Kao klinac nije mislio da će raditi u korporaciji

No, Ivan Runje nije nikada sebe vidio u takvoj korporativnoj karijeri. Kada je bio klinac, sanjao je o tome da postane sportski novinar, jer je bio golemi fan sporta. “Obožavao sam apsolutno sve sportove. Čak i curling. Nema toga što nisam gledao. Da si me kao klinca pitao što bi htio biti, rekao bih ti odmah sportski novinar, bez razmišljanja. Jedno vrijeme sam htio biti i arhitekt, ali to je sve ostalo na toj dječjoj razini”, priča.

U Zagreb je došao iz rodnog Splita kao što mladi dolaze najčešće – kako bi studirali. “Došao sam tu studirati na FER-u, jer je nakon splitskog MIOC-a FER bio na glasu kao najbolji izbor koji se nudi u toj domeni. Uz faks sam radio još hrpu stvari, a da budem iskren, nije mi nikada bio plan ostati ovdje. Zadnju godinu faksa sam imao otvorene neke zanimljive mogućnosti, ili se vratiti u Split, ili ići izvan Hrvatske. Dobio sam i stipendiju njemačkog veleposlanstva, no tada sam upoznao svoju suprugu Vidu, pa smo odlučili ostati”, prisjeća se Runje.

Odluka za ostanak u Zagrebu nije došla teško, budući da su oboje počeli raditi u njima tada zanimljivim kompanijama. Runje je počeo raditi u Iskonu, bližio mu se kraj studiranja, a njemu i supruzi Vidi poslovi su jednostavno bili zanimljivi. Stavili su stvari na papir, pa zaključili kako se zbog svoje dobre edukacije i dobre kvalitete života u stvari nemaju potrebe iseliti. Htjeli su graditi život i obitelj, a zaključili su u inozemestvu u odnosu na Hrvatsku. “Imali smo viziju, obiteljski smo orijentirani, a danas imamo troje male djece”, govori nam.

Rasturio je MIOC i FER

“Matematika mi je išla jako dobro, možda čak i natprosječno dobro. Tijekom srednje škole išao sam na profesionalnu orijentaciju, pa su mi rekli kako je FER prirodni nastavak školovanja, no uvijek mi je interes bježao prema biznisu. MIOC i FER sam zaista prošao bez po muke. Kada ti nešto leži, leži ti. Ali uvijek su me zanimale i druge stvari”, kaže.

Tijekom faksa, zarađivao je i neke sitne novce igrajući nogomet vikendom. Igrao je za klubove Zagreb Zapad, a bio je i jedan od osnivača i igrača kluba OVB Allfinanz. “Možeš ti i igranjem nogometa zaraditi neke novce. Nisu oni strašno veliki, ali tu su. Cijelo vrijeme faksa sam igrao nogomet, točnije, futsal. Praktički sam profesionalno igrao, premda u Hrvatskoj kada spomeneš studentski sport, nije to na razini kao recimo u Americi, gdje je college football golema stvar. No, mi smo na FER-u gajili tu kulturu i duh college sporta i bili smo užasno jaki kao momčad. Bili smo prvaci godinama. Natjecali smo se s ostalim faksovima, pa bi rutinirano rasturili DIF. Mi ‘štreberi s FER-a’ uredno bi pobjeđivali sportski faks”, prisjeća se Runje.

U to vrijeme, njegova ekipa za nogomet nije se bavila smo nogometom. Glavna stvar im je bila natjecati se. Tako su jedne godine osvojili i nekoliko nagrada na atletskom natjecanju. “Eto, jedan od nas je skakao u vis jer se time bavio kao klinac. Ja sam skakao u dalj, treći je sprintao, četvrti je bacao kuglu. Bili smo jako kompetitivna ekipa. Igrao sam jedan period i skvoš s faksom, pa smo kolega i ja jednom osvojili timsko zlato. Na FER-u je bilo puno muških, voljeli smo sport, pa smo nekako gurali taj sportski duh na neke nove razine”, priča.

Vikendima je znao odigrati po 13 utakmica

Uz sport, Runje se bavio i raznim drugim aktivnostima. “Bio sam i studentski predstavnik cijelo vrijeme na faksu, a bio sam uključen u aktivnosti raznih udruga. Faks mi je bio okej, me nije u potpunosti ispunjavao. Tražio sam uvijek neke inicijative gdje mogu nekako doprinijeti. To mi je bilo bitno”, priča.

