Njemački psiholog Manfred Spitzer: 'Mobiteli nas zaglupljuju i čine nas usamljenima"

Jedno od najglasovitijih imena s ovogodišnjeg Weekend Media Festivala, koji se ove godine vratio u Rovinj, zacijelo je Manfred Spitzer. Spitzer je jedan od vodećih njemačkih i svjetskih psihijatara, psihologa i neuroznanstvenika, a mnogo prašine podigla je njegova teza kako će mobiteli i društvo u kojem trenutno živimo dovesti do “digitalne demencije” i usamljenosti.

Čim smo dobili priliku porazgovarati sa Spitzerom, prvo pitanje koje nam je palo napamet, s obzirom na njegove pomalo kontroverzne stavove o mobitelima je koliko on dnevno koristi mobitel. “Imam iPhone i koristim ga, uglavnom kao telefon, oko 20 minuta dnevno (kako mi to redovno govori). Sviđa mi se njegova kamera (najbolja kamera je uvijek ona koju nosite sa sobom), a ponekad koristim karte ili kako bih pronašao informacije”, priznaje nam Spitzer.

Knjiga koja kritizira društvene medije i sama je privukla niz kritika

U svojoj knjizi Digitalna demencija, objavljenoj 2012. godine, Spitzer je podigao prašinu u Njemačkoj i van njenih granica kritikama političkih i industrijskih inicijativa kojima su učenici dobivali laptope, a pedagogija se promicala računalnim igrama. Spitzer je tvrdio da su te inicijative bile dokaz čistog neznanja i beskrupuloznih komercijalnih interesa.

Pozivao se na brojne znanstvene studije koje su pokazale da su digitalni mediji neprikladan alat za učenje. Kritizirao je i društvene medije koji su promicali virtualna prijateljstva, no zapravo su istovremeno narušavali društveno ponašanje i promicali depresiju.

Knjiga Digitalna demencija i sama je privukla niz kritika. Među najglasnijima bio je Werner Bartens iz Süddeutsche Zeitunga. Bartens je tako napisao da su Spitzerove tvrdnje kako će “računala i pametni telefoni djecu činiti glupima”, te da služe promicanju “straha nesigurnih roditelja”. Argumentaciju je opisao kao bizarnu i površnu, a stil pisanja kao polemizirajući.

Unatoč kritika, Spitzer misli da se većina ljudi slaže s njim

Drugi istaknuti kritičar dio je književni i medijski znanstvenik Roberto Simanowski, koji je za der Freitag rekao kako Spitzerove tvrdnje nisu neutemeljene, no da ih se mora “zaštititi od tona u kojem su prezentirane”. Ipak, Michael Hanfeld, koji je knjigu kritički ocijenio u Frankfurter Allgemeine Zeitungu zaključio je kako bi se ljudi trebali sa Spitzerovim tvrdnjama bezrezervno složiti, kada su u pitanju analogne, konvencionalne slobodne aktivnosti mladih.

Spitzera smo pitali i kako se nosi s kritikama, te smatra li da su njegovi stavovi zaista kontroverzni. “Većina se ljudi slaže s mojim tvrdnjama jer su stekli slično iskustvo, pogotovo ako su roditelji. Imao sam nekih problema, neki ljudi su mi prijetili da će me ubiti, a jednom sam razgovarao s tjelohraniteljima, nakon što je bilo nekih upozorenja. No, situacija se promijenila u posljednjih deset godina: Kad sam počeo govoriti o digitalnoj demenciji, ljudi su mislili da sam lud. Sada većina ljudi lako shvati poantu i nitko mi se više ne smije”, odgovorio nam je kratko.

