Provjerili smo jesu li milenijalci generacija rentanja. Većinom žive u najmu i ne kupuju aute nego se voze taksijem

Milenijalci, odnosno osobe rođene između 1981. i 1996. godine, danas su uglavnom ozbiljni ljudi, koji su već donekle uspjeli i izgraditi karijeru. Najčešće i nije riječ više o ljudima koji tek počinju raditi i koji tek skupljaju svoja prva radna iskustva, već je najčešće riječ o osobama koje za sobom imaju pokoju promjenu posla, a time i zasigurno pokoju povišicu. S obzirom na sada već pristojnu plaću, ali i radni staž, dobar dio njih si i može priuštiti kupnju vlastite nekretnine, makar podizanjem kredita jer su ušli u fazu kreditne sposobnosti.

No, to se ne događa. Jedan od razloga je taj što su nekretnine danas znatno skuplja investicija nego nekad, posebice posljednjih nekoliko godina otkako je počeo nezaustavljiv rast cijene nekretnina. Danas za 100.000 eura kupci mogu birati najčešće manje stanove na, uvjetno rečeno, lošijim lokacijama u usporedbi s onim što se nudilo prije desetak godina.

Samo u prvom polugodištu ove godine cijena kvadrata u prosjeku je skočila za 5,8 posto u odnosu na drugo polugodište 2020. godine. Tržište jednostavno nije u povoljnoj fazi, budući da je dio starijih nekretnina nestao s tržišta, pa se automatski preostalim nekretninama povećala atraktivnost i cijena.

Cijene građevinskog materijala znatno su skočile

Cijenu novogradnji također podižu i poskupljenja građevinskog materijala, zbog pandemije koronavirusa, koja je povisila cijenu gotovo svih dobara i uzrokovala nestašice u svim sektorima. Tako je građevinski materijal poskupio za 30 posto, što se moralo odraziti i na prodajnu cijenu nekretnina, kao i cijenu gradnje vlastitih objekata. Nedostaje i radne snage, zbog iseljavanja kvalificiranih radnika u inozemstvo, stoga je došlo zbog porasta plaća u sektoru, što povisuje i cijenu gradnje.

Stoga se, kao sasvim logična odluka nameće iznajmljivanje nekretnina umjesto kupnje. Razlozi ipak i nisu samo zbog stanja na tržištu nekretnina, već mnogi milenijalci i preferiraju iznajmljivanja zbog slobode koju im to pruža. Današnji zaposlenici nisu toliko vezani za jedno radno mjesto ili kompaniju, što je nekoć bio češći slučaj, gdje su poneki radnici svoj prvi radni dan i zadnji radni dan pred penziju dočekali u istoj kompaniji. Prema istraživanju američke analitičke kompanije Gallup, milenijalci su generacija koja najčešće mijenja radna mjesta.

Kako mijenjam lokaciju ureda, tako mijenjam i lokaciju stana

Kako bismo sve te tvrdnje testirali, razgovarali smo s troje milenijalaca koji su većinu svog studentskog i radnog života proveli u iznajmljenoj nekretnini. Objasnili su nam kako su došli do svoje odluke. Prva sugovornica s kojom smo pričali je dvadesetsedmogodišnja product managerica u jednoj francuskoj farmaceutskoj firmi, Kristina Kratofil. Trenutno živi i radi u Budimpešti, a rodom je iz Đakova koje posjeti jednom u mjesec ili dva, većinom vikendom.

U Budimpešti živi u stanu od devedesetak kvadrata. “Stan sam našla preko agencije za nekretnine. Najamnine u Zagrebu i Budimpešti su relativno slične, a po meni je zapravo jedina razlika ‘ozbiljnost’ oko rentanja. Primjerice, u Zagrebu puno manje ljudi renta stan preko agencije za nekretnine, ne potpisuje se toliko ugovora, a i depoziti su značajno manji. Jedan od glavnih kriterija za odabir stana bila je lokacija. Htjela sam stan u blizini ureda”, objašnjava Kristina.

Kaže kako joj se kod unajmljivanja stana ponajviše sviđa fleksibilnost koja se time nudi. “Ako promijenim lokaciju ureda, puno mi je jednostavnije preseliti se u drugi unajmljeni stan, nego prodati svoj vlastiti pa ponovno kupovati novi”, kaže nam Kristina sa smijehom.

