Trend ekološke osviještenosti i brige o zdravlju snažniji je nego ikad. Imamo vodič kako kupovati održive proizvode

Trend ekološke osviještenosti, održivosti, brige o zdravlju i onom što jedemo snažniji je nego ikad, a prehrambeni proizvodi s oznakom “organski” postaju prvi izbor pri svakodnevnoj kupnji sve većem broju ljudi. Pripremili smo vodič koji će vam pomoći u prepoznavanju deklariranja proizvoda tih proizvoda kako bih vam kupnja bila što jednostavnija.

U čemu je razlika između bio, eko i organske hrane?

Pojam “zdrava hrana” u nas se često upotrebljava kao zajednički nazivnik za vrlo različite proizvode, iako on u svijetu ne znači apsolutno ništa. Naime, sva hrana koja je na tržištu trebala bi biti zdravstveno ispravna, što znači da proizvodi podliježu kontroli i da ne sadrže ono što bi moglo direktno kontaminirati hranu ili pak sadrže, ali u dopuštenim količinama. Dakle, takav naziv, osim što sugerira da je ostala hrana nezdrava, ne profilira što točno spada u tu zdravu hranu, pa bi taj pojam trebalo izbjegavati i koristiti preciznije nazive. No, problem je u tome što je u Hrvatskoj nastala zbrka s nazivima kao što su organska, bio ili ekološka hrana. Naziv “organic food” ili “agriculture”, kojima se u engleskom govornom području obilježava hrana uzgojena prema ekološkim standardima, u nas je preveden kao ekološka hrana ili poljoprivreda, a iz nekih zemalja njemačkoga govornog područja preuzet je naziv “biologische” ili “bio”. Ukratko, bio, eko i organski su sinonimi i znače isto – da proizvod ili namirnica koja se tako naziva mora imati neki od priznatih certifikata. Na razini EU donesen je zakon o jedinstvenom certifikatu za cijelu EU kojem će se morati pridružiti i Hrvatska. Kupci će ga prepoznati po natpisu “organic agriculture” i karakterističnim EU zvjezdicama. Uz taj znak, na proizvodu će se moći nalaziti i lokalni znak.

Što certifikat na određenom proizvodu jamči?

Jamči da je sirovina od koje je napravljen uzgojena prema ekološkim standardima, odnosno da nisu korištene nikakve kemikalije pri uzgoju, skladištenju i transportu, te da je proizvod posebno pakiran, odnosno da namirnica nije tretirana ni kontaminirana nikakvim kemikalijama od trenutka uzgoja do trenutka kad je stigla na police trgovine. Namirnica s takvim certifikatom može imati mali postotak onečišćenja koja su došla iz okoliša, ali se točno zna u kojim postocima je to dopušteno: da bi neki proizvod mogao dobiti certifikat ekološki, organski ili biološki, najmanje 95 posto sastojaka u njemu moraju biti tog porijekla. S druge strane, na konvencionalnom proizvodu u kojem je, primjerice, 5 posto organskih sastojaka, može biti napisano da sadrži 5% organskih sastojaka, ali ne smije se nazvati organskim proizvodom. To je jako bitna razlika. Osim toga, certifikat organskog uzgoja jamči i da ni u jednom trenutku proizvodnje nisu korišteni genetski modificirani organizmi.

Znači li takav certifikat i da ti proizvodi nisu rafinirani?

Organski certifikat ne znači da je proizvod nužno i cjelovit, već samo da je sirovina organska, tako da, na primjer, bijela riža ili šećer također mogu biti organski certificirani. Jedan je od trendova u svijetu da ljudi konvencionalne namirnice samo zamijene organskim, ali se nastave hraniti kao i prije, no mi zastupamo drukčiji stav i smatramo da je bitno da je namirnica organska, ali i da je cjelovita, odnosno da nije procesuirana i rafinirana. Cjelovita namirnica znači da tijekom procesa prerade nije došlo do gubitka hranjivih sastojaka do kojeg inače dolazi kad se ona procesuira i rafinira.

