Problemi sa začećem sve su češći. Ugledni stručnjak objašnjava metode očuvanja plodnosti dostupne u Hrvatskoj

Kada pomognete da na svijet dođe najmanje tisuću beba te se mnogim parovima ostvari životni san da imaju dijete, tada sasvim sigurno možete reći da radite vrlo human posao koji se ne može raditi drugačije nego predano i sa srcem. Upravo tako radi dr. sc. Erden Radončić, specijalist ginekologije i porodništva s užom specijalizacijom iz humane reprodukcije koji je nakon više od dva desetljeća u zdravstvenom sustavu otvorio Polikliniku Repromed za koju kaže da je to centar koja pruža najviše standarde na području liječenja problema s plodnošću. Osnovu rada čini tzv. clean room sustav, prostorija s posebnim sustavima i ventilacijama u kojoj se provodi metoda asistirane reprodukcije te kultivacija i pohrana biološkog materijala. Sustav kakav je uspostavljen u Repromedu nije još uveden ni u mnogim zemljama Europske unije, a rad u ovakvim uvjetima daje puno veće šanse za uspjeh kod parova. Odgađanje majčinstva godinama je prisutno i u Europi i kod nas, a problemi sa začećem nerijetko se počnu (pre)kasno rješavati. Analize pokazuju da svaki peti par ima problem s plodnošću , a pacijenti tim dr. Radončića opisuje kao one koji rješavaju nerješivo.

Koja je prosječna dob prvorotkinja u Hrvatskoj? Postoji li idealna, odnosno preporučena dob do koje bi bilo poželjno roditi prvo dijete?

– U teorijskom smislu, žena može ostati u drugom stanju već nakon puberteta, kada se javljaju i prvi ovulacijski ciklusi, pa sve do menopauze, koja u ovom smislu znači kraj reprodukcijskog razdoblja. To daje raspon dobi od 12. do 51. godine života, kada bi sposobnost ovuliranja bila i jedini čimbenik zanošenja. Stvari su, međutim, daleko kompliciranije nego što izgledaju; žensko novorođenče rađa se u prosjeku s oko dva milijuna jajašaca (po 1 milijun na svakom jajniku), a odmah nakon toga taj broj počinje neumitno opadati. Već u dobi od 37 godina života broj preostalih jajašaca pada na samo 25.000, a u vrijeme prosječne dobi očekivane menopauze slijedi i drastičan pad na samo oko 1000 jajašaca. Koji je biološki smisao ovakvog ograničenja plodnosti žena, još nije poznato – ali već je i iz ovog podatka vidljivo kako se sposobnost zanošenja nakon 37. godine dramatično smanjuje. Određena stanja i bolesti poput, primjerice, endometrioze ili upalne bolesti zdjelice i jajovoda dodatno negativno utječu na sposobnost zanošenja. Zbog svega navedenog fertilnost žene zapravo počinje postupno opadati već nakon 32. godine, a poslije 37. godine pad fertilnosti značajno je ubrzan. Prevedeno na jezik brojki, iz prvog pokušaja 18% žena u dobi od 25 godina ostane u drugom stanju, sa 30 godina njih oko 16%, sa 35 godina njih 12%, a u 40. godini njih samo 7%. Dodatni problem koji se pojačava s dobi je i problematika spontanih pobačaja; tako je učestalost spontanog gubitka trudnoće kod žena u dobi do 35 godina samo 2%, a u dobi od 36 godina naviše on je četiri puta učestaliji te iznosi oko 16%.

Kako izbjeći eventualne zdravstvene probleme u trudnoći? Na što treba osobito obratiti pažnju?

