Pregledala sam na tisuće životopisa. Informacija da imate psa rotvajlera koji se zove Max apsolutno je nebitna

Životopis nije mjesto za fotografije s Instagrama ili rođendana, kaže HR stručnjakinja Iva Plazonić

FOTO: HT

“Kroz ruke mi je prošlo na tisuće životopisa i nagledala sam se zbilja svega. Nikad neću zaboraviti životopis iz kojeg sam doznala da kandidat ima rotvajlera po imenu Max. Zašto je netko procijenio da je to neophodna informacija za životopis i posao koji nema veze s veterinom, zbilja ne znam. Odradila sam i na stotine razgovora za posao. Kad su me nepoznati ljudi počeli pozdravljati na benzinskim postajama, shvatila sam o kolikom se broju zapravo radi.”

Tako nam svoju priču započinje Iva Plazonić, voditeljica tima za selekciju i zapošljavanje u Hrvatskom Telekomu. Završila je specijalistički diplomski studij smjera Upravljanje ljudskim potencijalima, a regrutiranjem i selekcijom kandidata bavi se od 2014. godine. Budući da je životopis prvi kontakt s poslodavcem, pokušali smo dobiti odgovor na pitanje koje smo si svi vjerojatno barem jednom postavili: hoću li se osramotiti ako pošaljem ovakav CV?

Od šume se ne vidi drvo

Iva kaže da mjesta za sram u bilo kojem obliku jednostavno nema. U najgorem slučaju, netko će se nasmijati na vaš CV i kroz nekoliko sekundi preći na sljedeći, što zapravo nije toliko tragičan scenarij. Poneka nevina greška u životopisu vam možda osigura i to da se istaknete naspram ostalih. Ono što vam neće pomoći je situacija koju Iva naziva “kad od šume ne vidim drvo”, koju smatra najčešćom greškom.

“Sadržaj je važniji od dužine životopisa”, kaže “Dobro napisan životopis može biti na jednoj stranici ako su istaknute ključne stavke radnog iskustva i jasno prikazana znanja i vještine koje kandidat posjeduje. Kod životopisa koji su sadržajno bogati, najčešće od šume ne vidim drvo. Kod takvih su navedeni razni projekti s kraticama koje nama ništa ne znače, izrazito puno podataka koji u konačnici ništa konkretno ne govore jer su zapravo nerazumljivi. Bitno je davati informacije koje će biti svakome razumljive, a ne samo onome tko je pisao životopis”, objašnjava.

Razgovor je najsigurniji alat

Životopisi mogu biti duži, ali i tad treba imati na umu strukturu i preglednost. Na vrh uvijek ide najrelevantnije iskustvo, a zatim slijedi pregled prijašnjih poslova, od novijih prema starijima. Iva kaže da je s vremenom primijetila razliku u životopisima mlađih i starijih kandidata. Mlađi su najčešće puno kreativniji po pitanju izgleda životopisa, no vizualno skladan životopis ne znači da će kandidat ispuniti očekivanja i na razgovoru.

“Dosta često se događa da netko ima sjajan životopis, ali na razgovoru za posao pokaže potpunu suprotnost. To meni uvijek teško pada jer polažem veliku nadu u kandidata i na kraju se razočaram. Tu se i postavlja pitanje u kojoj mjeri je sam životopis relevantan. Isto tako sam često imala slučajeve lošijih životopisa, a na razgovoru kandidat bude sjajan, prođe selekcijski proces i u konačnici bude odabran. Iz životopisa se može dosta pretpostaviti o ljudima, ali najsigurniji alat procjene je zapravo razgovor”, dodaje.

