Kao klinac je preprodavao sladoled na Hreliću, pa s frendom na faksu pokrenuo start-up. Njegov uređaj uskoro izlazi na tržište

Životne okolnosti kao da su me odmalena vodile prema poduzetništvu. Roditelji su, dok sam još bio u osnovnoj školi, odlučili iz sela pokraj Žepča u Bosni i Hercegovini preseliti u Zagreb kako bi bratu, sestri i meni omogućili bolji start, da ne moramo prolaziti ono što su oni prolazili.

Potajno krenuo na kickboxing

U novu školu sam došao u petom razredu. Doživio sam ogromnu promjenu. Život i igru na selu preko noći zamijenio je život među zgradama i parkovima. Bio sam, recimo to tako, živo dijete. Krenuo sam na košarku, ali sam nakon nekog vremena, na nagovor prijatelja i potajno, da mama ne zna, krenuo na kickboxing.

I tu su nestali svi problemi, sve je krenulo nabolje. Usmjerio sam energiju na sport koji mi je dao disciplinu i bio moj prostor za izbacivanje i kanaliziranje viška energije. Mama je ispočetka bila protiv kickboxinga, čak se ni ja nisam vidio u tom sportu. Iako sam se kretao u problematičnom društvu, nisam bio agresivac i nisam volio tuču, pomalo sam se i bojao toga. No, zavolio sam kickboxing.

Mama je popustila

Na kraju sam mamu doveo pred gotov čin. Već sam neko vrijeme trenirao i otvorila se mogućnost odlaska na prvo natjecanje, državno prvenstvo u full kontaktu u Zadru, a za to je trebalo uplatiti članarinu za razliku od košarke koja je bila besplatna. No, mama je popustila.

Nakon nekog vremena jedan me dan našla kako ležim na kauču i pitala zašto se ne spremam za trening. Rekao sam da mi se ne da. Kazala je da mi nije odlučila plaćati treninge da ležim na kauču i doslovno me natjerala da se pokrenem.

S vremenom je počela pratiti borilačke sportove, sjećam se da se budila rano ujutro gledati mečeve Mirka Filipovića i Klička, to je obožavala. Ona mi je velika podrška. Baš mi je sada kada sam bio na Svjetskim igrama, koje je također pratila, poslala lijepu emotivnu poruku u kojoj je napisala da je prije gledala njih a sada gleda mene i da je ponosna na sve što sam napravio.

Kad doživiš nokaut samo se ugasiš

Moje mečeve uživo ne gleda, to joj je teško iako do sada nisam imao nikakvih ozbiljnijih ozljeda. Doživio sam nokaut, ali ništa više od toga, preživio sam. Kad joj kažem da to nije ništa strašno, da se samo ugasiš nakratko, ona to svejedno teško podnosi.

Volim ovaj sport, a rezultati su ti koji mi daju potvrdu da mogu još puno toga napraviti. Iza mene su titule prvaka Europe i vice prvaka svijeta, a trenutno se spremam za Europsko prvenstvo u Antaliji u rujnu.

No, budući da zbog priprema za Svjetske igre nisam išao na Državno prvenstvo, vrlo vjerojatno ću morati odraditi izborni meč s trenutnim prvakom Hrvatske, ali to će izbornik odlučiti. Ja se spremam kao da idem, još ne mislim izaći iz ringa, kako sportskog tako i poslovnog.

Dijelio sam letke i preprodavao sladoled na Hreliću

Još kao mali sam znao da ću jednog dana imati nešto svoje. Uvijek bi se sam pobrinuo za svoj džeparac. Prvi posao dobio sam u sedmom osnovne. Dijelio sam letke za jednog bravara iz Laništa, za jedan stock letaka koje bih razdijelio u sat, dva dobio bih 30 kuna. Meni je to bila super lova, priuštio bih si neku sitnicu ili otišao na šišanje da me mama više ne šiša.

Kasnije sam, dok je brat konobario na Hreliću, u lokalnom dućanu kupovao sladolede i prodavao ih obilazeći sajam. Sladoled je bio četiri kune, a ja bih do podne zaradio 300 kuna. Meni je to bilo top.

Zatim sam kupovao mobitele i preprodavao ih preko oglasa. Prvi telefon koji sam kupio bio je Blackberry curve 8900 koji sam kupio za 600 kuna i prodao ga za 900, a nakon toga su uslijedili mnogi honorarni poslovi za vrijeme studija, od bauštele do event menadžmenta.

Poslovna ideja rodila se u ringu

Ni kroz srednju školu nisam mirovao. Uz školu i treninge sam konobario, radio kao skladištar, jednu sezonu sam radio i kao izbacivač u Vodicama. Stjecao sam radnu disciplinu i kao da sam se na neki način pripremao za poslovni ring.

I kako to u životu biva, ideja za Sportreact rodila se na jednom treningu, upravo u ringu. Trener je znao da studiram mehatroniku pa me pitao mogu li napraviti neki najprostiji uređaj koji će mu poslužiti za razvoj reakcija, samo da ga imamo u klubu i da možemo raditi.

