Šibensko kino Odeon zjapilo je prazno više od 20 godina. Sada tu žive film, glazba i kazalište
Izgradnjom jedinstvene multimedijalne dvorane pokazali su što znači ulagati u kulturu i umjetnost
“Struka često ističe ograničavanje korištenja povijesne baštine, no dok god se povijesnim lokacijama planirano upravlja uz stručna istraživanja i kontinuiranu zaštitu lokaliteta, baština je usmjerena da služi zajednici na pravilan način. Ovo smatram puno boljim načinom vrednovanja naših spomenika kulture od toga da ih prepuštamo zubu vremena, što je dakako puno jednostavnije”, priča nam povjesničar Andrija Bakula, producent programa Tvrđave kulture.
Ono o čemu priča izgradnja je multimedijalne dvorane sa 150 sjedećih mjesta na prostoru bivšeg Kina Odeon u Šibeniku.
“Struktura prostora je tek u nekim minimalnim segmentima ostala slična Odeonu, no u programskom smislu to je sad jedna potpuno nova kreativna priča. Posjetiteljima, naročito mladima, potrebno je prenijeti spoznaje o onom što je bilo prije u tom prostoru, a tu ponovno dolazimo do povijesnih istraživanja koja su najvećim dijelom već napravljena, ne samo za Odeon, odnosno kino 20. aprila, već za čitavu prošlost šibenske kinematografije”, kaže nam.
Revitalizacijom tvrđava Šibenik iskorištava svoj kulturni potencijal
U prosincu 2019. Šibenik je dao prostor dvorane danas poznate kao Kuća umjetnosti Arsen na upravljanje Tvrđavi kulture Šibenik koja se prethodno iskazala u radu na revitalizaciji Tvrđave sv. Mihovila i Tvrđave Barone.
“Znanje i iskustvo koje godinama stječemo uz rad na Tvrđavi sv. Mihovila, Tvrđavi Barone i na projektu obnove Tvrđave sv. Ivana, koji je u završnoj fazi svakako su nam pomogli da lakše postavimo programsku osnovu Kuće umjetnosti Arsen čije nas ime obvezuje na dodatnu predanost u osmišljavanju kvalitetnih programa”, kazao nam je Bakula.
Novoj gradskoj pozornici pod imenom Arsena Dedića udahnut je novi život. Šibenski skladatelj, pjesnik i kantautor napisao je glazbu za tridesetak igranih, petnaestak dokumentarnih i desetak animiranih filmova te nebrojeno serija, pojavljivao se i kao glumac pa se može reći da je filmska umjetnost zaista bila velik dio njegova života.
Šibensko kino imalo je posebno mjesto. “Čuje se zasun. / ZATVORENO! / Znači / u budućnosti / djetinjstvo bez kina / kino bez doma / zavičaj bez kina / pervertiti / i jednokratni ljubavnici / svi ostaju bez / KINA”, stihovi su posvete zatvorenom Kinu Šibenik koje je Dedić uvrstio u svoju Zabranjenu knjigu.
“Povodom otvorenja Kuće posvećene velikom šibenskom umjetniku, prije svega pjesniku i kantautoru, ali i rijetko pasioniranom filmofilu, održali smo svečani dvotjedni program pod nazivom Poezija filma i film u poeziji Arsena Dedića s izborom klasika domaće i strane kinematografije, od Moderata Cantabilea Petera Brooka s čudesnom Jeanne Moreau i nedavno preminulim, vječnim filmskim zavodnikom Jean-Paulom Belmondom u glavnim ulogama pa sve do domaćeg dragulja iz 1972. godine, igrano-dugometražnog debitantskog filma Tomislava Radića Živa istina u kojem glavnu ulogu i zapravo sebe samu utjelovljuje jednako čudesna Božidarka Frajt”, prisjetila se Jelena Svirčić, vanjska suradnica i koordinatorica programa Art kina Arsen.
U istoj dvorani u kojoj je prikazan navedeni ciklus, održavaju se kazališne i plesne predstave te koncerti. Nova dvorana Kuće umjetnosti Arsen jedinstvena je u Hrvatskoj zbog modularnog poda koji omogućuje maksimalnu iskoristivost i multifunkcionalnost u korištenju. Inovativna kulturna infrastruktura može se pohvaliti vrhunskom opremom za rasvjetu, ozvučenje, razglas, kino-projektorom, garderobom…
Art kino Arsen svaki mjesec donosi novi program
Cjelogodišnji rad kina osmišljen je kroz različite programe i programske pravce, a filmske projekcije održavaju se triput tjedno i u više termina. Za to je zaduženo Programsko vijeće koje obavlja koordinaciju selekcije, distribucije, kreiranja sadržaja i promocije filmskog programa Kuće umjetnosti Arsen. Čine ga Selma Mehadžić, Jelena Pašić i Jelena Svirčić, koja nam je ispričala kako to izgleda u praksi.
“To podrazumijeva praćenje svjetske i domaće produkcije s naglaskom na nezavisnu i festivalsku, proces selekcije, komunikaciju i dogovor s producentima i distributerima, organiziranje procesa rada i uopće stavljanja u pogon i strukturiranje kina i njegovo pretvaranje u ozbiljnog nezavisnog kinematografa, ali i osmišljavanje i kreiranje promotivnih filmskih sadržaja te dogovaranje i organizaciju gostovanja” pa dodaje:
“Ali sve ovo ne bi bilo moguće bez odlične ekipe iz Tvrđave kulture, od ravnateljice Gorane Barišić Bačelić do glavne producentice Morane Periše, Zorana Eraka glavnog tehničara, Ines Furčić, naše glavne provoditeljice promocije te Ante Šmita, glavnog tehničara u Arsenu”.
