Šef klinike za psihijatriju na Rebru savjetuje kako se osloboditi anksioznosti nakon pandemije

Anksioznost koju svi ponekad osjećamo kao napetost, zabrinutost, stres, paniku ili strah sastavni je dio života jer je riječ o osjećajima koji nam se javljaju u situacijama koje doživljavamo kao prijetnju u budućnosti. Procjenjuje se da do 10% populacije pati od nekog oblika anksioznog poremećaja, a osjećaji straha i neizvjesnosti još su izraženiji u krizama. Kako se nositi s anksioznošću u vrijeme najveće svjetske pandemije ili potresa kakav nije zabilježen u 140 godina?

Normalno je povremeno doživjeti osjećaj tjeskobe, ali dulja razdoblja emocionalnog stresa su štetna jer mogu dovesti do razvoja težih bolesti! Poznato je da nam u stresnim situacijama pomaže kretanje i umjereno vježbanje, pravilno disanje, zatim prehrana namirnicama bogatim antioksidansima koji spadaju među ključne zaštitnike našeg zdravlja, kao i antistres mineral Magnezij, koji regulira hormon stresa, opušta mišiće, omogućava pravilan rad živčanog sustava i pridonosi smanjenju umora i iscrpljenosti organizma. Kako se pobrinuti za svoje mentalno zdravlje i osloboditi akutnog stresa, analizira jedan od najutjecajnijih psihijatara, dr. Darko Marčinko, predstojnik Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu KBC-a Zagreb.

Psihičko čišćenje od negativnih emocija

Kada osoba doživi jači negativni stres (tzv. distres) ili traumu bitno je da prođe kroz procese čišćenja od emocionalno negativno obojenih iskustava. Isto vrijedi i za aktualnu situaciju, distres vezan uz pandemiju korone ili potres. Psihičko čišćenje od negativnih emocija ide kroz procese žalovanja, odnosno prihvaćanja da neki bitni sadržaji ne mogu biti isti kao prije negativnih događaja. Kada postoje teža, traumatska iskustva, onda je i oprost bitan u procesu čišćenja sadržaja psihe.

U reakciji na stres, traumu ili narcističnu povredu, psiha se bori protiv bolnih afekata kroz obrambene mehanizme kojima gura teške sadržaje od svijesti, a jedan od tih mehanizama je i rascjep (kojim negativne doživljaje držimo potpuno odvojenim od pozitivnih). Novija istraživanja naglašavaju da modeli razumijevanja žalovanja i oprosta započinju u ranom ljudskom razvoju, a kasnije se dijelovi tih razvojnih modela ponavljaju. Zato je bitno uzeti u obzir rani razvoj kod analize ovih kompleksnih fenomena.

Moramo proći kroz proces žalovanja i oprosta

S obzirom da niti jedan odnos nije imun na oscilacije u obliku blažih i većih razočaranja i frustracija, žalovanje i oprost spadaju u univerzalna ljudska iskustva. Pri tome kao okidač za procese žalovanja i oprosta nije nužno traumatsko iskustvo već to mogu biti i puno blaža, svakodnevna iskustva razočaranja i frustracija u međuljudskim odnosima. Tradicionalno psihološko tumačenje žalovanja ide kroz razvoj pet faza: šok (i nevjerica), tuga, ljutnja, depresija i prihvaćanje. Psihoanalitičko istraživanje žalovanja krenulo je s Freudovim radovima oko 1917. godine, kasnije su brojni drugi autori psihoanalitičkog usmjerenja istraživali ovu temu.

Procesi žalovanja i oprosta nisu povezani samo s težim traumama (npr. zlostavljanje) ili značajnijim gubicima (smrt bliske osobe) već su dio svakodnevnog života koji uključuje relativno manja životna razočaranja i razne narcistične povrede koje se kumuliraju u psihičkom životu.

Uspješno žalovanje omogućuje psihički oporavak

Kapaciteti za žalovanje i oprost ključni su za održavanje funkcionalnih socijalnih veza i društva kao zajednice, a važan su segment i socijalnog kapitala. Rudimentarni elementi procesa žalovanja i oprosta prisutni već kod rođenja u formi konstitucijskih faktora kao što su regulacija tenzije, rezilijencija, temperament i kapacitet za pripadanjem. Evolucijski gledano, prirodna selekcija je težila da prežive oni koji imaju kapacitet za oprost i žalovanje, a kroz vlastito preživljenje nudili su i preduvjete za produženje vrste.

Ukoliko procesi žalovanja nisu odrađeni, može doći do produženog i kompliciranog žalovanja, što obično ide uz težu sliku depresije. Osoba koja je blokirana u procesima žalovanja, obično je fokusirana na gubitak i pri tome visoko osjetljiva na bilo kakve komentare koji tu fiksaciju ometaju. Uspješno žalovanje omogućuje psihički oporavak te je zato bitan faktor uspješnog žalovanja da osoba koja žaluje uspostavi drugačiji odnos prema težini u sebi koju nos bol zbog gubitka. To bi značilo da odnos s izgubljenim uspostavlja na novoj osnovi. Tek tada može očekivati da će njezin unutrašnji svijet (unutrašnji psihički realitet) postati mirniji.

Bitno je okrenuti se prema unutra, prema sebi

Suvremene teorije smatraju kako progresija (put prema naprijed) i regresija (povratak na staro) čine dijalektički kontinuum, sukladno tome procesi žalovanja i oprosta nikada u potpunosti ne mogu biti odrađeni, posebno kod teških trauma. Bitno je da procesi žalovanja budu potaknuti jer je to način ponovnog uspostavljanja veze s oštećenim dijelovima svoje ličnosti. Kada postoje teže traume, sam oprost kao krajnji cilj je moguć tek nakon odrađenog procesa žalovanja, a obrnuto nije moguće.

U vrijeme pandemije korone, nemojmo zaboraviti da je naša ličnost formirana u ranom razvoju i da je ona temelj nošenja sa stresorima, što znači da nije potrebno do detalja istraživati vanjske stresore, nego je bitno okrenuti se prema unutra, prema sebi i svojim doživljajima. Rad na žalovanju donosi emocionalno smirenje.

DOKTOR ONLINE. VODEĆI DOKTORI HRVATSKE ZA VAS. ZAŠTITI SVOJE ZDRAVLJE KADA JE NAJPOTREBNIJE. PROVJERI.