“Odrastao sam u jednom malom selu pokraj Bjelovara. Seosko sam dijete. Ondje sam išao u osnovnu školu pa upisao matematičku gimnaziju u Bjelovaru. Oduvijek sam bio odlikaš. Imao sam okladu s tatom da ću, ako prođem i prvi razred srednje s prosjekom 5.0, dobiti motor. Ne samo da sam prvi prošao s odličnim uspjehom, nego i sve ostale”.

Prisjeća se svojih srednjoškolskih dana Hrvoje Pek, 30-godišnji direktor IT kompanije HiveTech koja se primarno bavi custom software developmentom. Firma se već dvije godine zaredom našla na prestižnoj Deloitteovoj listi 50 najbrže rastućih tehnoloških kompanija srednje i jugoistočne Europe, a poslovni rast kompanije u protekloj godini bio je skoro pa trostruko veći u odnosu na 2021.

Rastao je značajno i broj ostvarenih poslovnih suradnji na globalnom tržištu te privlačenja i zapošljavanja vrhunskih tehnoloških stručnjaka pa ne čudi naglašen optimizam čitavog HiveTech tima – tvrtke koju je Pek otvorio samo mjesec dana nakon što je završio fakultet, i to s prvim projektom koji je vrijedio milijun kuna. Danas, četiri godine nakon toga, ima urede u Zagrebu, Bjelovaru i Dubaiju. Pritom tu ne planira stati.

S prvom plaćom kupio laptop

Od malih nogu su ga zanimale razne stvari, ali programiranje začudo nije bilo jedno od njih. Kroz srednju školu je mislio da će studirati medicinu, no kad mu je djed završio u bolnici, shvatio je da igle, skalpeli i krv nisu za njega. Tu je karijera u medicini otpala.

“Paralelno uz školu sam igrao nogomet, a već kao 15-godišnjak sam zaradio svoju prvu plaću igrajući za drugu ligu u lokalnom nogometnom klubu. S prvom plaćom od nogometa, koja je bila 4000 kuna, u četvrtom srednje kupio sam si laptop. I tako je osujećena moja sportska karijera”, našalio se na svoj račun.

Kompjuter dobio od prodaje jagoda

Dakle, tek je krajem četverog razreda srednje škole spoznao da ga mami svijet IT-ja, iako je i ranije imao doticaja s tehnologijom.

Prvi kompjuter je, nastavlja se prisjećati, dobio u četvrtom razredu osnovne škole i to su mu roditelji kupili od prodaje jagoda. Njegovi se oduvijek bave poljoprivredom pa su im od malih nogu mlađa sestra Matea i on pomagali na polju.

“To je bila ona velika cigla, a koštao je kao suho zlato. Sjećam se onih prvih spajanja na internet kada je trebalo nekoliko minuta da se učita jedna web stranica i kada je modem krčkao. Mene tada to nije zanimalo ništa više nego moje vršnjake. Igrao sam igrice i to je više-manje bilo to”, prisjeća se.

Tehnologiju želi implementirati u poljoprivredu

Roditelji su njega i sestru, dodaje, odgajali da uvijek pomažu jedni drugima, bilo na polju, po kući ili oko domaće zadaće. “I dan danas volim doći doma za vikend, sjesti za traktor i raditi na polju. Poljoprivreda mi je druga ljubav”, kaže dodajući da kroz tjedan živi i radi u Zagrebu sa suprugom Ivanom s kojom se zna još od srednje škole.

Njegovi roditelji danas u okolici Bjelovara imaju 90 hektara zemlje na kojoj uzgajaju kukuruz, pšenicu i soju. Hrvoje svakako planira nastaviti obiteljski posao, čak ga i unaprijediti. Mama mu je inače učiteljica razredne nastave, a tata agronom.

“Želim iskoristiti sadašnje znanje iz IT-ja da moderniziram našu proizvodnju. Imamo trenutačno u planu jedan zanimljiv projekt vezan uz to, no još neću otkrivati detalje”, veli nam programer koji je naposljetku upisao Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu.

Neočekivano ušao u svijet IT-ja

Oduvijek je, kaže, znao da želi na fakultet, ali nije imao pojma što studirati sve dok u srednjoj školi nije upoznao prijatelja Marijana.

“Bio je stariji od mene pa se, kad sam ja maturirao, zaposlio kao developer na jednoj platformi za oglašavanje. Tada IT još nije bio razvikan pa su mi njegove priče o poslu koji radi bile strašno apstraktne. Ali zato i prezanimljive”, govori Hrvoje.

