Kako se pripremiti za intervju za posao? Iz poznatih tvrtki nam otkrivaju što im je najvažnije kod kandidata

Voditelji zapošljavanja iz tri uspješne hrvatske tvrtke nam odaju savjete za interjue za posao

Ako čitate ovo, čestitamo, jer postoje velike šanse da ste upravo dogovorili razgovor za posao. Sada je vrijeme za pripremiti se, ne samo kako bi ste sami sebe pokazali u najboljem svijetlu, već i da pokušate smanjiti bujajući stres koji će sasvim izgledno, kako se bliži intervju, biti što veći.

Kako bismo vam malo pomogli, pitali smo za savjete neke od ključnih ljudi za zapošljavanje u poznatim tvrtkama u Hrvatskoj. Zamolili smo ih također da nam ispričaju i poneku anegdotu o posebice upečatljivim kandidatima koji su im prošli kroz selekcijski proces.


1. Infinum – Marina Soldan

Istražite što možete o firmi, ali i o kulturi i atmosferi

Za savjet smo zamolili Infinum, koji danas, petnaestak godina nakon osnivanja, zapošljava više od stotinu ljudi i bavi se aplikacija za klijente iz različitih sektora – bankarstva, zdravstva, turizma. Marina Soldan, Talent Acquisition Specialist, nam tako objašnjava kako ne postoji neka čarobna formula, no kako je dobra priprema najbolji pristup.

“Na početku istražite o firmi i o svojoj budućoj ulozi, ali i o kulturi i atmosferi. Kada se pripremate za intervju, važno je znati se predstaviti i ispričati nam što ste prije radili, što vas zanima i što biste voljeli raditi. Možete vježbati sami, a uvijek je dobro ispričati nekome i zatražiti feedback. Kada dođete na intervju, trema je sasvim normalna, ali pokušajte biti opušteni koliko je moguće. Kad smo opušteni onda smo i prirodniji i bolje se uspijemo prikazati onakvima kakvi stvarno jesmo”, kaže nam Soldan.

Trebalo bi pripaziti i na okolinu

Soldan nam također priča kako ima raznih anegdota s razgovora za posao, koji se ipak ne tiču samo kandidata. “I mi smo ljudi pa ponekad kažemo krivo ime, zaboravimo neku informaciju ili pokušamo probiti led sa šalom koja nije shvaćena. Ali uvijek nađemo način da se nasmijemo, razbijemo tremu i onda je svima lakše”, objašnjava.

U posljednje vrijeme, kada s kandidatima češće vode intervjue online, Zoomom, događaju se stvari koje se prije nisu. Pa tako kandidati znaju isprobavati linkove za Zoom, nekada i par dana ili sati ranije. “Naši HR-ovci se onda zbune jesu li kandidatima poslali ispravan termin”, priča nam Soldan.

“Bilo je nekoliko kandidata koji su bili sjajni, ali im onda usred razgovora nešto krene krivo zbog treme, pa onda primjerice mačka prođe kroz kadar pa svi prasnu u smijeh”, kaže Soldan. Zbog toga što su ljudi i dalje češće kod kuće, znaju se javiti i nekakvi neočekivani zvukovi. “Jednom kandidatu je dijete počelo plakati u susjednoj sobi pa se ustao i zatvorio vrata”, dodaje Soldan.

Manje je više

Soldan objašnjava da je dobra mantra za prvi razgovor za posao: “manje je više”. “Pogotovo na prvom intervjuu, slušajte pitanja i odgovarajte kratko i koncizno. Važno je pronaći ravnotežu između svih informacija koje želite dati. Imajte na umu i s kim pričate. Ako je prvi razgovor s HR-om, ne morate ulaziti u detalje ili opisivati naširoko”, objašnjava.

Soldan tumači kako je selekcijski proces dvosmjeran, pa iako poslodavac želi zaposliti dobrog kandidata, i kandidatu je cilj doći u sredinu koja će mu odgovarati i u kojoj će biti zadovoljan. Tijekom tog procesa, obje strane procjenjuju kompatibilnost, pa je zbog toga bitno biti svoj i iskreno se predstaviti. Dodaje i kako je bitno u selekcijskom procesu biti fleksibilan, pa savjetuje da bi se kandidati trebali što bolje pripremiti, izvježbati predstavljanje i biti autentični. Ipak, ne treba ići u detalje ako za to nema potrebe.

“Recite nam do čega vam je stalo, što biste željeli raditi, a slobodno možete ubaciti i neku zanimljivost koja ne mora nužno imati veze s temom. Ispričajte nam o situaciji u kojoj ste se susreli s nekim izazovom i kako ste ga riješili. Nemojte se bojati i vi nama postaviti pitanje, to nam je samo pokazatelj da vam je stalo”, savjetuje Soldan.

