Na Mljetu je tijekom dva dana izvađena jedna tona i 100 kilograma otpada. Više od 25 ronilaca, zaposlenici Nacionalnog parka, akademici i mještani sudjelovali su u dvodnevnoj #MakeItCount akciji čišćenja devet podmorskih mikrolokacija 29. i 30. travnja oko Polača i mjesta Kozarica, na sjevernoj strani otoka. Radi se o sedmoj “Čistim Mljet za bolji svijet” akciji Društva za podvodne sportove Zagreb, prvog ronilačkog kluba u Hrvatskoj i člana osnivačke skupštine prve ronilačke asocijacije u svijetu – škole ronjenja Jacquesa Cousteaua.

Akcija se odvila pod vodstvom Matka Pojatine, tajnika DPS-a Zagreb, strastvenog ronioca i “pomorskog smetlara”, kako sam sebe naziva, za što je dobio i priznanje Ponos Hrvatske 2019. godine. Svoju je prvu akciju čišćenja organizirao još 2007. godine na Šipanu i u manje od sat vremena napunio gumenjak koji je od težine jedva odvezao do obale. Svaku godinu od tada organizira po dvadesetak akcija, a dobro pamti jednu na Mljetu kada su u prvih 10 minuta ronjenja skupili više od 8000 litara smeća.

Ove si je godine zadao ambiciozan cilj – napisati pravilnik sa standardiziranim pravilima za sigurne ronilačke akcije čišćenja podmorja, i to u suradnji s Perom Tutmanom s Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu. Upravo je akcija prije desetak dana bila ključna za njihovu suradnju – po prvi put u Hrvatskoj otpad je tijekom čišćenja još u moru sortiran na staklo, plastiku, gumu, tekstil i metal.

Najviše je stakla i plastike

“Nisam naišao da je itko u svijetu dosad tako pristupio čišćenju. Razlog je jednostavan – ronioci dođu na akcije kako bi izronili smeće, a ne da bi ga kasnije i često puno duže, sortirali na obali. Umjesto da smeće jednostavno prenesemo iz mora na obalu, što je realnost većine akcija, mi smo ga odmah odvezli u reciklažno dvorište” pojašnjava Pojatina zašto je ovaj novi korak bio važan svima uključenima.

U petak su se smjestili, a tijekom subote i nedjelje izronili su tri tisuće komada različitog otpada, težine 1,1 tone. Najveći udio, možda će začuditi, bilo je staklo koje je sačinjavalo čak 48 posto ukupne mase otpada. Primarno su to bile staklenke, a za njima su blisko kaskale plastične boce od pola litre i litre. Plastični je otpad činio 38 posto mase izronjenog otpada, iako je volumenom upravo nje bilo najviše.

Lokacije za čišćenje predložio je Nacionalni park Mljet. Ukupno je bilo devet točaka, a nalazile su se u zaljevima Kulijer, Polače i Križice. Novu akciju organiziraju već za tjedan dana na Ugljanu, a početkom šestog mjeseca idu na Korčulu.

Naplavni otpad glavni je problem

“Kada napokon vidiš što je sve dolje, počne te bosti. Ako mi to nećemo odraditi, neće ni nitko drugi. Čistim obalu više od 15 godina, a u međuvremenu niti je nastala kategorija za morski otpad, niti služba za podvodno smetlarenje” kaže Pojatina kojemu je nevjerojatna inercija institucija u vrijeme kada tihooceanski otok smeća možemo punopravno nazvati osmim kontinentom.

Od svog bačenog otpada u moru, pojašnjava, 15 posto će odmah potonuti, 15 završiti na obali, a ostatak će ostati u moru i završiti na nekom udaljenom mjestu. I upravo je to, upozorava, najveći problem hrvatskog dijela Jadranskog mora, naplavni otpad koji stiže s juga, a zadržava se na našoj prvoj liniji obrane – Mljetu, Korčuli i Pelješcu.

“Kroz iskustvo sad već točno znamo što ćemo gdje pronaći. U sidrištu brodova bit će limenke i staklenke. U naseljenim mjestima to su primarno automobilske gume ili perilice i frižideri. No, u uvalama koje su na otvorenom moru ili okrenute prema buri, to je primarno naplavni otpad koji kad-tad potone”, govori Pojatina.

Potrebna je međunarodna suradnja

Problem nije u turistima i lokalcima jer je, prema Pojatininom i iskustvu mnogih kolega, vidljiv značajan pomak u njihovom ponašanju. Lokalcima je neugodno da ih netko vidi kako bacaju otpad u more, a jahtaši i skiperi nikada nisu bili savjesniji nego danas.

