Iza nas je godina koju je obilježila neizvjesnost, a već smo dobro zagazili u još jednu koja pred nas stavlja nove, naočigled nesavladive prepreke. Pozdravljajući se s 2020. jedni smo drugima, uz pregršt zdravlja, poželjeli da ova godina bude sretnija od omražene prethodnice. Ako je suditi prema mjesecima koji su iza nas, okolnosti su ipak puno izazovnije no što smo očekivali.

U trenucima beznađa često smo skloni očajavati, pitati se ‘zašto baš ja’ i prepuštati se mislima ‘da je drugima sigurno bolje’ i da se ‘nismo rodili pod sretnom zvijezdom’. A onda opet, kad nam se životne okolnosti nasmiješe, vjerujemo da smo baš mi najsretniji na svijetu.

Kako stvari stoje, čini se kako taj naš osobni osjećaj stalno vrluda na toj nekoj zamišljenoj skali sreće. Zato smo ususret Svjetskom danu sreće koji se od 2012. diljem svijeta obilježava 20. ožujka pokušali odgovoriti na vječno pitanje – što je zapravo sreća?

U tome su nam pomogle psihoterapeutkinje dr. Zrinka Verzotti i prof. Iva Mikulić te voditeljica prvog hrvatskog longitudinalnog istraživanja dobrobiti CRO-WELL dr. sc. Ljiljana Kaliterna Lipovčan. Razgovarali smo o stanju nacije, o važnosti brige o mentalnom i fizičkom zdravlju, stresorima koji mogu utjecati na kvalitetu života, a stručnjakinje su nam otkrile i što možemo učiniti kako bismo uistinu bili sretni(ji).

Veliko hrvatsko istraživanje o dobrobiti

Institut za društvene znanosti Ivo Pilar je od 2015. do 2019. provodio istraživanje “CRO-WELL: Hrvatsko longitudinalno istraživanje dobrobiti” u kojem su kroz tri vala istraživanja anketirani isti sudionici. U prvom valu (2016.-2017.) anketi je pristupilo 5.080 punoljetnih građana, u drugom valu ponovljenog istraživanja anketu je ispunilo njih 2.752 (54% početnog uzorka), a u trećem valu (2018.-2019.) njih 1.870 (37 % početnog uzorka).

“Osipanje sudionika normalno je u longitudinalnim istraživanjima, te smo ovakvim rezultatima izuzetno zadovoljni. Ljudi odustaju iz različitih razloga, privatnih i poslovnih, a mnogima se i ne da ponovno odgovarati budući da sad već znaju da je to poprilično zahtjevno s obzirom na ne mali broj pitanja. Tako da mogu reći da smo vrlo zahvalni građanima koji nisu odustali, ali ne zamjeramo onima koji jesu”, kaže dr. sc. Kaliterna Lipovčan dodajući kako su u ovom istraživanju, baš kao što je i za očekivati u on-line anketama, žene bile nešto sklonije sudjelovati.

“Tako da nam uzorak nije reprezentativan s obzirom na spol, žena je u sva tri vala bilo oko 70%, ali je zato dobna struktura odgovarajuća, sudjelovali su građani od 18 do 86 godina, prosjek je bio 35 godina, većina ih je bila zaposlena (66%) i oko polovica visokoobrazovanih. Međutim, za zaključke koje smo željeli ostvariti, a to je koliko je osjećaj dobrobiti stabilan pod utjecajem različitih životnih događaja, reprezentativnost dobivenog uzorka sudionika nije bitan”, dodaje znanstvenica.

Kako se znanstveno mjeri sreća?

No, kad razgovaramo o mjerenju sreće, pitamo se je li ona uopće mjerljiva s obzirom na to da je sam osjećaj individualan i subjektivan. Znanstvenica nam je otkrila kako su provodili istraživanje. Anketa je bila on-line, na domeni www.sreca.hr mogao je pristupiti tko je želio, a anketa je obuhvatila 250 pitanja o različitim indikatorima dobrobiti (sreća, životno zadovoljstvo, zadovoljstvo pojedinim područjima života), najvažnijim događajima koji su se pojedincima dogodili u protekloj godini te o različitim životnim navikama, uvjetima života i standardnim, takozvanim socio-demografskim osobinama (dob, spol, visina prihoda, bračni status i sl.).

