Ne ignorirajte ove simptome! Svaka deseta osoba u Hrvatskoj već boluje od dijabetesa

Posljednjih desetljeća svjedoci smo dramatičnog porasta broja osoba sa šećernom bolešću na globalnoj razini. Prema najnovijim podacima, 463 milijuna ljudi u svijetu ima dijabetes pri čemu kod otprilike svake druge osobe bolest nije dijagnosticirana. Ne zabrinjava samo trenutačni broj oboljelih osoba, nego i kontinuirani trend porasta prevalencije dijabetesa, a novije procjene Međunarodne dijabetološke federacije (IDF) govore o povećanju broja oboljelih za gotovo 50 posto u sljedećih dvadesetak godina.

Ova pandemija uvjetovana je prvenstveno šećernom bolešću tipa 2, budući da upravo osobe s tipom 2 dijabetesa čine više od 90 posto svih oboljelih. Nažalost, ovi trendovi ne zaobilaze niti Hrvatsku pa je tako 2019. godine bilo registrirano 315.298 osoba s dijagnozom šećerne bolesti. Ako se tome pridoda još najmanje 40 posto onih kod kojih je bolest prisutna, ali ne i dijagnosticirana, dolazimo do brojke od pola milijuna.

Dnevno 11 ljudi u Hrvatskoj umre od posljedica dijabetesa

S obzirom na to da se radi o kroničnoj, progresivnoj bolesti karakteriziranoj razvojem niza akutnih i kroničnih komplikacija koje smanjuju kvalitetu, ali i životni vijek oboljelih osoba od izuzetne je važnosti čim ranije postaviti dijagnozu i pravodobno započeti liječenje. O ozbiljnosti problema svjedoči i činjenica da se šećerna bolest penje na ljestvici vodećih uzroka smrti u Republici Hrvatskoj te je prema podacima za 2019. na visokom 3. mjestu. Navedeni podaci ukazuju na alarmantnu činjenicu da dnevno u prosjeku čak jedanaest ljudi premine od posljedica komplikacija uzrokovanih dijabetesom.

Poznajemo nekoliko tipova šećerne bolesti, ovisno o mehanizmu nastanka. Kod osoba sa šećernom bolešću, zbog apsolutnog, odnosno relativnog nedostatka inzulina uslijed inzulinske rezistencije odnosno smanjene osjetljivosti tkiva na inzulin, glukoza ne može ući u stanice i služiti kao izvor energije. Posljedica navedenog je porast razine glukoze u krvi.

U tihoj fazi tinja po 10 godina, a tada se može izbjeći

Šećerna bolest tip 1 karakterizirana je apsolutnim nedostatkom inzulina uslijed oštećenja gušterače autoimunim procesom. Uglavnom se javlja u djece i mlađih odraslih osoba, ali može se javiti i u odrasloj dobi. S druge strane, smanjena osjetljivost ciljnih tkiva (mišića, masnog tkiva, jetre) na inzulin predstavlja temelj nastanka šećerne bolesti tipa 2. Kako bi se nadvladala inzulinska rezistencija, beta stanice gušterače stvaraju sve veće količine inzulina što dovodi do njihovog postupnog iscrpljivanja. Obično se otkriva u srednjoj i starijoj životnoj dobi, no zbog uske povezanosti s rastućom prevalencijom debljine, sjedilačkim načinom života i nezdravom prehranom, sve se češće javlja i u mlađoj životnoj dobi.

Postoji još i gestacijski dijabetes, kao i ostali, rjeđi oblici šećerne bolesti. Tipični simptomi šećerne bolesti su učestalo mokrenje, pojačana žeđ i glad, mršavljenje unatoč pojačanom apetitu, smetnje vida, sklonost infekcijama, sporo zacjeljivanje rana, umor te iscrpljenost. Navedeni simptomi se kod tipa 1 šećerne bolesti uglavnom razvijaju brzo, najčešće kroz nekoliko tjedana. Klinički tijek šećerne bolesti tipa 2 puno je sporiji te se bolest često dijagnosticira u asimptomatskoj fazi, slučajnim laboratorijskim nalazom povišene razine glukoze u krvi.