Tako je bilo sve do zadnje godine faksa, kada je počeo paralelno i raditi. Jedno kratko vrijeme radio je u Ericssonu Nikola Tesla, na development poziciji. No, ni to mu nije bilo dosta, pa je počeo raditi i u Iskonu. Bilo je dana kada je znao raditi četiri sata u Ericssonu, a osam sati u Iskonu. Tu i tamo bi stigao nešto za faks. No, shvatio je da ne može biti na tri fronte, jer su mu već tada kalendari biti puni do vrha. Za vrijeme studiranja vikendima je znao imati turnire na kojima je igrao i po 13 utakmica

“Tada sam uvidio golemu perspektivu u telekomu. Iskon je kao telekom istovremeno bio dovoljno malen i dovoljno velik. To je tada bila firma od 200 ljudi, ali ona je imala apsolutno sve odjele, od financija do razvoja. U takvoj firmi možeš lako skužiti kako sve funkcionira, posebice u odjelu poslovnog razvoja, gdje si baš ti zadužen za razvoj poslovanja i novih proizvoda, ali i postojećih, uz odnos s korisnicima. Nevezano za uvjete, shvatio sam da je to mjesto gdje ja mogu naučiti jako puno”, priča Runje.

Tijekom rada u Iskonu, promijenio je četiri ili pet pozicija, na kojima se ozbiljno angažirao kako bi naučio što više. “Kada sam završio faks, s neke 22 godine, sa svime u roku, odmah sam počeo raditi u Iskonu za stalno. To je bilo idealno mjesto za mene. Nitko te ništa ne pita niti ti ne soli pamet kako što moraš raditi, samo trebaš dostaviti ono što se traži od tebe. Ali bio sam na golemom izvoru informacija, što me motiviralo da dam sve od sebe, čak i više, bez da me itko to tražio. Recimo, kada bih vidio neke fora podatke kojima raspolažemo, odmah sam pokušao osmisliti kako bi mogli izvući korist iz njih. Kroz takve nekakve stvari napravio sam i neke najveće inovacije u svojoj karijeri, kao što je naš prvi SmartHome”, tumači Runje.

Obiteljska sigurnost u Hrvatskoj je podcijenjena

Iskonov SmartHome predstavljen 2016. godine bio je prvi takav proizvod koji je interno razvijan i predstavljen u Hrvatskoj, a Runje cijelu priču oko njegovog razvoja opisuje kao da je riječ o nekom startupu.

“Tada smo naučili što treba i ne treba raditi, a i naučili smo kako možemo zakomplicirati život korisniku, što nam nije cilj. Taj projekt bio je odlična prilika, radili smo na stvarima koje su bile up to date u svijetu. Sjećam se da smo SmartHome predstavili na sajmu u Londonu, a da nitko od naših konkurenata nije bio puno ispred nas. Od nas su bili samo malo napredniji samo zato što su imali jači background u financijama i marketingu, te možda malo kvalitetniju plastiku. No, mi smo imali dobru ideju i jak proizvod”, kaže Runje.

Kada je shvatio da je praktički napravio sve što je mogao u Iskonu, tražio je svoj sljedeći izazov. Imao je puno opcija, ponovno i nekih da se odseli. Sa suprugom Vidom opet je sjeo i razgovarao, pa su zaključili kako im je Hrvatska i dalje najbolja opcija. “Mi zaista volimo putovati. Proputovali smo kroz skoro sve kontinente, a to sada nastavljamo s djecom. Bili smo svuda, od Japana, do Amerike, Afrike i Europe. Supruga je studirala i vani tri godine, završila je FER u Italiji… Ali, nekako mi se čini da ljudi koji ne izađu iz Hrvatske imaju preromantiziranu sliku o tome kako je odseliti se”, smatra Runje.

“Kada prođeš svijetom, shvatiš kako je sve to divno i krasno, ali nema dovoljno nekih stvari koje supruga i ja cijenimo. Obiteljska sigurnost koja se tu nudi je podcijenjena. Lako za Ameriku, ali ni dobar dio Europe nema tu sigurnost koju imaš tu. Kada je imaš, nije ti neki faktor, jer ju uzimaš zdravo za gotovo, ali kada sam pričao s mnogo mojih kolega koji žive i rade u inozemstvu, shvatio sam da su mi to neke stvari koje su mi jako bitne. Premda su nam se otvorile razne mogućnosti, odlučili smo ostati ovdje i nismo požalili”, kaže Runje.

Iskustva iz manje kompanije htio je skalirati na veću

Hrvatsku smatra, slično kao Iskon, dovoljno malenom, a istovremeno dovoljno velikom zemljom, u kojoj se lakše može napredovati ako zaista tako želiš. Smatra kako je u inozemstvu nekad teže napredovati jer je konkurencija naprosto veća, a i tamo si stranac u težem i krupnijem mehanizmu. “Teško je postati osoba promjene i nekog doprinosa. Ovdje tko želi raditi i tko želi nešto postići, brate, pa ima challangea koliko hoćeš!”, kaže kroz smijeh.