“Sreća je individualan i potpuno subjektivan pojam. Ne postoji objektivni način na koji bi se moglo izmjeriti koliko je neka osoba sretna, osim ako nam to ona sama ne kaže. Sreća se najčešće ispituje pitanjima tipa – “Što biste rekli koliko ste sretni na skali od 0 do 10, ako 0 znači uopće nisam sretan/a, a 10 potpuno sam sretan/a” ili pitanjima koliko često ste se u posljednjih mjesec dana osjećali “veselo”, “raspoloženo”, “aktivno”, “tužno”, “mrzovoljno”, “ljuto” i slično”, pojašnjava.

“Postoje različiti instrumenti, a mi smo u istraživanju koristili one koji se najčešće koriste u sličnim svjetskim istraživanjima. Naime, sreća se definira kao emocionalno stanje pojedinca koje određuje češće osjećanje pozitivnih emocija, a rjeđe osjećanje negativnih emocija. To je bitno naglasiti, sreća ne isključuje negativne emocije koje nužno doživljavamo, ona samo znači da se češće i dugotrajnije osjećamo dobro, pozitivno i da nam se vlastiti život sviđa, to jest da uživamo u stvarima koje volimo”, dodaje znanstvenica.

Mi smo sretna nacija

Potom nam otkriva rezultate, što je našim sugrađanima najvažnije za sreću – je li to novac, zdravlje ili odnosi s obitelji i prijateljima? I jesu li Hrvati sretan narod? Odnosno, koliko smo kao nacija sretni na skali od 1 do 10?

“Do sada prikupljeni i obrađeni podaci ne samo ovog istraživanja, nego i niza drugih koje u Institutu Pilar na temu sreće provodimo sustavno od 2003. godine možemo pouzdano tvrditi da su za osjećaj sreće najvažniji dobri obiteljski i prijateljski odnosi, zadovoljstvo zajednicom u kojoj živite, te zadovoljstvo vlastitim zdravljem i osjećaj sigurnosti. Budući da hrvatski građani po našim istraživanjima upravo tim područjima izražavaju relativno visoko zadovoljstvo, osobito što se tiče međuljudskih odnosa (obiteljskih, prijateljskih, kolegijalnih) možemo reći da su prilično sretan narod”, otkriva.

“Na ljestvicama sreće 1-10, naši prosječni rezultati su oko 6 i time se uklapamo negdje u sredinu svjetskih zemalja po osjećaju sreće. Kada govorimo o sreći i životnom zadovoljstvu hrvatskih građana uvijek volim naglasiti da su sve razvijene zemlje, a osobito zemlje EU kojoj pripadamo, iznadprosječno sretne u odnosu na nerazvijene zemlje, zemlje u kojima vladaju ratovi, ne poštuju se ljudska prava i u kojima su visoke stope kriminala”, napominje Kaliterna Lipovčan.

Nije u šoldima sve, no financijska stabilnost je ključna

Iako se u narodu često govor kako je sreća u malim stvarima, da se ona ne može kupiti novcem, te da su popularni stihovi često govore ‘Malo mi za sriću triba’ i ‘Nije u šoldima sve’, mi se ipak pitamo koliko financijska stabilnost utječe na opći osjećaj sreće.

“Financijska stabilnost jako utječe na osjećaj sreće, čak i više nego visina prihoda. Važnije je znati da ćete idući mjesec dobiti plaću, nego kolika će ona biti, pod pretpostavkom naravno da nije ispod minimuma koji omogućuje zadovoljenje osnovnih potreba. Dakle, financijski problemi utječu na sreću, ali ovisno o tome koliki su. Ako su kratkotrajni i rješivi onda neće bitno narušiti naše pozitivne osjećaje, ali ako upadnemo u financijsku nestabilnost, a to se događa gubitkom posla, onda smo popularno rečeno ‘u banani'”, pojašnjava dr. Lipovčan Kaliterna dodajući da je gubitak posla, a osobito dugotrajna nezaposlenost, jedan od čimbenika koji trajno narušava sreću pojedinca.