Tu se dogodio trenutak kada je pronašao svijet o kojem je htio ama baš sve naučiti, upravo zato što je malo tko iz njegove okoline išta znao o tome. “IT tada nije ni bio toliko monetiziran. Fasciniralo me to što Marijan radi, a 99 posto ljudi oko njega ništa o tome ne razumije. To me privuklo u svijet programiranja”, objašnjava.

‘Bit ćete dobri onoliko koliko želite biti’

Na prvim godinama studija je imao, pojašnjava Hrvoje, puno teorijske matematike i fizike, ali je uz to volio učiti i iz iskustva.

“Zato sam si gotovo pa od početka studiranja pronašao poslove u IT-ju. Sam sam usput učio te proučavao programske jezike i alate. Tu leži i caka u tehnološkom svijetu. Bit ćete dobri onoliko koliko želite biti i koliko truda uložite u svoje vještine. Suludo je misliti da ćete završiti fakultet i biti doktor programiranja”, smatra mladi tehnološki poduzetnik.

Ubrzo se s FER-a prebacio na Tehničko veleučilište u Zagrebu gdje je odmah na početku počeo dobivati nekakvo praktično znanje. “FER je fantastičan fakultet, ali ja sam se više pronašao na TVZ-u. Tamo sam izbrusio svoje znanje i tijekom druge godine počeo raditi za britansku tech kompaniju CloudSense”, kaže.

Zaposlio se kao konzultant

Ondje se zadržao kratko jer je shvatio ga zanima šire područje programiranja od onog kojeg je radio u CloudSense-u. Karijerni put ga je odveo u IT firmu S2 gdje se zadržao pune četiri godine kao konzultant za tehnologije. Većina klijenata su mu bile velike banke.

“Za njih sam radio, primjerice, implementaciju mobile sustava i druga tehnološka rješenja. Tehnologija je bila mlada pa se gotovo nijedan problem nije mogao guglati da bi ih ljudi sami riješili, kao što mnoge mogu danas”, objašnjava.

Ostvari sve što naumi

Osim toga, usput je i sve ispite redom rješavao. Po danu je radio, a po noći učio za faks. Hrvoju skidamo kapu jer je unatoč ovom žestokom tempu bio odličan student koji je dobio niz stipendija za uspješnost.

“Nekad se znalo dogoditi da sam cijelu noć radio neki projekt za kolegije, otuširao se i direktno otišao na posao. Nije bilo lako. Štoviše, bilo je naporno i izazovno, ali se isplatilo”, priznaje Hrvoje koji za sebe kaže da ostvari sve što zacrta u životu.

Prvi posao od milijun kuna

Tako je radio i paralelno studirao, a samo mjesec dana nakon što je završio fakultet u 2018. godini, otvorio je svoju vlastitu firmu Hivetech. Moramo mu priznati da je to bio vrlo ambiciozan, ali i hrabar potez za tada 26-godišnjeg mladića.

“Išli smo na sve ili ništa. Cijelu priču smo pokrenuli prijatelj, koji je radio u telekomunikacijskom svijetu, i ja. Skupio je kontakte i upisao poslovnu školu. Iskočio mu je jedan ogroman posao sa strane pa me pozvao da mu se pridružim. Bilo je to tada za jednu slovensku firmu koja je trebala konzultante za projekt. Sjećam se da je bila u pitanju neka cifra od milijun kuna za šest mjeseci rada”, prisjeća se.

Košnica koja okuplja vrhunske stručnjake

Prvi posao pa odmah u sridu. Ušli su u taj projekt znajući da on sa sobom nosi i određeni rizik. No, kako kaže ona izlizana, ali istinita, uzrečica – tko ne riskira, taj ne profitira.

“Tako sam otvorio tvrtku HiveTech, a nazvao sam je tako jer je moja vizija bilo stvoriti košnicu tehnologije u kojoj će se okupiti raznorazni stručnjaci koji će raditi kvalitetne i raznovrsne stvari. Danas se ponajviše bavimo custom software developmentom. Primjerice, za jednu firmu u Saudijskoj Arabiji smo nedavno napravili interaktivnu platformu na kojoj ljude osvješćuju o opasnostima na internetu”, objašnjava.

Prvi ured od 100 kvadrata

Mnogo ljudi, dodaje, ne shvaća kako ih određene aplikacije prisluškuju, prate i targetiraju. I to legalno jer im to dozvolimo kad ih instaliramo, uopće ne promišljajući o dozvolama koje im odobrimo. “Osim Saudijske Arabije, radimo i za Hrvatsku, Sloveniju, Njemačku, Nizozemsku i Ameriku”, kratko će.

