“Približno 95 posto plastičnog otpada na južnim stranama hrvatskih otoka poput Mljeta i Korčule je stranog porijekla, a samo je pet posto hrvatskog. Radi se o otpadu koji donesu vjetrovi i morske struje iz Sredozemnog mora”.

U razgovoru nam je ove podatke spomenuo dr. sc. Vlado Cuculić, znanstvenik s Instituta Ruđer Bošković. Iako spadamo u najmanji udio zagađivača Jadranskog mora, ne trebamo se radovati. To ne mijenja činjenicu da su podaci o zagađenju i dalje alarmantni, što posljedično loše utječe na sve – od prirode do čovjeka.

“Jadransko more je jedno od najopterećenijih na svijetu zbog svoje geomorfologije i utjecaja graničnih zemalja. Ono je poluzatvoreni, mali morski sustav i dominantne morske struje se kreću uz hrvatsku obalu prema sjeverozapadu i nose sva moguća zagađenja, pa tako i plastični otpad iz Sredozemnog mora kroz Otrantski tjesnac”, kaže.

Kako plastika putuje?

Plastika u većim komadima, dodaje, manji je problem od plastike u manjim komadima jer ima veću specifičnu površinu. “Ima veću mogućnost adsorpcije organskih i anorganskih zagađivala iz mora, životinje je mogu lakše progutati, a može se zavući baš svugdje”, govori dr. sc. Cuculić.

Neka istraživanja pokazuju kako prosječan čovjek unese tjedno pet grama plastike preko hrane i pića, što je ekvivalent jednoj kreditnoj kartici. Kako mikroplastika uopće dospijeva od proizvodnje do naših želudaca?

“U okoliš dospijeva iz skladišta postrojenja za proizvodnju, tijekom transporta i iz odlagališta otpada, prvenstveno onih koja nisu uređena prema nacionalnim i međunarodnim propisima. U more dolazi uglavnom rijekama i preko ispusta otpadnih voda”, objašnjava naš sugovornik.

Našli je i u majčinom mlijeku

Morski plastični otpad, dodaje, pod utjecajem UV zračenja te uvjeta u moru – razine kisika, slanosti i valova – fragmentira se u manje komade. Strujama, vjetrom i valovima se raspodjeljuje po obalama.

Te manje komade gutaju morski organizmi jer su vrlo slični njihovom plijenu. A morske organizme poput riba, rakova i školjaka ljudi love i jedu te im tako plastika dospijeva u probavni trakt.

“To samo po sebi i nije toliko opasno. No, postoje neka novija istraživanja gdje je plastika nađena u mišićnom tkivu i mozgu riba te u ljudskom mlijeku dojilja, što može biti vrlo opasno”, upozorava viši znanstveni suradnik Zavoda za istraživanje mora i okoliša.

Reakcija metala i mikroplastike

Dr. sc. Cuculić konkretnim istraživanjem međudjelovanja metala u tragovima i mikroplastike u moru bavi se posljednjih desetak godina. Nedavno je dio njegovih najnovijih istraživanja objavljen u renomiranom međunarodnom znanstvenom časopisu Marine Pollution Bulletin.

“Moja temeljna ekspertiza je istraživanje biogeokemijskih procesa u morskom okolišu u kojima sudjeluju metali u tragovima. Tu spadaju oni koji su opasni i u nižim koncentracijama poput kadmija, žive, nikala i olova, te oni koji su nužni za morske organizme poput bakra, kobalta, željeza i cinka u prirodnim koncentracijama, ali u povišenim su i oni opasni”, kaže.

Nastavlja da ga je zato zanimalo kako ti metali reagiraju s mikroplastikom u moru.

Istraživali na dvije lokacije

Zbog toga je okupio tim i pokrenuo istraživanje u okviru projekta Hrvatske zaklade za znanost, čiji je i Cuculić voditelj, a tema je međudjelovanje morskog (mikro)plastičnog otpada i metala zagađivala, odnosno mogući put od morskog okoliša do čovjeka.

“Po prvi put je sastav plastičnih čestica bio identificiran i korelacijski povezan s vrstama metala u tragovima u Jadranskom moru. Analizirani su i uzorci sedimenta i morske vode kako bi se dobile sveobuhvatne informacije o proučavanim okolišima”, veli Cuculić.

U istraživanju su promatrali međudjelovanje potencijalno toksičnih metala s morskim plastičnim otpadom prikupljenim na dvije lokacije – Šibenskom zaljevu i otoku Žirje. Imaju slične geokemijske karakteristike, ali različitu razinu utjecaja čovjeka.