Svoj sljedeći izazov, Runje je pronašao u Hrvatskom Telekomu. “Osjećao sam kao da mi je to dovoljno velik izazov. Postoji i jako puno mitova o korporacijama, posebice o tome što se može i što se ne može. Meni je bilo izazovno pokušati napraviti u golemoj korporaciji s 5000 ljudi ono što sam napravio u razmjerno maloj firmi. Mislio sam da u takvoj grupaciji ne možeš progurati neke ideje tako lako. Puno je politike, puno je ljudi, puno je ega i puno je drugačijih situacija. Uzeo sam si to kao osobni challenge. Rekao sam si, ako sam mogao raditi sve ove godine u Iskonu, i ako mi je bilo dobro, ‘ajde da to probam skalirati na veću kompaniju. Idemo vidjeti možemo li promijeniti tu kulturu”, priča.

Drugi mit koji mu je pobijen je onaj o nedodirljivosti šefova. Runje tumači da je taj mit često daleko od istine, budući da i ljudi na nekoj višoj poziciji žele čuti istinu, pa stoga i on svoje kolege ohrabruje da budu što iskreniji s njim.

U HT je došao na poprilično visoku poziciju direktora za poslovni razvoj u B2B segmentu. Tamo je radio na projektima poput pametnog parkinga, pametnih senzora kvalitete zraka i sličnog, a cijeli portfelj proizvoda je praktički služio za opamećivanje grada. Nakon te pozicije, imao je priliku doći na poziciju gdje može imati još veći impact, jer je B2B segment možda desetak posto cjelokupnog poslovanja HT-a.

Korisnici su uvijek u prvom planu

Sljedeća pozicija bila je vođenje projekta agilne transformacije. HT je tada htio agilizirati svoje poslovanje, usvojiti SCRUM metodologiju rada i posložiti se po proizvodima. Runje je tada postao product tribe lead, što bismo mogli nazvati direktorom mobilnih, fiksnih i televizijskih proizvoda, što su praktički rečeno svi glavni proizvodi HT-a.

Zadatak mu je bio oformiti timove oko pojedinih proizvoda, što zapravo i radi posljednjih godinu i pol dana. Svaki tim ima svog product ownera, scrum mastera i technical leada, a tim je cross funkcionalan, što znači da u njega dolaze ljudi iz raznih dijelova kompanije. Tako se u jednom timu nalaze ljudi zaduženi za mreže, ali i za neke manje tehničke aspekte proizvoda.

Runje je tako izgradio sedam ili osam timova koji su po njegovim riječima fokusirani isključivo na korisnika i njegovo iskustvo s tim proizvodom. Jedino mjerilo kojim se vode je to koliko je korisnik zadovoljan ponekim proizvodom. “Možda sada malo i pilamo korisnike previše s pitanjima o tome kako su zadovoljni nekim proizvodom i što žele, ali to nam je najbolja metrika. Uvijek razmatramo kakva je vrijednost za korisnika. Ne zanima nas lansirati dva proizvoda i tri funkcije, pa onda gledati jesu li korisnici uopće zadovoljni”, kaže Runje.

Dakle, Runje nema svoj tim, već je on osoba koja se nalazi iznad timova. Gradi timove na način da ga oni u budućnosti neće trebati. “Želim da timovi imaju autonomiju i odgovornost. Ne ulazim u detalje. Ne želim doći i reći da mi moraju pokazati na čemu rade, što je totalna kontra od micromanaginga. Jedino se dogovorimo o smjeru, a ja im želim biti enabler. Nakon što im dam sliku i širinu, pa odredimo smjer, tih deset ljudi zna više od mene, jer nemoguće je da osoba ‘tamo negdje gore’ zna toliko. Kako bi mogli imati inicijative, ja im moram dati slobodu”, tumači Runje koji smatra kako je više mentor i coach, a ne direktor.

Pandemija je donijela neke sasvim nove načine rada

Kroz taj fokus na korisnike, njegovi su timovi radili na brojnim stvarima koje popravljaju korisničko iskustvo. Primjerice, jedna od njih je uvođenje naprednijih routera opremljenih s WiFi 6 standardom koji bi trebao pružati bolju pokrivenost mreže unutar doma, kao i veći broj korisnika koji mogu istovremeno biti spojeni na router. Do tih saznanja došli su tijekom pandemije, kada je sve više ljudi počelo boraviti kod kuće, pa je na router istovremeno bilo spojeno više korisnika nego do tada.

