Od igre do ekspertize. Kako je internet omogućio da običnu zanimaciju pretvorimo u dobar posao

Neno Hadžihajdić igre je počeo igrati kao većina nas, kao klinac. Odrastao je odlazeći u igraonicu s frendovima, gdje su se natjecali u tome tko će biti bolji. “Budući da nismo imali novca da kupimo vlastite konzole, uvijek smo čuvali novac za popodnevni gaming u jednoj igraonici u gradu. Zapravo, u gaming me još ranije uveo moj brat, ali mislim da niti on niti ja nismo toga svjesni. Sjećam se kada je doma donio Commodore 64 i kada smo po prvi put palili igre. Pokazivao mi je kako se kazete premotavaju da bi se našla igra. Oni koji znaju o čemu pričam sigurno se sjećaju šarenih linija na televizoru dok se igra nije našla. To je definitivno bio početak mog gaming svijeta”, priča nam Neno.

Neno je danas, kao 35-godišnji studio tehničar s 15-godišnjim iskustvom, i dalje zaljubljen u igre kao i onog momenta kada mu je brat pokazao prvi komodorac. No, Neno se danas istovremeno i bavi YouTubeom, iz hobija, s čim je počeo prije pet godina. “Kao dijete, uvijek sam gledao na igre kao zabavu. Nešto kasnije, krajem 7. razreda već se tu stvorio natjecateljski duh. Vjerujem da je iz toga i proizašlo upravo ovo što danas volim raditi”, kaže Neno, čiji YouTube kanal PvtMole danas broji više od 140 tisuća pretplatnika.

Cilj mu je bio doći do sto tisuća pretplatnika

Priča nam i kako si je u ranim danima zadao ultimativni cilj da njegov YouTube kanal dođe do 100 tisuća pretplatnika unutar pet do sedam godina. Velik cilj, s obzirom na to da nam Neno priznaje da tada nije znao ništa o YouTubeu, kao niti o montaži videa. “No, tu su se otvorile mnoge prilike i suradnje s kojima se i dan danas susrećem u svijetu online gaminga”, kaže Neno.

“Kada sam kretao, nisam niti znao koliko YouTube plaća videa, niti može li se stvoriti biznis od toga, jer mi to uopće nije bila motivacija. Htio sam samo pokazati kako se u jednoj igri može napredovati i to je to. Budući da je kanal koji imam jako brzo postao viralan, našao sam se u trenutku kada su mnogi htjeli surađivati i plaćati za određene stvari, ali nisam znao zapravo koja je realna cijena moje usluge. Bilo to oglašavanje na videu ili nešto drugo”, dodaje Neno.

Neno danas sudjeluje i na turnirima, gdje radi isključivo kao caster, odnosno, kao komentator igra. “Imamo A1 Adria Ligu na kojoj trenutno castam FIFA-u, a prije smo imali i Clash Royale pa sam i tamo bio jedan od castera. Casting kod nas još nije toliko popularan koliko i vani. Osobno uživam u tome i vjerujem da ću biti u tome još dugi niz godina. Sve ide uživo što znači da nema mjesta za pogreške. Morate ujedno biti i voditelj programa, ali i komentator tijekom samih gameova. Koliko uživam u tome govori sama činjenica da me zovu Mole Čosić jer volim vikati dosta kada padne neki gol. Jednostavna uživancija”, priča Neno.

Kanal je izgradio na mobilnim igrama

Danas Neno igra, kako kaže, sve i svašta, no kanal je izgradio na mobilnim igrama poput Clash of Clans i Clash Royale. “To su igre u kojima većinom treba šest minuta za jednu bitku. Dulje vrijeme igram i FIFA-u, jer sam počeo s profesionalnim komentiranjem te igre. Mogu reći da zaista uživam u tome. Ipak, najviše vremena provodim na Warzone, gdje sam upoznao totalno super ekipu s kojima se i danas nalazim na roštiljadama”, priča Neno.

