Nekad je nužno odabrati stranu
FOTO: Dukat
U suradnji s
U suradnji s Dukatom

Kako je izgledao Zagreb prije 100 godina? Imao je 80.000 stanovnika i jednu gradsku mljekaru

Gradom je u to vrijeme prozujao prvi automobil i električni tramvaj, a u svom avionu nadletio ga je inženjer Slavoljub Penkala

U suradnji s
U suradnji s Dukatom

Kako je izgledao Zagreb prije 100 godina? Imao je 80.000 stanovnika i jednu gradsku mljekaru

Gradom je u to vrijeme prozujao prvi automobil i električni tramvaj, a u svom avionu nadletio ga je inženjer Slavoljub Penkala

FOTO: Dukat

U zadnjem desetljeću 19. stoljeća Zagreb je, unatoč velikom potresu 1880. uslijed kojeg je oštećeno četiri petine postojećih objekata, doživio ogroman urbanistički zamah. Ubrzano je započeta obnova povijesnih građevina te planiranje i gradnja novih dijelova grada, a porasla je i građevinska industrija. Urbanistički plan dovršen je 1897., a njime je ujedno određen i prostor za gradnju i oblikovanje donjogradske jezgre.

Te zadnje godine 19. stoljeća, osim prostornog planiranja, obilježio je i snažan gospodarski rast, a obrt i industrija zapošljavali su velik dio radno sposobnog stanovništva pa se Zagreb iz grada s 30.000 stanovnika 1890., tamo 1900. prostorno dvostruko povećao, da bi prerastao u dvostruko veće urbano središte s gotovo 80.000 ljudi koliko je brojio 1910. godine. U godinama uoči prvog svjetskog rata od obrta i industrije živjela je trećina zaposlenih građana, a u gradu je locirano čak 30 posto tvorničkih pogona Hrvatske.

Desetljeće ekspanzije

Priključak Zagreba na željezničku mrežu Austro-Ugarske ključan je čimbenik modernizacije tijekom druge polovice 19. stoljeća tijekom kojih je ubrzana prometna komunikacija s Bečom i Budimpeštom te se grad počeo razvijati. U posljednjih deset godina 19. stoljeća Zagreb je dobio uspinjaču, botanički vrt, tramvaj na konjsku vuču, glazbeni paviljon, zgradu glavnog željezničkog kolodvora i novi željezni most preko Save. U to je vrijeme počela izgradnja tramvajske pruge i kanalizacije, a dovršena je sljemenska cesta. I kulturni život je bujao pa je u gradu prikazan prvi film, a 1895. za posjete cara Franje Josipa otvoreno je i Hrvatsko narodno kazalište.

Urbanističkim procvatom Zagreb je iz godine u godinu poprimao obrise grada. Uspinjača, najstarije javno pogonsko prijevozno sredstvo i simbol grada, u promet je puštena 8. listopada 1890. i to prema ideji osječkog poduzetnika D. W. Kleina koji se obvezao da će nakon 40 godina vlasništvo prepustiti gradu Zagrebu. Tijekom godina često se kvarila pa su putnici izlazili da je poguraju. Tako je uspinjača prozvana zapinjačom.

Zrinjevac prema Praškoj 1916. godine; tisak Mercur – Zadar Muzej grada Zagreba

Prve tramvajske tračnice

Godinu kasnije, u svibnju 1891. u Zagreb su iz Engleske stigle prve tramvajske tračnice, a mjesec dana kasnije, na prostoru od čak 10.000 četvornih metara, započela je gradnja remize u kojoj su bila smještena spremišta za tramvaje i konje. Na gradnji pruge radilo je 500 ljudi te je prvi tramvaj, kojeg su Zagrepčani od milja zvali konjka, gradom prošao već 5. rujna 1891. godine.

Industrijalizacija je osuvremenila grad pa je 16. siječnja 1901. prvi puta zafućkao slavni Samoborček, a Ferdinand Budicki je u grad uvezao prvi automobil te pet godina kasnije i prvi motocikl. Budicki, inače po zanimanju trgovac i bravar, bio je prvi registrirani vozač u Zagrebu u koji se dovezao u automobilu marke Opel, ali i prvi vozač koji je uzrokovao prometnu nesreću u Zagrebu.

