Videoigre odavno nisu dječja stvar. 'Na jednom turniru moj tim je zaradio 35 tisuća eura'
Nagradni fond u jednom turniru iznosio je nevjerojatnih 40 milijuna dolara, ali ipak većina gamera izvor zarade traži u streamingu
“Znanstvenici smatraju da videoigre pomažu razvijanju koordinacije oko-ruka, potiču kreativnost i snalaženje u nepredvidivim situacijama, razvijanje liderskih vještina i bolju komunikaciju, usporavaju starenje održavanjem kognitivnih funkcija, neke igre potiču i fizičku aktivnost, a istraživanja su pokazala i poboljšanje socijalne interakcije kod osoba iz autističnog spektra”, prepričava nam recentne spoznaje o prednostima igranja videoigara Dunja Trojan, izvršna direktorica specijaliziranog gaming TV kanala GameHub.
Osim što su se znanstvenici odmaknuli od istraživanja koja se bave isključivo negativnim aspektima takvog načina razonode, kao što su povećanje nasilnog ponašanja, izolacija od stvarnosti i negativan utjecaj na fizičko zdravlje, najveći pomak se dogodio unutar industrije i to prije dva desetljeća.
Igranje videoigara za neke je ljude postalo izvor prihoda i način života, a upravo oni tvore zajednicu esportaša. Naravno, da biste zarađivali od igre ne morate ulaziti u natjecanja, može se baviti streamingom, ali nas je zainteresirao ovaj sve popularniji sport i njegovi sudionici.
“Profesionalnim igranjem igrica htio sam se baviti još od srednje škole te sam u šali roditeljima tada rekao da ću jednog dana igrati igrice i putovati svijetom”, priča nam Leon Pesić, jedan od naših najboljih esportaša poznatiji kao Nelo.
Prvi dobri rezultati uključuju besplatna putovanja po svijetu
Ulazak u redove profesionalnih igrača zahtjeva vrijeme, predanost i odricanja, a najvažnija je želja za natjecanjem. “Prije pet godina me prijatelj Ante Medić pitao želim li probati igricu Rainbow Six Siege. Svidjela mi se te sam ju sljedeći dan odmah kupio. Nakon toliko competitive igri u kojima sam pokušavao doći do profesionalnog igrača, u ovoj sam napokon uspio”, kaže Leon.
Rainbow Six Siege doveo ga je do osvajanja pro lige 10 u Japanu. “Danas igram za tim MNM s kojim sam se nedavno ponovno kvalificirao te sam jedini igrač u svijetu koji se dva puta kvalificirao za pro ligu s istom organizacijom”, pohvalio nam se Leon.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Iako su domaći esportaši postigli zavidne razine, za esport zapravo nema sluha, kaže nam Vedran Jelavić, urednik esporta na GameHubu.
“Esport u Hrvatskoj bi mogao biti puno bolji od onog što je. Država ne podupire gaming kao sport jer kasnimo u trendovima i ne gledamo to tako. Prvo treba početi od roditelja i njih educirati koliko esport može pomoći njihovoj djeci. Ja to vidim po sebi jer su i moji roditelji bili takvi dok nisu počeli stizati prvi dobri rezultati koji uključuju novac, besplatna putovanja po svijetu i slično”.
U Kini ćete na otvorenju igara vidjeti čelne ljude države
Brojni primjeri pokazuju da oni koji su dovoljno dobri da se probiju do top razine neke videoigre, mogu živjeti od svog zanimanja. No, što se društvenog ugleda tiče, čak i za najbolje, nema tog uzbuđenja na nacionalnoj razini koje dolazi s pobjedom u finalu, kao što je u klasičnom sportu.
“Država također gleda na to kao roditelj. Mene su isto tako ignorirali kada sam predstavljao hrvatsku zastavu na igrama u Kini gdje su članovi kineskog kongresa i čelni ljudi države došli na samo otvaranje igara”, prisjetio se Vedran.
“Kad se malo odmaknete od Hrvatske, možete vidjeti ogromne turnire koji privlače profesionalne timove sa svih strana svijeta, ne samo zbog organizacije, nego i velikih prize poolova. Trenutni rekord u nagradnom fondu drži Dota 2’s The International čiji je prize pool prošle godine bio nevjerojatnih 40 milijuna dolara”, upućuje nas Dunja.
Svota je u početku iznosila dva milijuna dolara. Ulaskom četvrtine prihoda od prodaje battle passova u nagradni fond, generirano je preostalih 38 milijuna.
“To su ogromne brojke koje na ovom području nažalost nećemo tako brzo dostići. Ali da imamo potencijala i kapaciteta, svakako imamo, samo mislim da moramo još malo poraditi na promjeni percepcije svijeta gaminga”, nadovezuje se Dunja.
