Zaklada je mojoj Mili kupila kolica i stol. Sad smo nas dvoje za njihovu akciju napravili sat od starog bicikla

Razgovarali smo s Nebojšom Šajatovićem kojemu je Zaklada Prijatelji uskočila kada je bilo najpotrebnije

Bjelovar, NEBOJSA SAJATOVIC-foto cetkovic
FOTO: Saša Ćetković

“Mila je imala devet mjeseci. U to vrijeme bi se bebe trebale kotrljati, puzati, okretati, mahati rukama i nogama. No, ona je samo ležala, nježno nas gledala i smijala se”.

Prisjeća se Nebojša Šajatović iz Virovitice kako se njemu i supruzi Biljani 2014. srušio svijet. “Osjećali smo da nešto nije u redu i krenuli po bolnicama tražiti odgovore. Rekli su nam da je slatka i lijepa, ali lijena”, tiho govori.

Opsežne pretrage pokazale su da Mila ima spinalnu mišićnu atrofiju, tešku i progresivnu genetsku bolest zbog koje djetetu odumiru mišići. Prognoze nisu bile dobre. “Rekli su nam da neće doživjeti drugi rođendan. Ne samo da je sad proslavila osmi, nego ide u drugi razred i prvi je završila s čistim peticama”, ponosan je tata Nebojša.

Borba za lijek je trajala tri godine

To je bilo vrlo teško razdoblje, osobito zato što tada još nije postojao lijek za ovu bolest. Tek prije šest godina u Hrvatsku je stigao lijek Spinraza koji su osmislili američki farmaceuti. No, jedna doza stajala je 660.000 kuna.

“A Mili je bila potrebna jedna injekcija svaka tri mjeseca do kraja života”, priča nam Nebojša. Borba da lijek koji spašava živote bude na raspolaganju svakom djetetu trajala je tri godine.

Srećom, danas je dostupan svima. Važno je da se primi odmah po rođenju jer ispravlja gen koji izaziva distrofiju i smanjuje propadanje mišića. Neka djeca koja su ga primila odmah, uspjela su sasvim normalno prohodati.

Mila i Nebojša su sat od starih dijelova bicikala radili dva dana Privatna arhiva

Koliko god nekad zarađujemo, i dalje nije dovoljno

“Mila ga je primila među prvima u Hrvatskoj. Danas ga svakodnevno pije u obliku sirupa i dobra je vijest da se sa svakom kontrolom vidi poboljšanje”, kaže nam.

Budući da je njegova kći još kao beba završila u kolicima koja su izuzetno skupa, silom prilika morao je potražiti pomoć Zaklade Prijatelji koju je osnovao Hrvatski Telekom.

“Kakav god da čovjek ima posao i koliko god da zarađuje, cijene skupih aparata i lijekova ostave bez teksta”, otvoreno će.

Zaklada pomogla tisućama ljudi

Zaklada Prijatelj djeluje još od 2009. godine, a osnovana je s ciljem pružanja pomoći zaposlenicima HT Grupe i njihovim najbližima onda kada im je to najpotrebnije.

“Tako je proteklih godina upravo putem Zaklade isplaćena novčana pomoć za više od 2.000 kolegica i kolega te članovima njihovih obitelji koji su se suočili sa zdravstvenim ili drugim životnim poteškoćama”, ističe Daria Kovačević, stručnjakinja za strateško planiranje ljudskih resursa i upraviteljica Zaklade.

Nebojša Šajatović iz Virovitice trenutačno vodi poslovnicu u Bjelovaru

Brzom reakcijom Mila dobila kolica

Nebojša, koji posljednjih godinu dana radi kao voditelj bjelovarskog T-Centra, jedan je od njih.

“Procedura je bila vrlo jednostavna. Poslao sam mail i priložio ponudu koju sam dobio za kolica. Par dana kasnije su mi je odobrili. Kad ih je prerasla, pomogli su mi i u kupovini drugih”, kaže Nebojša.

