“Ne znam jeste li znali, ali trenutno radimo na revivalu Baltazara. Još se nije ušlo u produkciju serije, ali smo u suradnji s autorom redateljem Borisom Kolarom napravili pilot epizodu. Sada se, uvjetno rečeno, radi druga epizoda s ciljem da se skupe novci za novi serijal”, pričaju nam Dino Krpan i Jadranka Soviček Krpan koji su još 1997. pokrenuli jedan od prvih studija za animaciju i produkciju u Hrvatskoj.

Pilot epizoda nastavka legendarne animirane serije Zagrebačke škole crtanog filma o simpatičnom profesoru, naslovljena “Augustova treća sreća”, premijerno je prikazana 2019. godine. Napravljena je već zaboravljenim tehnikama, i to 52 godine nakon prve originalne epizode, a sedmominutni crtani film prilagođen je današnjoj djeci pa je donekle kraći i dinamičniji, govore nam Dino i Jadranka, osnivači produkcijske kuće Diedra. U slučaju ovog projekta odgovorni su za realizaciju i kreativni dio, a produkciju nose tvrtka Ultra link i Zagreb film.

Zanimljivo je to ako uzmemo u obzir da je Diedra poznata upravo po 3D animacijskoj tehnici. Jadranka i Dino završili su studij arhitekture, no u nedostatku tržišta za industrijski dizajn kojim su se bavili, polako su se okrenuli postpodukciji animiranog filma, upravo zahvaljujući poznavanju digitalnih alata potrebnih za oba zanimanja. Pomogli su autorima animiranih filmova prijeći iz klasične na digitalnu animaciju te premostiti generacijski jaz. Danas su u postprodukcijskoj fazi s prvim hrvatskim dugometražnim 3D animiranim filmom.

Prvi hrvatski dugometražni 3D animirani film

Riječ je o projektu “Cvrčak i Mravica” nastalom prema priči Darka Bakliže, svojevrsnoj adaptaciji Ezopove basne. Basna je prilagođena današnjem vremenu te promiče toleranciju i suživot kroz zbližavanje Cvrčka i Mravice koji uspijevaju pomiriti dva suprotstavljena svjetonazora. Odluka da se film radi u 3D tehnici bila je rezultat tržišne analize s obzirom na to da globalno postoji velika potražnja za takvim projektima. I tu počinje zaplet ove priče.

S bračnim parom Krpan našli smo se u njihovom domu i razgovarali o povijesnom razvoju animacije u Hrvatskoj koji je ujedno povezan i s razvojem njihove tvrtke Diedra. Za početak bi trebalo razjasniti, kažu, da kada govorimo o 3D animaciji zapravo mislimo na trodimenzionalne animacijske tehnike.

“Komercijalni naziv 3D koji se pripisuje kinodvoranama i televizorima nešto je što je zapravo stereoskopija, što nema veze s 3D-om. 3D animaciju gledate kod Pixara, DreamWorksa, Sonyja i svih ostalih filmova koji se vrte u kinima danas”, kaže nam Dino i dodaje: “Animacija bazirana na 3D vizualizacijskim tehnologijama odgovara i služi onome što danas nazivamo virtual reality i gaming. To je virtualni prostor koji ima tri dimenzije i otud 3D. Zabuna je nastala iz marketinških razloga za reklamiranje 3D projekcija i 3D televizora”.

3D animacijska tehnika postoji još od devedesetih godina

Jadranka i Dino prisjetili su se 1996. godine kada je napravljen prvi 3D animirani film Toy Story. “Kod nas je nastao zastoj upravo u periodu kad je došlo do najveće evolucije u animacijskoj tehnologiji, odnosno kad je primjena kompjutera postala normalna. Jedina stvar koja nam je donekle išla na ruku je ta da je razvoj kompjuterske animacije prolongiran zbog tehnoloških preduvjeta kao što su hardverski kapaciteti”.

Prvi animirani film u Hrvatskoj napravljen kompjutorskim tehnikama bila je “Misa u A molu” Goce Vaskova iz 1996. godine u produkciji Zagreb filma. “Scena se probudila pojavom kompjutera. Ponovno je postalo moguće raditi animaciju jer je kompjuter omogućavao rad u uvjetima koji ne zahtijevaju manufakturu ili tvornicu. To je varljivo, zato što ne možete napraviti puno u manjim okvirima, možete samo lakše doći do rezultata, a opet za ozbiljan rad u animaciji treba malo ozbiljniji studio i više ljudi”, kaže Dino.