Tramvaj u današnjoj Ulici Andrije Hebranga kod Moderne galerije i Francuskog veleposlanstva oko 1915. g. Muzej grada Zagreba

Prvi auto u gradu

No, Budicki je još dugo bio jedan od rijetkih ljudi koji su posjedovali osobni automobil, gradom se uglavnom kretalo pješice ili konjskom vučom, no 1901. krenulo se na jedan od najslavnijih putovanja izvan grada – u pogon je pušten slavni Samoborček. Desetljećima je uz pjesmu i veselje u otvorenim vagonima prevozio putnike i izletnike na relaciji Zagreb – Samobor. Iako su u njemu uspomene stvarale generacije i generacije Zagrepčana, Samoborček je prestao prometovati sa zadnjim danom 1979. godine.

Dvije godine nakon prvog automobila, u Zagrebu je osnovana astronomička sekcija, a njezin se odbor, kojeg su činili ugledni prirodoslovci, odmah bacio na posao i odlučio nabaviti teleskop. Novac je vrlo brzo prikupljen i to je bio prvi korak za uređenje astronomskog opservatorija u Popovom tornju na Gornjem gradu. Zvjezdarnica je otvorena u prosincu 1903., a 1906. novootkriveni asteroid br. 589 dobio je ime Croatia.

Ferdinand Budicki sa suprugom i sestrom Bedenkom u automobilu; 1905.-1906. godine Muzej grada Zagreba

Osnovan Muzej grada Zagreba

Na gornjem je gradu 1907. utemeljen Gradski muzej (od 1928. nosi ime Muzej grada Zagreba), i to na inicijativu povjesničara Emilija Laszowskog koji je svoju ideju o potrebi osnutka Gradskog muzeja prvi puta iznio 1905. Zaintrigirao je tadašnjeg gradonačelnika Milana Amruša koji je u proračunskoj osnovi za 1905. godinu zastupnicima predložio da se u svrhu osnivanja knjižnice i muzeja dodijeli 500 kruna, što je godinu kasnije i odobreno. Laszowski je mjesec dana proveo u bečkom Povijesnom muzeju proučavajući organizaciju i postav. Kao prvi ravnatelj muzeja, započeo je stručnu inventarizaciju predmeta. Njegovi opisi i danas služe i dragocjeni su podaci o povijesnosti eksponata.

Iste godine javna plinska rasvjeta počinje se zamjenjivati električnom. Prve električne svjetiljke 1907. godine palile su se u strogom centru grada, a električnu energiju osiguravala je prva zagrebačka električna centrala, takozvana Munjara. Do 1909. godine registrirano je 1129 potrošača, a grad su osvjetljavale 334 ulične svjetiljke. I dok se konjski tramvaj 5. rujna 1891. prvi put provozao od svojeg spremišta na Savskoj, uz HNK, pa Frankopanskom do Ilice, prvi tramvaj na električni pogon, i to narančasto-crvene boje, zagrebačkim ulicama provozio je 18. kolovoza 1910., ali je konjski još godinu dana ostao na nekim sporednim prugama.

Inženjer Penkala za upravljačem svog aviona ispituje rad motora prije polijetanja, fotograf Atelier Rechnitzer, 1910. g. Muzej grada Zagreba

Slavoljubovo nalivpero i prvi hrvatski avion

Urbanizaciji grada doprinijeli su mnogi vizionari poput Milana Lenucija, ali i inženjera Slavoljuba Penkale kojeg pamtimo po inovaciji koja je još uvijek dio naše svakodnevice. Eduard Slavoljub Penkala 31. svibnja 1907. patentirao je prvo nalivpero s čvrstom tintom, preteču današnje kemijske koju Zagrepčani i dan danas u govoru nazivaju penkalom. Prvu je tvornicu svog nalivpera imao u Praškoj, a onda je sagradio novu u Branimirovoj ulici i u njoj je radilo 800 ljudi.