Dostupni uređaji na tržištu bili su iznimno skupi i financijski nedostižni svakom treneru. Ideja me do te mjere zaintrigirala da sam odlučio promijeniti temu završnog rada i bacio se na posao. U to vrijeme sam završio na operaciji nakon koje sam morao odmarati nekih mjesec dana pa sam vrijeme oporavka iskoristio za programiranje i razvoj uređaja.

Preselio se na bakin tavan

Dakle, zamislio sam kako ću napraviti uređaj koji razvija motoričke i kognitivne sposobnosti sportaša, a samim time i njihove rezultate. Pojma nisam imao kako ću to napraviti. Pregledavao sam YouTube tutorijale, čitao forume, doslovce kopao po internetu.

Preselio sam se baki Jeli u Stupnik, ona me hranila dok sam se ja na njezinom tavanu oporavljao i radio, doslovno po 16, 17 sati dnevno. Svu energiju koju nisam mogao izbaciti kroz treninge uložio sam u razvoj uređaja i opuštanje u prirodi s obzirom na to da je bakina kuća odmah uz šumu.

Prvi uređaj od posudica za hranu

U to su vrijeme sestra i rođaci dobivali svakodnevne kućne zadatke, a ja sam uživao povlastice. Dok sam na tavanu radio tih 16 sati, bio sam nejasan ostalim članovima obitelji. Baka je vidjela koliko to mene zapravo troši, i mentalno i fizički. Svima je govorila da “radim onu svoju struju”. Cijelo vrijeme je isticala: ‘Vidite koliko ima posla, pustite Antu da radi na svojim mrdušima’.

Bilo je to krpanje kraja s krajem, tada nisam imao nikakvih prihoda, sve sam uložio u Sportreact i isplatilo se. Nakon skoro dva mjeseca gledao sam u prvi prototip. Doslovno sam ga sklepao od plastičnih kutijica za gablec te raznih žica i čipova koje sam kupovao na internetu.

Test u bakinom boravku

Kako sam ga spajao, radio je malo po malo, pokazivao je znakove života. Uspio sam napraviti bežičnu komunikaciju između svih šest modula i baze, ali pucali su signali pa je trebalo raditi i na tome.

Sestra ga je prva testirala. Bio sam lud od sreće gledajući je kako u bakinom boravku lupka po modulima koji rade ono što sam i zamislio. Obranio sam završni rad koji mi je dao motiv da idem dalje u tom smjeru pa sam upisao robotiku i mehatroniku na TVZ-u.

Uređaj razvija brzinu reakcije i agilnost

Sadašnji uređaj koristi IoT tehnologiju, dosta je unaprijeđen, no baš kao i prototip ima šest modula. Radi tako da se aplikacijom spojimo na uređaj, definiramo postavke treninga kroz aplikaciju i krećemo s radom. Funkcionira tako da se signal generira na jednom od modula i u trenutku kad se na modulu upali signal, sportaš ga dodirom mora ugasiti. Pritom aplikacija mjeri brzinu njegove reakcije. Moduli se mogu postaviti specifično, ovisno o tome o kojem je sportu odnosno treningu riječ.

Ako ga, primjerice, koristi golman, module možete postaviti na stative i prečku gola. Kako se koji modul zakačen na gol upali, golman ga čim prije treba ugasiti. Ako ga pak koristi nogometaš, on će trčati od jednog do drugog modula i uređaj će pratiti njegovu brzinu kretanja. A, ako ga koristi boksač, module pak možete staviti na vreću. Dakle, uređaj je prilagodljiv svakom sportu.

Dogovor je pao na kavi u kvartu

Kako bih izašao na tržište, trebala mi je pomoć, nisam znao ništa o start-up svijetu, ni kako doći do investitora. No, život mi je sudbinski opet otvorio vrata. S Ivanom Josipovićem, tadašnjim poznanikom, a sadašnjim poslovnim partnerom sve sam dogovorio na kavi u kvartu.

Ivan je prijatelj s kvarta, godinu je stariji od mene. Iako se kao klinci nismo intenzivno družili, ova nas je ideja zbližila. Prepoznao je potencijal i odlučio mi se pridružiti. On je tada studirao ekonomiju, bavio se business developmentom, marketingom i dizajnom. Već je tada sa svojim projektima pobjeđivao na relevantnim natjecanjima u Hrvatskoj i inozemstvu. Spojio nas je zajednički prijatelj, našli smo se na kavi u kvartovskoj birtiji.

Uslijedila su natjecanja i nagrade

Ideja mu se svidjela i odmah mi je predložio da se prijavimo na Smart-Up studentsko natjecanje. Imali smo odličan pitch i osvojili smo drugo mjesto. Tu su nam se otvorila prva vrata prema start-up zajednici, upoznali smo ljude istih interesa i prve investitore.