Prepoznali su potencijal koji postoji na tržištu i krenuli u akciju
Dunja je odlučila aktivno pristupiti spomenutoj promjeni. Karijera ju je odvela na mjesto suvlasnice tvrtke Broadcast.hr, gdje je sudjelovala u akviziciji TV kanala GameBar.
“Budući da smo svi u nekoj mjeri gameri, pogotovo moji kolege, ideja stvaranja sadržaja za gaming zajednicu svima nam je bila zanimljiva od samog starta. Kad tu još dodamo i poslovni kontekst, odnosno, potencijal gaming industrije kojeg Hrvatska tek treba dostići, odluka o preuzimanju je na kraju bila lagana”, prisjetila se.
U početku su prenosili partnerski sadržaj medija i projekata koji su već dugo u gamingu, kao što su Reboot i Good Game čime su osigurali integritet u samom startu, dobili pristup velikom broju ljudi i najvažnije od svega, naučili hrpu toga.
“Promjena imena i vizuala došla je šest mjeseci kasnije, prvenstveno jer smo htjeli i trebali svježi početak. Budući da smo odlučili kreiranju sadržaja pristupiti više televizijski nego gamerski te se naš sadržaj značajno počeo razlikovati od prijašnjeg, jedina logična stvar je bila promijeniti ime i vizuale i tako se odmaknuti od starog vlasnika i stare uredničke politike”, priča nam Dunja o rebrandingu GameBara u GameHub.
Publika online lako dolazi do sadržaja, koji postaje sve raznovrsniji
Interes publike za kanal svakako je pobuđen pa nam Dunja govori i o tome kako se proširio regionalno. “Najviše u Srbiji zbog čega i jesmo u pregovorima za početak emitiranja i na tom tržištu. U BiH imamo kolege s Kuvo.tv koji su nam relativno slični, a ako se ne varam, srpski Sportklub ima svoj kanal Esports posvećen isključivo esportu. Na području naše regije emitiraju se i neki drugi gaming/esport kanali, ali strane proizvodnje”.
Posebnost GameHuba je to da uz tipičan sadržaj za gamere stavljaju u fokus i manje poznate stvari o industriji. “Smatramo kako se ta pozadinska zanimanja nepravedno zanemaruju i kako će se lakše steći objektivna slika o industriji gaminga, ako se čuju priče i onih koji nisu ispred kamere. Pa tako dovodimo programere, dizajnere, producente, publishere pa i cosplayere da svatko predstavi svoj komadić, koji onda u globalu čini mozaik gaming industrije”, priča Dunja.
Internet je promijenio način na koji konzumiramo medije, ali i način na koji se proizvodi njihov sadržaj. Značajan pomak u ponudi i potražnji doživjele su upravo ovakve teme. “Za emitiranje našeg programa, ne samo na TV kanalu, nego i na streamovima, jako je važna brza i stabilna internet veza, bez nje nema ni programa. Tako da nas uvođenje brze optičke veze jako veseli jer smo sigurni da će emitiranje teći glatko, kao i ostali segmenti našeg posla”.>Pucanje internetske veze, vas može koštati meča
Telemach već danas omogućuju pakete s internetskim brzinama čak dvadeset puta većim od prosječne brzine interneta u Hrvatskoj te gradi prvu 10 Giga optičku mrežu. Po brzini i kvaliteti usporediva je s postojećom mrežom u Južnoj Koreji, svjetskoj rekorderki kada je riječ o internetskim brzinama.
Ova mreža korisnicima omogućava lako i brzo dijeljenje velikih datoteka, vrhunsku kvalitetu video poziva te pristup cloud servisima u realnom vremenu, a izrazito niska latencije od ispod 1ms, pruža vrhunsko gaming i streaming iskustvo kao i virtualnu i proširenu stvarnost u 4K i 8K rezoluciji.
Pitali smo Vedrana koliko to utječe na njegovo iskustvo igranja. “Latencija je vrijeme potrebno da informacija ode od vašeg računala do servera i obrnuto. Tu može doći do problema kad imate trening ili službeni meč, a netko u vašem domu također koristi Internet tako da skida neke podatke.
Prednost brzine vidljiva je upravo u takvim prilikama istodobnog povezivanja više različitih uređaja. Nove optička mreža osigurav vrhunsko iskustvo korištenja servisa bez smetnji – istodobni upload ili download velikih datoteka i održavanje online sastanaka na nekoj od platformi.
“Mi smo doma uvijek imali pristup internetu ali naravno, nije imao veliki download ni upload sve dok nije došla optika. Kada sam se počeo profesionalno baviti esportom, svi su doma znali kada su mečevi ili treninzi pa nisu koristili internet da bi skidali veću količinu podataka”, priča nam Vedran.
