“Ti u svome poslu radiš s ljudima, ideš na sastanke i slušaš njihove priče. Moj radni dan izgleda ovako, ja idem među stabla”, govori Fran Poštenjak dok šećemo prema najstarijem maksimirskom stablu. Riječ je o Dedeku, hrastu lužnjaku koji više od 600 godina prkosi zubu vremena. Na Dedekovoj kori pokazuje nam znakove bolesti i unutarnjih oštećenja, a sve to dio je njegova posla.

Mediji su ga svojedobno nazvali prvim hrvatskim “doktorom za drveća”, a iza te titule zapravo se krije zvanje magistra sveučilišnog studija Arborikulture i urbanog šumarstva koje je stekao u Velikoj Britaniji. U povodu Svjetskog dana šuma koji se obilježava danas, na prvi dan proljeća, s Franom razgovaramo o tome što podrazumijeva njegov posao, ali i o stanju stabala u hrvatskim gradovima.

“Sakrijte pilu, ide Lorax”

“Arborikulturu ljudi najlakše shvate kada im kažete da ste doktor za drveće. Naime, fokus arborikuture kao znanstvene i stručne discipline u šumarstvu je sagledati sve veze pojedinačnih stabala, mikro okoliša i svih živih bića koja žive ili su na bilo koji način povezane s tim stablom. Mi dijagnosticiramo, njegujemo i održavamo stabla kako bi bila što zdravija te kako bi se što duže održala u sigurnom okolišu”, objašnjava.

Ističe da arborikultura nije striktno vezana za gradska područja, ali se fokus na individualnoj dijagnostici i upravljanju stablima rijetko upotrebljava izvan urbanih prostora, najčešće na baštinskim stablima. Kaže da su se u počecima u njegovom društvu mogle čuti šale poput “Sakrijte pilu, ide Lorax” (crtani lik koji spašava šume op. a.), no danas njegova okolina jako dobro razumije da je arborikultura Franov životni poziv i odgovornost.

“U poslu i u životu uvijek se trudim ljudima ukazati na neke stvari koje možda nisu zapazili, poštujući pritom različitosti u mišljenjima i stavovima. Naša je uloga da svim ljudima napravimo kvalitetan urbani okoliš, a to je ujedno i najveći izazov”, govori.

Školovao se u Velikoj Britaniji

“Nakon završene V. gimnazije u Zagrebu, odlučio sam upisati urbano šumarstvo na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. S obzirom na to da mi je dosta ljudi iz šire obitelji bilo povezano sa arborikulturom, zbog potrebe samofinanciranja, ubrzo sam počeo i raditi u struci na poslovima pripreme edukacija i njege stabala. Kako sam se pronašao u tome što smo radili, počeo sam s ocem raditi na istraživanjima, pisati i prezentirati stručne radove.

Diplomski studij upisao sam na Myerscough University Center, prema programu koji su izradili svjetska udruga za arborikulturu ISA te komora ovlaštenih inženjera šumarstva u Ujedinjenom Kraljevstvu. Taj studij bio je posebno iskustvo zbog razmjene iskustva jer su kolege studenti bili ljudi koji su dugo u struci i radnom odnosu iz Velike Britanije, Kanade, Singapura, Hong Konga, Australije”, govori Fran.

Uspješno je diplomirao 2018. godine i stekao titulu magistra arborikulture i urbanog šumarstva. Za vrijeme studiranja pokrenuo je i svoju tvrtku Arboring koja se usko specijalizira za konzilijarne poslove u urbanom šumarstvu i arborikulturi. Tri godine kasnije suosnovao je tvrtku ArboSMART Technologies koja je izradila pametni katastar za upravljanje urbanim zelenilom.

Zašto baš drveće?

Na pitanje zašto se od cjelokupne prirode specijalizirao baš za drveća, Fran govori da to može zahvaliti roditeljima, s kojima je zbog njihova posla imao privilegiju puno vremena provoditi u šumi. Tada je razvio osjećaj brige i odgovornosti prema stablima, ali i prirodi generalno.

“Veseli me rad u struci jer imate osjećaj da radite nešto za zajednicu u kojoj živite i to mi je zapravo najveća satisfakcija. Suradnja sa svim kolegama je super i sve su to super pozitivne emocije koje daju motivaciju da se gura dalje, unatoč tome što situacija nije idealna”, govori.

