Energetski stručnjak o krizi s plinom: Hrvatska može biti u samom vrhu EU po udjelu energije iz obnovljivih izvora
Sada je prilika za investiranje u tehnologije obnovljivih izvora pomoću kojih možemo zadovoljiti svoje potrebe, tvrdi prof. Goran Krajačić
Ovisnost o ruskom plinu nakon izbijanja rata u Ukrajini natjerala je Europu da se što više okrene obnovljivim izvorima energije, koja je, kako je kazao njemački kancelar Olaf Sholz, svjesna da preko noći ne može postati energetski neovisna o Rusiji.
O tome koliko će Europu dugoročno koštati ovisnost o ruskom plinu te u kakvoj se situaciji trenutno nalazi Hrvatska, razgovarali smo s izv. prof.dr.sc. Goranom Krajačićem, voditeljem Katedre za energetska postrojenja i energetiku na Zavodu za energetska postrojenja, energetiku i okoliš, Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu.
Budući da Europska unija uvozi skoro 90 posto prirodnog plina od čega polovica dolazi iz Rusije, Krajačić vjeruje da su sada svi svjesni opasnosti koju predstavlja uvoz fosilnih goriva, a naročito jer se u ovim trenutcima prirodni plin koristi kao ekonomsko i političko oružje.
“U ovom trenutku triježnjenje možda bude bolno, no s druge strane, to je prilika da se velika sredstva investiraju u tehnologije obnovljivih izvora pomoću kojih možemo zadovoljiti vlastite potrebe te na kraju krajeva puno jeftinije proći nego s uvozom fosilnih energenata ili nuklearnog goriva”, smatra.
EU uvezla 45 posto plina
Europska unija je 2021., kaže prof. Krajačić, uvezla 155 milijardi kubika prirodnog plina iz Rusije, što je činilo oko 45 posto uvoza tog energenta i blizu 40 posto njegove ukupne potrošnje, a za njega je plaćeno 16,3 milijardi eura.
Prema EUROSTATU, ističe naš sugovornik, ukupna potrošnja prirodnog plina u 2020. godini iznosila je oko 3800 teravatsati, a neto uvoz je bio oko 3180 teravatsati dok je vlastita proizvodnja sezala do 479 teravatsati. To znači da je tek 12,6 posto potrošnje u Europi zadovoljeno vlastitom proizvodnjom.
Računica je neumoljiva, a ako cijene još više skoče…
“Prema referentnom scenariju iz 2020. za trendove u energetici, transportu i emisijama stakleničkih plinova, uvoz prirodnog plina se tek 2025. trebao približiti na 3000 teravat sati, a zatim smanjiti na 2674 teravatsati do 2030. te je planirano zadržavanje na toj razini do 2050. godine”, kaže pa dodaje:
“Uz pretpostavku da će se cijena prirodnog plina kretati od 21,7 do 30,6 eura po MWh iz referentnog scenarija te da se uvoz plina iz Rusije zadrži na razini od 45 posto u periodu od 2025. do 2050., Europsku uniju bi to koštalo 720 milijardi eura.”
Tako bi se, kaže prof. Krajačić, u istom periodu ukupni uvoz prirodnog plina u EU platio 1600 milijardi eura. “No, ako bi se cijene zadržale na sadašnjim razinama, koje su zbog ukrajinske krize narasle tri puta spram ovih planiranih do 2050., može se zaključiti da bi se za uvoza prirodnog plina iz Rusije ukupno platilo 2160 milijardi eura, a za ukupni uvoz prirodnog plina u EU gotovo 5000 milijardi eura”, napominje.
Smanjena je proizvodnja plina u Hrvatskoj
A kako stoji Hrvatska? Stručnjak kaže da, nažalost, dijelimo sudbinu Europe i svijeta.
“Nažalost, ostvarile su se prijetnje na koje smo upozoravali kroz znanstvene i stručne radove da domaći izvori nafte i prirodnog plina nisu dostatni za osiguranje energetske sigurnosti, a s druge strane propuštene su i zanemarene prilike za iskorištavanje potencijala lokalno dostupnih obnovljivih izvora na koje smo ukazivali”, govori pojašnjavajući:
“Domaća mjesečna proizvodnja prirodnog plina smanjena je sa 152 milijuna kubika u siječnju 2016. na 61 milijun kubika u siječnju 2022. godine.”
Dijelimo sudbinu EU i svijeta
S ovakvim udjelom vlastite proizvodnje prirodnog plina, dodaje naš sugovornik, možemo reći da se Hrvatska približila situaciji u kojoj se nalazi cijela Europska unija.