Digitalne kompanije su kao duhanski lobi

Budući da je knjigu Digitalna demencija napisao prije devet godina, pitali smo Spitzera kakvo je stanje danas, te hoće li mobiteli imati bitno veći utjecaj nego što ga trenutno imaju. “Pametni telefon već koristi polovica svjetske populacije, a većina ljudi koristi ga više vremena dnevno od bilo kojeg drugog digitalnog uređaja. Ne bih rekao da nam pametni telefoni diktiraju što da radimo. Mnogo je gore: tjeraju nas da ih želimo pogledati, koristiti ih nekoliko sati dnevno i tako izgubiti ogroman dio svog cijelog života. Prije pandemije ljudi su mislili da postoji gornja granica od pet ili osam sati korištenja pametnih telefona dnevno. Ali sada znamo da to može biti 50 posto više. Ovo je ludo!”, kaže nam Spitzer.

Budući da otvoreno kritizira prekomjerno korištenje mobilnih telefona, pitali smo Spitzera kako na njegove tvrdnje reagiraju akteri koji profitiraju od te ljudske ovisnosti. “Iza kompanija poput Alphabeta (Google), Amazona, Applea, Facebooka, Microsofta i Samsunga nalazi se ogroman lobi, koji je među najbogatijim kompanijama na svijetu. Dakle, stručnjaci se nemaju šanse boriti protiv ovog lobija. To je poput pušenja i duhanskog lobija, koji je desetljećima uspio potisnuti dokaze o karcinomu pluća i uzrokovao milijune smrti, ali u mnogo većim razmjerima”, smatra Spitzer.

U svojoj drugoj knjizi, Usamljenost, Spitzer tvrdi kako su usamljeni ljudi skloniji bolestima, a usamljenost u ekstremnim slučajevima može dovesti do smrti. Spitzer nam kaže kako društveni mediji propagiraju usamljenost, odnosno, kako dosadašnji dokazi u povezanosti usamljenosti i društvenih medija ne idu u prilog društvenim medijima.

Pandemija je samo pogoršala negativne učinke mobitela

Postavilo se i logično pitanje misli li Spitzer da bi čovjek, kako bi bolje funkcionirao, trebao provesti nekoliko sati odvojen od vanjskih čimbenika poput televizije, telefona i ljudi. “Mislim da prekomjerno provođenje vremena na takvim aktivnostima nije od interesa. Važno je shvatiti da mnoga istraživanja sugeriraju da digitalni mediji ometaju razmišljanje, snižavaju IQ (čak i samom svojom prisutnošću), narušavaju kreativnost i izazivaju frustracije. Ako zaista želite obaviti posao, isključite svoje smetnje”, tvrdi.

No, budući da je pandemija koronavirusa prisila ljude na manje pravih druženja i više virtualnih druženja, pitali smo Spitzera misli li da je prekomjerno korištenje mobitela opravdano. “Covid-19 samo je pogoršao učinke digitalnih medija. Ljudi su gubili još više vremena na njima, fizički su nazadovali i osjećali se manje dobro. Napisao sam knjigu o pandemiji i jasno zagovarao upotrebu telefona, koja je bolja od video chata i također je bolja za planet, jer troši mnogo manje energije”, kaže Spitzer.

Nakon pandemije se ne moramo vratiti na “tvorničke postavke”

Pandemija koronavirusa izazvala je depresiju i tjeskobu kod mnogih ljudi, pa smo pitali Spitzera mogu li se ljudi oporaviti od toga, te na neki način, vratiti na “tvorničke postavke” ili na “staro normalno”.

Spitzer Kaže da se i ne moramo vratiti na “tvorničke postavke”. “Po mom mišljenju, ne moramo se vraćati, već ozbiljno shvatiti neka iskustva koja smo stekli s kućnim uredom i virtualnim sastancima. Po mom mišljenju, mnogi ljudi ne bi voljeli samo stalne kućne urede i virtualne sastanke. No, ako ste radili jedan dan tjedno u kućnom uredu i 20% svojih sastanaka na internetu, čovječanstvo bi moglo uštedjeti puno vremena, prometa, zagađenja i ugljičnog dioksida. Moramo samo polako i dobro promisliti o poboljšanjima”, kaže.