Nismo dugo mirovali, nakon ljetnih praznika, odlučili smo se krenuti dalje. Prijavili smo se na Algebrin Lab inkubator i tamo osvojili nagradu za najbolji pitch. Zatim smo se prijavili na Start-up Factory. Tu smo pobijedili i dobili nagradu od 100.000 kuna.

Godinu dana razvijali novi prototip

Preselili smo se u Zicer na Zagrebačkom Velesajmu i uz poticaje za samozapošljavanje otvorili smo firmu u prvom mjesecu prošle godine. Prvih godinu dana radili smo na razvoju novog prototipa, odnosno beta verzije uređaja te na razvoju aplikacije.

Iako je prva ideja bila napraviti gadget koji će se moći koristiti u svakoj teretani, osluškujući tržište i potrebe trenera i sportaša, otišli smo korak dalje. Naš uređaj je do sada prošao kroz četiri razvojne faze kroz koje smo u njega uspjeli implementirati funkcionalnosti dvaju različitih uređaja.

I to je naša primarna razlika u odnosu na slične uređaje na tržištu.

Dodatno usavršavanje funkcionalnosti

Dakle, Sportreact je IoT uređaj koji se u jednu ruku uređaj koristi za razvoj reakcije sportaša, a u drugu ruku za testiranje i razvoj reaktivne agilnosti sportaša. Dakle, te dvije funkcionalnosti ujedinili smo u zadnjoj verziji i to nam je najveća konkurentska prednost.

No, ni tu nismo stali. Svaku od tih funkcionalnosti smo dodatno usavršili i to tako da korištenje bude što raznolikije. Tako se sportašu mogu podešavati zadaci na način da on mora ili lupkati po modulu kad se on upali, deaktivirati module koji odašilju određene boje određenim redoslijedom ili pak deaktivirati određena slova koja se ispisuju na modulu.

Prilagodili smo funkcionalnosti različitim sportovima pa tako nogometaš, koji inače ništa ne dodiruje rukom, mora protrčati pokraj senzora kako bi ga deaktivirao, a rukometni golman modul mora deaktivirati lupkajući po njemu.

Mogućnosti uređaja ovise o mašti trenera

Uređaj razvija i kognitivne sposobnosti sportaša. Naime, ako u jednom trenutku imate upaljena svjetla na svih šest modula, na uređaju možete namjestiti funkciju da u drugom trenutku sportaš mora dotaknuti modul na kojem se ispisuje malo crveno slovo c lijevom rukom, a malo plavo slovo c desnom rukom.

Kroz takav trening morate biti maksimalno fokusirani na izvršavanje zadatka i samim time unapređujete svoje kognitivne sposobnosti, odnosno fokus i koncentraciju.

Mogućnosti su beskonačne, trener uređaj može koristiti za tehničko-taktičku pripremu, za oporavak ozljede koljena, ali i za unapređenje sprinta na 30 metara. Dakle, mogućnosti doslovno ovise o mašti trenera.

Podržali su nas investitori

Dodatan plus cijeloj priči je taj što smo se sada usmjerili na prikupljanje svih podataka, odnosno sportaševih performansi koje uređaj na kraju može analizirati i prikazati rezultate kroz grafove.

Dodatni kick našem poslovanju bio je i Bugov Idea Knockout na kojem smo osvojili prvo mjesto i odlazak na CES u Las Vegas. Po povratku smo se u Zagrebu spojili sa Skok 123 Angel Investor grupom koja je odlučila podržati našu priču.

Mjesec dana u Los Angelesu hodali od vrata do vrata

Bez obzira na sve, odlučili smo da ćemo pokušati otvoriti još neka vrata pa smo otišli u Los Angeles. Tamo smo doslovno mjesec dana obilazili dvorane i sportske klubove, kucali na vrata i predstavljali se ‘Helou, we are start-up from Croatia’ i promovirali naš uređaj.

Posjetili smo i Sveučilište South California i trenirali s njihovim vaterpolistima, bili smo u Dodgersovoj trening akademiji te obišli pedesetak manjih klubova.

Sportski pogled na posao

Dakle, baš kao što sam na Jakuševcu prodavao sladoled od auta do auta, tako smo uređaj promovirali od vrata do vrata. I isplatilo se. Kako stvari stoje, nadamo da ćemo u studenom ući u preorder fazu, a onda početkom 2023. na tržište lansirati prve uređaje.

Za sada sve ide po planu. Ne tražim si greške, na posao gledam sportski. Nakon poraza se uvijek pitaš što si krivo napravio.

Make your granny proud

Ako si i dao svoj maksimum, a svejedno si izgubio, to znači da je netko bio bolji od tebe i očito to nisi mogao savladati u tom trenutku. Poraz je lekcija. Mi smo imali ‘poraza’ nakon kojih smo mislili da smo u banani, na kraju smo iz njih najviše naučili.

Baka je sretna, njoj je najvažnije da nakon toliko uloženog truda imam svoju plaću, da sam svoj čovjek. Zato je ‘Make your granny proud’ moto kojim se vodim. Nadam se da sam za sada u tome uspio.