Zašto su organski proizvodi skuplji od konvencionalnih?

Ekološka namirnica zahtijeva više fizičkog rada, više ljudi i dulji rad, pa su veći i troškovi uzgoja. Cijenu povisuju i veći troškovi skladištenja i transporta, jer ekološki standardi ne dopuštaju da se ti proizvodi transportiraju u istim kontejnerima, vagonima i kamionima u kojima je transportiran konvencionalni proizvod. Naime, ako u istom kontejneru želite prevesti organski uzgojenu namirnicu, on se mora očistiti po posebnim standardima da ne bi došlo do kontaminacije česticama kemikalija koje su ostale od konvencionalnog proizvoda. Kod ekoloških proizvoda inače češće dolazi do promjena u cijeni nego kod konvencionlanih jer su oni jako ovisni o prirodi i samim tim puno osjetljiviji i podložniji oscilacijama u cijeni nego proizvodi u kojima ima puno kemije i sintetike ili koji su proizvedeni u laboratoriju. Primjerice, cijena organskog praha vanilije, koji je fantastičnog mirisa i okusa, može se u jednoj godini udvostručiti u odnosu na prošlu godinu ako velike plantaže organske vanilije pohara uragan ili pogodi neka druga klimatska nepogoda.

Isplati li se uložiti u kupovinu organskih proizvoda?

Bez obzira na razliku u cijeni, itekako se isplati uložiti u kupovinu organskih proizvoda, pogotovo za prehranu djece. Jedan razlog je to što organski proizvod ne sadrži kemikalije, a kemikalije koje unosimo hranom u organizam se akumuliraju i ne izlaze iz njega tako jednostavno normalnim procesima čišćenja. Za prosječnog životnog vijeka od 70 godina čovjek pojede 6,5 kg godišnje takozvanih “dopuštenih” kemikalija i pitanje je što se s tih 6,5 kg otrova događa u našem organizmu. Budući da je dječji organizam malen, koncentracija toksina je u njemu puno veća u odnosu na tjelesnu težinu nego u odraslih i samim tim su kemikalije puno pogubnije za dijete. Zato danas i ima sve više slučajeva alergija u djece poput neurodermitisa, pa čak i poremećaja ponašanja vezanih uz kemikalije prisutne u hrani. Drugi razlog zašto je organska hrana dobar izbor jest to što su vrlo ozbiljne studije pokazale da hrana koja je uzgajana na organski način ima veći postotak minerala i vitamina te manji postotak tekućine koju inače nakupljaju dušična gnojiva i zbog koje namirnice iz konzervativnog uzgoja često izgledaju “napuhano”.

Smatra se da je epidemija pretilosti u mladih ljudi, uz ostalo, i posljedica nekvalitetne hrane, a samim time i prevelike količine hrane kako bi organizam pokušao skupiti neke hranjive informacije i odaslati signal sitosti. Ne treba zanemariti niti ekološku komponentu koja je indirektno vezana za naše zdravlje, a to je da organski uzgoj ne zagađuje zemlju i podzemne vode, što nam se inače sve na razne načine vraća i odražava na naše zdravlje.

Kako tumačiti oznake na eko prihvatljivim i prirodnim proizvodima?

Tijekom odlaska u kupnju mnogi od nas su zbunjeni velikom količinom dodatnih informacija na proizvodima. Sve više se pojavljuju dodatne oznake poput bijelog labuda, plavog anđela ili zelenog drva. No, kako od svih tih silnih oznaka prepoznati proizvod koji ispunjava naše zahtjeve te koji su proizvodi stvarno provjerenog podrijetla i kvalitete? Kako bi se olakšala ekološka kupnja, dm je s renomiranim institucijama i nevladinim organizacijama razvio pomoć u snalaženju na polici – zelene etikete. Među kooperacijskim partnerima su Umweltservice (Ekološki ured) Salzburg ili Verein für Konsumenteninformation (Savez za informiranje potrošača).

Svaki proizvod koji nosi minimalno jednu od eko oznaka, označen je zelenom etiketom na polici.