U suradnji s
Andol® PRO

Dr. Milan Mazalin: Ovo su odgovori na najčešća pitanja o zdravlju koja svi trebaju znati

Važnost terapije za srčane bolesnike, interakcija lijekova, kako se vratiti u formu neka su od pitanja koja nas najviše zaokupljaju

Zagreb, 300420.
Specijalist opce medicine Milan Mazalin, fotografiran u svojoj ordinaciji opce medicine.
Foto: Boris Kovacev / CROPIX
FOTO: CROPIX

U posljednje vrijeme više smo nego ikad svjesni važnosti brige o zdravlju. Želimo biti potpuno fit kako bi se lakše oduprijeli virusima koji nam prijete, posebice koronavirusu. Doktor obiteljske medicine Milan Mazalin donosi odgovore na pitanja s kojima se najčešće susreće u svom svakodnevnom radu.

1. Zašto je za kardiovaskularne bolesnike tako važno svakodnevno uzimanje terapije?

Kardiovaskularne bolesti vodeći su uzrok smrtnosti u Hrvatskoj i svijetu, a kao što im samo ime kaže, to su bolesti srca i krvnih žila, uključujući mozak i moždani krvožilni sustav. U podlozi svih tih bolesti najčešće su aterosklerotske promjene na krvnim žilama. Posebno važnu ulogu u kardiovaskularnim bolestima ima povišen krvni tlak, koji predstavlja zasebnu bolest, ali i važan rizični faktor za nastanak drugih kardiovaskularnih bolesti, prije svega srčanog i moždanog udara. Budući da kardiovaskularne bolesti mogu dovesti do smanjenja kvalitete života, invalidnosti, a često i smrti, njihovu otkrivanju i liječenju treba pristupati krajnje odgovorno. Kontrola čimbenika rizika kao što su prehrana, tjelesna aktivnost, upotreba duhanskih proizvoda i stres može smanjiti rizik od kardiovaskularnih bolesti. Nažalost, to često nije dovoljno i potrebna je trajna medikamentozna terapija. Kako se radi o različitim bolestima koje mogu biti različite težine, u terapiju se uključuje jedan ili više lijekova. Vrsta, jačina i način uzimanja terapije prilagođava se svakom pojedinačnom slučaju. U većini slučajeva kontrolira se rizične faktore (tlak, zgrušavanje krvi, masnoće u krvi…) ili se utječe na određene fiziološke funkcija (regulacija srčanog ritma, kontraktilnost miokarda…).

Specijalist opće medicine dr. Milan Mazalin, Foto: Boris Kovacev / CROPIX CROPIX

Za držanje bolesti pod kontrolom izuzetno je važno redovito i pravilno uzimanje terapije, onako kako je preporučio liječnik. Postoje lijekovi za koje nije presudno kada se uzimaju, ali za neke je izuzetno važno kada se i kako uzimaju, bilo da se radi o dobu dana, hrani ili istovremenom uzimanju drugih lijekova. Samoinicijativna korekcija terapije može biti vrlo opasna. Čest je slučaj da pacijenti neopravdano sami smanjuju doze lijekova i tu nastaje problem jer lijek u preniskoj dozi ne postiže željeni terapijski efekt, a pacijent je nepotrebno izložen mogućim nuspojavama. Stoga je nužno svaku promjenu terapije dogovoriti sa svojim liječnikom, otvoreno iznijeti svoje primjedbe na terapiju te prepustiti liječniku da, ako postoji mogućnost i medicinska opravdanost, terapiju modificira. 
Jedino se redovitim uzimanjem terapije u odgovarajućoj dozi i na odgovarajući način može postići željeni rezultat. Američko udruženje za srce (AHA) svojedobno je objavilo da za srčane bolesnike najveća prijetnja nisu ni stres ni masna hrana, nego neispravno i neredovito uzimanje lijekova s obzirom na to da je jedno istraživanje pokazalo da neredovito uzimanje lijekova može udvostručiti rizik od srčanog i moždanog udara ili drugih kardiovaskularnih bolesti.

2. Što učiniti kad netko osjeti nuspojave nekog lijeka? Kada se javiti liječniku zbog neke nuspojave, kada odmah prestati uzimati lijek, a u kojem ga se slučaju nikako ne smije prestati uzimati?