Bitno je znati ime firme u koju dolazite na razgovor

Na pitanje što je Infinumu bitno kod budućih kandidata, Soldan ima sasvim konkretne smjernice. “Ulažemo puno vremena i truda u pripremu oglasa kako bismo kandidatima što više približili zahtjeve i odgovornosti radnog mjesta, kao i vrijednosti i kulturu firme. Osim zadovoljavanja tehničkih i stručnih zahtjeva pozicije istaknutih u oglasu, važno nam je da osoba s nama dijeli neke osnovne vrijednosti poput suradnje, proaktivnog mindseta, otvorenosti i preuzimanja odgovornosti”, kaže.

Na kraju, Soldan nam kaže da je jedna od čestih grešaka koja im se događa na razgovorima za posao ta da kandidati jednostavno krivo izgovore ime firme. “Zalomi im se”, kaže. Umjesto Infinum, često kažu Inifinium, pa se poslije isprave.


2. Jasmina Puškarić – Lemax

rpt

Kopanje po LinkedInu kao način istraživanja o firmi

Softver zagrebačke tvrtke Lemax, osnovane još 1990. godine, temelj je uspješnog poslovanja za više od 200 turističkih kompanija diljem svijeta. Riječ je o kompaniji koja nudi kompletno programsko rješenje za poslovanje u turizmu koje u automatizira prodaju, marketing, operacije i financije, a u kompaniji radi više od stotinu zaposlenih. Na čelu odjela ljudskih potencijala je Jasmina Puškarić, koja ima, objašnjava nam, koordinacijsku ulogu u kreiranju okruženja i procesa koji će Lemaxu osigurati privlačenje, razvijanje i zadržavanje ljudi, kako bi ostvarili poslovne ambicije.

Puškarić nam objašnjava da je najbolji način pripreme za razgovor za posao istraživanje u koju i kakvu firmu kandidat dolazi. “Iako se ovo zadnjih godina značajno poboljšalo kod kandidata i dalje ima onih koji na razgovoru na pitanje što je to što ste prepoznali kod nas, a da vas je privuklo da se prijavite za posao, ne znaju odgovoriti ili odgovore ‘ne znam, nisam proučavao/la'”, kaže Puškarić. “Događa mi se da, već na telefonskom pozivu, na pitanje ‘kako to da ste se prijavili na tu poziciju’, kandidat ne zna odgovor ili pak kaže ‘pa eto, tek tako sam se javio, ne znam ništa o vama’. Za mene je ovo automatska diskvalifikacija iz selekcijskog procesa”, dodaje Puškarić.

Jedan sasvim dobar način istraživanja kompanije kopanje po LinkedInu, odnosno, istraživanje kakvi ljudi rade u njoj. “Tu ćete razumjeti njihovo iskustvo, koliko su dugo u firmi, i jednostavno dobiti dojam s kim biste raditi”, kaže. Drugi dobar način je i da se s razumijevanjem pročita oglas za posao na koji se prijavljuje, kako bi kandidat što bolje razumio što kompanija traži. “Jedan mali trik koji kandidatima može pomoći je da se pokušaju staviti u poziciju intervjuera, i razmisle što bi htjeli saznati, a da donesete odluku da li je to netko tko će moći obavljati taj posao”, objašnjava Puškarić.

Što može naljutiti intervjuera?

Premda se na internetu mogu pronaći odgovori na razna pitanja koja se pojave na razgovorima za posao, Puškarić kaže da se ne treba pripremati tako da se odgovori na ta pitanja uče napamet. “Često kandidati smatraju da trebaju odgovoriti na svako pitanje koje im je postavljeno, ali ono što je puno bolje je, ako ne znaju odgovoriti, ili nisu sigurni u odgovor, da kažu da ne znaju ili da se žele na to vratiti kasnije. Intervju je stresan za kandidate i dobar intervju neće inzistirati ako vide da je trema ‘pojela’ komad sigurnosti kod kandidata”, smatra Puškarić.

Priznaje nam i što kandidati ne bi trebali raditi na intervju. “Ono što mene zna kao intervjuera naljutiti je kad bi nastojala saznati nešto što me zanimalo, a kandidat uporno odgovara nešto što se pripremao reći iako to nije niti približno odgovor na postavljeno pitanje”, kaže.

“Dodatno, što ne biste kao kandidat smjeli raditi, je drugoj strani davati savjete kako trebaju raditi, a bez da ste razumjeli kako zapravo rade. Primjer iz prakse je, kad je kandidat na drugom intervju, gdje ujedno i prvi put upoznaje direktora naše firme, na prvom slajdu svoje prezentacije izlistao vrijednosti naše firme i nastajao objasniti zašto one nisu dobre, a bez da je saznao zašto su one takve kakve jesu. Moram li reći da nije ostavio dobar dojam?”, nastavlja Puškarić.