Tu smo za sve koji se nađu u problemima

No, kolica nisu bila jedina stvar oko koje im je HT pomogao. Kad je Mila krenula u školu, trebao joj je poseban stol koji se može prilagoditi i po visini i po širini, budući da je vezana uz kolica i krevet. Stajao je 3.000 kuna.

“Svatko se nekad nađe u takvoj teškoj situaciji. Samo se jednog dana probudiš u problemima, kao što su neki kolege u vrijeme potresa. Tada je najmanja pomoć bitna i važna, bilo da je financijska ili emocionalna”, ističe naš sugovornik.

Kroz donacije bivšim i sadašnjim zaposlenicima pogođenima potresom u Zagrebu i Petrinji podijeljeno je više od 1,7 milijuna kuna pomoći, dodaje upraviteljica Zaklade.

Jedan od volontera koji su pomagali u potresu bio je Mario Turek

Odvajali su iz svojih plaća

Prvi projekt Zaklade bilo je financiranje školskih udžbenika za djecu zaposlenika. A onda su se zaredale akcija za akcijom.

“Neposredno nakon snažnih potresa koji su pogodili Zagreb i Petrinju, uz donaciju kompanije, zaposlenici su pokazali veliku solidarnost i brigu za svoje kolegice i kolege. Odmah su s plaće donirali na račun Zaklade kako bi se financijska pomoć pogođenima potresom mogla pružiti što prije“ prisjeća se Daria.

Ljudi se međusobno čuvaju

U HT-u radi već 21 godinu, a za Zakladu volonterski, u svoje slobodno vrijeme.

“Najviše me gane kada zaposlenici zovu za pomoć, ali ne za sebe, nego za svoje kolege. Vide da je ljudima potrebno, ali se sami ustručavaju tražiti pomoć. Tako najbolje vidite kakva je kompanija, kako ljudi dišu i koliko im je stalo”, ističe.

Daria Kovačević, Ivana Kelčec-Suhovec i Mario Turek Vjekoslav Skledar

Uvijek se imaju kome obratiti

Zaklada živi od donacija HT grupe, menadžera koji za nju odvajaju dio od svojih plaća, ali i svih zaposlenika dobrog srca.

“U svakoj kompaniji, pa tako i u našoj, postoje oni koji se suoče s raznim nedaćama i tada trebaju dodatnu potporu. Zato je osnovana Zaklada, da im dodatno pomogne u teškim trenucima. Zakladom smo ljudima dali do znanja da nisu sami i da se uvijek imaju kome obratiti”, govori Daria.

Volonteri ostavili srce na terenu

A osim novčano, Zaklada živi i kroz svoje volontere. Jedan od njih je Mario Turek, HT-ov stručnjak za postprodajne aktivnosti i održivost, koji je za vrijeme petrinjskog potresa dobio mjesec dana plaćenih slobodnih dana kako bi pomogao kolegama u nevolji.

Na terenu je bio od jutra do mraka – popravljao je krovove, rušio dimnjake, raznosio hranu i higijenske potrepštine, a i dan danas pomaže obitelji Lipak u Glini graditi kuću.

“Ne znam je li to hrabrost ili ludost, ali nikad neću zaboraviti kad smo kolegi popravljali krov na kući. Bili smo gore kad se zemlja opet zatresla. Pred nama se rastvorila i čovjeku raspolovila dvorište. Nismo znali bi li sišli ili ostali gore”, prisjeća se Mario trenutaka od kojih se i dan danas naježi.

Ljudi su nas grlili i plakali s nama

On i kolege Aleksander Provonožec i Tomislav Prvonožec na terenu su se susreli i s umirovljenim radnicima HT-a. Nosili su deke onima koji su spavali u autu i dovozili im kruh budući da trgovine nisu radile. Djeci su pak, uz pomoć donacija njihovog matičnog odjela, odnijeli mobitele i tablete. Klinci su od sreće, prisjećaju se, zubima grizli celofan s darova kako bi ih otvorili što prije.