Zbog pandemije, HT je morao u jednom trenu prebaciti gotovo sve svoje zaposlenike na rad od kuće. Prije nekog vremena uveli su Smartwork model rada, koji omogućuje kombinaciju rada iz ureda i od kuće. No, početak kada je morao raditi od kuće, nije bio lagan. “Kada sam došao, trebao sam odmah formirati timove, a došla je korona. Morao sam slagati timove s ljudima koje nisam nikada vidio uživo. Prošlo je puno vremena, a bez kontakta uživo, smatram da je teško izgraditi neki odnos. Volim komunikaciju, volim ljude, pa mi je prvih šest mjeseci rada bilo užasno teško”, priznaje Runje.

Dodaje kako nije strog po pitanju rada iz ureda ili kuće, pa svojim ljudima daje popriličnu dozu fleksibilnosti. “Imam kolege koji bi trebali putovati u ured sat i pol. To nema smisla. Budući da smo svim zaposlenicima omogućili alate za rad od kuće, od konekcije do laptopa, omogućio sam tom kolegi da radi trajno od kuće. Nekima rad od doma jednostavno više paše jer imaju svoju okolinu i mir. Meni ne paše, jer živim blizu, a doma me čeka troje male djece. Teško se mogu izolirati doma i fokusirati na posao pa radije biram odraditi posao u uredu. To je također jedan od mitova, taj da korporacije nisu fleksibilne. Postoji i mit da trebaš ostati na poslu cijeli dan. Raditi 15 sati dnevno? To je apsolutna glupost. Bitni su rezultati i vrijednost koju donosimo, a ne vrijeme koje ulažemo”, kaže Runje.

Sport mu je i danas ispušni ventil

Da je klasični menadžer, Runje kaže da bi mu možda i bilo bitno da vidi konstantno što netko radi. No, s druge strane, ima veliku razinu povjerenja u timove, pa smatra da će oni napraviti to što se dogovore. Jedna od pozitivnih stvari koja se izrodila iz pandemije je činjenica da svoje timove ne mora graditi samo s ljudima iz Zagreba. Tako je Runje izgradio tim s ljudima iz Osijeka, Zagreba i Splita, budući da se popis ljudi koji se mogu zaposliti u njegovim timovima proširio na cijelu Hrvatsku zbog golemog skoka u digitalizaciji, na koju smo svi bili prisiljeni u posljednjih godinu ili dvije.

Unatoč poslovnim zaduženjima zbog kojih mu je i danas kalendar pun, te obiteljskog života koji nastupa čim izađe iz HT-ove zgrade u Radničkoj, Runje se i danas bavi sportom. Igra čak dvije lige, a godinama je igrao i u Telekom ligi, gdje je s Iskonom urednoj odnosio pobjednički pehar. Vikendom zna igrati ligu na Martinovki kod FER-a, a povremeno igra i ligu na Jazbini, danas, kao i nekad, vrlo kompetitivno.

“Premda nisam u treningu kao nekad, osjećam kao da se nisam maknuo od sporta i da sam još uvijek tu. Jednostavno ne stignem trenirati kao nekad, ali kada dođe prilika, s guštom odem igrati nogomet ili planinariti. Sport je odličan filter i ispušni ventil”, priznaje Runje.

Na kraju nam kaže da je raditi u HT-u izazovno. “Tempo je brži, imaš puno procesa i puno više ljudi, ali imaš i goleme prilike. U ovako velikoj firmi tolerancija na grešku je manja, ali imaš veliki doseg, a time i veliku moć. Ako želiš napraviti nešto dobro, moći ćeš to napraviti jer imaš pristup milijunima korisnika. Dakle, tu na neki način možeš promijeniti i unaprijediti život ljudima nuđenjem boljih i novih usluga. Postoji i ona floskula, da želiš djeci pokazati nešto što si napravio korisno. Kao što svaki građevinac želi svojoj djeci reći ‘Vidi, tata je izgradio onaj neboder’, tako se i ja želim okrenuti i reći djeci da sam radio na proizvodima i uslugama koje omogućuju novim generacijama bolju komunikaciju i otvaraju nove mogućnosti”, zaključuje Runje, pa nam priznaje kako bi njegov neboder mogla biti sva unaprjeđenja usluga koje su napravili njegovi timovi.

Producirano u radionici TG Studija, Telegramove in-house agencije za nativni marketing, u suradnji s Hrvatskim Telekomom i po najvišim uredničkim standardima Telegram Media Grupe.