Većina lijekova može u određenom postotku izazvati neku nuspojavu, od onih sasvim blagih do životno ugrožavajućih. Prilikom propisivanja terapije glavni moto je ne štetiti pacijentu, što često znači da se moraju pažljivo odmjeriti korisni učinci s jedne strane i moguće nuspojave s druge. Procjena tog odnosa jedno je od glavnih pitanja koja se postavljaju prilikom ispitivanja i registracije pojedinih lijekova. 
Ako se radi o jakim nuspojavama, prije svega jakoj alergijskoj reakciji, koja može biti vitalno ugrožavajuća, treba odmah prestati uzimati lijek i potražiti stručnu pomoć. Ako se radi o blažim tegobama, može se pokušati s odgovarajućom zamjenom terapije. Ako nema alternativnog lijeka, treba procijeniti nužnost terapije u odnosu na nuspojave. Treba napomenuti da neke nuspojave mogu biti prolazne te se nakon nekog vremena ublaže ili potpuno nestanu. Primjer može biti metformin, vrlo koristan lijek za liječenje dijabetesa, koji kod mnogih izaziva gastrične tegobe. Kod većine se one postupno smanje s vremenom, ali kod nekih budu toliko neugodne da se terapija mora promijeniti. Ponekad se uvođenje novog lijeka može poklopiti s pojavom neke tegobe koja nije posljedica samog lijeka, pa se terapija neopravdano dovede u pitanje. Zato je važno pažljivo analizirati svaki slučaj potencijalnih nuspojava. Nije rijetkost da su tegobe posljedica autosugestije izazvane čitanjem mogućih nuspojava u uputi o lijeku ili iskustvima ljudi iz naše okoline. 
No, bez obzira na uzrok nuspojava, preporučuje se prestanak uzimanja lijeka do konzultacije s liječnikom kako bi se izbjegle moguće neželjene posljedice. 
Lijek ne bi trebalo prestati uzimati samo ako vas je liječnik upozorio na određenu nuspojavu i smatra da vas ona ne može ugroziti, a da je lijek važan za vaše liječenje. Bez obzira na to jesu li nuspojave blage ili jake, objektivne ili subjektivne, treba ih reći svojem liječniku kako bi se donijela najprihvatljivija odluka o liječenju te kako bi on mogao to prijaviti Agenciji za ispitivanje lijekova, čime se proširuju znanja o djelovanju pojedinih lijekova i određuje njihovo pozicioniranje u terapijskim protokolima.

3. Zašto je važno paziti na interakcije lijekova s hranom ili s drugim lijekovima? Što se može dogoditi ako na to ne pazimo?

Starenje stanovništva i razvoj medicine posljednjih su desetljeća doveli su do korištenja sve većeg broja lijekova. Razni lijekovi, poglavito ako se uzimaju zajedno, mogu stupiti u međusobnu interakciju dovodeći do pojava koje pojedinačno ne izazivaju. Ako tim, sve brojnijim lijekovima dodamo i sve prisutnije bezreceptne lijekove i dodatke prehrani, ali i određene vrste hrane, dolazimo do brojnih, često i nedovoljno poznatih interakcija. Interakcije mogu biti poželjne, kada lijekovi sinergijskim djelovanjem polučuju bolje efekte nego sami. Primjerice antibiotik amoksicilin i klavulanska kiselina zajedno imaju znatno bolje antibakterijsko djelovanje. Ipak, češće su te interakcije neželjene, pa i štetne. Može doći od promjene koncentracije lijeka u krvi, njegove apsorpcije iz probavnog sustava i farmakološkog djelovanja, ali i različitih toksičnih reakcija koje mogu ugroziti zdravlje i život. O tim interakcijama sve se više, ali još uvijek nedovoljno zna. Međusobna djelovanja mogu biti različita i na njih može utjecati niz poznatih, ali i nepoznatih faktora. Zato je važan razgovor s liječnikom, medicinskom sestrom i ljekarnikom, a korisno je i uvijek kupovati u istoj ljekarni, gdje se u prisnijem odnosu mogu prokomentirati moguće interakcije lijekova, ali i bezreceptnih lijekova i dodataka prehrani koji se tu kupuju.
Kao ilustraciju mogućih interakcija može se navesti nekoliko tipičnih primjera. Uzimanje lijeka simvastatina (za snižavanje razine masnoća) s preparatima kalija može dovesti do hiperkalemije, pa su potrebne češće laboratorijske kontrole. Često se olako uzimaju biljni pripravci, koje se neopravdano smatra bezopasnima te se zaboravlja na njihove moguće interakcije s lijekovima. Na primjer, zajedničko uzimanje nesteroidnih antireumatika s preparatima ginka povećava rizik od krvarenja, a gospina trava pojačava djelovanje sedativa i antidepresiva, pa je tu kombinaciju bolje izbjeći. 
Ne treba smetnuti s uma ni da određena hrana može jako utjecati na djelovanje pojedinih lijekova. Primjerice, sok od grejpa pojačava djelovanje sedativa. Mlijeko i mliječni proizvodi, zbog kalcija u svojem sastavu, smanjuju resorpciju nekih antibiotika, pa ih se može konzumirati u razmaku od barem dva sata. Još važniji je slučaj s varfarinom, lijekom protiv zgrušavanja krvi čije djelovanje mora biti precizno regulirano. Hrana bogata vitaminom K (npr. zeleno povrće, žumanjak) može smanjiti njegovo djelovanje dok ga neka druga (npr. češnjak, luk, paprika, agrumi) može pojačati. Stoga su kod terapije varfarinom nužni kontrolirana prehrana i redovite laboratorijske kontrole uz titraciju terapije. Interakcije ne trebaju izazivati paranoični strah, ali su informiranost i pridržavanje savjeta stručnjaka najbolji način da se izbjegnu nepotrebne neugodnosti.