Kada su krenuli stizali bolji rezultati, Vedranova obitelj investirala je u bolje Internet pakete dostupne kod pružatelja usluga. “Sjećam se samo jednom da sam u službenom meču izgubio vezu i nisam se mogao vratiti u meč. Bio je problem u tadašnjem pružatelju Interneta kojeg neću imenovati. Meč smo na kraju ipak dobili pa im ne zamjeram puno”, smije se Vedran.
Oni ne žele bijesne aute, njih zanimaju računalne komponente
No, za esportaše važna je i sama oprema. Bitno je imati dobro računalo, periferiju i uvjete za rad, kako to kaže Vedran. “Bolje računalo znači bolje performanse što bitno utječe na igru. Od veličine ekrana, frameova po sekundi te brzine samog učitavanja onog što se događa na serveru”.
Od malih nogu je ulagao u svoje računalo. Kad bi nešto zaradio, unaprijedio bi ga, ali kaže da mu roditelji pritom nisu nepotrebno kupovali najbolje komponente dostupne na tržištu.
“U samim počecima moje karijere imao sam računalo koje je bilo malo iznad prosjeka. Kada su počeli pristizati prvi bolji rezultati i ozbiljniji iznosi nagrada, onda sam krenuo sa potpunim obnavljanjem računala i kupovao sam najbolje komponente”, kaže Vedran.
U trenutku kada igrač pristupi organizaciji, ona preuzima troškove natjecanja. Postoji niz platformi na kojima se igrači imaju priliku dokazati, a jednom kad ih se uoči, počinje njihova profesionalna karijera.
“Kada se na primjer dogodi takav slučaj i potpišete za neku od organizacija ili barem odete na probni period, dolazi do premještaja i odlazite u sjedište te organizacije na takozvani bootcamp gdje s ostalim igračima živite, jedete, trenirate, spavate…”, objašnjava nam.
Postoje brojne sličnosti između klasičnih sportaša i esportaša. Za početak, tu je činjenica da su na profesionalnoj razini u oba slučaja plaćeni za svoj posao te ostvaruju profit sudjelujući u natjecanjima.
“Što se nas tiče, mi smo bili plaćeni od strane proizvođača igre. Postojao je fond nagrade i svaki tim je dobio dio tog fonda, naravno ovisilo je o plasmanu”, govori nam Vedran o svom timu Kazna Kru s kojim je u Sofiji na završnici europskog natjecanja osvojio prvo mjesto.
“Drugi način kako su profesionalni esportaši plaćeni je da su potpisani za neki klub koji ih plaća. U glavnim esport igrama su iznosi milijunski pa onda uvijek veći dio kolača uzima sami klub Ili organizacija te igrači dobiju bonus na svoje plaće. Te velike nagrade nisu glavni izvor prihoda za same klubove nego su tu najbitniji sponzori, a to su najpoznatiji brendovi u svijetu koji se polako okreću prema esportu i gamingu”, nastavlja Vedran.
Finale se igra pred ogromnom publikom, ali interakcija ne dolazi u obzir
U napetoj završnici pred 15 tisuća gledatelja Kazna Kru je pobijedio bivše prvake te su zasjeli na europski tron sve popularnije igre World of Tanks osvojivši čak 35 tisuća eura. Tako dolazimo do iduće poveznice, a to je iskustvo izvedbe pred publikom.
“Igranje pred publikom mi je najbolje iskustvo ikad. Najviše što sam igrao je pred 4000 igrača na pro league finale u Japanu 2019. godine. Publika ima pozitivan utjecaj na mene, atmosfera je potpuno drugačija i puna energije. Za vrijeme igranja nema doticaja s publikom jer se uvijek moramo maksimalno koncentrirati”, kaže nam Leon, a Vedran se nadovezuje.
“Igranje pred publikom je svakom esportašu najbitnije jer je to obično i samo finale sezone u kojoj se natječe. Natjecanja obično imaju svoj online i offline dio te offline je igranje pred publikom”.Kao i u svakom sportu, publika je vrlo bitna za natjecanje.
“Na kraju dana, svaki sport je gledateljski sport pa tako i esport. Osim toga što navijači mogu doći i navijati za svoj tim ili najdražeg igrača, tako ih mogu i upoznati ili slikati se sa njima te dobiti autogram. Najpoznatiji esportaši su isto ili možda čak i više poznati od najpoznatijih klasičnih sportaša”, Vedran nas uvodi u poplarnost ovog sporta.