Olimpijci ugodno iznenađuju

“Prema iskustvu, najbolji životopisi su bili oni koji su sadržavali ključne riječi koje se nalaze u oglasu za posao. To je ključno kada je u pitanju predselekcija kandidata i pregled životopisa. Prednost će uvijek imati oni koji najbliže opisuju oglas za posao. Osobno smatram zanimljivim stavke koje se tiču aktivnosti i uspjeha van poslovnog svijeta i baš takvi su mi ostali u sjećanju”, kaže pa nastavlja:

“Primjerice, znala sam dobiti životopise bivših sportaša i olimpijaca za koje nikad nisam ni čula, ali su me oduševili baš zbog toga što se bave s više stvari. To su uspješni sportaši, fakultetski obrazovani i imaju svoj cilj u životu. No da ne ispadne da su takvi samo sportaši, moram reći da je bilo i raznih umjetnika ili glazbenika. To mi je pohvalno i inspirativno. Isto tako mi je pohvalno vidjeti mlade ljude, koji su tek završili fakultet i traže posao, a životopis im je ispunjen raznim studentskim poslovima, poput rada u skladištu, anketiranja, konobarenja… Toga se ne treba sramiti jer je sve to iskustvo i puno govori o radnoj etici osobe.”

Detalji koji čine razliku

Zato, ističe Plazonić, ako uz primarni posao imate i neko drugo područje interesa, obvezno to spomenite u CV-u. “Imala sam nedavno jedan primjer životopisa gdje osoba radi u prodaji i to je jedino formalno radno iskustvo koje ima, no u slobodno se vrijeme bavi razvojem web stranica, i to vrlo intenzivno. To je bilo ključno za istaknuti jer je na taj način podijelio s nama svoj portfolio i osigurao si poziv na razgovor”, prisjeća se.

A konkretne informacije koje trebate uključiti u CV ovise o poziciji na koju se prijavljujete. “Primjerice, ako se radi o nekoj projektnoj poziciji, onda je svakako važno istaknuti projekte na kojima ste do sada radili. Ako se radi o ekspertnoj poziciji, na primjer u IT-u, svakako je važno istaknuti koja su to znanja i vještine koje posjedujete, primjerice IT alati, certifikati i slično”, govori.

Pristojan portret da, Instagram selfie ne

Svi ovi savjeti zvuče jednostavno, no prosječnoj osobi koja kreće pisati svoj životopis napamet će pasti još mnoštvo naizgled banalnih pitanja. Što s fontom? Dizajnom? Kakvu fotografiju staviti? U kojem formatu predati CV? Kako da se ne osramotim?

“Nagledala sam se životopisa u kojima su bili selfiji s Instagrama, fotke s rođendana ili nekakve profesionalne fashion fotografije. U tom slučaju radije nemojte stavljati fotku. Inače pristojan formalni portret može dodati personalni touch životopisu i zbog nje će biti lakše pamtljiv”, kaže.

“Isto tako imajte na umu da životopis nije mjesto za poštapalice, žargon ili detalje iz privatnog života. Kako sam spomenula, hobije je poželjno navesti ako imaju smisla u kontekstu posla, no nemojte biti ona osoba s početka razgovora koja navodi i svoje kućne ljubimce, koliko god slatki bili”, govori kroz smijeh.

Što baš uvijek budi sumnju

Što se tiče grafičkog oblikovanja, Iva Plazonić savjetuje da se poslužite nekim od templatea koji se danas nude na svakom ćošku. Tamo će vam biti predodređen font, mjesto za fotografiju, ali i struktura. Na kraju životopis pohranite u pdf formatu.

Za kraj se prisjeća manje atraktivnih životopisa koje je imala prilike držati u rukama. “To su oni koji imaju izrazito puno radnog iskustva u različitim kompanijama, ali su u svakoj bili manje od godinu dana. Dakle, često mijenjanje posla uvijek postavlja upitnik nad glavom. Naravno, ponekad za to postoji i opravdanje tako da nikada ne eliminiramo kandidata radi prvog dojma, ali svakako je nešto što pokušamo raščistiti na samom razgovoru”, kaže.

U praksi su najčešće takvi kandidati oni koji se još traže, postavljaju razne uvjete i nikada nisu zadovoljni, najčešće nadređenom osobom, kolegama ili samim zahtjevima posla”, kaže, ponavljajući da se konačna procjena ipak donosi na razgovoru za posao.