Ipak, kaže da je rijetkost da danas netko u Hrvatskoj živi isključivo od gaminga. U većini slučajeva kaže kako je riječ o hobiju, no misli kako se ipak i od toga može živjeti, ako ste dovoljno dobri da ostvarite prihode. “YouTube kanal danas može napraviti svatko, ali nema svatko ono nešto što će privući gledatelja da se pretplati. Trebaš biti spreman odreći se jako, jako puno toga da bi se progurao jer je konkurencija užasno velika. Sve je ovo lakše ako imate osobe koje vas podupiru u tome što radite”, dodaje.

Jedan dan u gamingu mu danas izgleda drugačije nego prije, jer više ne uploada video svaki dan. Na novim videima većinom radi nakon posla ili se dogovori za livestream pa se s drugim igračima druži na chatu, što mu je, priznaje, puno zanimljivije od samih videa, jer voli imati interakciju sa svojom publikom. “Mogu reći da mi danas više od četiri sata može otići na livestreamove”, kaže Neno.

Negativan stav ljudi prema igrama uvijek će postajati

Za negativan stav koji ljudi ponekad imaju prema gamingu, Neno smatra da je uvijek postojao te da će uvijek postojati. “Najviše reakcija sam dobio od svojih prijatelja. Neke su bile pozitivne, ali neke i negativne, osobito u počecima. Danas vjerujem da imaju drugačiju sliku jer vidi se koliko je to ozbiljan posao, osobito ako radiš s nekim velikim firmama kao što su A1 Hrvatska, PlayStation i Red Bull. Valjda ljudi imaju taj dojam da moraš zarađivati masne pare da bi bio cijenjen u svom društvu. To u gaming svijetu ne prolazi”, kaže Neno.

“Znam puno frendova koji rade svoj posao čisto iz gušta i jer vole community i daju svoje slobodno vrijeme za napredak istog. Ja sam uglavnom imao podršku svoje žene u svemu ovome i ona mi je zapravo bila najbitnija karika u cijelom nastajanju. Vrijeme koje sam dao u izgradnju sebe i svog kanala garantirano ne bi bilo isto da nije bilo osobe koja ima toliko razumijevanja i podrške u ono što radim. Naravno kao dijetetu uvijek su mi roditelji govorili da sam previše na kompjuteru. Opet s druge strane upravo su mi oni omogućili moj prvi kompjuter. Bez roditelja sam ostao sa svojih 23 godine, ali iskreno vjerujem da bi bili ponosni na ono što sam napravio upravo sa svojim hobijem”, dodaje.

“Odgoj koji imam danas ne bi bio isti da nisam imao roditelje kakve sam imao. U tom smislu sve počinje od doma. Roditelj mora imati razumijevanja isto kao što i dijete mora imati prema roditelju ako mu se to dopusti. Kao što smo nekad sanjali biti policajci, vatrogasci ili doktori, danas djeca imaju druge snove i prilike pa zašto se ne bi okušali u tome uz najbitniju potporu, svojih roditelja. A dijete uvijek mora imati na umu razliku od ovisnosti igranja kada se ne može odvojiti od kompjutera od onoga da radi nešto zabavno i s time stvara nekakav sadržaj na internetu. Jedni bez drugih ne mogu i zato svi trebaju biti uključeni u bilo kakav projekt ili hobi da rade”, zaključuje Neno.

Na videima je radio svaki dan

Priznaje i kako je imao sreće s kanalom zbog igre koju je volio igrati, jer otkako je izašla, uvijek je bila u trending stranici YouTubea. “U roku dvije godine sam došao do brojke od 100.000 pretplatnika. Svaki dan sam radio video i stavljao na kanal. U dvije godine sam propustio možda pet dana. Svaki dan mora biti nova ideja, a ta ideja se stvara uvijek dan-dva prije snimanja. Snimaš se, editiraš, renderiraš video nekih dva sata, uploadaš video nekih dva do tri. Nadaš se da je sve okej, jer u protivnom, taj proces se mora ponoviti. Rekao bi da je prije par godina otprilike otišlo više od šest sati na jedan video. Danas je to drugačije jer imam bolji kompjuter i optiku pa je puno, puno lakše i brže”, kaže Neno.