Iako smo često skloni pomisliti kako bi nam milijuni na računu riješili sve probleme, često čujemo onu ‘ako nemaš zdravlje, džaba ti sav novac ovoga svijeta”. Znanstvenica nam je otkrila i je li Hrvatima dobro zdravlje važan faktor sreće te kako zdravstveni problemi utječu na osjećaj sreće u naših građana.

S problemima se treba suočavati i rješavati ih, to je preduvjet sreće

“Zdravlje je nakon međuljudskih odnosa najvažniji čimbenik koji doprinosi sreći. Međutim, ne objektivno zdravstveno stanje kao takvo, već naše zadovoljstvo vlastitim zdravljem. Mi možemo biti i kronično bolesni, ali ako se dobro nosimo s tim problemima bit ćemo sretni. Apsolutno dobro zdravlje ne postoji, svi ponekad imamo zdravstvenih problema, ali je za sreću važno kako se nosimo s njima. Ako prihvatimo da zbog neke bolesti imamo ograničenja i uviđamo da unatoč tome dobro funkcioniramo bit ćemo sretniji, nego ako zdravstvene probleme promatramo kao neku nevolju koja nas je pogodila i osjećamo se bespomoćnima”, govori te poručuje:

“S problemima se trebamo suočavati i rješavati ih – to je preduvjet za sreću. Nitko nije apsolutno sretan cijeli život, kao što nitko nije ni apsolutno zdrav, radi se samo o omjeru sreće i nesreće, zdravlja i bolesti. Ako prevladavaju pozitivni osjećaji i zadovoljstvo i ako zdravlje percipiramo dobrim unatoč povremenim poteškoćama, možemo reći da smo sretni.”

Hrvatska je među 20 posto najsretnijih zemalja

Tijekom našeg razgovora pristiglo je i najnovije “Svjetsko izvješće o sreći” (World Happiness Report) koje se svake godine objavljuje upravo na Međunarodni dan sreće i u kojem se sreća građana rangira između 149 svjetskih zemalja. Prof. Kaliterna nam je otkrila: “Hrvatska se u 2020. godini popela s prošlogodišnjeg 61. na čak 23. mjesto, i time se svrstala među 20% najsretnijih zemalja svijeta. Interesantno je da se taj veliki skok na bolje dogodio upravo u godini obilježenoj pandemijom bolesti COVID-19”, kaže te pojašnjava:

“Teško je ovako na brzinu pronaći uzrok tako dobrog rezultata jer je izvješće tek objavljeno, ali prema dostupnim analizama kroz proteklih par godina, čini se da u osjećaju sreće hrvatskih građana poprilično veliku ulogu ima socijalna podrška, odnosno osjećaj da se na nekoga možete osloniti ako se nađete u nevolji. Moguće je da je ta socijalna podrška u teškim uvjetima pandemije i potresa prošle godine bila od građana percipirana još jačom nego inače i time povećala njihovo životno zadovoljstvo i prisutnost pozitivnih osjećaja.”

Verzotti: Stalna potraga za srećom može biti kontraproduktivna

O iskustvima u radu s ljudima i o najvažnijim aspektima sreće razgovarali smo i sa psihoterapeutkinjom Zrinkom Verzotti, dr. med., spec. psihijatrije, osnivačica Exedre Online platforme za online psihoterapiju i savjetovanje. Ona kaže da su ljudi u potrazi za srećom, ali i u potrazi za definicijom sreće od pamtivijeka. “Grčki filozof Platon je izjavio: “Sreću žele svi, ali teško je reći što sreća točno jest”. Ipak kroz razna istraživanja, razgovore s ljudima iz raznih društvenih struktura, različitog financijskog stanja pojavljuje se jedna zajednička crta u potrazi za definicijom sreće”, kaže te nastavlja:

“Pokazuje se da odnosi s drugim ljudima, pogotovo onima koji su nam najbliži, igraju vrlo važnu ulogu kad govorimo o generalnom zadovoljstvu i sreći u životu. Vrijeme provedeno s drugima u kojem i dajemo i primamo, čini se kao vrijeme ispunjeno s najviše sretnih trenutaka. Sigurno je da doživljaj dobrog zdravstvenog stanja i dobra financijska situacija olakšavaju život i daju dojam da je moguće više vremena posvetiti “potrazi” za srećom, no upravo ta kontinuirana potraga za srećom može biti kontraproduktivna i postati uzrokom kontinuiranog nezadovoljstva i nesreće”, upozorava.