“Kapacitet LNG terminala u Europskoj uniji može zadovoljiti samo 40 posto potreba dok je u Hrvatskoj to na visokih 90 posto. Točnije, uz proširenja za koja se kaže da su već sada moguća to može biti 100 posto hrvatskih potreba. Po pitanju prirodnog plina vezani smo na svjetska tržišta pa tu dijelimo sudbinu EU i svijeta”, tvrdi prof. Krajačić.
Proizveli smo 72 posto električne energije iz obnovljivih izvora
S obzirom na to da se cijelu karijeru bavi istraživanjima i projektima vezanima uz energetski samodostatne i neovisne sustave, otkrio nam je kako bi mogao izgledati rad elektroenergetskog sustava bez proizvodnje iz fosilnih energenata, a uskoro i bez ovisnosti o uvozu.
“To možemo vidjeti iz dijagrama proizvodnje električne energije u Hrvatskoj na dan 22.5.2021. Sva proizvodnja električne energije u Hrvatskoj u tom danu bila je iz obnovljivih izvora te je iz njih zadovoljen velik dio domaćih potreba, oko 72 posto. Ostalo je bilo iz uvoza uz proizvodnju električne energije iz Nukelarne elektrane Krško koji je zadovoljio 20 posto potreba”, govori.
Povećanjem kapaciteta solarnih elektrana može se eliminirati uvoz
Iako je raspoloživ kapacitet akumulacijskih hidroelektrana bio dovoljan da se zadovolje sve potrebe iz uvoza, prof. Krajačić smatra da to vjerojatno nije napravljeno jer se njihov rad optimizirao s obzirom na stanje na tržištu i raspoloživost vode u akumulacijama.
“No, iz dijagrama cijena električne energije na tržištu dan unaprijed, vidljivo je da je 22.5.2021. cijena od 12 do 18 sati bila niža nego u drugim dijelovima dana pa je taj dio pokriven uvozom. Isto tako, može se vidjeti da je taj uvoz najveći kada je moguća proizvodnja iz solarnih elektrana. Tako se povećanjem kapaciteta solarnih elektrana može u potpunosti eliminirati uvoz u satima kad ima dovoljno sunčevog zračenja”, dodaje.
Po proizvodnji smo peti u Europi
“Iako, jedna lasta ne čini proljeće, zbog povećanja kapaciteta vjetroelektrana, solarnih elektrana i drugih elektrana koje koriste obnovljive izvore energije, dani bez proizvodnje električne energije iz fosilnih goriva u Hrvatskoj će biti sve više zastupljeni”, smatra stručnjak.
Budući da je novonastala situacija potaknula potrebu za energetskom neovisnošću, stručnjak nam je kazao gdje su najveće prilike za to u Hrvatskoj.
Prema statistici za 2020., govori nam, Hrvatska je po udjelu obnovljivih izvora energije u bruto neposrednoj potrošnji energije s 31,05 posto bila na sedmom mjestu u EU dok smo po proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora bili na visokom petom mjestu.
Većina električne energije dolazi iz hidroelektrana
Točnije, to je izgledalo ovako – u 2020. udio obnovljivih izvora energije u bruto neposrednoj potrošnji električne energije bio je 53,8 posto, udio obnovljivih izvora energije u bruto neposrednoj potrošnji energije za grijanje i hlađenje 37 posto, a udio obnovljivih izvora energije u neposrednoj potrošnji energije u prometu 6,6 posto.
“Iako je udio energije iz obnovljivih izvora u grijanju i hlađenju velik, to je ipak zbog korištenja drvne biomase, što ne predstavlja neki tehnološki iskorak jer se većina biomase koristi u vidu ogrjevnog drva u individualnim ložištima, a koja u gradovima i prigradskim naseljima mogu stvarati velika zagađenja česticama i drugim nekontroliranim emisijama”, ističe naš sugovornik.
Većina proizvedene električne energije u Hrvatskoj, dodaje, je u hidroelektranama, točnije 39 posto ukupne potrošnje, koje predstavljaju izrazito fleksibilna postrojenja, a koje se koristi za stabilizaciju elektroenergetskog sustava.
Hrvatska ima veliki potencijal
“Uz značajne kapacitete prekograničnih vodova Hrvatska ima veliki potencijal za integraciju varijabilnih obnovljivih izvora te može poslužiti kao značajno europsko čvorište u proizvodnji zelene energije”, napominje prof. Krajačić.
Umjesto plinofikacije Dalmacije, dodaje Krajačić, može se poticati daljnja elektrifikacija, odnosno korištenje električne energije za grijanje i hlađenje te se treba poticati elektrifikacija transporta, kako cestovnog tako i brodskog.
“Digitalizacija može isto značajno pridonijeti da se izbjegnu zagušenja, a naprednim vođenjem i spremnosti proizvođača da u određenim periodima ipak smanje proizvodnju, moglo bi se već sada priključiti dodatni kapaciteti, dok bi se potencijalnim viškovima stvarali uvjeti za komercijalizaciju skladištenja energije ili za privlačenje potrošača na primjer, industrijskih zona, poljoprivrednih ili prerađivačkih postrojenja te u budućnosti proizvodnje vodika ili sintetičkih goriva”, smatra.