Uz brži i bolji hardver, Neno kaže da je internet danas vrlo bitna stavka u svijetu gaminga. “Od streamanja pa sve do uploada videa. Osobno imam sreće da imam optiku s brzinom od 1 Gbit. Ono što uvijek gledamo kao gejmeri je latencija iliti ping u samoj igri. Što si bliže serverima to je i ping bolji. Prije je to bilo oko 60, danas je između 18-30. Znači odaziv je puno brži i realniji. Što se tiče streama, sada imamo mogućnost streamanja i u 4K rezoluciji bez problema. Iako kod nas to još ne prolazi jer nema svaki korisnik optiku, ali je mogućnost i vjerujem da ćemo se brzo na to prebaciti. Upload videa traje oko minutu. Dok sam prije četiri godine čekao dva do tri sata. Koja je to ušteda vremena…”, dodaje Neno.

U svijet dizajna krenula je iz fotografskog hobija

Iako je Sandra Stipan završila FOI, tamo nije naučila UI i UX dizajn, već je po tom pitanju samouka. No, interes za tim dizajnom nije imala tako rano. “Tek sam zapravo na fakultetu iz hobija krenula prvo s fotografijom, izradom digitalnih fotomanipulacija te grafičkim dizajnom, a nakon toga i web dizajnom, što je rezultiralo interesom za UI/UX dizajn i to danas čini veći dio mog posla. U početku sam bila dosta aktivna na DeviantArt-u, gdje sam nalazila zanimljive kreatore i inspiraciju za svoje radove. Danas joj je taj nekadašnji hobi glavni izvor prihoda, ponajviše UI/UX dizajn, te u nešto manjoj mjeri grafički i web dizajn.

U počecima poprilično su joj pomogli YouTube tutorijali, kao i platforme na kojima prati aktualnosti i pronalazi inspiraciju za svoj rad, poput Behancea i Dribbblea. “Sve što danas radim naučila sam uglavnom online te sam tada, uz studiranje, provodila par sati dnevno prateći tutorijale i radove kreativaca koji su me inspirirali te i sama kreirajući i proučavajući svijet dizajna. Kasnije sam upoznala nekoliko kolega i kolegica dizajnera, koji su mi također puno pomogli razmjenjujući svoja iskustva i znanja, posebno Martina Lipovac iz obrta Trogled, a sestra Martina Stipan je također u svijetu dizajna te smo nerijetko zajedno radile na projektima.”, priča Sandra.

Prije tri godine je otvorila svoj obrt

Svoj prvi plaćeni dizajnerski angažman, izradu logotipa, Sandra je imala nakon što je pobijedila na natječaju na platformi 99designs. “Sudjelovala sam tamo na još nekoliko natječaja i pobijedila na nekoliko njih, pa sam tako stekla svoje prve klijente s kojima sam nastavila surađivati. Moglo bi se reći da mi je interesantan cijeli kreativan proces vezan uz dizajn korisničkih sučelja – od istraživanja, komunikacije, planiranja, do same izrade grafičkih elemenata, što je zapravo tek jedan od posljednjih koraka u procesu, jer bez kvalitetnog istraživanja i jasne komunikacije teško je napraviti dobar produkt”, tumači Sandra.

Sandra je prije nešto manje od tri godine otvorila svoj obrt Imaginario, kada je imala dogovorene suradnje na projektima s nekoliko domaćih i inozemnih klijenata. “Kako se povećala potražnja, a i moj interes za dizajnom aplikacija i korisničkih sučelja, tako je to područje postalo većina mog posla te ga nastojim i dalje razvijati. U bližoj budućnosti u planu je i razviti jedan veći vlastiti projekt”, priča Sandra, čiji se ured nalazi u Tehnološkom parku u Varaždinu.