Cink je pokazao najveću sklonost prema plastici

Ono što su otkrili jest da je količina mikroplastičnih čestica na obje lokacije prvenstveno definirana lokalnim vjetrovima, odnosno utjecajem valova. Na Žirju su radi većeg utjecaja otvorenog mora i valova našli devet puta više mikroplastičnih čestica po jedinici volumena u usporedbi s poluzatvorenim estuarijem.

“Međutim, više metala apsorbiranih na mikroplastičnim česticama smo našli u Šibenskom zaljevu koji je pod većim utjecajem čovjeka, nego li u otvorenom obalnom području”, govori naš sugovornik.

Drugim riječima, to potencijalno znači da osim mikroplastike u svoje tijelo unosimo i otrovne metale koji se vežu uz nju. Adsorpcijski afinitet za otrovne metale ovisi o vrsti plastike i njezinoj veličini, a cink je pokazao najveći afinitet prema svim vrstama plastike. Laički rečeno, cink najviše privlači plastiku.

Albanija je najveći zagađivač Jadrana

Srećom, nije sve nepopravljivo crno i stignemo okrenuti stvari nabolje. Dr. sc. Vlado Cuculić kaže kako u prvom redu treba zabraniti jednokratnu plastiku, povećati recikliranje i regulirati odlagališta otpada.

Ističe kako je Albanija najveći zagađivač Jadrana plastikom jer nema regulirana odlagališta, kao što je to slučaj u Europskoj uniji.

“Ono što se mora proizvesti od plastike neka bude kvalitetno da se može što duže koristiti. Potrebno je donositi sveobuhvatne odluke za cijelo čovječanstvo jer parcijalne odluke u Europi ne rješavaju problem u, primjerice, Kini koja je i najveći zagađivač plastikom u moru, a ta plastika onda stigne do Europe”, smatra.

Slijedimo pozitivne primjere

Lidl osluškuje potrebe prirode i predvoditelj je pozitivnih promjena. Od početka 2021. u proizvodima za njegu i osobnu higijenu ne koristi mikroplastiku. To transparentno komunicira apliciranjem oznake „Receptura bez mikroplastike“ na ambalažama proizvoda vlastite robne marke.

Primjerice, čvrstu mikroplastiku na bazi polietilena i polipropilena zamijenili su česticama kamenog plovućca ili bambusa u proizvodima za higijenu. Time stvaraju proizvode koji ne pridonose onečišćenju voda česticama mikroplastike.

Cilj je kompanije proširiti ponudu organske kozmetike s oznakom NaTrue, koja jamči da su u oblikovanju proizvoda korišteni prirodni sastojci koji se ne baziraju na mineralnim uljima niti sadržavaju mikroplastiku.

Vrećice od recikliranog materijala

Dio je to Lidlove strategije REset Plastic kojoj je cilj smanjiti upotrebu plastike i učiniti je prikladnom za recikliranje. Njome se trgovački lanac obvezao smanjiti količinu plastike u ambalažama za 20 posto do kraja 2025. Kako bi to postigli, još su 2019. prestali prodavati jednokratne plastične proizvode.

Uveli su i alternativu laganim vrećicama za voće i povrće – višekratnu mrežastu vrećicu od recikliranog materijala.

Paralelno rade i na redizajniranju ambalaža proizvoda vlastite robne marke pa su smanjili vrećice za orašaste plodove i čipseve, ambalaža proizvoda za čišćenje uglavnom je od reciklirane plastike, a u plastičnim bocama sirupa koriste 50 posto rPET-a.

Očuvajmo prirodu

Lidl već više od dvije godine provodi i hvalevrijednu akciju Čisto podzemlje u suradnji s Hrvatskom gorskom službom spašavanja i u sklopu partnerstva Lidlove robne marke Okusi zavičaja. Akciju su započeli u ožujku 2020. godine donacijom od 200.000 kuna kako bi se očistili podzemni prostori i vode Hrvatske. U 2020. godini provedeno je 11 akcija i izvađena su 64 kubika otpada.

U ožujku 2021., akcijom čišćenja špilje u Gornjem lugu obilježen je nastavak ove uspješne suradnje i tada je Lidl Hrvatska inicijativi Čisto podzemlje ponovno donirao 200.000 kuna. Tijekom dvogodišnje suradnje, dosad je izvučeno više od 225 kubika otpada u jamama i špiljama diljem Hrvatske.

Ovo je posebno važno kada uzmemo u obzir da krško podzemlje čuva polovinu zaliha pitke vode u Hrvatskoj te u njemu obitava čak 70 posto hrvatskih endemskih životinja.

Sadržaj nastao u suradnji s Lidl Hrvatska.