Šećernoj bolesti tipa 2 prethodi stanje takozvanog predijabetesa kada su vrijednosti glukoze više od normalnih, ali još uvijek ispod onih vrijednosti koje predstavljaju dijagnostičke kriterije za šećernu bolest. Stanje tihe faze, odnosno predijabetesa može potrajati i 10 godina. Treba ga shvatiti kao znak upozorenja i priliku za intervenciju promjenom stila života jer ako osoba poveća razinu tjelesne aktivnosti, promjeni način prehrane i reducira tjelesnu masu, vrlo vjerojatno nikada neće prijeći granicu prema manifestnom dijabetesu. Nažalost, u stvarnosti ovaj znak upozorenja oboljeli, ali i dio zdravstvenih djelatnika zanemari i tako propusti priliku da izbjegne ovu tešku bolest.

Pandemija dijabetesa proizlazi iz pandemije debljine

Šećerna bolest tipa 1 javlja se u genetski podložnih osoba. Iako izlaganje nekim virusnim infekcijama povećava rizik za obolijevanje, prema dosadašnjim spoznajama ovaj tip šećerne bolesti još nije moguće prevenirati, za razliku od tipa 2 na čiju pojavnost, osim genetskih čimbenika, značajno utječu okolišni čimbenici.

Na čvrstu povezanost debljine i rizika obolijevanja od šećerne bolesti tipa 2 ukazuje činjenica da više od 80 posto osoba s dijabetesom tipa 2 ima prekomjernu tjelesnu težinu. Često se naglašava da pandemija dijabetesa proizlazi iz pandemije debljine. Na razvoj navedenih epidemioloških pokazatelja najviše utječe suvremeni način života karakteriziran prekomjernim unosom rafinirane, industrijski prerađene hrane s visokim udjelom zasićenih masti i jednostavnih šećera te sve manja razina tjelesne aktivnosti.

Osim debljine i sjedilačkog načina života, rizični čimbenici za šećernu bolest tipa 2 su starija dob, pozitivna obiteljska anamneza (srodnici prvog stupnja sa šećernom bolešću), predijabetes, povišen krvni tlak i dislipidemija. Visok rizik obolijevanja imaju i žene sa sindromom policističnih jajnika te one koje su u trudnoći imale gestacijski dijabetes.

Može se spriječiti 70 posto slučajeva dijabetesa tipa 2

Kod osoba s ranije spomenutim čimbenicima rizika za obolijevanje od šećerne bolesti jednom godišnje bi trebalo provoditi kontrolne preglede s ciljem pravodobnog otkrivanja šećerne bolesti. Od velike je važnosti i podizanje svijesti o znakovima i simptomima šećerne bolesti u javnosti kako bi se u slučaju pojave istih na vrijeme obratili zdravstvenim djelatnicima i tako izbjegli potencijalno opasne akutne komplikacije šećerne bolesti kao što je primjerice dijabetička ketoacidoza koja može biti prva manifestacija šećerne bolesti tipa 1.

S druge strane, poznato je da zdrave prehrambene navike, primjerena tjelesna aktivnost i održavanje poželjne tjelesne težine mogu uvelike smanjiti rizik obolijevanja od šećerne bolesti tipa 2 i prevenirati čak 70 posto slučajeva ovog tipa bolesti. Već i relativno skroman gubitak tjelesne mase ima povoljan učinak na glukoregulaciju, a gubitkom tjelesne mase većom od 15 posto moguće je postići i potpunu remisiju šećerne bolesti tip 2 u ljudi s kraćim trajanjem bolesti.

Jedna od temeljnih značajki šećerne bolesti je razvoj kroničnih komplikacija koje smanjuju kvalitetu i životni vijek oboljelih osoba. Kasne komplikacije šećerne bolesti nisu samo glavni uzrok smrtnosti, već i sve većeg opterećenja zdravstvenog proračuna troškovima njihova liječenja.