Interes za dizajnom probudio je PowerPoint

Gabriela Pranjić kaže da je još od malih nogu tražila razna kreativna rješenja u mnogim situacijama. “Znate kad ste dijete, nemate novaca za poklone pa postanete kreativni. U osnovnoj školi je ta kreativnost bila raspršena u svim smjerovima, od crtanja i pisanja, pa do plesa i glume”, priča Gabriela. No, priča da joj se interes za dizajnom se pojavio kada su se i pojavile PowerPoint prezentacije.

“Možda mi nije previše bitan bio sadržaj koji prezentiram, ali prezentacije su morale biti uredne, usklađenih boja i fontova, a animacije teksta i tranzicije između slide-ova bile su obavezne. Čak sam znala i drugima uređivati, jer sam bila ta koja zna PowerPoint! Za grafički dizajn sam čula slučajno, kad sam u drugom razredu srednje izrazila želju da odem na predavanje na kojem su studenti predstavljali Grafički fakultet u našoj gimnaziji. Predavanje je bilo za vrijeme nastave i glavni razlog je bio da se izvučem sa sata hrvatskog. Pokazali su nam što sve nudi grafički struka i tad sam pomislila da je to nešto čime se mogu baviti u budućnosti”, prisjeća se Gabriela.

Uređivala je svoje emo selfieje u PhotoScapeu

Nakon tog predavanja kojim je izbjegla taj sat hrvatskog jezika u školi, Gabriela je počela proučavati Grafički fakultet i što sve nudi. “Naravno, sve je to bilo potpuno strano meni, ali i mojim roditeljima, koji su se pitali imali li budućnosti u toj branši. Budući da nismo znali nikoga tko je u toj ili sličnoj struci, sve se činilo dosta apstraktno. Ali što sam više istraživala, bilo mi je jasnije da mi se sviđa”, kaže Gabriela.

Prve dodire sa svijetom grafičkog dizajna imala je u besplatnom online editoru PhotoScape, koji je kako nam priča, bio aktualan u to vrijeme zbog svoje sličnosti Adobe Photoshopu i pristupačnosti. “Poprilično dosta vremena sam provela gledajući ‘How to’ tutorijale kako bih previše uredila one cool fotografije koje smo fotkali u žitnom polju ili naglasila emo – selfie nekim stihom koji sam pronašla na internetu. Takva je bila moda!”, priča Gabriela.

Od nečega što je isprva bio hobi i zanimacija, Gabriela je došla da od toga može živjeti. “Uvijek sam bila ona koja fotografira i uređuje fotke ili prezentacije. Odrađuje kreativne zadatke. I danas sam ta osoba i u poslu, i među obitelji i prijateljima”, priča Gabriela, koja je u prosincu prošle godine otvorila obrt za grafički dizajn i trenutno radi samostalno.

Grafički dizajneri bi danas trebali znati i animirati

Iako za svoje projekte voli istraživati, Gabriela kaže kako u većini slučajeva odmah dobije ideje. “Mislim da su mi se najbolje ideje dogodile na čudnim mjestima, kao što je tramvaj ili ujutro čim se probudim. Nekad su mi ideje došle i kada sam bila u izlasku, u trenucima kada uopće nisam aktivno razmišljala o projektima”, priča.

Gabriela nam tumači da bi danas grafički dizajneri trebali znati i animirati, barem nekakve jednostavnije animacije koje bi se mogle iskoristiti u objavama za društvene mreže ili u izradi bannera. “Naravno, tko želi biti u skladu s trendovima, naučit će i više”, dodaje Gabriela.