Ne želi kupiti stan kako ne bi bila vezana za jedno mjesto

Kristina nam priča kako si je mogla priuštiti dizanje kredita i kupovinu vlastitog stana u Hrvatskoj, no za time nije nikada išla. “Ne želim se ograničavati kupnjom nekretnine u nekom gradu ili mjestu. Ne znam što sutra donosi i ne želim jednog dana imati takvu varijablu o odlučivanju o svojoj budućnosti. Primjerice, ako dobijem ponudu za posao van Hrvatske, bilo bi mi nemoguće ne pomisliti ‘pa možda mi i nije zgodno sada iseliti, ovdje već imam stan i plaćam kredit za njega'”. Kristina dodaje i kako razmišlja da nekretninu može kupiti i u nekoj drugoj državi gdje će joj se takva investicija više isplatiti. Priča nam i kako bi rado češće rentala automobile i za prekogranična putovanja, primjerice na ruti Budimpešta – Osijek, kada bi te opcije bile popularnije. Sada primarno koristi taksi usluge.

Kristina nam na kraju priča kako joj je ta fleksibilnost kod unajmljivanja ključna. “Vani nije bauk tema da netko nema svoju nekretninu. Većina ljudi živi u rentanim stanovima i kućama. Vjerojatno je do ‘mindseta’ ljudi jer su ljudi vani fleksibilniji i češće se sele zbog dobrih poslovnih prilika. Smatram da je opcija kupovine stana dosta karakteristična za naše prostore gdje se većina mladih uvali u neke velike kredite već na početku samostalnog života, bez da se zaista upitaju je li to nešto što oni stvarno žele. Vjerujem da i dobar dio njih to radi jer zbog tradicije, jer ipak, to se tako radi”, zaključuje Kristina.

Najam je najjednostavnija opcija

Pričali smo i sa Zoranom Jantolekom, inženjerom u jednoj IT kompaniji, koji je prvi puta u najam ušao prije šest godina. “Stan nije bio velik. Imao je svega 36 kvadrata, a nije bio niti u posebno dobrom stanju. Cijena mi je bila prihvatljiva, a posao je bio u susjednom kvartu, što mi je bilo dosta bitno s obzirom na to da nisam želio biti u najmu i onda putovati sat ili više vremena dnevno na posao. Dodatni plus je što sam s vlasnikom stana imao izvanredno dobar, pa mogu reći i prijateljski odnos. Po pričama prijatelja i poznanika to isto nije baš čest slučaj”, priča Zoran. U doba kada se doselio u Zagreb, rentanje stana Zoranu je bila najjednostavnija opcija, a opterećivanje tada ionako male plaće kreditom se jednostavno nije činilo praktičnim.

“S vremenom sam promijenio posao, a s novim poslom došla su relativno česta poslovna putovanja po svijetu. Dijelom je to bio razlog zašto se nisam odlučivao na kupovinu vlastite nekretnine, pošto je bilo šansi da na neko vrijeme odem raditi u SAD. Osim toga, gledajući tada oglase za stanove, nije mi se baš puno toga ni svidjelo, a i nisam imao neku želju ni motivaciju da budem svoj na svome pa nisam za ozbiljno ni tražio”, priča nam.

Zoran dodaje kako se jednostavno bavio drugim stvarima u životu, pa mu traženje nekretnine i kredita nisu bili visoko na listi prioriteta, ali u 2021. se ipak odlučio na kupnju. “Uštedjelo se nešto novaca kroz godine, cijene najma su počele jako rasti, kao uostalom i cijene nekretnina. Ispada da je cijena najma i cijena rate kredita praktički ista, a uz trenutne državne poticaje uvjeti kreditiranja su poprilično dobri. S druge strane prodavatelji, barem u Zagrebu, koriste interes za kupnju generiran subvencijama pa su cijene u stalnom porastu, a pogotovo tijekom ove COVID krize”, objašnjava.

Monika je većinu svog života provela u najmu

Razgovarali smo i s Monikom Savić, tridesetogodišnjakinjom koja trenutno radi na poziciji projektnog menadžera, a u medijima je već pet godina. Monika nam priča i kako veći dio svog života živi u najmu.

“Trenutno skoro četiri godine živim u unajmljenom stanu u Zagrebu. Nalazi se u starijoj zgradi, ima 48 kvadrata i u vrijeme kad sam tražila stan, ovaj sam brzo pronašla po povoljnoj cijeni jer sam poznavala ljude koji su u njemu ranije živjeli. Trenutno su cijene stanova prilično skočile pa mogu reći da sam stvarno zadovoljna sa stanarinom koju plaćam i shvaćam da većina nije u takvoj poziciji”, priča nam.