Sreća je postala moderna religija

Posao većini ljudi izaziva stres te često obveze i nemogućnost balansiranja između privatnog i poslovnog života ostavljaju traga na psihičkom zdravlju ljudi. Stoga je svakodnevna briga o sebi, o svom psihičkom zdravlju iznimno važna, no ljudi često en znaju kako. Psihoterapeutkinja kaže da nema lakih rješenja:

“Postoji jako puno self-help knjiga na temu sreće, no smatram da ne postoji 10 koraka ili 20 tajni kako definitivno doći do sreće. Živimo u vremenima kada je sreća, odnosno biti sretan, postala svojevrsna obaveza, moderna religija čak. Stavljanje imperativa na sreću, stavlja nas u vrlo nezahvalan položaj, osobito jer je još uvijek jako teško definirati sreću kao cilj do kojeg apsolutno moramo doći.”

“Spoznaja da je vrijeme jedino što imamo, izbor kako provesti i potrošiti to vrijeme meni se čini vrlo značajno. Omogućiti si trenutke veselja, što za svakoga može biti nešto drugo: druženje s obitelji, djecom, unučadi, druženje s prijateljima, naspavati se, čitanje dobre knjige, vođenje ljubavi, šetnja, igra sa psom, meditacija i drugo, trenutke koji pružaju i povećavaju osjećaj zadovoljstva koje možemo povezati sa srećom”, pojašnjava Verzotti.

Lakše je plakati u Mercedesu nego u Fići, ali…

I ona se nadovezala na pitanje financija te toga koliko financijski problemu utječu na osjećaj financijske stabilnosti te što možemo učiniti da bismo si pomogli. “Iako ljudi vjeruju da nije tako, mnoga istraživanja pokazuju da jednom kada su zadovoljene osnovne potrebe, dodatni prihodi nisu povezani s povećanjem osjećaja zadovoljstva. Mnogi izjednačavaju potjeru za srećom s potjerom za novcem. Više novaca znači više materijalnih benefita u životu. No, čini se da stavljanje prioriteta na novac čini upravo suprotni efekt”, napominje.

Novac mnogima daje osjećaj sigurnosti i stabilnosti. No, jesu li bogatiji sretniji nego siromašniji, pita psihoterapeutkinja. “Neupitno je da je “lakše plakati u Mercedesu nego u Fići”, no posjedovanje Mercedesa ne znači da ćete plakati rjeđe. Sasvim je moguće, da životni stil koji vam omogućuje jedno, direktno onemogućuje nešto drugo. I na svakome od nas je da spoznamo sebe i što za nas znači biti sretan, te da se odupremo modernom imperativu da je sreća povezana s posjedovanjem i gomilanjem nečega”, ističe Verzotti.

Sposobnost stvaranja sreće je u nama

No, ponavlja, svakome sreća znači nešto drugo, i o tome ovisi jesu li financije ključne ili ne. “Na primjer, ako sreću definiramo kao izbjegavanje eksternih nedaća i prolazno zadovoljstvo povezano s hedonizmom, novac je svakako bitan faktor koji nam u tome može pomoći. S druge strane, ako pod “sreća” mislimo na kontinuirano i sveobuhvatno zadovoljstvo životom, tu novac ne može značajno pomoći”, kaže pa dodaje:

“Čovjek je rekao Buddhi: “Ja želim sreću”. Buddha je odgovorio: “Prvo makni Ja, to je Ego, zatim makni želim, to je Želja. Vidiš, sada ti je ostala samo Sreća.” Nažalost, kao kapitalističko društvo smo kontinuirano bombardirani porukama i proizvodima koje nam nude instantnu gratifikaciju i instant sreću, a do kojih se može doći novcem, da nam je teško vidjeti da je taj put u stvari neodrživ i generalno promašen.”