“Što se tiče oglasa za posao, često se susrećemo s oglasima koji traže osobu koja zna sve pomalo – print, digitalni dizajn, društvene mreže, animacije… Što je, možda, dobra opcija za tvrtke manjeg opsega poslovanja, koje zapošljavaju jednog ili dva dizajnera. Ali više mi se sviđa novi trend, gdje možemo vidjeti da se dizajneri specijaliziraju za određeni dio dizajna”, priznaje.

Poslodavcima bi trebalo biti bitno zadovoljstvo njihovih zaposlenika

Prema nedavnom istraživanju Diginomice, ispostavilo se da u nekim europskim zemljama poslodavci smatraju da postoji određeni jaz između digitalnih vještina koje zaposlenici posjeduju i onoga što se od njih traži. Gabriela kaže kako tehnologija napreduje, te ako želimo napredovati, moramo učiti nove vještine i znanja iz dana u dan, uz praćenje trendova. “To razmišljanje bi trebalo biti ukorijenjeno u svakog zaposlenika i poslodavca. Cilj: ostati konkurentan na tržištu i pratiti digitalni razvoj”, kaže.

“Nažalost, velik broj poslodavaca očekuje od svojih zaposlenika da napreduju, bez ulaganja u njihovu edukaciju i potrebnu opremu. Od zaposlenika se očekuje da proširuje svoje znanje i vještine, ali taj trud se ne nagrađuje. Što dovodi do općeg nezadovoljstva, i određeni postotak zaposlenika nastavlja odrađivati ono što mora bez ulaganja u napredak, jer ne postoji motivacija za dodatan trud. Iako, smatram da je zadovoljstvo zaposlenika postalo bitan faktor u održivosti firme i poslovanja te da se, u modernim firmama, radi i ulaže u poboljšanje uvjeta i održavanju motivacije kod zaposlenika”, smatra Gabriela.

Gabriela se trenutno fokusira na razvoj svog brenda, te plasiranje brenda na tržište. “No, u budućnosti bih htjela naučiti kodirati. To je nešto što me zanima još od srednje škole. Želim naučiti svirati usnu harmoniku pomoću ‘how to’ tutorijala. Možda je to idući hobi koji ću uspjeti unovčiti!”, sa smijehom zaključuje Gabriela.

Nedavno priznanje Ookle za A1

Za kvalitetno igranje i streamanje igara ili učenje novih digitalnih vještina o kojima su nam pričali sugovornici, svakako je nužan brz i kvalitetan internet. Sjajna vijest stigla je iz A1 Hrvatska koja je nedavno i službeno dobila potvrdu kako su najbrža fiksna mreža u Hrvatskoj, prema platformi Speedtest® kompanije Ookla®, temeljenoj na korisničkih testova od srpnja do prosinca 2021. godine. Provedeno je više od 1,7 milijuna testova korisnika fiksnog širokopojasnog interneta, što uključuje i testove Wi-Fijem. Ookla je zaključila kako je A1 Hrvatska daleko najbrža fiksna mreža u Hrvatskoj, s najboljim rezultatima ostvarenim u velikim gradovima poput Splita i Zagreba.

Najveća brzina preuzimanja izmjerena je u A1 mreži (196 Mbps), a najniža srednja latencija od 11 ms. U testiranju je sudjelovalo više od 441 tisuća korisnika fiksnih usluga. Trenutna fiksna optička mreža pokriva više od 600 tisuća kućanstava gigabitnom konekcijom, a cilj je kroz iduće dvije godine premašiti 800 tisuća kućanstava.

Korisnicima fiksnog interneta najbitnija je stabilnost interneta. Kao stabilnost korisnici percipiraju internet koji uvijek radi, pa i onda kad ih je nekoliko u kućanstvu spojeno na isti WIFI, što je posebice u fokus došlo za vrijeme pojačanog boravka i rada od kuće. S obzirom na to da brzina interneta direktno utječe na kapacitet mreže i njezinu stabilnost, korisnici mogu biti sigurni da će A1 fiksni internet neometano raditi, čak i kad ih je istovremeno više spojeno.

Sadržaj nastao u suradnji s A1