“Osobno u šumama nisam toliko često, radi se više o parkovima ili uličnim stablima, ali posebno me se dojmila šuma hrasta crnike u Nacionalnom parku Mljet. Ona je značajna zato što prikazuje Mediteran kakav je nekada davno bio, prije nego što ga je naša civilizacija kultivirala.”

Godišnje se uništi 13 milijuna hektara šume

Šume prekrivaju trećinu Zemljine površine, dom su za 80 posto poznatih kopnenih biljnih i životinjskih vrsta te su najbolji prirodni pročistači zraka. Važne su i zbog apsorpcije CO2, zbog čega imaju važnu ulogu u postizanju klimatske neutralnosti u svijetu. Stoga zabrinjavaju podaci UN-a, koji pokazuju da se godišnje u svijetu uništi oko 13 milijuna hektara šume, a sama sječa drveća odgovorna je za oko 12-20 posto emisija stakleničkih plinova.

Zato Strategija EU za bioraznolikost do 2030. ističe konkretne ciljeve o sadnji tri milijarde stabala i obnovi ekosustava te strogoj zaštiti 10 posto kopna u EU, prioritetno primarnih i sekundarnih prašuma. U zaštiti šuma važna je uloga i velikih kompanija, koje promjenama u svom poslovanju mogu doprinijeti suzbijanju negativnih statistika te potaknuti svoje potrošače na ekološki odgovorno ponašanje.

Primjerice, svi proizvodi i ambalaže na Lidlovim policama od početka ove godine koriste recikliranu celulozu ili celulozu koja ima FSC certifikat, što znači da je dobivena iz održivih izvora. Predanost Lidla kad je u pitanju briga za okoliš ogleda se i kroz objavu dva službena dokumenta – Politika nabave za lance opskrbe bez krčenja šuma i prenamjene zemljišta te Službeno stajalište o celulozi.

Uz to, do kraja 2025. planiraju koristiti reciklirane materijale u najmanje 15 posto papirnatih ubrusa i maramica. U poslovanju koriste standarde iz neprofitne inicijative Accountability Framework (AFi), koja okuplja članove poput WWF-a i organizacije Rainforest Alliance te razvija vodeći okvir za sprječavanje krčenja šuma u opskrbnim lancima.

Stanje u hrvatskim gradovima je šaroliko

“S obzirom na to da je arborikultura tek u novije vrijeme prisutna kod nas, stanje u hrvatskim gradovima je šaroliko. U sklopu održavanja stabala uvukla se praksa ovršavanja, odnosno uklanjanja grana debljih od 15 centimetara, kojom se nepovratno uništavaju stabla. Ovršavanje je proizašlo od šubaranja stabala, koje se u prošlosti radilo zbog pridobivanja stočne hrane”, objašnjava.

I dok ovršavanjem stablo naizgled dobiva puno novih grana, problem su velike rane koje se otvaraju i na kojima dolazi do pojave truleži, a to sve predstavlja problem kod eventualne rekonstrukcije značajno narušene strukture krošnje. Fran nam pokazuje primjere takve loše prakse u samoj okolici Maksimira. Osim loših praksi, u Hrvatskoj su problem i financije.

“Kada bi se otvorile mogućnosti da se zaposli više kolega, riješio bi se problem potkapacitiranosti gradova, neredovitih kontrola i neadekvatne njege. Zelena tranzicija mnogo obećava, no treba raditi na tome da se spriječi green washing, odnosno projekti sadnje stabala koji su sami sebi svrha. Ako će se početi saditi bez ikakvih dugoročnih planova održavanja, to će doprinijeti problemima u održavanju stabala u budućnosti”, govori.

Primjer dobre prakse u Vancouveru

“Hrvatska jedna je od država s visokim udjelom šumskog zemljišta, na koji odlazi više od 40 posto ukupne kopnene površine. Međutim, Fran ističe da ne smijemo zaboraviti da je u mnogim mjestima pozitivna praksa iz domene arborikulture i urbanog šumarstva u svojim začecima te se događaju određeni propusti u gospodarenju urbanom zelenom infrastrukturom.

“Također je važna činjenica da je mnoštvo naših gradskih parkova u nedirnutom stanju više od deset godina zbog raznih okolnosti. To uvelike otežava pojedinačne zahvate na stablima zbog potencijalnih statičkih problema stabala uzrokovanih razbijanjem homogenog sklopa krošanja”, govori Fran i dodaje:

“U svijetu je primjer odlične prakse Stanley park u Vancouveru, koji ima i poseban dio koji je dediciran za kulturu domorodaca. Park se prostire na 405 hektara i površinom je veći i od Central Parka u New Yorku. Tek kad bi naši parkovi slijedili takvu praksu brige o drveću, mogao bih reći da sam u potpunosti zadovoljan stanjem hrvatskih parkova”, govori.

