Alergije: simptomi, dijagnostika i liječenje
Alergija je četvrta vodeća kronična bolest, a procjenjuje se da će 50 posto ljudi biti pogođeno alergijom do 2050.
Tekst je revidirala mr.sc. Alma Rožman, dr. med, specijalistica za plućne bolesti i tuberkulozu iz Poliklinike za bolesti dišnog sustava
Što je alergija?
Alergija je prekomjeran odgovor imunološkog sustava na razne tvari s kojima organizam dolazi u kontakt. Antigen je protein kojeg organizam prepoznaje kao potencijalno štetnu tvar, pri čemu pokreće proces stvaranja antitijela kako bi se zaštitio. Antigeni koji izazivaju alergijsku reakciju nazivaju se alergenima. Najčešći alergeni u tijelo ulaze dišnim putevima, odnosno čovjek ih udiše, dok su alergeni iz hrane i lijekova nešto rjeđi. Globalno gledajući, posljednjih desetljeća dolazi do porasta broja alergijskih bolesti. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), alergija je četvrta vodeća kronična bolest, a procjenjuje se da će 50 posto stanovništva biti pogođeno alergijom do 2050. godine. Uzrok porastu alergija su zagađenje okoliša, ali i sve veća educiranost građana uslijed koje se alergije prepoznaju i dijagnosticiraju u većoj mjeri. No, porastu alergija, osobito u djece, doprinosi i takozvani život “pod staklenim zvonom”, odnosno život u sterilnim uvjetima koji onemogućava potpuno razvijanje imunološkog sustava, što je sve više prisutno u razvijenim zemljama.
Među najčešće alergene spadaju:
- pelud
- grinje
- kućna prašina
- životinjska dlaka
- spore plijesni
- hrana
- otrovi insekata (stršljen, obad, pčela, osa, komarac i slično)
- UV zrake
Inhalacijski alergeni, odnosno oni koje udišemo, izazivaju smetnje dišnog sustava i kožne reakcije, te bolesti kao što su alergijski rinitis i astma. Alergeni iz hrane izazivaju probavne smetnje i kožne reakcije, to jest atopijski dermatitis, dok ubodi insekata i određeni lijekovi izazivaju sustavne ili kožne reakcije. Određena hrana (agrumi, konzervansi u hrenovkama, paštetama, suhomesnatim proizvodima i prerađevinama te bjelanjak), ali i deterdženti, metali, kozmetička sredstva i UV zrake mogu izazvati akutnu alergijsku reakciju koja može prijeći u kroničnu (dugotrajnu) upalu kože koja najčešće pogađa djecu u dojenačkoj dobi.
U najčešće inhalacijske alergene spadaju:
- pelud
- grinje
- kućna prašina
- životinjska dlaka
- perje
- plijesni
- neke lijekove (peniclin, acetilsalicilna kiselina)
Hrana koja izaziva više od 90 posto najtežih alergijskih reakcija prema kodeksu o hrani (Codex Alimentarius) koji su osnovale Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) i Svjetska zdravstvena organizacija, ograničena je na osam vrsta hrane. Više saznajte ovdje.
U najčešće alergene iz hrane spadaju:
- žitarice (pšenica, raž, ječam, zob, pir)
- rakovi (kozice, škampi, riječni rakovi)
- jaja
- riba
- mlijeko
- kikiriki
- soja
- orašasti plodovi (bademi, lješnjaci, orasi, brazilski oraščići, indijski oraščići, pistacio, pinjoli)
Simptomi alergije
Alergijske reakcije variraju od blagih do teških, a mogu izazvati i po život opasnu reakciju poznatu kao anafilaksija. Simptomi alergije pak ovise o tome koje je tkivo, organ ili organski sustav zahvaćen alergijskom reakcijom, ali i o tome na koji je alergen osoba osjetljiva.
