počeo kodirati. Skupio je ekipu, napravili su svoj game engine i u njemu napravili svoju prvu stratešku igru Red Solstice.

Prvih nekoliko godina radili su potpuno besplatno, a taj period je bio pun odricanja. “Živiš sa starcima, nemaš svojih financija i imaš samo volju za rad. Bilo je dosta situacija kad tvoja ekipa ide na izlete u prirodu ili van partijati, a ti ostaješ doma raditi. I to su ta sitna odricanja, ali su se ta sitna odricanja često ponavljala, pa se to pretvorilo u puno sati, puno dana i na kraju puno mjeseci”, ispričao nam je Hrvoje. Priznao nam je da mu se tada javljalo i puno sumnji, no ipak, nisu odustali. Nerijetko se susretao s pitanjima tipa ‘je l’ bude kaj od toga?’, no volja je spašavala cijelu stvar.

Ironward studio osnovali su 2013. godine, nakon pet godina svog zajedničkog rada. Tada su se stvari počele kretati većom brzinom. Osvojili su na jednom natječaju pet tisuća dolara za najbolji zvuk u igri, a s tim novcima otišli su na međunarodne sajmove videoigra Gamescom i Paris Game Week gdje su prezentirali svoju igru, te pobrali još jednu nagradu. Godinu nakon, pokrenuli su Kickstarter kampanju i skupili oko 54 tisuće dolara. Red Solstice je do sada ima preko milijun i dvjesto tisuća distribuiranih kopija, a od toga su uspjeli prodati više od 150 tisuća primjeraka što im je donijelo solidnu zaradu. No, možda bitnije, i dobru bazu igrača za Red Solstice 2 kojeg sada završavaju.

4. SofaScore – Ivan Bešlić i Zlatko Hrkać

SofaScore je danas globalno popularan alat za napredno praćenje statistika i sportskih rezultata, koji je oko sebe okupio i iznimno živahnu zajednicu korisnika. No, Ivan Bešlić i Zlatko Hrkać, frendovi iz ulice u Klinča Selima, imali su nekoliko skromnijih početaka. Prvo su krenuli s pisanjem blogova, a 2006. godine otvorili su Cesarica.net, internetski forum posvećen pjesmama Olivera Dragojevića koji je često prerastao u živahno internetsko mjesto u kojem je sportska sekcija bila najaktivnija.

U razdoblju između Cesarica.net i nastanka SofaScorea, imali su hrpu projekata koji su propali, a danas im se više ne mogu sjetiti imena. Ono što je zajedničko svim tim projektima je to što su radili na njima, pokušali su, no ubrzo shvatili da od njih nema ništa. Pratili su razvoj interneta, pa su i među prvima u Hrvatskoj integrirali Googleove oglase na svoju stranicu, Cesarica.net.

Takva eksperimentiranja su im bila interesantna, a radili su ih bez nekog konkretnog cilja, već iz nekog svog gušta. U početku nisu zarađivali puno novca. Da ih je samo novac motivirao, priznaju, vrlo bi brzo odustali od svega. No, skužili su kako sport prolazi jako dobro na njihovom forumu, pa su kupili prvi live feed sa sportskim rezultatima, integrirali ga na forum i tu je otprilike nastao SofaScore. Danas, SofaScore koristi više od 20 milijuna ljudi u gotovo svim državama svijeta.

5. Ante Mandić – osnivač IN2 Grupe

Premda je Ante Mandić prvi puta vidio struju tek s osam godina, takvo skromno djetinjstvo ga nije zaustavilo. Kao siromašan stipendist došao je u Zagreb studirati na Tehničkoj Vojnoj Akademiji, gdje ne završio nuklearnu fiziku i kemiju, a kasnije i magistrirao na kompjuterskim simulacijama. Nakon odrađenog oficirskog staža, zatražio je da ostane u Zagrebu, pa je dobio smještaj u Borongajki, gdje je kao komandir čete i voda proveo iduće četiri godine. Potom se vratio na Tehničku vojnu akademiju kao predavač, gdje se također bavio i znanstveno istraživačkim radom.