Rješenja su tu
U kontinentalnoj Hrvatskoj pored transporta, značajan potencijal za elektrifikaciju postoji u gradovima sa sustavima daljinskog grijanja gdje se elektrootpornim kotlovima ili dizalicama topline velikih snaga može brzo integrirati značajna količina energije te zamijeniti prirodni plin, kaže naš sugovornik.
“Pored elektrifikacije, centralizirani toplinski sustavi su pogodni za integraciju velikih količina solarne toplinske energije koja se može akumulirati u velikim sezonskim spremnicima topline, a dodatno se može koristiti značajan geotermalni potencijal koji se nalazi u blizini svakog većeg naseljenog mjesta”, dodaje.
Vrijedni primjeri energetske tranzicije
U Hrvatskoj, napominje prof. Krajačić, postoji dosta pozitivnih primjera energetske tranzicije.
“Primjena energetski učinkovite javne rasvjete pokazala je jedinicama lokalne samouprave kako se mogu ostvariti uštede i osigurati brzi povrati investicije. Svaki izbjegnuti kW angažirane snage značio je smanjenje investicija u povećanje instaliranog kapaciteta, odnosno s istom snagom moglo se osvijetliti puno više prostora uz iste troškove za energiju”, ističe dodajući da je energetska tranzicija okrenuta ka potrošnji, to jest maksimalizaciji energetske učinkovitosti.
Sličan efekt se postigao i energetskom obnovom škola i javnih zgrada koje su provodile županije, gradovi i općine uz pomoć energetskih i razvojnih agencija, a koje su često uključivale i instalaciju neke vrste tehnologije za iskorištavanje obnovljivih izvora energije, kaže naš sugovornik.
Tranzicija treba biti okrenuta građanima
“Komunalne i gradske tvrtke isto mogu biti primjeri kao što su primjerice Ponikve s otoka Krka koje, uz veliki uspjeh u odvojenom prikupljanju otpada, imaju instalirane fotonaponske elektrane na sortirnicama i drugim zgradama te koriste električna vozila i potiču elektromobilnost izgradnjom punionica”, priča nam dodajući da imamo primjere u industriji gdje su izgrađene kogeneracije na otpadnu drvnu biomasu.
Pravi primjer energetske tranzicije okrenute građanima ostvarila je, dodaje, Zelena energetska zadruga ZEZ kroz projekt Križevački sunčani krovovi, koji predstavlja prvi projekt grupnog ulaganja u obnovljive izvore energije po modelu mikro zajmova.
“Energetska tranzicija mora biti okrenuta ka građanima i pružiti im mogućnosti da ulažu u vlastite izvore energije bilo na kućama i zgradama ili kroz zajedničko vlasništvo na nivou jedinica lokalne samouprave pa i šire”, dodaje.
Odrađena je revitalizacija hidroelektrana
Kod energetske tranzicije u sektoru toplinarstva, Krajačić je istaknuo primjer Vukovara u kojem je započeta prva integracija solarne toplinske energije u kotlovnicama te su se time ostvarile uštede na nabavi prirodnog plina.
“HEP je isto tako u nepovoljnim uvjetima uspio obraniti toplinarstvo koje se teško nosilo u tržišnoj utakmici s prirodnim plinom, a u povećanju konkurentnosti toplinarstva su sigurno pomogli HEP-ovi projekti izgradnje visokoučinkovitih kogeneracija u Zagrebu, uz značajnu obnovu vrelovodne mreže, kao i izgradnja kogeneracija na biomasu u Osijeku i Sisku”, ističe stručnjak dodajući da je odrađena značajna revitalizacija hidroelektrana koja će omogućiti veću proizvodnju ili barem zadržati postojeću ako se zbog klimatskih promjena počne smanjivati količina oborina.
Možemo biti u top tri zemlje EU
Zadnjih godina, kaže naš sugovornik, ističe se sve veći angažman u izgradnji postrojenja kao što je hibridna elektrana Korlat gdje će se uz energiju vjetra koristiti i sunčeva energija. Tu se pak nameće pitanje može li Hrvatska postati energetski održiva i neovisna.
“Iako su na određenoj lokaciji energija vjetra ili Sunca na kraćim periodima po svojoj prirodi varijabilni, potencijal obnovljivih izvora je stalan i poprilično dobro znamo s kojim vrijednostima možemo računati, tako da brzo i snažno možemo podržati europsku zelenu tranziciju i možemo pomoći izgraditi europsku energetsku neovisnost”, kaže prof. Krajačić pa nastavlja:
“Do 2030. mogli bismo biti među prve tri zemlje u EU po udjelu obnovljivih izvora u bruto finalnoj potrošnji električne energije s više od 90 posto te među prvih pet u EU po ukupnom udjelu energije iz obnovljivih izvora u bruto finalnoj potrošnji energije.”