“S ljudima smo, rukom pod ruku, prolazili njihovim razrušenim tavanima i brojili pukotine u zidovima. Grlili su nas kad smo dolazili i odlazili, iako nekad nismo mogli ništa učiniti osim ih utješiti riječima”, opisuje.

Ivana Kelčec-Suhovec je ponosna na svoje HT-ovce koji su odmah uskočili u pomoć Ukrajincima Vjekoslav Skledar

Svima je dostupna pomoć

Osigurali su donacije za vatrogasce i ostalu terensku ekipu – od prijenosnih baterija do zaštitne opreme poput čizama. “Kad smo pakirali lunch pakete, nismo imali više kartonskih kutija. Otišli smo u HT po kutije i bez pitanja ih dobili”, ističe Mario koji je i sam koristio sredstva Zaklade za popravke po kući nakon potresa.

Kada je izbio rat u Ukrajini, HT-ovci su odmah priskočili u pomoć zbog čega je Ivana Kelčec- Suhovec iz HT-ovog odjela korporativnih komunikacija i inicijatorica akcija jako ponosna.

“U travnju smo svim Ukrajincima u Hrvatskoj, ali i Hrvatima u Ukrajini omogućili besplatan roaming, donirali smo nekoliko tisuća SIM kartica te smo bili u svakodnevnoj komunikaciji s Crvenim križem. Interno smo prikupljali donacije i od kolega koji su prikupili pune palete pelena, termoizolacijskih deka, zavoja i drugih stvari koje su u to vrijeme bile najpotrebnije”, govori.

Kad ti život da limune

Priča oko internih akcija krenula je pak ove godine u lipnju kada je nekolicina zaposlenika organizirala limunijadu u zagrebačkoj Radničkoj.

“Nije to bio velik pothvat. No, ljudima je bilo simpatično što smo sami cijedili limune. Usput smo ih podsjetili na hvalevrijedan rad Zaklade. Limunadu smo dijelili svega četiri sata i skupili 6.000 kuna”, kaže Ivana.

Snagu smo pronašli u zajedništvu

Koliko je pomagati važno, jako dobro znaju Nebojša i njegova obitelj. Iako su pred njima cjeloživotna borba i liječenje, to ih ne sprječava da i sami pomažu.

U rujnu su se priključili HT-ovoj akciji “The power of WE”. Riječ je o sajmu na kojem se među zaposlenicima razmjenjuju dobra djela.

Izradili su sat koji su digli na web platformu humanitarne akcije. Budući da je Nebojša strastveni kolekcionar starih bicikala, imali su jako puno materijala.

Nebojša i obitelj sat su izrađivali dva dana Saša Ćetković

Sreća je veća kad se dijeli

“Kad sam čuo za akciju, došao sam kući i predložio Mili da zajedno napravimo sat od nekih starih dijelova bicikla – lanca, lančanika, šarafa… Želio sam se na neki način odužiti Zakladi, a opet da i Mila u tome sudjeluje”, objašnjava.

Radili su ga, dodaje, dva dana, nakon njene škole. “Kad nešto doniraš, usrećuješ dvije osobe. Samog sebe i onog koga daruješ“, dodaje Nebojša.

Jedni darivali kolače, drugi plesne poduke

Na platformi, koja je izgledala kao online shop, zaposlenici su izložili oko 120 predmeta od čije su prodaje sakupili 7.000 kuna.

“Jedna je kolegica pekla kolače, kolega je darovao domaći sok od aronije, neki plesne, glumačke i gitarističke poduke, ručno rađene božićne ukrase i predavanja”, objašnjava Ivana.

“Sat je nestao odmah prvi dan akcije. Akcija je stvarno hvalevrijedna i nadam se da će ih biti još”, zaključio je Nebojša.


Sadržaj nastao u suradnji s Hrvatskim Telekomom.