Počeci su mu bili teški jer tada još nisu imali svoj ured, a radilo ih je samo četvero. Prvi projekt u Sloveniji su odradili na terenu kod firme koja ih je angažirala, a s početnim kapitalom u džepu su se vratili u Zagreb i ubrzo zaposlili desetak ljudi.

“Početnu postavu smo činili moji kolege i prijatelji s faksa s kojima sam dotad imao priliku surađivati na različitim projektima za naše tadašnje poslodavce. Prvi ured od stotinjak kvadrata smo nekoliko mjeseci nakon slovenskog projekta otvorili u Zagrepčanki. Bilo je najjeftinije i nismo imali problema s rokovima najma. Ali bila je fora atmosfera. Malo po malo smo nadograđivali ured”, kaže.

Uskoro sele u Sky Office

Danas se nalaze u zgradi Olimpa na 10. katu, a u veljači planiraju preseliti u novo dizajniran i personaliziran ured u Sky Officeu. “Bit će uređen u stilu našeg brenda”.

Imaju više od 50 zaposlenih, uključujući urede u Dubaiju i Bjelovaru, a planiraju se još širiti te zapošljavati novi kadar. U Ujedinjenim Arapskim Emiratima su ured otvorili prije dvije godine.

“Aktivno smo uključeni u projektnim suradnjama u GCC regiji pa nam je od strateške nam je važnosti da smo prisutni na tom dijelu tržišta i da ostvarujemo lokalnu suradnju na području Ujedinjenih Arapskih Emirata. Kvaliteta našeg rada, poznavanja i implementacije najmodernijih tehnologija jamči našim klijentima i njihovim krajnjim korisnicima kvalitetu i konkurentnost”, govori Pek.

Planiraju se širiti po svijetu

U Bjelovaru su ured pak otvorili lani. Je li to bilo iz ljubavi prema rodnom kraju ili je tamošnji kraj plodno tlo za IT? “Htio sam dati svoj doprinos mjestu u kojem sam odrastao i kojem se rado vraćam. Vidim da se svake godine sve više razvija i želio sam biti dio toga”, iskreno će.

U strategiji firme mu je otvoriti urede koji bi se bavili prodajom njihovih softverskih rješenja, i to po regijama. “Jedan bi preuzeo SAD, drugi DACH regiju (Švicarsku, Austriju i Njemačku), a treći Veliku Britaniju. Kad dođe vrijeme za to, pomno ćemo istražiti tržišta i prostor gdje IT još nije toliko razvijen”, objašnjava.

Što se tiče izazovnih i teških razdoblja u firmi, kaže kako ih je najviše bilo na početku i kad je završio prvi projekt u Sloveniji. “Ostalo nas je četvero u firmi, a nemamo posla. Što ćemo raditi? Taj prvi trenutak je bio zastrašujuć, no sabrali smo se i počeli kontaktirati klijente. Izborili smo se za poslove”, prisjeća se.

Sluša savjete od iskusnijih kolega

Najveći izazov mu je danas taj što nedostaje kvalitetnog kadra pa mu je teško pronaći dobre ljude. “Problem je taj i što je na mnogim fakultetima tehnologija zastarjela. Neki nemaju još ni Javu”, govori dodajući i da treba razvijati što više alata protiv cyber napada kojih ima sve češće.

Mnogo mu je pomoglo u poslu to što je oduvijek tražio savjete starijih i iskusnijih kolega iz IT svijeta.

“Najkorisniji savjet koji sam dobio bio je od jednog kolege kojemu se zaista divim. Rekao mi je da se ne moram bojati da ću propasti ako ću biti kvalitetan u onome što radim i pronaći specifičnu nišu u kojoj ću postati nezamjenjivi stručnjak. Zato smo se fokusirali na određeno područje rada, odnosno custom software development”, objašnjava.

Želi ostati skroman i prizemljen

Hrvoje kaže kako uvijek želi ostati skroman i da još nije još u potpunosti svjestan uspjeha svoje tvrtke jer za nju u budućnosti ima puno veće ideje i zamisli.

“Tata me tu drži na zemlji i govori mi uvijek kako je u redu željeti više, ali i cijeniti ono što trenutačno imam. To je ključ svega”, poručio je Hrvoje.

---

Sadržaj nastao u suradnji s tvrtkom HiveTech.