– S dobi raste i incidencija pojedinih bolesti. Zdravstveni problemi koji se najčešće pojavljuju nakon 35., a pogotovo nakon 40. godine života uključuju šećernu bolest (dijabetes), pretilost, gestacijski dijabetes, kardiovaskularne teškoće te stečene metaboličke poremećaje. Nekoliko je istraživanja pokazalo kako je učestalost gestacijskog dijabetesa (GDM) u žena s policističnim jajnicima (PCOS) 10 do 40%, a u općoj populaciji zastupljen je sa samo 3%. Tijekom trudnoće inzulinska rezistencija, koja je češća uz PCOS, pretilost i GDM, nosi povećan rizik za hipertenziju, makrosomiju (prekrupna beba) i preeklampsiju (potencijalno fatalna hipertenzija u trudnoći), a samo povećanje šećera u krvi (hiperglikemija) nosi neovisan rizik za razvojne anomalije ploda. Poznavanje svih rizika trudnoće u starijoj dobi olakšava savjetovanje i prevenciju komplikacija tijekom nje, ali i pruža dodatne spoznaje o procesima starenja u ljudi. Stoga su umjerene životne navike, izbjegavanje štetnih navika i održavanje tjelesne kondicije i vitkosti svakako jedan od najboljih načina prevencije brojnih stanja koja su povezana s odgođenim majčinstvom.
Uz navedene razloge, valja spomenuti i činjenicu da u novije vrijeme na odgađanje majčinstva u znatnoj mjeri utječe i povećana prevalencija razvoda i opetovanog braka, koji slove za dva socijalna čimbenika koji značajno doprinose povećanju broja žena koje o trudnoći počnu razmišljati u godinama kada fekunditet opada.

Koje metode očuvanja plodnosti postoje u Hrvatskoj? Koja je stopa preživljavanja zamrznutog materijala? Koliko ga se dugo može čuvati? Kod kojih se zloćudnih bolesti muškaraca i žena mogu primijeniti metode očuvanja plodnosti?

– U Hrvatskoj se trenutno mogu izvoditi postupci kriopohranjivanja jajnih stanica, spermija, zametaka te tkiva testisa. Kriopohrana tkiva jajnika, koja je u razvijenijim zemljama trenutno gotovo rutinski postupak, za sada je u RH u pripremi; osoblje, tehnologija i mogućnosti bitno se ne razlikuju od kriopohrane stanica i spermija te se vjeruje da će i ovaj postupak ubrzo biti dostupan.
Kriopohranjeni (“zamrznuti”) zameci i jajne stanice praktički se mogu čuvati neograničeno dugo. Kriobiologija i pohrana zametaka uvedena je još davnih 80-ih godina, a prije nekoliko godina čak su i mediji izvijestili o rođenju djeteta iz zamrznutih zametaka koji su bili pohranjeni više od 20 godina. Čitava trudnoća protekla je uredno, a na svijet je donesena zdrava beba, u terminu.
Suvremena tehnologija kriopohrane superiorna je onoj iz 80-ih godina, pa i sami možemo pretpostaviti da očuvanje kriopohranjenog materijala praktički nije vremenski ograničeno. Jednaki uvjeti vrijede i za jajne stanice (postupak je vrlo sličan onome za zametke), a i za tkivo testisa, pa s te strane nema nikakve bojazni. Metode očuvanja plodnosti mogu se primijeniti praktički kod svih bolesti.

Kako bismo pomaknuli biološki sat, pojavila se i opcija zamrzavanja jajnih stanica. Postoji li dobna granica do koje bi se trebalo podvrgnuti tom postupku?

– Zamrzavanje jajnih stanica u smislu pomicanja biološkog sata (tzv. social freezing) noviji je trend koji dolazi iz razvijenih zemalja Zapada kao opcija kojom se nastoji sačuvati biološki materijal za kasniju reprodukciju. Ti su trendovi primarno posljedica socioekonomskih razloga, za razliku od onkofertilitetnih postupaka koji su primarno nastali iz medicinskih razloga. Tehnički gledano, jajne se stanice mogu zamrznuti u bilo kojem trenutku tijekom reproduktivne dobi žene, ali je iz više razloga jasno da je smisao i postupak pohranjivanja najbolji u periodu najveće plodnosti – dakle, u kasnim dvadesetim odnosno ranim tridesetim godinama života. Struka smatra da zamrzavanje jajnih stanica do 36 godina života ima najpovoljniji učinak u smislu kasnijeg uspjeha i komplikacija, pa se na neki način svi u svijetu drže tog pravila. Naravno, i tu postoje individualne varijacije te se, kad je riječ o dobi iznad 36 godina, treba individualno procijeniti, i to na temelju niza kliničkih, hormonskih i biokemijskih pretraga, kako bi se izbjeglo nepotrebno izlaganje samom postupku.