Devedesete odlazi u Kuvajt raditi kao vojni savjetnik, a u Zagreb se vraća baš pred početak raspada Jugoslavije, gdje je, ispričao nam je, počelo ideološko i nacionalno prebrojavanje i opredjeljivanje. Izašao je iz vojske, pa je pokušao pronaći bilo kakav posao, no nije mu išlo za rukom. Nitko nije trebao stručnjaka za nuklearno oružje, a zbog činjenice da je bivši oficir, dobivao je tada tipične epitete – “udbaš, jugokomunjara, jugonostalgičar…, što me je i egzistencijalno ugrožavalo jer je počeo rat”, ispričao nam je Mandić.

Mandić se tada dosjetio kako bi u svojem novom životu van vojske mogao razvijati softvere, jer je ipak imao znanstveno iskustvo u razvijanju algoritama za prognoze efekata nuklearnog oružja, logistike i sličnog. I tako je nastao IN2, koji je, priznaje, nije klasična startup priča kakvu znamo danas, već jednostavno čin očaja. “Jer ja nisam imao posao, a imao sam obitelj”, rekao nam je. Mandić je potom, nakon niza manjih poslova, došao do većih poslova za državu, što im je bila golema referenca. IN2 je, kada mu je postalo prenaporno raditi 12 sati dnevno, prodao grupaciji CSI Software koja danas broji više od 350 IT tvrtki širom svijeta. Odvajanje od IN2, ali i svijeta biznisa, nije mu lako palo, pa je nastavio raditi kao savjetnik, no prošle godine, Mandić je odlučio investirati u Degordian, nakon što je jedan slovenski fond odlučio prodati svoj udio u kompaniji.

6. Gamepires – Tomislav Pongrac

Igra Scum, zagrebačkog gaming studija Gamepires, naslov je koji je prema procjenama stranice za praćenje statistika o igranju igara Playtracker.net, odigralo 2,1 milijuna ljudi, s 588 tisuća aktivnih igrača. Kako nam je idejni tvorac igre i kreativni direktor Gamepiresa Tomislav Pongrac ispričao prošle godine, igra je već do tada zaradila oko trideset milijuna dolara. Dolazak do popularnosti igre i do studija s više od 30 zaposlenih, nije baš bio lagan.

Svoj prvi uspjeh imao je u Croteamu, gdje je prvo radio na verziji igre Sokoban, koja nikad nije izdana. No, nakon rada na tom Sokobanu, uslijedila je hit igra Football Glory, koja se solidno prodavala. Drugi veliki Croteamov naslov, Serious Sam, bio je golemi hit, a Pongrac se 2008. godine odlučuje krenuti svojim putem i napraviti nešto svoje. Htio je iskoristiti gaming tehnologije na mjestima na kojima se one ne koriste, pa mu je plan bio napraviti virtualizaciju grada Zagreba, odnosno interaktivni 3D prostor gdje bi se ekipa mogla spojiti, hodati i družiti u 3D svijetu. Tamo bi se mogli posjećivati i web shopovi.

Revolucionarna ideja za to vrijeme, no kako Pongrac i sam priznaje, istovremeno suluda ideja. Ubrzo su se pojavili i Google Mapsi, pa sve to i nije baš imalo nekog smisla. S današnjim partnerom u Gamerpiersu, Andrejem Levenskim, mjesecima su pokušavali pronaći partnere za Virtualni Zagreb, pa su tada našili na današnje partnere koji su ih potaknuli na razvoj video igara. Smatrali su da je svima bilo dosta pucačina iz prvog lica, pa su napravili arkadnu igru Gas Guzzlers, u kojoj se moglo voziti i po virtualnom centru Zagreba. Nisu imali ni game engine jer je licenca za Unreal bila preskupa, pa su krenuli iz nule. I na kraju su uspjeli. Gas Guzzlers je bila relativno uspješna, dovoljno da su od nje na kraju uspjeli preživjeti. Pongrac nam je ispričao kako ipak nije ispunila njegova očekivanja. No, za Scum su dobro istražili tržište, te na kraju napravili hit naslov.