No, znatiželjnog duha, Penkala je stalno istraživao svoje granice te je 1910. sagradio prvi hrvatski avion s kojim je 1910., samo šest i pol godina nakon leta braće Wright u SAD-u, poletio s uzletišta na Črnomercu na kojem je kasnije bio i prvi aerodrom. Njegovoj genijalnosti nema kraja, iza njega je ostalo oko 80 izuma – termofor, rotirajuća četkica za zube, dinamometar, manometar, anodna baterija…

Dukat

Kreće dug put do Dolca i pokreće se prva gradska mljekara

I dok je u gradu tada bilo već nekoliko bolnica, 1909. Zagreb je dobio i Hitnu pomoć, a prva kola imala su konjsku zapregu. Na ideju je došao već spomenuti povjesničar Emilij Laszowski nakon što se služavka Katarina Hedrich okliznula perući prozor i pala s drugog kata u današnjem Prilazu Gjure Deželića i preminula čekajući pomoć.

Život je u gradu, u godinama prije prvog svjetskog rata, bio pun sadržaja. U to je vrijeme glavna tržnica bilo na Trgu bana Jelačića, popularno zvanom Harmica, a potreba za izgradnjom nove gradske tržnice javlja se 1905. No, dug je put glavna gradska tržnica prošla dok se 1930. nije smjestila na Dolcu. Seljena je na današnji Britanski trg, pa je trebala biti u Martićevoj, pa između Trga i Vlaške da bi na kraju odluka pala da se urede Dolac i Kaptol. Tek su 1927. krenuli prvi radovi, a tržnica je otvorena 1930.

I dok mnogima na pomisao na Dolac i kumice u glavi odzvanja “Sira, putra, vrhnja, mleka, jajec i krumpira…”, te se pred očima stvaraju slike njihovih raskošnih štandova, treba reći kako tradicija zagrebačkog mljekarstva seže u davnu 1912. kada je u tadašnjoj Dugoj ulici osnovana Gradska mljekara – preteča današnjeg Dukata. Mljekara se nakon godina uspješnog poslovanja 1952. seli na današnju lokaciju na Žitnjaku, u svima dobro znanu Ulicu Marijana Čavića na broju 9. Zahvaljujući investicijama u nove tehnologije, iste godine Zagrepčani prvi put prelaze s mlijeka “u kanticama” na pasterizirano svježe mlijeko u staklenim bocama.

Savsko kupalište oko 1920. g. Muzej grada Zagreba

Kupalište na Savi i 25 kavana

Zagrepčani su rado odlazili na kupalište na Savi, a baš kao i danas, voljeli su odlaziti u kavane. Dok se prvi kavanarski obrti u Gradecu javljaju sredinom 18. stoljeća, Zagreb je, nimalo ne zaostajući za Bečom, 1900. godine imao čak 25 kavana, a svaka je imala svoj profil gostiju. Boemi su odlazili u Corso, književnici u Bauer a glumci u Kazališnu kavanu. Ni tijekom prvog svjetskog rata život u gradu nije utihnuo, a odmah pri kraju rata, tamo 1918., u zgradi Hrvatskog narodnog kazališta izvedena je premijera Gričke vještice. Dramatizaciju je prema svom romanu napravila sama autorica Marija Jurić Zagorka, a Neru Keglević glumila je Ančica Kernic, prvakinja drame HNK.

Godinu kasnije osnovana je Zagrebačka filharmonija, a njezin začetnik je Ivan pl. Zajc koji je još krajem 19. stoljeća počeo organizirati koncerte na kojima su se izvodili popularni ulomci iz opera. Godine koje slijede donijele su još mnogo dobroga glavnome gradu, dovoljno je reći kako ćemo već 2026. slaviti sto godina otkako je spikerica Božena Begović, 15 svibnja u 20:30 sati u eter izgovorila: “Halo, halo! Ovdje Radio Zagreb!


Sadržaj nastao u suradnji s tvrtkom Dukat