---

Mitovi i istina o imunitetu: Treba li se bojati preaktivnog imuniteta

Dr. Radončića pitali smo i kako poboljšati funkciju imunološkog sustava. Je li moguće pojačati imunitet – primjerice, uzimanjem određenih vitamina ili prirodnih pripravaka, promjenom načina života i životnih navika, smanjenjem kroničnog stresa – kako bismo postigli gotovo savršen imunološki sustav? Što je istina, a što mit o imunitetu?

Moj imunitet je preaktivan, ali to je dobro.
Ovo je pogrešna teza. Evo zašto.

Svatko od nas ima prirođeni i stečeni imunitet. Prirođena imunost predstavlja prvu liniju obrane tijela od različitih virusa, bakterija i gljivica, a osnovna zadaća joj je brzo i učinkovito sprečavanje širenja nametnika kroz naše tijelo.

Drugu liniju imunološke obrane tijela protiv stranih uljeza nazivamo stečeni imunološki odgovor, koji nastaje tek nakon dodira s određenim uljezom i vrlo je specifičan, odnosno ciljan. Njegova moć eliminacije stranih nametnika tako je velika da se katkad može dogoditi i pogreška u mjeri u smislu da se pretjerana reakcija nastavi ne samo na strane nametnike nego i prema vlastitim stanicama i tkivima. U tom slučaju naš imunitet postaje preaktivan, a to nije dobro kao ni slab imunitet: takva stanja u medicini poznata su kao autoimune bolesti, poput reumatoidnog artritisa, sistemskog lupusa ili dijabetesa tipa 1.

Zašto dolazi do poremećaja u funkciji stečene imunosti, pa ona više ne razlikuje vlastito tkivo od nametnika? Posljednja istraživanja pokazuju vezu između autoimunih bolesti i nedostatka vitamina D. Prema nekim saznanjima, vitamin D mogao bi biti taj koji vraća funkciju stečene imunosti (multipla skleroza, lupus, reumatoidni artritis i dijabetes tipa 1) promičući proizvodnju nadzornih T-stanica, koje su odgovorne za pomno razlikovanje vanjskog neprijatelja od vlastitih stanica. Kada vitamin D to čini, educira stanice imunološkog sustava učeći ih da ne napadaju svoje tkivo. Dakle, ključna je funkcija stečene imunosti razlikovanje vlastitog (tkiva, stanica) od tuđeg (nametnici) te pravovremeno zaustavljanje reakcije kad opasnost od infekcije prođe.

Vježbanje je korisno za imunitet.
Ovo je točna teza.

Redovita tjelovježba jedan je od stupova suvremenog zdravog življenja. Tjelovježba poboljšava funkciju kardiovaskularnog sustava, snižava krvni tlak, pomaže u kontroli tjelesne težine i štiti od brojnih bolesti. Danas se smatra da vježbanje, baš kao i zdrava prehrana, može pridonijeti općem dobrom zdravlju i, prema tome, zdravom imunološkom sustavu. Pretpostavlja se da se doprinos tjelovježbe i aktivnog kretanja odvija preko poboljšane cirkulacije, što stanicama i dijelovima imunološkog sustava olakšava da se slobodno kreću tijelom te učinkovito rade svoj posao.

Moj imunološki sustav slabi s godinama.
Ovo je točna teza.