7. Infobip – Silvio Kutić

Vodnjanski Infobip je danas prvi, ali još uvijek i jedini, Hrvatski jednorog, odnosno tvrtka koja nije izlistana na burzi, ali ima valuaciju od milijardu dolara. Infobip je prije nekoliko dana najavio još jednu veliku vijest, onu o preuzimanju kompanije Peerless Network, čime nastavljaju svoje širenje po američkom tržištu. Inače, posljednjih godinu dana bili su općenito odlični za kompaniju. Tako su krajem prošle godine kupili su OpenMarket, a ove godine preuzeli su developersku konferenciju Shift, kao i vodećeg svjetskog pružatelja SMS firewall usluge, iransku kompaniju Anam Technologies.

Jedan od osnivača Infobipa, Silvio Kutić, prvo se zaposlio u Elektri, točnije u HEP-oj zgradi u Gundulićevoj u Zagrebu. Izdržao je ravno četiri sata, kupio autobusnu kartu i vratio se u Vodnjan. Takav posao jednostavno nije bio za njega. Nakon povratka u rodni Vodnjan, s grupom prijatelja osmislio je projekt Virtualne općine, koji je tada imao mnoge elemente društvenih mreža, pa je omogućavao mještanima da komuniciraju s lokalnim institucijama, udrugama, klubovima ili školom putem SMS-a i maila. Projekt je neslavno propao nakon nekoliko mjeseci.

Nakon toga, nimalo obeshrabreni, par mjeseci kasnije pokreću web aplikaciju Infobip. Kutić i njegov kolega Izabel Jelenić radili su u uredu koji je se sastojao od dva laptopa, dva mobitela i jednog modema. Razni ljudi su im tada govorili da se prime nekih pametnih stvari, a ne “tog interneta”. “Bilo je onih koji su nam kasnili s isplatom 11 mjeseci ili su pak nudili plaćanje u šećeru”, prisjetio se Kutić u razgovoru za Telegram. Nakon povremenih neuspjeha, shvatili su da je SMS komunikacijski kanal s golemim potencijalom, pa su došli na ideju razvoja platforme za dostavu A2P (application-to-person) SMS-ova. Danas se njihovim sustavima pošalje više od 12 milijardi poruka. Mjesečno.

8. Rimac Automobili – Mate Rimac

Ovih dana dovršen je ogroman posao. Rimac automobili su službeno preuzeli vjerojatno najlegendarnije ime u automobilskoj industriji, francuski Bugatti. Rimac Grupa postaje najveći dioničar kompanije Bugatti Rimac, koja objedinjuje oba brenda, s 55 posto udjela. Na čelu te kompanije je Mate Rimac, čiji su početi u automobilskoj industriji, u koju se je iznimno teško probiti iz veće zemlje, kamo li iz Hrvatske, bili ne baš sjajni.

Na ideju o slaganju svog prvog električnog auta, sada već legendarne zelene BMW kockice, došao je nakon što mu se prilikom drift utrke zapalio benzinski motor, usred Grobnika. “Moja stara kockica, odnosno zeleni BMW s pokvarenim motorom, bio je okidač koji me potaknuo da se doista upustim u taj projekt”, objašnjavao je Rimac. Dijelove je nabavljao na internetu, a na auto je šerafao u obiteljskoj garaži. Ostali vozači su Rimca, i njegov električni BMW, dočekivali s podsmjehom jer je dolazio na natjecanja s autom na struju.

No, brzo su utihnuli. Rimac je sa svojom kockicom bio toliko uspješan da su ga u jednom trenu pokušali diskvalificirati s natjecanja. Nekakvu prvu verziju automobila Rimac je završio potkraj 2009. godine, performanse su bile dobre, no nije bio zadovoljan. Razmontirao ga je i ponovio posao. Te godine osnovao je i svoju tvrtku, koja se zvala Digital i Analog d.o.o, a bavila se razvojem pogonskih sredstava za električne automobile. Kompletan posao financirao je vlastitim novcem i novcem koji su mu posudili roditelji, a pričao je jednom prilikom kako očima nije mogao spavati jer nije znao kako će radnicima isplatiti plaću. Prilikom gostovanja u emisiji poduzetnika Saše Cvetojevića, prije par godina, Rimac se prisjetio kako mu je Cvetojević jednom odbio posuditi novac za najam poslovnog prostora i plaće radnika, s objašnjenjem kako svaka startup firma ima rizik. Rizik se, sasvim očito isplatio Rimcu, a Cvetojević je, priznao je i sam, tada počinio jednu od najvećih poslovnih pogrešaka u svom životu.