Stvar je u tome što mobitel imamo uvijek sa sobom

U knjizi Digitalna demencija, Spitzer kao uzročnika stresa spominje nedostatak samokontrole, a sada nam priča i kako je u posljednje vrijeme napravljeno nekoliko studija koje upućuju na to da nam “digitalni IT” oduzima kontrolu, te da odsutnost kontrole po definiciji rezultira stresom.

Na pitanje zašto je toliki fokus postavio na mobitele, a društvenim medijima se može pristupiti s raznih uređaja poput laptopa i računala, Spitzer nam je dao poprilično slikovito objašnjenje. “Doziranje čini otrov. Uglavnom je tako jednostavno”, kaže.

“Pametni telefon je digitalni uređaj koji velika većina ljudi koristi, a istovremeno ga koriste veliku većinu dana. Osim toga, to je najmanji uređaj pa ga uvijek imate sa sobom. No, budući da ima najmanji zaslon, koristite ga na vrlo bliskoj udaljenosti, što uzrokuje kratkovidnost i time povećava rizik od osljepljenja u starijoj dobi. To se već naziva pandemija miopije”, dodaje Spitzer.

Postoje li čvrsti dokazi o vezi digitalnih medija i demencije?

Pitali smo Spitzera postoje li neki čvrsti dokazi kako digitalni mediji dovode do oštećenja na mozgu, poput demencije koju često spominje u svojim knjigama, intervjuima i izjavama za medije. “Ukratko: Znamo da digitalni IT narušava učenje i obrazovanje i znamo da je obrazovanje koje steknete u dobi od 20 ili 25 godina jedini najbolji prediktor demencije kasnije u životu. Izvedite svoj zaključak!”, kaže nam Spitzer.

Potom dodaje kako “neki ljudi tvrde da ne postoji jedno dugoročno kontrolirano istraživanje, recimo 1000 beba, od kojih polovica, nakon randomizacije, provede život s digitalnim informatičkim sustavom i bez njega, a na kraju života ima dijagnosticiranu demenciju u različiti postoci u obje skupine. Ali tražiti ovo potpuna je besmislica. Ne postoji niti jedno takvo istraživanje, a ne može biti ni jedno (bilo bi neetično) o pušačima i nepušačima … I to nam ne treba. Gore navedeno: Kao inteligentna bića, možemo promatrati činjenice i donositi čvrste zaključke”.

Na WMF ne dolazi samo održati predavanje, već i nešto naučiti

Spitzer nam kaže da će se potruditi ovogodišnjoj publici Weekend Media Festivala ispričati koliko je općenito poznato o rizicima i nuspojavama digitalnog IT -a. “Kad ljudi steknu znanje, mogu sami donositi informirane odluke”, kaže. Otkriva nam i kako će u posljednjem dijelu svog predavanja pričati o problemima privatnosti podataka i koliko neke tvrtke znaju o nama. “Zastrašujuće je. S oko 65 lajkova na Facebooku možete predvidjeti osobnost nekoga kao da ste prijatelji, s oko 200 kao da ste muž ili žena, a s 500 bolje nego samoga sebe”, tvrdi Spitzer.

Spitzer nam kaže kako ipak neće samo održati predavanje, već će, po svom običaju, pokušati biti onaj koji najviše nauči, stoga će i sam odslušati nekoliko predavanja. Ipak, kaže kako neće moći dulje ostati jer je odradio svoj godišnji odmor, no planira se vratiti i istražiti područje oko Rovinja.

Na kraju, pitali smo Spitzera što poručuje i savjetuje roditeljima u svom predavanju. “Mogu reći isto što i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO): manje je bolje. I osim toga: Pametni telefon doista narušava kognitivni razvoj i izaziva ovisnost. I alkohol to čini. Pametne telefone trebalo bi zabraniti barem do 14. godine, kako su već predložili brojni političari”, zaključuje Spitzer.

Sadržaj nastao u suradnji s Weekend Media Festivalom