Animacija je jedno od najznačajnijih umjetničkih područja u Hrvatskoj

Probojem digitalnih tehnologija došlo je do smjene generacija zato što se Odsjek za animirani film na Akademiji likovnih umjetnosti otvorio prekasno, smatra Dino. “Idealno bi bilo da se otvorio dok je Zagreb film još proizvodio i dok je puno ljudi bilo aktivno u animaciji”, kaže Jadranka, a Dino nastavlja:

“Nastala je rupa u produkciji, nije se prenijelo svo znanje dalje, a ni ovo tehnološko nije bilo razvijeno. Tako da smo se i mi u tom periodu nakon 2000. okrenuli prema animaciji jer nam je to bilo prirodno i logično. Tada smo zbog interesa prema filmu i zbog suradnje na animiranom filmu sve više počeli raditi produkciju animacije i surađivati s novim talentima.”

U jednom se trenutku u Diedri stvorila ideja o revitalizaciji i profesionalizaciji animacije u Hrvatskoj kao jednoj od naših najznačajnijih umjetničkih područja kroz veći, tržišno orijentirani projekt koji bi okupio vrhunski kreativni tim. Odluka da se film radi u 3D tehnici rezultat je i tržišne analize zato što globalno postoji velika potražnja za takvim projektima.

Ovo je projekt koji je u nastajanju dulje od desetljeća

Projekt “Cvrčak i Mravica” krenuli su razvijati 2010. godine, a danas u 2021. govorimo o njegovom završetku. Ovako dug period rada na projektu nije ništa neuobičajeno za dugometražni animirani film kojem je često potrebno i više od sedam godina da se proizvede, osim u slučaju Hollywooda. “Problem je kako financirati razvoj i cijelo to vrijeme držati projekt na životu”, upućuje nas par Krpan.

Usred proizvodnje našli su se u situaciji da moraju osigurati sredstva za produkciju. Postojala su određena ograničenja po tom pitanju. “Htjeli smo zadržati projekt hrvatskim jer je cijeli autorski tim hrvatski i razvijan je ovdje. U svakoj potencijalnoj koprodukciji problem je tendencija da koproducenti imaju svoje autorske uloge pa onda dolazi do mijenjanja projekta i rasta troškova”, objašnjava nam Jadranka.

Tako su pokušali osigurati koprodukciju, međutim, nisu pronašli produkcijski paritet u niti jednoj zemlji. “Neke od razvijenijih zemalja u Europi u animaciju ulažu daleko manje od Hrvatske ili ne ulažu uopće. Svaka zemlja ima drugačiju kulturnu politiku, a ovisno o tome financira i drugačije projekte”, rekao nam je Dino.

Uložili su vlastite prihode kako bi završili projekt bez kompromisa

Na ruku im je išlo to što je od početka projekta tehnologija dosta pojeftinila te su imali podršku HAVC-a. Nakon rekonstrukcije projekta i optimiziranja svih metoda rada, zaključili su da će uz pomoć vlastitih financijskih sredstava uspjeti završiti produkciju kao primarno hrvatsku.

“Nakon što smo prikupili sredstva iz svih raspoloživih hrvatskih izvora i dio sredstava iz nekih europskih, ipak smo morali i dofinancirati projekt. U tim se okolnostima uključila Erste banka kao konstruktivan partner budući smo već dugo njihovi klijenti. Radilo se o tome da je bilo potrebno zadržati produkcijski okvir i zaokružiti produkciju bez kompromisa koje izaziva slabije financiranje”, prepričava nam Dino.

“Slabije financiranje značilo bi odustajanje od nekih ideja u filmu te bi se odrazilo na rad cijelog tima i na vremenski kontinuitet proizvodnje filma. Erste banka u to je vrijeme pokrenula novu liniju financiranja koja podržava projekte koji nisu nužno klasična proizvodnja, odnosno projekte koji imaju društvenu i kulturnu dimenziju”, pojašnjava Dino.

Kroz program za neprofitne organizacije i društvene poduzetnike Erste banke uspjeli su ući u finalnu fazu projekta. Riječ je o posebnoj liniji kreditiranja uz jamstvo Europskog investicijskog fonda, namijenjenog društvenim poduzećima i neprofitnim organizacijama. “Mi smo bili ti koji su krčili put. Cijela ideja je bila da se animacijska scena poveže, da se krene iznova raditi nešto što je komercijalno i što će zadržati animatore u Hrvatskoj i dati im mogućnost da se razvijaju budući da autorske projekte dobivaju na kapaljku. Jednom u životu napraviš svoj autorski film i onda deset godina ne radiš ništa jer nemaš mogućnosti napredovanja i razvoja. Kontinuitet je tu jako bitan da bi napredovao”, komentira Jadranka.