Odnos s publikom utjecao i je i na odabir kanala kojima se takav sadržaj prenosi. “Glavna razlika kod prijenosa esporta je interakcija s publikom, koju tradicionalni mediji ne omogućavaju. Plus, klasični televizijski kanali su dosta tromi i zakonski ograničeni, a esport je sport koji se brzo mijenja i koji ima labavija pravila ponašanja od klasičnog sporta”, kaže nam Dunja.
Države različito vrše regulaciju sadržaja, što se provodi u ovisnosti o zakonodavom okviru propisanom za specifične medije. A postoji i druga stavka koju nam naša sugovornica spominje.
“Tu je i važna stavka zarade i prihoda jer prava televizijskog prijenosa nekog turnira i dalje koštaju puno manje od iznosa koji turnir može zaraditi streamajući na drugim platformama. Mislim da će se na kraju dogoditi to da će najjači svjetski turniri pronaći svoj put do klasičnih medija, dok će manje lige i dalje ostati vjerne streaming platformama”.
Trening završava u deset navečer, ali onda počinje idući
Naposljetku, svi profesionalci imaju prilično strukturiran dan te moraju paziti na svoju mentalnu i fizičku kondiciju.
“Trening bi počeo u popodnevnim satima i trajao sve do navečer. Sastojao bi se od smišljanja taktike, proučavanja protivnika i njihovih taktika te svojih dobrih i loših poteza. A završavao bi sparing treningom gdje bismo igrali protiv nekog drugog tima u trening modu i pripremali se za idući meč”, Vedranovo je iskustvo koje uvelike sliči Leonovom.
“Ponekad umjesto vježbanja imamo timske sastanke kada analiziramo protivnike i radimo strategije za nove napade o obranu. Za velika natjecanja organizacija organizira Boot Campove na kojima pokušavamo ispraviti sve greške i unaprijediti način igre. Smatram da fizička kondicija ima veliku ulogu na mentalno zdravlje igrača, ali često zbog organizacije vremena to nije moguće”, požalio se Leon.)
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Vedran kaže da je mu je najbitnije bilo da odradi svoj posao na terenu odnosno serveru. ”Od najveće pomoći mi je bio klasični sport, ali pošto je trening završavao oko 10 navečer nisam imao baš izbora pa bih išao šetati, trčati ili voziti bicikl. Barem da se nekako ispušem i ne razmišljam o samom treningu koliko god je to moguće”.
Radni vijek nije dug, stoga je to još jedna poveznica s klasičnim sportom.
“Pošto su refleksi jako bitni za esport, rekao bih da se esportom mogu baviti igrači do nekih 30 pa čak i 35 godina. Sve ovisi o tome koliko su željni i gladni za pobjedom”, kaže Vedran.
Jedna bitna razlika između klasičnog i esporta ipak postoji
Razveselit će vas informacija da u svijetu esporta, Hrvatska ima svog Messija. “Iako dobar dio gamera teži toj nekoj streamerskoj karijeri gdje će primarno zarađivati putem Twitcha, Trova, Facebooka ili Youtubea, pojavljuje se sve više mladih koji žele ući u kompetitivni gaming i pred kojima su ozbiljne karijere. Mi već sad imamo nekoliko esportaša koji su u svijetu gaminga na razini onoga što su Messi ili Ronaldo u nogometu”, otkrila nam je Dunja.
Na to smo ju naravno upitali na koga se u ovom slučaju referira. “Imate Luku Perkovića “Perkza” koji je krajem 2020. prešao iz jednog tima u drugi uz odštetu od čak 12 milijuna dolara. Uz njega treba izdvojiti i Domu, kao i Nela, koji također imaju zavidne karijere”, odgovorila je.
Najveća razlika između esporta i onog klasičnog bi mogao biti upravo odnos prema ženama jer nema uvijek striktnih podjela.
“Podjele i postoje i ne postoje, teško je odgovoriti na to pitanje. Neke su lige podijeljene na isključivo muške i isključivo ženske timove, a negdje su timovi miješani”, kaže Dunja.
Na to dodaje: ”Nažalost, velik dio vremena su žene u gamingu bile jako rijetka pojava, što se zadnjih godina počelo mijenjati. I dalje ih je puno manje od muških kolega, ali su tu, sve su jače, glasnije i probitačnije, tako da vjerujem da bi mogle u budućnosti preuzeti primat u natjecanjima”, optimistično zaključuje Dunja.
A dok nas sve ne zahvati groznica kompetitivnog svijeta igra, možemo promatrati kako se paralelno budi i drugi dio industrije, točnije game development i probija na svjetsko tržište. Već se zaredalo nekoliko velikih uspjeha, a jednog bi dana i u ovom području mogli imati esport naslov.
Sadržaj nastao u suradnji s Telemachom.