4. Sve veći broj, i to ne samo starijih ljudi, žali se da zaboravljaju gdje su nešto stavili, po što su krenuli, kako se netko zove. Kako to da zaboravljivost postaje raširena pojava?

Posljednjih godina sve se češće susrećemo s ljudima koji se žale na pojačanu zaboravljivost. Pojava je to koja se uobičajeno javlja u starijoj životnoj dobi, ali danas to postaje raširena pojava kod mlađih, pa i vrlo mladih ljudi. Jedan od razloga je i sve agresivnija izloženost brojnim važnim i nevažnim informacijama (mediji, propaganda, moderni trendovi življenja…). One opterećuju naš mozak i potiskuju ranije primljene informacije. U toj bujici informacija teško je u svakom trenutku selektirati i u pamćenje pohraniti one koje za nas imaju osobnu važnost. 
Velika dostupnost informacija stvara osjećaj da smo građani svijeta koji sudjeluju u svim važnim zbivanjima i slijede sve aktualne trendove. U mnogim situacijama to i nije loše, ali loša strana tog vrtloga informacija je otežano fokusiranje na bitne informacije, važne za naše vlastito funkcioniranje i privatni život. Aktualna situacija s pandemijom i potresom u zagrebačkoj regiji dovela je do dodatnog psihičkog opterećenja, što u znatnoj mjeri može pojačati zaboravljivost i otežati koncentraciju. Nije se lako oduprijeti modernim civilizacijskim tokovima, a pogotovo konkretnoj situaciji, ali sagledavanjem tih pojava lakše je prihvatiti te tegobe i pokušati se nositi s njima. Korisno je i osvještavanje tih pojava uz nastojanje da se pozornost više fokusira na vlastiti život, da se pokuša razlučiti bitno od nebitnoga i da se životna energija usmjeri na ljude i stvari koji su nama važni. Naravno, zaboravljivost nije posljedica samo modernog načina života nego može biti i simptom nekih ozbiljnih bolesti, primjerice cerebrovaskularne bolesti, senilne demencije, Alzheimerove bolesti, depresije i niza drugih. Stoga se kod pojave značajnije i dugotrajnije zaboravljivosti treba obratiti liječniku kako bi se pregledom, a po potrebi i daljnjom obradom, utvrdio pravi uzrok i u skladu s time odredilo odgovarajuće liječenje.

5. Dva mjeseca izolacije, smanjeno kretanje i zatvorene teretane ostavili su trag na tjelesnoj formi, težini i, općenito, izgledu. Ljeto je pred vratima i trebali bismo se brzo vratiti u formu. Mogu li u tome pomoći proteinski napici za sportaše?

Pojačani napori sportaša zahtijevaju odgovarajuću prehranu, a time su posebno zaokupljeni oni koji žele “nabildati” mišiće. Za njihovu izgradnju nužni su proteini koje treba unositi pravilnom prehranom i izborom namirnica bogatih proteinima. Posebno su pogodni meso (prije svega riba i bijelo meso peradi), mliječni proizvodi (sirutka i posni proizvodi) i jaja (bjelanjak). U želji da se što brže i lakše poveća mišićna masa često se nasjeda na priče koje kruže u teretanama o raznim “čudotvornim” dodacima prehrani. Tu treba biti vrlo oprezan jer savjete često daju nestručne osobe koje koriste neprovjerene informacije. Među sportašima, proteinski su preparati najčešće korišteni dodaci prehrani. Ne postoje egzaktna istraživanja koja bi pokazala koliko su veće količine proteina potrebne sportašima u odnosu na uobičajenih 0,8 grama po kilogramu tjelesne mase. Potreba za uzimanjem dodatnih količina proteina ovisi prije svega o naporima i težini treninga kojima se izlažete, mogu se kretati od 1 do 1,5 grama (maksimalno 2,2 g) po kilogramu tjelesne težine, a tek u posebnim slučajevima do 3 grama po kilogramu tjelesne težine. Proteine treba unositi redovito u odgovarajućoj količini jer se ne mogu stvarati rezerve, a suvišni proteini pretvaraju se u masne naslage, koje baš nisu poželjne. Osim toga, prevelike količine proteina predstavljaju nepotrebno opterećenje za bubrege, stoga bi u rekreativnom bavljenju sportom bilo dovoljno unos proteina osigurati pravilnom i uravnoteženom prehranom. Oni ambiciozniji, koji se izlažu zahtjevnijim fizičkim aktivnostima, svakako bi se trebali posavjetovati s liječnikom, nutricionistom i stručnim trenerom koji će moći procijeniti njihove osobne potrebe.

DOKTOR ONLINE. VODEĆI DOKTORI HRVATSKE ZA VAS. ZAŠTITI SVOJE ZDRAVLJE KADA JE NAJPOTREBNIJE. PROVJERI