Postavljajući pitanja nećete ispasti glupi, baš naprotiv

Tijekom svog rada, Puškarić je primijetila i jednu zabludu kod kandidata. “Čini mi se da ima i dalje dosta kandidata koji smatraju da im treba biti automatski jasno kako izgleda posao na koji se prijavljuju, i ako postave neka pitanja da će ispasti da su ‘glupi’, što je upravo suprotno od onog što dobar poslodavac želi. Ako kandidati ne ostanu ovdje na pretpostavkama, tako mogu sam upravljati svojim očekivanjima i na kraju zadovoljstvu na poslu, jer će razumjeti što taj posao podrazumijeva”, smatra Puškarić.

U Lemaxu, najvažnije kod kandidata je posvećivanje pažnje na razinu sposobnosti koje kandidat ima, a zatim koliko je odgovoran prema poslu, kolegama i kompaniji u cijelosti. “Važno nam je da je uporan u radnim zadacima i da nastoji prevladati prepreke koje svatko u poslu ima. Važno nam je da je osoba svjesna svojih mogućnosti, prednosti i prostora za razvoj, te da se na temelju feedbacka i svakodnevnih situacija želi promijeniti, a onda zaista i mijenja, jer je ovo važno ako želi rasti skupa s rastućom firmom”, objašnjava.

Slično je i s kandidatima za posao. Onima kojima je stalo do toga da budu dobri u svom poslu, da ostvare rezultat ili neki progres, da se razvijaju i napreduju, što ne znači nužno karijerno napredovanje, su oni koji u poslu ostvaruju bolje rezultate nego oni kojima to nije važno. “Možda će se ove karakteristike činiti kao nešto što svi poslodavci traže, ali po mojem iskustvu rijetki zaista fokusirano i dosljedno ovo drže kao kriterij za ulazak u firmu”, zaključuje Puškarić.


3. Tajana Jančec – Degordian

Dobra priprema je temelj dobrog intervjua

Degordian je jedna od najuspješnijih digitalnih agencija u Hrvatskoj, a broji više od 120 zaposlenih. Jedna od njih je Tajana Jančec, Human Resources Assistant, koja je direktno uključena u selekcijski proces. U početku razgovora, Jančec nam tumači ako vam se čini da je tržište rada “podivljalo”, vjerojatno niste jedini. “Dok se tražiteljima posla čini da je posao nemoguće pronaći i da su zahtjevi poslodavaca isto tako nemogući, poslodavci se muče s nalaženjem zaposlenika kvalificiranih za nove, naprednije tehnologije, ali i zaposlenika koji će stvarno dobro raditi svoj posao”, priznaje Jančec.

Tumači nam da na neke stvari kandidati ne mogu utjecati, poput te koliko će se ljudi prijaviti na pojedini natječaj ili koliko će vaša prijava biti kvalitetna u odnosu na druge, na određeni dio situacije se može utjecati, ponajviše na pripremu. Jančec se tako slaže i ostalim sugovornicama, pa tvrdi kako je priprema iznimno bitna.

“Jeste li detaljno pročitali opis posla i znate li što se od vas očekuje na radnom mjestu na koje se prijavljujete? Udovoljavate li osnovnim uvjetima navedenim na natječaju? Kada se na oglasu traži 5+ godina iskustva u određenom području, to nažalost, vjerojatno znači da poslodavcu odrađena studentska praksa neće biti dovoljna da biste prošli u idući krug”, kaže. Dodaje kako je bitno biti realan, preispitati svoje iskustvo. Savjetuje popisivanje svega na čemu ste radili, u čemu ste samostalni, u čemu ste ekspert, ali i na čemu još trebate raditi.

Treba istražiti i poziciju na koju se prijavljujete

Jančec je u svom radu primijetila da se kandidati često prijavljuju na veliki broj oglasa, a često se događa da se jave na više oglasa u istoj tvrtki. “Nije baš vjerojatno da zaista želite raditi u ljudskim potencijalima, i u marketingu, i u financijama, i u analizi podataka, pa onda i u prodaji, što nam se događalo”, kaže. Takav kandidat može ostaviti dojam nedovoljno isprofiliranih interesa. “Vrlo je očito kada kandidati pod svaku cijene žele ‘upasti’ u neku tvrtku, kao i kada se prijavljuju na sve moguće oglase na koje naiđu”, dodaje Jančec, pa savjetuje kandidatima da se prijavljuju na poslove koji ih zaista zanimaju. “Vrijeme koje utrošite na prijavu na 20 oglasa za koje niste kvalificirani ili vas zapravo i ne zanimaju usmjerite u dodatne edukacije i pripreme za područja i vrste poslova u kojima želite raditi”, ističe Jančec.

