Premijera predstave Čaruga u HNK Osijek

Kad bi se sve što je Jovo Stanisavljević Čaruga radio i sve što se oko njegove persone zbivalo prebacilo u ovo danas, slavonskog razbojnika iz sela Bare definirale bi dvije “žanrovske” odrednice: Čaruga (od turskog čaryk) je bio influenser i politikantski prevarant s jakim osjećajem za PR.

Njegov kratak, biografski obiljem nevjerojatnih događanja krcat život doima se poput holivudskog scenarija za akcijski film prepun pretjerivanja. Kod Čaruge, međutim, pretjerivanja nema – pretjerana je isključivo mitologizacija njegova lika i djela na kojoj je za života i sam zdušno radio, tako da ga prosti puk naposljetku naziva borcem za pravdu, stvara pjesme o “zaštitniku siromaha koji napada samo bogate, baš poput onog engleskog delije Robina Hooda”.

Sin rođen u zadružnoj obitelji koja propada pripojenjem Vojne Krajine Banskoj Hrvatskoj, siroče kojemu majka umire kad mu je deset godina, sin čiji se otac ženi ponovno, a maćeha ga ne podnosi, seoski mladić koji ne želi biti zemljoradnik, nego majstor, nesuđeni bravar koji zanat izučava u Osijeku, meso za topove koje rat, onaj Prvi i svjetski, zaskače u Osijeku i pokreće u njemu koji će iz Jove izrasti u notornog Čarugu mehanizam samoočuvanja.

Unovačen je, naime, u 28. pukovniju domobranske pješadije vojske Austrougarske monarhije, no mlađahnog Stanisavljevića (s tek navršenih osamnaest ljeta) ne oduševljava odlazak na prvu crtu bojišnice, u prilično krvavu Bukovinu. Zato krivotvori svoje dokumente i čarolijom postaje natporučnik Fet koji po odobrenju izvjesnog satnika Horvata odlazi na liječenje i odmor. Ta “epizoda” je početak mita o čovjeku koji je do dvadesetdruge “uspio” ubiti već dva ljudska bića, koji za ta ubojstva dobiva smiješno malu zatvorsku kaznu (podsjeća li vas to na nešto, nekog, negdje?) koju služi u zatvoru u Srijemskoj Mitrovici iz kojeg bježi. Upravnik zatvora za njim raspisuje tjeralicu koja onome tko Čarugu ščepa obećava nagradu u iznosu od 5000 dinara. Čaruga se skriva u tad još gustim slavonskim šumama.

Do zime koja ga prisiljava da se pokuša vratiti u rodno selo. Kako u svome selu nitko, čak ni razbojnik nije prorok, Čaruga se pridružuje revolucionarnoj skupini Kolo gorskih tića koju predvodi Božo Matijević zvani Crveni Božo. Pripadnici razbojničke bande su zeleni kaderaši poput Jove – dezerteri iz austrougarskih domobranskih postrojbi koji pljačkaške pohode po selima na području Krndije pravdaju borbom protiv kapitalizma i stremljenju promjeni državnog ustrojstva u smislu stvaranja jedinstvene države Južnih Slavena.

Među “tićima” počinje ozbiljna Čarugina razbojnička karijera koja će rezultirati ubojstvima najmanje petnaestero ljudi i krađama pozamašnih svota novca. Holivudski štih Čaruginoj priči daje njegova sklonost ženama i sklonost žena prema njemu koji im zdušno prenosi sifilis. Jovo Čaruga kao arhetipski alfa-mužjak sije oko sebe strah, paniku i seksipil, a zbog njegovih, policijski rečeno, sve krvavijih kriminalnih postupanja vlasti u Slavoniji 1920. proglašavaju izvanredno stanje koje traje sve do njegova uhićenja, odnosno trenutka kad ga je vlastita pohlepa došla glave, kad (14. listopada 1923.) u Ivankovu napada posjed grofa Eltza, preciznije: veliku čeličnu blagajnu. Razbojnici tad ubijaju nadlugara Pirkmajera, dolazi do sukoba sa žandarima i bijega s poprišta zločina. Nagrada za Čarugu (živog ili mrtvog) tad raste na vrtoglavih 120000 dinara kojima više nitko ne može odoljeti.

Vješanju Čaruge i dvojice njegovih jataka je 27. veljače 1925. je svjedočila publika od čak tri tisuće ljudi. Jer: Čaruga je bio selebriti zbog kojega se pod mnoštvom znatiželjnika (obožavatelja?) urušio dio drvenih tribina na dvorištu Kraljevskog sudbenog stola u Osijeku.

Ivan Kušan majstorski obrće tog i takvog Čarugu, pretvara ga u sitnog i simpatičnog lopova koji vedrim bezobrazlukom i umnom snalažljivošću stvara ozračje u kojemu smo mu spremni oprostiti sve. Baš sve. Kušanov Čaruga, naime, ne ubija, nego u sebi nosi iskru već postojećeg mita, ali ne i njegovu krvoločnost.

U prpošnoj, hitroj i vještoj režiji Borisa Svrtana Kušanov će “Čaruga” u HNK u Osijeku premijerno zaigrati u petak, 14. listopada 2022. u 20 sati. Uza sjajnu režiju, dojmljiva je kostimografska i scenografska likovnost predstave koja je, kako i priliči, posve uronjena u secesiju, predstave kojoj glazba Ozrena Depola daje onaj fini, filmski štih.