Animirani film je scenaristički specifičan, a 3D još više

Najveći zahvat u proizvodnji filma Cvrčak i Mravica bio je razvoj. “Na njega je potrošeno oko četiri godine rada i to većeg broja ljudi. Za ovakav projekt bilo je potrebno osigurati i izuzetno kvalitetnu razradu i na scenarističkoj razini”, kaže Dino pa nastavlja: “Animirano filmsko pripovijedanje je jako optimizirano. Treba iskoristi medij, treba priču prilagoditi upravo toj maštovitosti i dinamici koju animirani film nudi i to ima svoje specifičnosti. Postoje posebna učenja kako se piše scenarij za animirani film”.

Upravo je na tome radio redatelj filma Luka Rukavina s kolegicom Ronom Žulj, svaki dan, puna dva mjeseca. “Jedna od prvih stvari je bilo gledati što više crtića na problemski način i čitati scenarije. Shvatili smo da nema monologa i dugačkih replika već su to kratke, jezgrovite rečenice koje se brzo izmjenjuju. Druga stvar je da ne moraš previše robovati nekakvoj realnosti. Animirani film je tu moćniji od igranog u smislu fleksibilnosti. Tu vrijede pravila SF-a, trebaš predstaviti svijet, uspostaviti pravila tog svijeta i onda predstaviti likove u tom svijetu. A mi smo imali dva za uspostaviti, onaj mrava i onaj cvrčaka koji se zbog dvije individue spajaju. Napisali smo tri treatmenta iz kojih smo uzeli pokoji element da bi sve sjelo na svoje mjesto. To je bio jedan novi veliki zadatak kojeg nije radilo puno ljudi u Hrvatskoj”, prisjetio se Luka.

Thara Thaller posuđuje glas modernoj mravici Antoinette

Različiti ljudi čitaju scenarij u različitim fazama tako da on već na papiru mora poprilično dobro funkcionirati. Prije ulaska u fazu animacije postoji nekoliko pretkoraka. Jedan od njih je i snimanje glasova likova. Za razliku od uobičajene sinkronizacije, ona u 3D animaciji malo drugačije funkcionira.

“To nije radio drama, a nije ni sinkronizacija jer nema videa na kojeg se možeš uhvatiti. Čak i neki poznatiji glumci koji su došli su bili malo zbunjeni”, objašnjava Luka. Izbor je pao na Taru Thaller koja je ozvučila mravicu Antoinette te Marka Petrića koji je posudio glas cvrčku Ketu.

Čak su i stariji glumci bili zbunjeni ovakvom sinkronizacijom

Luka nam je ukratko predočio taj dio razvoja. “To bio jedan novi izazovan proces. Ovo je, koliko znam, prvi put da se radi na ovaj način, a to je da se prvo snime glasovi i da se onda iz tog materijala, što glasovnog, što vizualnog, a što odglumljenog, slaže animacija”.

Kao redatelj dvije je godine radio na scenariju, storyboardu, knjizi snimanja, predvizualizaciji i čitanju dijaloga, da bi volan prepustio animatorima. Doduše, prije toga je bilo potrebno obaviti rigging, odnosno odrediti kostur likova i kako će se oni pomicati, zamisliti concept art…

Animacija nije ni polovica rada na animiranom filmu

Na animaciju otpada otprilike 40 posto rada na animiranom filmu. Za nadgledanje procesa bio je zadužen Siniša Mataić, jedan od rijetkih stručnjaka za 3D animaciju u Hrvatskoj koji je prošao kroz velike animacijske studije. Zaposlen je na projektu te je potom otišao na specijalizaciju u Dansku gdje je radio s animatorima iz najboljih svjetskih studija kao što su Sony, Pixar, Dreamworks… Iduće tri godine nastavio je redovito pohađati slične tečajeve.