“Ono što pronalazimo po sidrištima u zadnje vrijeme primarno je stariji otpad. To su ambalaže koje više ni nisu u proizvodnji ili ti je po pakiranju jasno da nije odavde. Ali za sistemsko rješenje potrebna je međunarodna suradnja, a za nju to da se država napokon uključi”, kaže Pojatina.

Ako postoji prilika za pomak u tom smjeru, Pojatina se nada da će je inicirati upravo ova suradnja s Institutom. Da je Tutman jedina osoba u državnim institucijama koja razumije dubinu i važnost problema, Pojatini je jasno otkad su počeli surađivati prije četiri godine. Do sada je, kaže, sve bilo telefonski, a sad su se napokon vidjeli uživo i surađivali na terenu.

Ronilački timovi trebaju veću podršku

„Morski otpad u Hrvatskoj predstavlja prekogranični problem s obzirom na to da se prenosi morskim strujama i vjetrovima iz područja jedne zemlje u drugu, pa je za njegovo učinkovito rješavanje potrebno djelovati na svim razinama, od lokalne do globalne“, pojašnjava Tutman koji se s podacima o otpadu ove i sljedećih akcija nada doći do zaključaka o njegovom porijeklu i s tom informacijom složiti jasne preporuke zakonodavstvu.

Znanstvenici već godinama upozoravaju na zabrinjavajuće stanje Jadranskog mora zbog količine otpada, pogotovo plastike koja u njemu ostaje. Tim francuskih istraživača još je početkom stoljeća upozorio na količinu mikroplastike u Jadranu. Prema njihovoj analizi, ono je treće najzagađenije plastikom u Europi. A mikroplastika kao takva, rezultat je vidljivih komada plastike koji ostaju u moru i pod utjecajem struja, valova i drugih okolišnih čimbenika, raspadaju se na sve manje, zatim oku nevidljive čestice za koje je već godinama poznato da su postale dijelom i naših organizama.

Tutman je i sam član znanstvenih timova koji već godinama prate stanje u Jadranu, a ova je suradnja stepenica više za bolje razumijevanje sastava otpada i nužnih daljnjih koraka. Po povratku u Split, odmah je pripremio prvi izvještaj. Sva mjesta koja su do sad očistili možete potražiti na ovoj karti, koja je dio platforme Adriatic Guardian, mjesta koje okuplja sve informacije i dosadašnje akcije čišćenja. Upravo su ovakve analize dobar temelj za zatražiti od državnih i međunarodnih institucija sistematski pristup i veću podršku ronilačkim timovima koji već godinama, neki i desetljećima, odlaze u akcije na svoju ruku i sve financiraju iz vlastitog džepa.

Značajan doprinos zajednici

„Ovo je možda prvi put da nećemo morati sami platiti troškove akcije. Nacionalni park nam je osigurao smještaj, a sponzori su nam pokrili dobar dio ostalih troškova“, kaže Pojatina čija se ekipa najčešće financira s računa Udruge i Društva, ali i privatnom imovinom.

Njihov je angažman slikoviti dokaz da zaista svatko od nas može učiniti nešto značajno za boljitak zajednice i prirode s tek malo uloženog vremena i uz dobru zabavu. U akciji na Mljetu popratio ih je #MakeItCount roštilj koji je u jednako ekološkom duhu bio sav biljnog podrijetla, s proizvodima Beg’s Plant Based Streetfooda.

Društvo za podvodne sportove Zagreb nastavlja s akcijama kroz ostatak godine, gotovo svakog drugog tjedna, a do kraja godine se nadaju jedinstvenim priručnikom standardizirati razdvajanje otpada već ispod površine u vreće različitih boja, napisati detaljne upute za organizatore i sudionike ovakvih akcija te patentirati posebnu opremu koja bi olakšala i podigla sigurnost ronilaca tijekom ovakvih akcija – kako bi sve akcije, tko god ih poželi organizirati, bile čim učinkovitije, ali i sigurnije.

Održivost kao srž poslovanja tvrtke Brown-Forman očituje se u djelima. Čak 99 posto materijala koji se koriste u njihovoj destileriji šalje se na ponovnu upotrebu ili recikliranje, a brojka bi uskoro mogla postati okrugla. Uz to pokrenuli su program očuvanja i zaštite bijelog hrasta i šećernog javora, a priča o savjesnom i umjerenom korištenju prirodnih resursa izvire na samom početku procesa, na istom mjestu s kojeg potječe svaka kap Jacka, pećinskom vrelu Hollow u Lynchburgu, Tennessee. Bez čiste izvorske vode, nema sretnog broja 7. Bez djelovanja, nema promjena. Bez promjena, nema ni rješenja ni napretka, a ni onog najvažnijeg – #MakeItCount trenutaka.

Sadržaj nastao u suradnji s tvrtkom Brown-Forman.