Razara srce, mozak i bubrege, uništava vid…

Kronične komplikacije šećerne bolesti obuhvaćaju mikrovaskularne (retinopatija, neuropatija, dijabetička bolest bubrega) i makrovaskularne komplikacije (koronarna bolest srca, cerebrovaskularna bolest, periferna vaskularna bolest). Šećernu bolest je važno pravodobno dijagnosticirati i liječiti kako bi se spriječile njezine kronične komplikacije i omogućio što kvalitetniji život osobama sa šećernom bolešću.

Promjene prehrambenih navika i načina života ključan su aspekt liječenja šećerne bolesti, a uključuju pravilnu prehranu, redovitu tjelesnu aktivnost i samokontrolu. Preduvjet uspješnog liječenja jest motiviranost i edukacija bolesnika o prirodi bolesti te redovite kontrole nadležnoga liječnika i dijabetologa.

Također, važno je redovito provoditi ciljane specijalističke preglede kako bi se u slučaju pojave pojedinih komplikacija poduzeli svi potrebni koraci te zaustavilo ili usporilo njihovo napredovanje. Pritom je važno istaknuti da je osim postizanja optimalne kontrole glikemije potrebno kontrolirati i ostala pridružena stanja poput povišenog krvnog tlaka i dislipidemije (poremećaja masnoća u krvi) te naglasiti važnost prestanka pušenja jer svi ovi čimbenici zajedno povećavaju rizik srčanožilnih komplikacija koje su glavni uzrok smrtnosti u osoba sa šećernom bolešću.

Razvoj medicine i dijabetologije

Tehnološki napredak doveo je do velikih promjena u svim područjima medicine pa tako i u dijabetologiji. Moderne tehnologije omogućile su proizvodnju novih učinkovitijih oblika lijekova s manje nuspojava i s dodatnim povoljnim učincima na organizam. Danas su dostupni suvremeni inzulini koji omogućuju manje dnevne oscilacije razine glukoze u krvi uz značajno manji rizik hipoglikemija.

Neinzulinski pripravci koji se koriste u liječenju osoba sa šećernom bolešću tipa 2 pružaju dodatne prednosti poput kardiovaskularne i renalne zaštite te sniženja tjelesne težine. Velik iskorak napravljen je i u pogledu medicinskih pomagala i uređaja koji se koriste za primjenu injektibilnih lijekova kao što suvremene brizgalice te inzulinske pumpe za kontinuiranu automatiziranu isporuku inzulina.

Također revoluciju predstavljaju i sustavi za kontinuirano praćenje glukoze (CGM – Continuous Glucose Monitoring) koji omogućuju stalan nadzor razine glukoze u međustaničnoj tekućini. Korištenjem ovakvih sustava osim što u svakom trenutku oboljele osobe mogu dobiti informaciju o trenutačnoj vrijednosti glukoze, korisnici imaju i uvid u trend kretanja glukoze te tako mogu poduzeti sve potrebne mjere kako bi prevenirali pojavu hipoglikemije ili spriječili prekomjerni porast razine glukoze u krvi.

Hrvati ne paze dovoljno

Prema anketi o životu osoba sa šećernom bolešću provedenoj 2018. u Hrvatskoj, gotovo 70 posto osoba sa šećernom bolešću u godini dana samo jednom ili niti jednom obavi određivanje glikoliziranog hemoglobina (HbA1c). Riječ je o izuzetno važnom laboratorijskom testu praćenja regulacije šećerne bolesti, koji daje uvid u prosječnu razinu glukoze u krvi u razdoblju od 8 do 12 tjedana.

Prema istom istraživanju, gotovo 20 posto osoba sa šećernom bolešću niti jednom u posljednjih godinu dana nisu bili na pregledu, bilo kod specijalista ili obiteljskog liječnika, kako bi im se procijenila uspješnost liječenja i eventualno prilagodila terapija.