Objašnjava i da joj je, kada je tražila stan, unajmljivanje stana bilo jedina opcija, jer tada nije bila kreditno sposobna, no sada je pa je krenula s procesom ugovaranja stambenog kredita.

“Mislim da se u nekretninu isplati ulagati, pogotovo kad se nalazi u glavnom gradu u kojem je potražnja za stanovima uvijek velika. U stanu koji planiram kupiti ne mislim živjeti već ga dati u najam. Financijski gledajući, to mi se više isplati s obzirom na nižu cijenu najamnine koju sada plaćam u odnosu na ratu kredita koju bih imala. Također, veliku ulogu igra i činjenica da imam neke druge planove koji ne uključuju život u Zagrebu”, kaže.

Stambeni krediti nose i određeni rizik

Budući da već par godina živi u najmu, Moniku smo pitali i da nam pojasni koje su prednosti takvog stanovanja. “S obzirom na posljedice pandemije i nestabilnosti na tržištu rada, stambeni kredit sa sobom zbilja nosi određeni rizik, stoga mi je jasno zašto se mlađe generacije ne upuštaju tako lako u tu odluku i odlučuju ostati u najmu. Uostalom, nikad ne znamo što će nam se u životu dogoditi i svi smo puno čitali i slušali o slučajevima kad su ljudi ostali bez svega. S druge strane, neki ljudi jednostavno žele putovati, raditi iz različitih država i ne isplati im se plaćati ratu za stan u kojem borave nekoliko mjeseci godišnje”, kaže Monika.

“Ali svakako želim napomenuti da rentanje sa sobom nosi i neke mane. Osim što mjesečno dajete novac za stan koji neće biti vaš, također nemate slobodu bušiti i raditi razne preinake jer najmodavci uglavnom nisu presretni kad im se pojavite sa svojom idejom transformacije stana, što, naravno, razumijem”, priznaje Monika.

Ova usluga nudi fleksibilnost onima koji ne žele biti vezani za mjesto

Milenijalcima je fleksibilnost presudan faktor u svakom odabiru pa tako i u odabiru raznih kućanskih uređaja, naročito ako žive u najmu. Do sada bi se često, ako biste u htjeli imati napredniji televizijski sadržaj, trebao provući barem mrežni kabel kako biste svoj TV box mogli spojiti s routerom. Ako i ne biste htjeli napredniju televiziju, bili ste osuđeni na klasične zemaljske antene, koji bi, ako ne želite provlačiti antenski kabel na drugo mjesto, diktirale i mjesto gdje postavljate televizor. Iskon.Play TV je sasvim drugačija priča. Riječ je o Iskonovom TV Boxu koji pogoni Android, a korisnicima nudi, prije svega, fleksibilnost i golem izbor TV sadržaja. Fleksibilnost nije samo u vidu konekcije, budući da se Iskon.Play TV na mrežu može spojiti i Wi-Fijem, pa omogućuje postavljanje televizora na bilo koju lokaciju unutar stana gdje je strujna utičnica.

Prednost je i prenosivost, budući da Iskon.Play TV ne ovisi o pružatelju interneta u stanu. Može ga se uzeti neovisno o internetu, pa ga se može ponijeti i na put. Fora je stvar što se i ne mora biti prikovan za TV ako želite uhvatiti neku emisiju, primjerice dokumentarac, koji se ne može pronaći nigdje. TV sadržaj se automatski čuva sedam dana, a ako i tih sedam dana nije dosta, korisnik može odabrati pohranu na 30 dana, bez naknade. Stoga se i na neki način omogućuje gledanje klasičnog TV sadržaja s jednom od najvećih prednosti streaminga – fleksibilnošću gledanja u trenutku u kojem želimo.

Glasom se može pretraživati u bilo kojem trenutku, pa se time i znatno ubrzava iskustvo korištenja. Zbog tih funkcija, ako se korisnik i preseli s jedne lokacije na drugu, čak i u drugi grad, pa i ako ode na godišnji ili raditi par mjeseci na more, sa sobom može ponijeti svoj Iskon.Play TV, a sa sobom automatski nosi i sve loginove za streaming aplikacije. Dobra je i vijest da se trenutno za 50 kuna mjesečno prvih 6 mjeseci mogu dobiti svi paketi programa bez ugovorne obveze.

---

Sadržaj nastao u suradnji s Iskonom