Prvi projekt veteranizacije u Hrvatskoj

Naš sugovornik je zbog posla proputovao većinu Hrvatske, a posebno je ponosan na suradnju s kolegama iz Dubrovnika s kojima je radio na ozelenjivanju parkirališta na Gradcu. Poseban naglasak su stavili na smanjenje rizika od lomova i dugoročno očuvanje starih i baštinskih stabala.

“Veselim me što suradnja s ljudima ostavlja pozitivna iskustva i što senzibiliziramo naše poslovne partnere na potrebu održavanja starih stabala. Zato bih istaknuo tri posebno draga projekta. Prvi je u Virovitici, gdje smo kod crkve sv. Roka napravili prvi projekt veteranizacije stabala u Hrvatskoj i to sada, nakon četiri godine, postaje prostor koji stvarno poprima zamišljeni karakter”, govori.

Inače, veteranizacija podrazumijeva postupak kojim se inducira pojava disfunkcionalnih tkiva na stablu, na način koji ne ugrožava okoliš, a sa svrhom umjetnog stvaranja staništa na stablima.

Brine i o stablima uz dvorac

“Drugi projekt koji mi je jako zanimljiv vezan je za jedan prostor koji je naprosto čaroban. Radi se o šumi starih stabala hrasta lužnjaka u Laudonovom gaju u Lici, gdje je zadovoljstvo pobjeći nakon hrpe administracije. To je mjesto koje je stvarno reprezentativno na europskoj razini jer se na jednom mjestu nalazi velik broj starih stabala i svako stablo ima svoju specifičnu višestoljetnu priču koju treba iščitati”, govori.

“Treći, meni osobno jako drag, projekt na kojem radim je briga o stablima uz dvorac Miljana u Zagorju, koji je pravi mali biser kulturne baštine. Radi se o vrlo specifičnim izazovima gdje trebate izbalansirati planiranje novih nasada te brigu o zdravstvenom stanju i nadopuni populacije starih stabala”, objašnjava Fran.

Velika je pogreška ne promisliti prije sadnje

Što se tiče gradova, najzastupljenije vrste ovise o podneblju, ali generalno su to platane, grabovi, lipe, divlji kesteni, javori, jaseni, hrastovi, zatim u primorskom dijelu koprivići, borovi i mnoge druge autohtone i ukrasne vrste. Općenito, u gradovima je preporuka saditi vrste koje su prilagođene rastu u zbijenom i kontaminiranijem tlu u odnosu na šumsko zemljište, a svakako pomaže i otpornost na nedostatak vode i najzastupljenije štetnike.

“Stablo je potrebno odabrati tako da njega i održavanje budu minimalni. Racionalnim i pravovremenim održavanjem možemo imati veći broj stabala koja daju više koristi. Potrebno je prilagoditi dimenzije stabla prostoru pa je svima jasno da se stabla koja narastu više od deset metara neće posaditi ispod žica na stupovima. Danas, kada ne nedostaje vrsta i kultivara, stvarno je velika pogreška ne promisliti prije sadnje”, govori.

Mnogobrojne koristi stabala u gradovima

Fran govori da su koristi stabala u urbanim sredinama mnogobrojne. Od, primjerice, estetske privlačnosti, psihofizičke i mentalne koristi koje proizlaze od izloženosti zelenilu do uloge u umanjivanju efekta toplinskog otoka, usporavanja oborinskih voda, čime se mogu reducirati erozije i štete od poplava.

Dodaje da je jako bitna uloga stabala utjecaj na živi svijet koji na stablima obavlja svoje životne funkcije. Na taj način planiranjem urbanog okoliša moguće je umanjiti efekt rascjepkanosti staništa zbog ljudskih aktivnosti.

“Pozitivnim primjerima svi možemo, i moramo, doprinijeti informiranju i edukaciji svih sudionika u struci. U najgorem slučaju, bit će lakše generacijama koje će doći iza nas, a lijepo je vidjeti da se i sada događaju pozitivne promjene, doduše sporo, ali dosljedno”, govori Fran i zaključuje prikladnom grčkom poslovicom: “Zemlja će procvjetati kad stari ljudi počnu saditi drveće znajući da se u njegovu hladu nikada neće odmarati.”

Sadržaj nastao u suradnji s Lidlom.