Isprobala sam sharing meni popularnog restorana. Oduševila me gusja pašteta, ista je kao bakina

Nježna, svilenkasta tekstura topila se u ustima, baš poput one koju je baka pravila kad sam bila mala. U samo jednom zalogaju domaće paštete obgrlilo me snažno sjećanje na djetinjstvo.

S oduševljenjem sam na hrskavi kruh nanosila slojeve ribanog maslaca, paštete od pileće i gusje jetre s istarskim tartufima te pekmeza od luka. Malo je reći da je ova pašteta u restoranu Batak Grill posramila ostale namaze takve vrste koje sam imala prilike do sada probati.

Podignula je ljestvicu poprilično visoko, posebice zato što nije uobičajeno da jedan restoran čija se ponuda temelji na jelima s roštilja na meniju ima domaću paštetu. A čini se da nisam jedina koja dijeli to mišljenje budući da je to jedno od najpopularnijih jela s novog sharing menija ovog zagrebačkog restorana, otkrili su mi tamošnji konobari.

Za cijelu ekipu

Upravo je ovaj novi meni bio povod da nakon posla odem s prijateljicom u Batak, iako nam zapravo ni inače ne treba nikakav razlog da ondje guštamo u dobroj klopi.

Dakle, pašteta je pun pogodak, zaslužuje ocjenu deset od deset, a spomenuti je specijalni jelovnik, koji je već zadobio mnogo simpatija u gastro kuloarima, kreiran za dijeljenje s ekipom.

Kombinirale smo svašta

Imam osjećaj kao da se Batak proširio preko noći – imaju 14 restorana, a uvijek mi je nekako najdraže otići u onaj na Kajzerici. Ondje me dočekaju vječita, ali blaga gužva, žamor, zarazno dobra energija i šarmantni ambijent koji baš paše nakon dinamičnog radnog dana.

Daleko od uredskog svjetla, sjele smo za stol te, na naše čuđenje, dobile dva menija. Onaj stari, već dobro poznati s prepoznatljivom Batkovom ponudom i novi sharing meni.

Poanta novog jelovnika je da se sva jela, a na popisu ih je bilo ravno 20, mogu kombinirati. Teška odluka. Onako gladne i pomalo nestrpljive, uz malu pomoć konobara brzo smo odabrale, nama najbolje od predjela do glavnog jela i priloga.

Osim već nahvaljene paštete koju ondje sami kuhaju, melju i začinjavaju, naručile smo još četiri jela koja nam je konobar detaljno opisao. Osvojio nas je pa nismo mogle ne probati novitet čiji su nas sastojci posebno zaintrigirali – burratu koju nabavljaju direktno iz domovine ove delicije.

Znani je to talijanski sir koji inače nije rijedak u restoranima, ali dakako jest u destinacijama poput Batka. Zato su jela koja smo odabrale za naše večernje druženje bila pretežito bezmesna, što je definitivno izvan njihove komfor zone.

Ljetno i osvježavajuće

Burattu kombiniraju sa slatko-kiselim, polusušenim cherry rajčicama koje se mogu jesti i same, ali daju joj neki zavodljivi, ljetni tvist i svježinu. Servirano je na posteljici od miješanih mladih salata, perlica, odnosno kavijara od aceta balsamica, pesta od sušenih rajčica i svježeg bosiljka.

Dosta dobra kombinacija koja je buratti dala jednu sasvim novu dimenziju – teksturom me podsjetila na kremasti desert, a okusom na dobru ljetnu salatu. Uglavnom, ovo hladno predjelo zvalo je na još.

Riblja varijanta tartara

Na nagovor konobara kušale smo i tartar od lososa, budući da im je na regularnom meniju najveći hit tartarski biftek pa su odlučili spremiti i riblju varijantu. Da, takva jela nisu za svakoga, ne vole svi polusirova jela, ali zašto ne probati?

Losos neodoljivo podsjeća na sushi, što nije problem ljubiteljima japanske kuhinje poput mene. Bio je balansirano začinjen. A kako s lososom uvijek vrijedi ono pravilo manje je više, uz ovo jelo, osim prepečenog brioche tosta, meni nije trebalo ništa drugo. Savršeno zaokružena priča.

Ima i bukovača

Ono čemu se nisam pretjerano radovala bile su pohane bukovače budući da, osim tartufa, nisam neki obožavatelj gljiva. Zato bukovače nisam nikad ni probala. Dosta dugo sam ih izbjegavala, ali eto, prijateljica me uspjela nagovoriti. Moram priznati da su me iznenadile.

Obgrljene panko mrvicama, koje su bile neodoljivo lagane i prozračne, kao da nisu upile ni kap ulja. Sve što možemo tražiti od pohanog, zar ne?

Možda su one bile razlog tomu da su mi se bukovače svidjele jer su pomalo zakamuflirale specifičan i intenzivan šmek i miris gljiva. Mrvice su bukovače takoreći pretvorile u vegetarijansku verziju nuggetsa. Definitivno bih jela opet.

Pohana paprika u panko mrvicama

Panko mrvice u Batku koriste i u novoj verziji pohane paprike koju kombiniraju s raznim vrstama sireva. To nam je bila glavna zvijezda večeri. Čim sam to pohano čudo prerezala napola, klupko tekućeg zlata, odnosno feta sira, cheddara, skute i grana padana raspetljalo se i razlilo po tanjuru. Mislim da nema veličanstvenijeg prizora od otopljenog sira koja se rasteže.

Vizualna performansa? Sigurna desetka. Tko god se sjetio puniti papriku, složile smo se obje, je genijalac.

Uveli su koktele u ponudu

Druženje obično ne protekne bez čašice razgovora, a u ovom slučaju to je bila čašica mommy juicea. Osim dobrih vina, Batak odnedavno ima i koktele – sve od Huga do Cube Libre. Dosta nas je dobro rashladio na plus 30 koliko je pržilo taj dan.

Račun je na kraju iznosio nešto više od tristotinjak kuna, što je za pet jela i četiri koktela poprilično povoljna cifra. Definitivno se vraćam, ali drugi put dovodim cijelu ekipu.

Sadržaj nastao u suradnji s Batak Grillom.