Osjećaj sreće, kaže Verzotti, nije samo ono nešto što nas spopadne, dapače, puno istraživanja pokazuje da mi u nama samima imamo sposobnost “stvaranja” sreće, pogotovo kad smo suočeni sa situacijama koje ne možemo kontrolirati. “Često su zdravstveni problemi određeni “trigger” da zastanemo, sagledamo naš život, i zaista se upitamo što nas čini sretnima. Suočenje s činjenicom da smo na ovom svijetu samo određeno vrijeme, trebalo bi nam dati svojevrstan fokus na ono što nam je zaista bitno. Naravno da, na primjer, uz kontinuirane bolove nije lako razmišljati ili doživljavati sreću, no i u takvim situacijama ponekad ljudi pronađu sreću, što samo govori o tome koliko je teško definirati što sreća zaista jest i kako do nje doći”, govori psihoterapeutkinja.

Treba naučiti biti sretan s onim što imamo

Istraživanja su pokazala da na osjećaj kvalitete života, zadovoljstva i sreće veliki značaj ima stupanj u kojem bolest utječe i ometa svakodnevno funkcioniranje, dodaje. “Na primjer, pokazalo se da ljudi s karcinomom mogu na ljestvicama imati veći osjećaj sreće nego ljudi s inkontinencijom. Dapače, nakon spoznaje da se ima smrtonosna bolest, kada se prođe proces žalovanja i uslijedi prihvaćanje, promišljanje kako provesti preostalo vrijeme itekako može uključivati sretne trenutke”, kaže te dodaje da je doživljaj vlastitog zdravlja i zdravstvenog stanja važan preduvjet sreće.

Na kraju nam odgovara na pitanje svih pitanja – kakav je to sretan život? “Zapadnjačka kultura kojoj pripadamo nas uči da trebamo biti prvi, najbolji, najjači, najveći da bismo bili sretni. No, kontinuirano vidimo da su i oni koji su “pobijedili” podjednako sretni ili nesretni kao i svi ostali. Mislim da je dio sretnog života, prepoznati sretne trenutke kad nam se dogode, ali i, jedan potpuni klišej – naučiti se kako biti sretni s onim što imamo. Ne postoji jedan jedinstveni kriterij ili mjerilo za sreću, već su oni mnogi i izrazito individualni”, napominje.

Ključ za ispunjeniji život je potraga za autentičnim sobom

Iz psihoanalitičke perspektive, nastavlja psihoterapeutkinja, postoji sumnjičavost prema modernom konceptu sreće. “Sigmund Freud, osnivač psihoanalize, definirao je sreću kao nešto što možemo iskusiti kao (poželjno iznenadno) zadovoljenje (dječjih) potreba i želja do tako visoke mjere, da je samim time sreća moguća samo kao kratkotrajni, epizodni fenomen. Ljudski život je takav da stanje permanentne sreće jednostavno nije moguće”, kaže nam pa pojašnjava:

“Svatko će u životu imati negativna iskustva, gubitke bilo koje vrste i znati nositi se s njima je od velike pomoći za generalnu mentalnu stabilnost koja nam omogućuje da cijenimo, ali i prepoznamo momente sreće koji bi nam inače promaknuli. Otvorenost za nova i različita iskustva nam daje slobodu koja je doživljajno također bitna za osjećaj zadovoljstva.”

Život je često, napominje Verzotti, kontinuirana borba s raznim nedaćama između kojih, ako imamo “sreće”, imamo pojedinačna iskustva olakšanja i radosti. “Sreća kao neprekidno stanje uma, u stvari ne postoji, i težiti k tome znači težiti nedostižnom i kontinuirano biti nesretan. Iz moje perspektive ključ za ispunjeniji i zadovoljniji život je potraga za autentičnim sobom. Samospoznaja i prepoznavanje vlastitih istinskih potreba te sami put kojim ih pokušavamo ispuniti u odnosu na sebe same, i u odnosima s drugima, put je ka sretnom i kvalitetnom životu”, zaključuje.