Jedna od čestih grešaka koje Jančec vidi kod kandidata je da ljudi često dolaze na razgovore u potpunosti nepripremljeni. “Možemo li očekivati dobre rezultate ako ne uložimo vrijeme za pripremu? Čak i ako jako aktivno tražite posao i već ste bili na brojnim intervjuima, uvijek imate što pripremati. Za početak, vrlo je bitno istražiti poslodavca i posao na koji se prijavljujete. Iako se prilikom poziva na intervju naglasi o kojoj se poziciji radi i svjesni smo da ljudi traže posao na više strana, zbilja ostavlja loš dojam kada osoba nije sigurna o kojoj se poziciji radi”, priča Jančec.

Pritom Jančec misli i na opis radnog mjesta. “Moramo li spominjati da u najmanju ruku djeluje neozbiljno kada kandidat ne može u dvije-tri rečenice sročiti što misli da će raditi na novom poslu? Svakako je dobro pročitati i upamtiti opis posla. Ako s nečime već imate dosta iskustva, to neće biti teško, a ako se radi o nečem što vam je dosta novo, možda ne bi bilo loše vizualizirati što je to sve što će se raditi na novom poslu”, dodaje.

Bitno je pronaći balans između šturosti i pretjerivanja

Googlanjem nekih čestih pitanja na razgovorima za posao, pa pokušavanjem odgovaranja na njih, Jančec kaže da ćete brzo shvatiti kako je na njih teško odgovore dati “na prvu”. Savjetuje sažetu pripremu nekih odgovora koje bi mogli dati. “Često nam se događa da kandidati odlaze u izrazito veliku širinu odgovora, pa nekoliko minuta pričaju o svom studentskom poslu koji su radili prije nekoliko godina i koji nema nikakve veze s trenutnom prijavom”, priča. Intervjui ipak imaju ograničeno trajanje, stoga se od kandidata očekuje da sebe mogu predstaviti na sažet način.

Odgovori ipak ne bi trebali biti jedna ili dvije riječi, ali odgovaranje na jedno pitanje pet minuta je svakako previše. “Možda su najizazovniji intervjui oni u kojima kandidati ne daju konkretne odgovore na pitanja, već odlaze u širinu, pričaju o svemu osim pitanju koje ste postavili i teško dopuštaju intervjueru da dođe do riječi. Takvi su intervjui izrazito zahtjevni, iscrpljuju, ali ono što je najteže – ne daju konkretne odgovore, pa se stoga teže može doći i do konkretnih zaključaka o kandidatu”, priča.

“Pričanje uslijed kojeg zaboravite koje je bilo pitanje i koliko je vremena prošlo otkad pričate, govori mnogo o vašem fokusu, uvažavanju drugih, ali i pripremi”, tumači Jančec. S druge strane, izrazito šturi odgovori iz kojih intervjuer mora izvlačiti informacije ne odaju baš najbolji dojam o interesu i pripremi.

Nemojte se pojaviti na razgovoru u pidžami

Jedna od elementarnijih stvari koje kandidati ponekad smetnu s uma je to da na intervjue ne bi trebali kasniti. Jančec priča da premda je većina intervjua još uvijek online, pa se na neki način lakše organizirati, još uvijek se događa da im kandidati znaju kasniti, što ostavlja poprilično neozbiljan dojam. “Kašnjenjem ostavljate dojam da vas ne cijenite tuđe vrijeme, ali i možda da vam sama pozicija nije bitna”, tumači.

Također, nije loše pripremiti pitanja za poslodavca, jer tako ipak znači da ste se dobro pripremili , što pokazuje vaš interes i kritičko razmišljanje. “Uz sve to, budite iskreni i prirodni. Nakon cijele pripreme, ovo možda zvuči kao najteži korak. Možda i jest, ali je i najbitniji. Od pretvaranja da ste netko drugi nemate ništa. Možda ‘prevarite’ osobe s druge strane stola i dobijete posao, ali ako ste svjesni da niste za taj posao, da nemate tražene karakteristike ili vam se ne sviđa posao ili tvrtka, samo ćete otežati sebi i drugima”, dodaje Jančec.

Na kraju razgovora, Jančec nam priča kako joj se na razgovorima za posao par puta pojavio kandidat koji i nije bio baš najuredniji, ili pak jedan genijalac koji je razgovor kanio voditi u pidžami. “Možda je suvišno reći, ali uvijek je dobro spomenuti, posebno u doba online razgovora. Ako ste se prije pet minuta probudili i sjeli pred laptop na razgovor za posao, to se vidi. Opet ostaje dojam neozbiljnosti i nezainteresiranosti. Kako bi vam bilo da je osoba s druge strane, primjerice, dan prije bila vani do kasno u noć pa kroz cijeli intervju zijeva ili pak izgleda mamurno? Uredite se kao što biste se uredili da idete na posao, izgledajte pristojno i nemojte biti u pidžami tijekom razgovora”, zaključuje Jančec.