Kako starimo, sposobnost i učinkovitost imunološkog odgovora se smanjuje, što dovodi do većeg broja infekcija i češće pojave ozbiljnih bolesti poput karcinoma, reumatskih bolesti i kroničnih infekcija. Statistike o vezi između očekivanog životnog vijeka u razvijenim zemljama i pojave ovih stanja, povezanih s godinama, to jasno potvrđuju. U usporedbi s mlađim ljudima, starije osobe sklonije su zaraznim bolestima i, što je još važnije, veća je vjerojatnost da će umrijeti od njih. Čak i respiratorne infekcije kakve su gripa, influenca SARS/Covid-19 te različiti drugi oblici upalnih bolesti pluća često postanu vodeći uzrok smrti u dobi iznad 65 godina.

Ne zna se sa sigurnošću zbog čega imunološki sustav slabi tijekom godina, ali su primijećene razlike u smislu smanjenja ukupnog broja T-stanica, koje su odgovorne za borbu protiv infekcije. Radi li se o smanjenju zbog smanjene proizvodnje limfocita u koštanoj srži ili je problem u njihovu zrenju i diferencijaciji u timusnoj žlijezdi, za sada nije jasno.

Čini se da kod starijih osoba postoji veza između prehrane i imuniteta. Oblik pothranjenosti koji je iznenađujuće čest čak i u bogatim zemljama nutricionisti nazivaju nedostatkom mikronutrijenata. Starija populacija često se hrani manje raznoliko te se postavlja pitanje mogu li različiti suplementi poboljšati funkciju imunološkog sustava.

Za imunitet nije važno što jedem niti koje suplemente uzimam.
Ovo nije točna teza.

Da bi imunološki sustav pravilno funkcionirao, svi njegovi dijelovi trebaju pravilno i redovito hranjenje. Dugo je poznato da su ljudi koji žive u siromaštvu i gladovanju podložniji zaraznim bolestima. Izravnu vezu između pothranjenosti i funkcije imunološkog sustava teško je objektivno dokazati znanstvenim metodama i studijama, ali sa sigurnošću se zna da nedostatak mikronutrijenata poput cinka, selena, željeza, bakra i folne kiseline te vitamina A, B6, C i E mijenja duboko imunološke reakcije kod pokusnih laboratorijskih životinja. Zna se da nedostatak nekih mikronutrijenata – poput vitamina D – može značiti povećanu podložnost infekcijama. Na primjer, neki stručnjaci smatraju da nije manjak vitamina C ono što povećava podložnost razvoju gripe, nego je to manjak vitamina D zimi, zbog dugog perioda bez sunca. Jedno japansko istraživanje potvrdilo je da je manjak vitamina D sezonski okidač koji potiče virus gripe na aktivaciju.

Zato treba uzimati određene preparate mikronutrijenata u situacijama ako, primjerice, zbog bilo kojeg razloga ne volite povrće i voće ili, pak, prehrambene navike isključuju ili značajno smanjuju unos namirnica biljnog i životinjskog porijekla.

Moj imunološki sustav slabi ako sam u stresu.
Ova je teza i točna i netočna.

Dobar dio bolesti, uključujući nelagodu želuca, osip, pa čak i bolesti srca, povezan je s nepovoljnim učinkom emocionalnog stresa. Znanstvenici već jako dugo i intenzivno proučavaju odnos različitih vrsta stresa i imunološke funkcije, ali je teško dobiti ujednačen zaključak, ponajprije zato što je stres teško definirati. Ono što je jednoj osobi stresno stanje, za drugu je uobičajeni osjećaj svakodnevice. Drugi je problem definirati jačinu (razinu) stresa te ga objektivno izmjeriti kako bi se rezultati pravilno uspoređivali, a zaključci bili sigurni. Da rezultati jednog istraživanja budu pouzdani i ponovljivi, znanstveno je moguće jedino ako se u strogo postavljenim uvjetima mijenja samo jedan parametar ili utjecaj (primjerice, utjecaj stresnog hormona na stvaranje protutijela ovisno o dozi). Međutim, dobar dio bolesti povezan je s nepovoljnim učinkom stresa i zato trebate raditi na njegovu smanjenju!

 

 

JOŠ TEMA O ZDRAVLJU, SAVJETA VRHUNSKIH LIJEČNIKA I IDEJA KAKO BITI ZDRAV I FIT PRONAĐITE OVDJE.