Prije 21 godinu u Međimurju je zasadio prve jabuke, danas sa svoja četiri sina ima impresivnu proizvodnju
Reportaža iz međimurske Belice, gdje OPG gospodina Čoha godišnje proizvede 500 tona jabuka
Sezona sočnih i crvenih domaćih jabuka počela je s prvim danima jeseni. Kako je godina izuzetno rodna bit će ih više nego ikad, premda, kako voćari pripovijedaju, to ne znači i da će biti najbolje klase. S hrvatskih polja na police dućana prva je stigla ljetna sorta gala, aromatična jabuka podrijetlom s Novog Zelanda. Berba gale je završila i u tijeku je branje ostalih sorti jabuka, ističe Mladen Čeh, vlasnik OPG-a Čeh iz međimurske Belice koji je bezbrižan jer sav urod isporučuje Kauflandu pa ne mora brinuti o tržištu, cijenama, uvoznoj konkurenciji…
Jedino mu je na umu brinuti da jabuke s njegova OPG-a budu najviše kvalitete, na vrijeme ubrane, kalibrirane i spakirane te dostavljene na police partnerskog trgovačkog lanca. “Na sedam hektara proizvedemo oko 500 tona jabuka, uglavnom prve i druge klase. Prve smo nasade jabuka podigli davne 1997. godine jer smo shvatili da nam uz krumpir treba još neka kultura kako bismo zaokružili proizvodnju.
https://video.adriaticmedia.hr/videos/LUjCCkiw
Od gale do breaburna
Uzgajamo 10-ak vrsti, od najpopularnijeg idareda do zlatnog delišesa, granny smitha, elstara, gale, jonagolda…, a sav urod isporučimo Kauflandu”, govori Mladen i napominje kako s jabukama nikada nema odmora. U posao je uključena cijela obitelj – žena i četvorica sinova te svi naporno rade cijele godine. Nakon berbe uslijedit će zimska rezidba, pa ručno prorjeđivanje, potom slijedi prskanje te ljetna rezidba. Bez svega toga, ali i modernog sustava za zaštitu voćki od vremenskih nepogoda i navodnjavanja nema niti okrugle i crvene jabuke.
“Sve to zvuči jednostavno i lagano, no jabuka je prilično nježna i osjetljiva voćka. Beremo ih isključivo ručno jer ne želimo da se oštete i natuku, a ne pobire se sve odjednom, već se jabuke podabiru, ovisno o trenutku kad će biti najljepše i najkvalitetnije”, ističe Mladen i objašnjava kako dnevno poberu sedam, osam tona, a kako imaju vlastitu hladnjaču, o skladištenju ne mora brinuti. Velika je prednost kada proizvođač, kaže Mladen, ima integriranu proizvodnju jer rizik smanjuje na minimum. “Mi smo prvi u Hrvatskoj, i to 2002. godine, uveli sustav za zaštitu od tuče. Nisam želio da naš sav trud bude uništen vremenskom nepogodom i zato konstantno ulažem u zaštitu nasada, mehanizaciju i tehnologiju. Bez toga se nikako ne može”, navodi Mladen Čeh.
Stižu iz Međimurja
500 tona jabuka godišnje proizvede OPG Čeh iz Belice i isporuči Kauflandu
Nema mjesta za improvizaciju
A da je riječ o ozbiljnoj investiciji najbolje svjedoči podatak kako sustav protiv tuče stoji 20.000 eura po hektaru te da je od pokretanja poslovanja u sadnice i sve ostalo uložio nekoliko milijuna kuna, uglavnom svog novca. Nešto je pripomogla županija, a veliku podršku ima u savjetodavnoj službi. “Svi koji se bave voćarstvom svjesni su kako je to posao koji zahtijeva neprekidan rad i promišljanje o uvođenju novih tehnika i tehnologija. Mjesta za improvizaciju je vrlo malo. Trendovi se moraju pratiti, a nova tehnologija uvoditi, bez toga nema uspjeha”, kaže Mladen i objašnjava kako njega sada čeka obnova nasada. Život jedne voćke završava nakon 20-ak godina jer više, jednostavno, ne može davati plod. Sade se nove voćke, a OPG Čeh bira sadnice hrvatske proizvodnje.
Prve plodove jabuka daje nakon dvije godine, a tek nakon četiri se bilježi veći urod. Premda je rada i brige oko jabuka mnogo, od tog se posla ne može lagodno živjeti već su, navodi Mladen Čeh, nužne i druge kulture. Za njih je sreća što se ne osjećaju ugroženo zbog uvozne konkurencije. Iako se često pokreće hajka na uvozne jabuke koje se proglašava nekvalitetnijim, Mladen se time ne opterećuje. Za domaće se, dodaje, točno zna podrijetlo, kojim se sredstvima za zaštitu bilja tretira (a to mora biti s odobrene liste), vrijeme kada su ubrane i gdje. Za uvozne jabuke sve je to teže utvrditi te je najbolje dobro iščitati deklaraciju. Domaćih jabuka godišnje pojedemo oko 40.000 tona, a onih uvoznih najmanje 20-ak tisuća tona. Da su jabuke omiljeno voće govori i podatak kako prosječan Hrvat godišnje pojede 15-ak kilograma toga voća, a najomiljenije su nam sorte idared, zlatni delišes i jonagold.
Omiljeno voće
Prosječni Hrvat pojede 15 kilograma jabuka godišnje
Kraljica voća
Kako analize stručnjaka Državnog zavoda za statistiku pokazuju, jabuke najviše jedemo u jesen i na proljeće, a na potrošnju najviše utječe zamjenjivost s bananom i narančom te drugim sezonskim voćem. Jabuke volimo jer su uvijek dostupne, nisu preskupe, a biramo ih ponajprije prema izgledu, cijeni, podrijetlu i ambalaži. Njeni plodovi dozrijevaju od najranijeg ljeta sve do zime, a zimske su sorte najcjenjenije jer dosežu najbolju kakvoću.
Pitate li nutricioniste zašto jabuka, bez mnogo će dvojbi reći da ona ima gotovo sve što je potrebno ljudskom organizmu – voćne šećere i voćne kiseline, vitamine, minerale, pektine i sasvim čistu vodu. Jedna jabuka dnevno čuva zdravlje, a njih nekoliko dovoljno je za savršen desert. Stoga je sasvim jasno zašto je jabuka kraljica voća bez koje nitko od nas ne može.
Što se krije u jednoj jabuci
• 52 kcal energetske vrijednosti
• 0,17 g masti
• 2,40 g vlakana
• 0,26 g proteina
• 10,39 g šećera
• vitamini A, E, K, C i B skupine – najviše je C i K vitamina
• 107 mg kalija
• 6 mg kalcija
• 11 mg fosfora
• 5 mg magnezija
• 0,12 mg željeza
• cink, bakar, mangan i selen