Mikulić: Sreća nema GPS lokaciju

Psihologinja i psihoterapeutkinja Iva Mikulić, dala nam je svoju definiciju sreće. “Da bi netko “radio na svojoj sreći” potrebno je prvo definirati što sreća za nekoga jest. Teško ćete naći lokaciju ako niste ukucali točne koordinate u GPS. Ili barem približne. Osim toga, potrebno je znati da nije moguće stalno biti sretan. Niti je to potrebno”, govori pa nastavlja:

“Iz osobnog i radnog iskustva vidim da je za sreću potrebna uravnotežena kombinacija svih faktora, od zdravlja, do veza i odnosa s obitelji i prijateljima pa i financije. Onaj za kojeg vjerujem da je temelj na koji će se svi drugi “nasloniti” jest odnos. Odnos prema nama samima. O tome kakav imam pogled na sebe, kako sebe doživljavam, koje uloge imam u životu (kćer, prijatelj, mama, djed…), kako se realiziram u tim ulogama, što vjerujem da mogu i ne mogu, koliko vidim da (ne)vrijedim, ovisit će kakav odnos imam uz druge ljude (članove obitelji, prijatelje, partnere, kolege…), kako doživljavam novac, i sve ostale okolnosti koje se mogu pojaviti u našim životima”, smatra psihologinja.

Vrednuj sebe i bit ćeš sretniji

“Ako ne vrednujem sebe, tada ću taj doživljaj vrijednosti tražiti samo kroz vanjske faktore, kao što je novac, i osjećati se uspješnom samo onda kada zarađujem određenu svotu. No budući da vrednujem iznos na računu, a ne i sebe i svoje sposobnosti, vještinu i znanja koja sam stekla i kojima mogu doprinijeti, nikada se neću osjećati u potpunosti ispunjenom bez obzira na to koliki je iznos na računu, i koliko je tih računa. Novac je papir, brojka na ekranu. Mi smo ti koji smo ga zaradili svojim vještinama i sposobnostima”, napominje.

A taj odnos sa samima sobom, odražava se i na naš odnos prema zdravlju, kaže. “Iako bi pomislili da nam je zdravlje najvažnije, uvijek iznova u praksi vidimo kako odnos prema zdravlju ovisi o odnosu sa samim sobom. Ako osoba ne vjeruje da za njega/nju postoji budućnost, da ima za koga/što/zašto živjeti i biti zdrav, onda će činiti razne stvari kojima očito ugrožava svoje zdravlje (ovisnosti, razna druga rizična ponašanja…). To ne znači da osoba ne želi živjeti. Želi, no istodobno ne nalazi dovoljno važan smisao zbog kojeg bi o zdravlju brinula na adekvatniji način”, pojašnjava.

Samo mijena stalna jest

Razgovarali smo i o tome kako zdravstveno i financijsko stanje utječe na naš život. “Živimo, radimo, brinemo se o sebi i bam! Nekome se preko noći svijet okrene, razboli se, dobije otkaz. Takve promjene, nagle i intenzivne, zahtijevaju i intenzivno usklađivanje s realnošću. Jedan od faktora koji je uključen u taj proces jest spoznaja da gotovo ništa na ovome svijetu nije stalno. I to je ono što možda najviše zastrašuje i što često nismo spremni prihvatiti jer vjerujemo da naše ulaganje, vrijeme i trud nekako garantiraju da okolnosti budu onakve kakve bismo htjeli.”

A budući da to nije tako, nastavlja, onda kada nas život uvjeri u to (korona, potres…), gubimo osjećaj stabilnosti i sigurnosti. Jer smo taj doživljaj gradili uz vanjske faktore, one nad kojima nemamo direktnu kontrolu. “Promjena vanjskih okolnosti, tuđeg ponašanja i slično, ne odražava našu dobrotu, trud i rad. Najbolji ljudi na svijetu, s najvećim srcem, doživljavali su najgore moguće okolnosti. Okolnosti se mijenjaju ne zato što smo mi napravili nešto krivo, već zato što život teče bez obzira na nas. To ne možemo mijenjati, zaustaviti ni kontrolirati”, podsjeća te kaže:

“Ali postoji jedan, najveći faktor kojeg možemo kontrolirati i u kojem se nalazi najveće uporište našeg doživljaja sigurnosti i stabilnosti – mi sami. U toliko promjenjivom životu, mi smo jedina stalnost i konstanta. Mi i način na koji plovimo u tim promjenama. Život nam se i do sada mijenjao, a mi smo ti koji smo u svim tim promjenama do sada našli način i rješenje za usklađivanje i nadilaženje tih promjena. Kada smo završili škole mi smo bili ti koji smo našli prvi posao i mi smo ti koji smo radili i zarađivali. Kada je došlo do otkaza, mi smo ti koji smo krenuli u potragu i našli drugi posao. Kada nas je bolest napala mi smo ti koji smo nešto poduzimali i nalazili doktore, pomoć, savjet…”