Njegov je zadatak bio uspostaviti stil animacije i osigurati da je finalni proizvod animacije ujednačen. Siniša je posebno educiran u polju animacije likova. “Jako je bitno da glumci sami naprave dobru personifikaciju lika, da stave neke akcente specifične za tog lika. Onda mi to slušamo i pokušavamo naglasiti neke stvari. Oni stoje pred mikrofonom dok naši animirani likovi rade nešto deseto. Animacija mora poduprijeti tu priču i to je na kraju najbitnije, da ta priča dopre do gledatelja”.

Nemamo zgradu animatora ali imamo ovih 15 vrijednih ljudi

Kako bi osigurali kontinuitet i kvalitetu, Diedra je obrazovala mlade ljude te pronašla savjetodavnu pomoć u inozemstvu koristeći Animafest kao platformu za networking. Na projektu se našlo svega 15 animatora, što je jako malo kada se usporedi s činjenicom da u američkim studijima na jednom filmu radi više od 100 animatora.

“Vučemo koliko možemo i žao mi je što nema više animatora kod nas da nam se pridruže. Jako sam ponosan na Daria Bagarić i Saru Jurić. Kad su došli tu praktički ništa nisu znali, a sad im više ne moram ništa ni reći i stalno napreduju. Zapravo, mi imamo još nekoliko mjeseci rada i gotovi smo s animacijom. Imat ćemo oko 80 minuta animacije odrađeno u dvije i pol godine”, ponosno nam govori Siniša Mataić.

Početna ideja filma bila je okupljanje animatora

Mataić je uz svoj posao preuzeo i ulogu mentora pa ih je učio u jutarnjim satima, osiguravao literaturu i konzultacije. “Stvarno je lijepo kod njega vidjeti tu ljubav. Ne želi nas naučiti samo animaciji nego nas uči i da budemo bolji ljudi i da nam život bude kvalitetniji te da naučimo voljeti svoj posao”, rekla nam je Sara.

“Nažalost kod nas još nema industrije. Početna ideja ovog filma je bila da se okupe animatori. Nadam se da će se to malo zakotrljati poslije ovog filma jer interesa ima sve više, a animatori naprosto nemaju gdje učiti. Kod nas postoji gaming industrija i ima dosta upita oko toga, ali to nije to”, Siniša nas upućuje u realnost 3D animacije. On je idućih pet godina rasprodan što se tiče projekata te ih uglavnom mora odbijati, zahvaljujući stručnosti koju je stekao radom i edukacijom.

Kako pronaći hrabrosti za ovako velike projekte

Za kraj smo Dina i Jadranku zamolili da s nama podijele poruku ohrabrenja za sve one kojima treba još malo hrabrosti da i sami preuzmu rizik i ostvare svoje snove.

“Najzahtjevnije stvari u životu sigurno se ne postižu na lagan način te je neophodno preuzeti rizik za ono što želiš završiti, a pitanje je samo je li taj rizik razuman ili nerazuman. Krize utječu na sve, ali činjenica je da projekt koji ima čvrst koncept ima tržište i smisao. Ovaj projekt neovisno o tome što je rađen u Hrvatskoj ima globalno tržište. Potvrda za to je činjenica da mi već imamo potpisanu globalnu distribuciju i da se godinu dana prije nego što će se uopće krenuti u distribuciju pregovara o konkretnim prebuyevima u pojedinim zemljama”.

U Hrvatskoj se film očekuje u kinima pred kraj iduće godine. “Prošle smo godine zbog situacije s epidemijom morali vagati kakva će nam biti dinamika rada na projektu. Bilo bi nezgodno forsirati projekt da se završi što prije i to u trenutku kad su kina bila zatvorena. Financiranje banke nam je pomoglo da premostimo taj period neizvjesnosti”, zaključuje Dino.

---

Ovaj sadržaj kreiran je u suradnji s Erste bankom.

Inicijativa Erste banke “Korak po korak” osigurava savjete i podršku u financijskom poslovanju za organizacije civilnog društva i društvene poduzetnike.

Ako vjerujete da je moguć svijet bolji od ovoga, ne pristajete na status quo i sigurni ste da je upornim radom moguće izgraditi pravednije društvo, ovdje saznajte više o inicijativi.

Ovo financiranje pokriveno je jamstvom koje financira Europska unija u okviru Programa za zapošljavanje i socijalne inovacije („EaSI”) i Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) uspostavljenog u okviru Plana ulaganja za Europu. Svrha je EFSU-a podupiranje financiranja i provedbe produktivnih ulaganja u Europskoj uniji te osiguranje boljeg pristupa financiranju.

---

Producirano u radionici TG Studija, Telegramove in-house agencije za nativni marketing