Spremni smo za energetsku neovisnost
Građani su, smatra, spremni za tranziciju i spremni su poduprijeti energetsku neovisnost. “Od one vlastite, u svojim kućama i zgradama, do neovisnosti na nivou jedinica lokalne samouprave te na nivou države i šire regije”, kaže dodajući da im to treba omogućiti kroz zakonska rješenja.
“Ta zakonska rješenja trebaju biti pisana i prilagođena građanima. No, treba staviti obvezu na proizvođače, opskrbljivače i distributere energije te sve državne agencije i institucije da jače pomognu građanima u provedbi projekata. Svi su oni bolje upoznati s barijerama, koje sprječavaju zelenu tranziciju te bolje poznaju mogućnosti koje imaju obnovljivi izvori energije te lakše od građana mogu rješavati probleme”, dodaje.
Sve se može ostvariti u idućih 15 godina
Zato treba raditi na raznim pojednostavljenjima procedurama do automatizacije prijava i izdavanja dozvola. “No, može se prema uzoru na druge zemlje, gdje je tranzicija brža, zahtijevati da građani ili jedinice lokalne samouprave, gradovi i slično, postanu vlasnici udjela u projektima, naravno svatko prema mogućnostima”, kaže.
Tvrtke su, tvrdi, sigurno spremne za zelenu tranziciju što je potvrdilo i istraživanje HGK te je već 50% tvrtki započelo, ili u sljedećih 12 mjeseci planira započeti, aktivnosti s ciljem pripreme na zelenu tranziciju.
“Hrvatska bi uz pomoć EU te zemalja u regiji mogla zajedno izgraditi energetsku neovisnost temeljenu na obnovljivim izvorima energije u sljedećih 15 godina, a potaknuti ratom u Ukrajini možda i puno prije. To bi doprinijelo ekonomskom oporavku, društvenoj stabilnosti i dugoročnom prosperitetu”, kaže prof. Krajačić.
Ulaganja u sunčane elektrane
U tome će veliku ulogu imati HEP koji do 2030. godine u sunčanim elektranama planira imati 350 MW snage, a jednako toliko i u vjetroelektranama.
Osim spomenute vjetroelektrane Korlat, HEP u pogonu ima pet sunčanih elektrana, a još dvije pred puštanjem u rad. U izgradnji je sunčana elektrana Donja Dubrava u Međimurju. S 9,9 MW priključne i 12,35 MW instalirane snage to je najveća hrvatska sunčana elektrana u izgradnji.
Do kraja ove godine HEP planira početi s radovima na izgradnji sunčanih elektrana ukupnog kapaciteta gotovo 100 MW, a za dodatnih 65 MW bit će spremna projektna dokumentacija. Dio spomenutih kapaciteta odnosi se na projekte koji se razvijaju na temelju iskaza interesa jedinica lokalnih samouprava. HEP je do sada s 18 općina i gradova potpisao sporazume o suradnji na projektima sunčanih elektrana ukupne snage 168 MW.
Prirodni resursi kao izvor energije
Za kraj nam je otkrio i kako bismo mogli koristiti naše prirodne resurse u priobalju. Kaže da korištenje toplinske energije mora za grijanje i hlađenje priobalnih gradova i naselja mora postati pravilo, a ne iznimka.
“Uz toplinsku energiju mora, maksimalno treba iskoristiti mogućnost gradnje odobalnih vjetroelektrana koje mogu osigurati značajne količine energije po kompetitivnim cijenama. Zbog dubine mora vjerojatno će plutajuće vjetroelektrane prevladati u srednjem i južnom Jadranu, a veće instalirane snage odobalnih vjetroelektrana mogu dodatno potaknuti i povezivanje Hrvatske i Italije podmorskim kabelima, nešto slično kao što su potaknule plinske platforme za povezivanje plinovodima”, kaže Krajačić te zaključuje:
“Izgradnjom značajnijih kapaciteta, vjetroelektrana i solarnih elektrana, otvorit će se prostor za pohranjivanje energije na duži rok, a tu se nameće proizvodnja vodika ili sintetičkih goriva ili amonijaka koji se mogu koristiti u različite svrhe. Sintetička goriva i vodik proizveden isključivo iz obnovljivih izvora treba koristiti u sektorima gdje elektrifikacija nije moguća ili je puno skuplja od alternativa. Naravno, ako će postojati mogućnosti izvoza da se treba orijentirati na njihovu proizvodnju.”
Sadržaj nastao u suradnji s HEP-om.