Provedeno istraživanje je pokazalo i kako je samo trećina osoba s dijabetesom dobila jasne informacije o mogućim komplikacijama šećerne bolesti i njihovom sprečavanju. Jedna trećina nema nikakvu informaciju ili znanje o komplikacijama, a kod preostale trećine informacija nije bila pravovremena, odnosno za komplikacije su saznali dugo nakon postavljanja dijagnoze ili nakon što su se komplikacije već razvile.

Preduvjeti za neometani život uz dijabetes

Dijabetes je doživotna dijagnoza, no uz dobru kontrolu glukoze u krvi, uspješnom prevencijom komplikacija te pravovremenim liječenjem ljudi sa šećernom bolešću mogu živjeti jednako dugo kao osobe koje nemaju dijabetes. Osobna odgovornost tu je izrazito važna i uključuje redovito provođenje samokontrole, što, uz pravilnu prehranu i redovite liječničke preglede, omogućuje neometan život uz dijabetes.

Tako je za što bolju kontrolu bolesti, uz pravilnu prehranu i redovito kretanje, vrlo važna i suradnja s obiteljskim liječnikom te dijabetologom. Ljudi sa šećernom bolešću, uz redovite kontrole glukoze u krvi, trebali bi uz preporuku svog dijabetologa, odlaziti i na redovite preglede kojima se procjenjuje rizik razvoja komplikacija poput ultrazvuka štitnjače i srca, ergometrije, dopplera karotida i perifernih arterija te specijalizirane oftalmološke preglede.

Podsjetimo, riječ je o kroničnoj, progresivnoj bolesti koju karakterizira razvoj niza akutnih i kroničnih komplikacija – tri četvrtine ljudi sa šećernom bolešću umire zbog bolesti srca i krvnih žila kao posljedica dijabetesa, jer su dijabetičari nekoliko puta skloniji razvoju krvožilnih bolesti.

S obzirom na to da šećerna bolest povećava i rizike od moždanog udara, komplikacija na očima te razvoja dijabetičkog stopala i amputacije, iznimno je važno voditi brigu i odlaziti na redovite preglede kako bi se spriječile navedene komplikacije šećerne bolesti. Svi su navedeni rizici povezani s krvožilnim komplikacijama bez obzira što je ciljno mjesto mozak, oko ili stopalo.

Zdrave navike su prioritet

Potrebno je uvesti i promjene u svakodnevni život te odbaciti neke loše i uvesti zdrave navike. Preporučuje se biti fizički aktivan barem 30 minuta svaki dan, a kako je nužno fizičku aktivnost prilogoditi dobi i stanju svake osobe, prije početka vježbanja konzultirajte se s liječnikom koji će vam preporučiti najprikladniju aktivnost.

Iznimno važan faktor u regulaciji bolesti je i prehrana. Ne preporučuje se preskakati obroke, nego jesti u pravilnim vremenskim razmacima. Trebalo bi izbjegavati fast food jer brzo pripremljena hrana obično ima jako puno kalorija, a veliki energetski unos uzrokuje debljanje. A kao što smo već naveli, debljina je jedan od najčešćih čimbenika za razvoj šećerne bolesti.

Kada je riječ o prehrani, trebali bi povećati unos povrća (špinat, poriluk, zelena salata), osobito onoga bogatog vlaknima te čim više birati namirnice niskog glikemijskog indeksa (integralna riža, kuhani crveni grah, kus-kus, slanutak, jogurt, rajčice…). Potrebno je čuvati se skrivenih kalorija u voću, sokovima i alkoholu jer i one debljaju. A za što zdraviji život, potrebno je čim više izbjegavati stresne situacije jer visoke razine hormona stresa povećavaju razine glukoze u krvi.

FreeStyle, Libre i srodne trgovačke marke su zaštićene marke društva Abbott. © 2020 Abbott. ADC-32800 v 1.0

Producirano u radionici TG Studija, Telegramove in-house agencije za nativni marketing