Osim umjetničke vrijednosti, film nosi i onu društvenu koja se ogleda u prodoru određenih tema u društvo te edukativnoj funkciji. Ako se stavite u položaj kinoprikazivača, tada možete razmišljati o odgoju svoje publike. Pažljivim odabirom sadržaja publiku se može upoznavati s raznovrsnim sadržajem i suvremenim kulturnim tendencijama u nezavisnoj sceni što ipak čini razliku od mainstream produkcija na koje smo naviknuti.
Podsjetili su Šibenčane zašto je važno gledati filmove
“Nisam zagovornica izraza odgoj publike, puno mi je draže reći razvoj publike jer točnije i bolje izražava proces koji se događa kada publici nakon dugo vremena ponudite neki novi, drugačiji sadržaj i kada zapravo još identificirate postoji li potreba za nezavisnim filmskim programom te je li ta potreba uzajamna. Najveći izazov kod nezavisnog programa je što ne cilja na masovnu publiku, pa je time proces razvoja sporiji i dugotrajniji, ali veza koja se stvori je puno dugotrajnija i kvalitetnija”, smatra Svirčić.
Oživljavanje kulture odlaska u kino i isticanje važnosti iskustva gledanja filmova na velikom platnu tema je koju smo morali spomenuti, s obzirom na to da se često propituje vrijednost kina u vremenu gdje se većina sadržaja konzumira putem online kanala.
Medij koji proširuje vidike i oštri osjetila
“Doživljaj filma na velikom platnu neusporediv je s onim koje pruža kućni ekran, a ono po čemu se art kina poput Arsena razlikuju od ostalih je poticanje i njegovanje odlaska u kino kao kulturnog, društvenog i edukativnog čina. To je usmjereno selekcijom filmova koji uključuju recentne, ali i kinotečne europske i nezavisne naslove te posebnim programom matineja za djecu koji također uključuje pomno odabrane filmove pretežno europske provenijencije namijenjene najmlađim. Film se ovdje njeguje kao proizvod kulture uopće, kao medij koji proširuje vidike i oštri osjetila za razne pojave i teme suvremenog društva”, kaže nam Jelena Pašić.
Ne razmišlja o krizi kino-kulture jer su ona i kolege iz Tvrđave kulture previše zauzeti planiranjem bogatog kino programa koji zbližava svoju publiku.
“Njeguje se društveni karakter odlaska u kino – kino projekcija kao dijeljeno iskustvo, ne samo među publikom, već i između filmskih djelatnika, autora i gledatelja, pa su projekcije u Arsenu često popraćene razgovorima s redateljima i redateljicama, glumicama i glumcima…”, govori.
Edukativna moć filma
Planira se i razvijanje radioničkih programa, prije svega za najmlađu publiku, koji će nastojati publici približiti različite segmente stvaranja filma, ali i razumijevanja ovog medija. I umjetnička i edukativna moć filma može biti vrlo velika, kaže nam Pašić.
Ona i Andrija radili su na istraživanju historiografije kinoprikazivačke djelatnosti u Šibeniku, odnosno prikupljanju i mapiranju te kulturne memorije. Ono što su otkrili je da postoji veliki potencijal za daljnja kulturna istraživanja.
“Iz perspektive hrvatske historiografije, prošlosti kinematografije nije se posvećivala prevelika pozornost što ujedno označava potencijal za humanistička istraživanja, prezentaciju rezultata i razvoj edukacijskih programa s ciljem povećanja znanja i zainteresiranosti šire javnosti za različita područja umjetnosti, ne samo filmske”, zaključuje Bakula.
Šibenik je na filmskoj traci iz 19. stoljeća
Šibenska filmska priča počinje 1896.godine gostovanjem putujućeg kinematografa Antonia Tramontea u kazalištu Mazzoleni. Ukupno devet projekcija nijemog filma popratila je glazba lokalnih muzičara.
“To se dogodilo tek dvije godine nakon čuvene projekcije braće Lumière u pariškom Grand Cafèu stoga možemo ocijeniti kako je Šibenik, uz veće gradove, bio u prilici doživjeti ‘pokretnu’ fotografiju u njenoj inicijalnoj fazi.
Braća Lumiere također imaju svoju poveznicu s gradom. “Jedan od prvih filmskih zapisa snimljenih u ovom dijelu Europe nastao je u Šibeniku kada je Lumièreov snimatelj Alexandre Promio snimao manevre austro-ugarske mornarice u Puli i Šibeniku”, kaže nam Bakula.
“Film i grad neodvojivi su jedno od drugoga. Film posjeduje moć da prenosi i širi poruke od velikog društvenog značenja, da gledatelje upoznaje s važnim ili marginaliziranim temama, da širi perspektive i mijenja uvriježena stajališta, a kino je oduvijek i mjesto susreta i mjesto kontakta, kako među gledateljima, tako i između samog filma i publike. Kino je u posljednjih stotinjak godina imalo važnu društvenu ulogu kao jedno od ključnih urbanih markera kulture, a odlazak u kino ne tako davno bio je dominantna forma zabave i društvenog susreta. Vraćanje nezavisnog kinematografa u centar grada nastavak je duge povijesti kinoprikazivaštva u Šibeniku i rekla bih da smo s otvaranjem Kuće umjetnosti Arsen zatvorili puni krug”, zaključila je Svirčić.
Sadržaj nastao u suradnji s Tvrđavom kulture Šibenik