Osvještavanjem sebe djelujemo i na svoje zdravlje

Dakle, napominje psihoterapeutkinja, što god da se dogodi izvana, mi smo taj vodeći faktor na kojeg se uvijek možemo osloniti. “Ne tako da ćemo sve tegobe maknuti od sebe kao rukom odnesene, to je nerealno očekivati. Ali da imamo sposobnosti da u svakoj situaciji možemo naći način kako barem malo umanjiti svoje patnje. Osvještavanje vlastite vrijednosti, sposobnosti, vrijednosti drugih koje biramo imati u svojem životu, neke tegobe neće izbrisati iz našeg života. Za neke teškoće, osobito one zdravstvene, nije dovoljno pozitivno razmišljati. I nekada čak možemo ugroziti vlastito zdravlje ako vjerujemo da je to jedino što je potrebno”, kaže.

Psihoterapeutkinja govori i o povezanosti uma i tijela. “Osvještavanjem sebe posredno djelujemo na svoje zdravlje. Osnaživanjem psihe, djelujemo na osnaživanje imuniteta na primjer, čime posljedično povećavamo šansu za otpornost na određene stvari, kao i veću snagu za borbu protiv postojećih tegoba”, kaže savjetujući kako se nositi sa svakodnevnim izazovima.

“Balansiranje između zahtjeva radne okoline, i radnog i poslovnog aspekta života, možemo olakšati promišljanjem i osvještavanjem razloga radi kojih radimo to što radimo. Pronalaženjem smisla u svakom aspektu života. Zašto radim taj posao, zašto sam tako rasporedila vrijeme, zašto želim ići na sport, zašto želim provoditi vrijeme s obitelji…? Dakle, ne – zašto to moram? Već zašto to želim tako raditi kao što radim sada, što time želim postići, i koliko je realno to što sam za sebe postavio kao cilj”, pojašnjava.

Sami sebi stvaramo sliku (ne)sretnog života

“Neki ljudi imaju kredite i rade tri posla kako bi namirili sve obaveze koje imaju, za sebe i svoju obitelj. I možda nam se čini da ta osoba “mora” raditi bez prestanka i da nema nekog većeg smisla u tome svemu, već da samo radi “za kredit”. Provoditi cijeli dan na poslu, biti umoran svaki dan od jutra do sutra i vjerovati da to radimo samo radi kredita – time ćemo stvoriti jako nesretnu sliku vlastitog života.”

Promjena percepcije je ključna. “Ali ako to malo provjerimo, možemo doći do ipak nekog za nas, većeg, boljeg i zdravijeg smisla uz kojeg se puno lakše živi – imam kredit i radim tri posla da ga platim zato što želim svojoj obitelji i sebi pružiti život kakav mislim da zaslužujemo. Ne želim da djeca imaju financijske brige, i želim da idu u dobre škole jer će im obrazovanje pružiti veće šanse u životu. Želim im prenijeti ideju o radnoj etici i vrijednosti i ideju da su sposobni učiniti velike stvari za sebe i druge oko sebe. A sada, kada sam to definirao tako, mogu se nanovo propitati što je za mene i moju obitelj “kvalitetan život” i živim li ga sada?”, kaže te zaključuje:

“Za mene je sretan život onaj u kojem ne žalim za prošlošću i budućnost ne vidim kao prijetnju. Svi mi razmišljamo o prošlosti, i trebamo, jer iz nje učimo, kao što i razmišljamo o budućnosti, i trebamo – jer tako planiramo. Ali nekada pokušavamo promijeniti prošlost i predvidjeti budućnost, čime sebe sprječavamo da živimo sada i ovdje i u tome uživamo.”

 

---

Ovaj sadržaj kreiran je u suradnji s UNIQA osiguranjem. Dobro je brinuti o sebi. Brigom o svom zdravlju, brinete i o svojoj sreći. Više o zdravstvenom osiguranju pročitajte ovdje.

---