Simptomi peludne hunjavice su:
- kihanje, svrbež, začepljenost i vodenasti iscjedak iz nosa (rinitis)
- suzenje, crvenilo i svrbež očiju (konjunktivitis)
Simptomi alergije na hranu su:
- trnci u ustima
- oticanje usana, jezika, lica i/ili ždrijela
- osip
- otežano gutanje
- povraćanje
- proljev
- anafilaksija
Simptomi alergije na ubod insekata su:
- veliko područje otekline (edema) na mjestu uboda
- svrbež ili koprivnjača (urtikarija) po cijelom tijelu
- kašalj, stezanje u prsima, piskanje ili otežano disanje
- anafilaksija
Simptomi alergije na lijek su:
- koprivnjača (osip koji se manifestira uzdignutim plikovima koji jako svrbe)
- oticanje lica (angioedem)
- spazam u ždrijelu
- poteškoće u disanju
- kašalj
- povraćanje
- dezorijentiranost
- anafilaksija
Među lijekove koji izazivaju alergijske reakcije spadaju penicilin (koji se uzima intramuskularno) i acetilsalicilna kiselina koja je najčešći lijek koji izaziva alergijske reakcije, a koja može potaknuti razvoj astme. Alergija na acetilsalicilnu kiselinu manifestira se naglim, akutnim spazmom (stezanjem) u ždrijelu te posljedično gušenjem, pa zahtijeva što hitnije pružanje medicinske pomoći.
Simptomi atopijskog dermatitisa su:
- crvenilo kože
- jak svrbež kože
- suhoća kože na vratu, podlakticama, pregibima ruku, pazusima i potkoljenicama
Anafilaksija
Neke vrste alergena, uključujući one iz hrane, ali i ubode insekata te neki lijekovi mogu izazvati anafilaksiju, opasnu reakciju kod koje je potrebno pod hitno potražiti medicinsku pomoć jer njeno teško akutno stanje (anafilaktički šok) može uzrokovati smrt. Uslijed anafilaksije imunološki sustav oslobađa bujicu kemikalija uslijed čega krvni tlak naglo pada, a dišni putevi se sužavaju i onemogućavaju disanje. Većina simptoma anafilaksije javlja se unutar jednoga sata od izlaganja alergenu, no simptomi anafilaksije se znaju razviti i nekoliko sati kasnije.
Simptomi anafilaksije su:
- respiratorni: oticanje sluznica dišnog sustava, nedostatak zraka, promuklost, zviždanje u prsima
- kardiovaskularni: ubrzan rad srca, pad krvnog tlaka
- kožni: crvenilo, svrbež, osip nalik na koprivnjaču (urtikarija), oticanje lica, sluznice očiju te usana i jezika pri čemu je gutanje otežano te dolazi do gušenja (angioedem)
- probavni: mučnina, povraćanje, grčevi, proljev
Anafilaksiju mogu pratiti i simptomi kao što su tresavica, uznemirenost te gubitak svijesti. Ako je šok uzrokovan uzimanjem neke namirnice ili lijeka potrebno je odmah prekinuti njihovo uzimanje, te osobu čim prije prevesti do najbliže zdravstvene ustanove u kojoj će primiti adekvatnu medicinsku pomoć. U slučaju da je došlo do prestanka rada srca i disanja, nužno je provesti postupak reanimacije. Osobe koje su već imale anafilaktičku reakciju uvijek pri ruci moraju imati set za samopomoć u kojem se nalazi injekcija s adrenalinom za jednokratnu primjenu i primijeniti ga ako dođu u kontakt s alergenom.
Faktori rizika
Postoji veća vjerojatnost da ćete razviti alergiju ako:
- imate obiteljsku povijest astme ili alergija, poput peludne hunjavice, koprivnjače ili ekcema
- ste dijete
- imate astmu ili neko drugo alergijsko stanje
Komplikacije alergija
Alergija povećava rizik od nekih drugih zdravstvenih problema, uključujući:
- anafilaksiju: ako imate teške alergije, izloženi ste povećanom riziku od ove ozbiljne reakcije. Hrana, lijekovi i ubodi insekata najčešći su okidači anafilaksije
- astmu: ako ste alergični, veća je vjerojatnost da ćete razviti astmu — kroničnu upalnu bolest malih dišnih putova koju prate epizode zaduhe (otežanog disanja), piskanja u prsima, suhog nadražajnog kašlja kod kojeg je prisutan iskašljaj gustog sekreta
- sinusitis i infekcije ušiju ili pluća: rizik od ovih stanja veći je ako imate peludnu alergiju ili astmu
Dijagnosticiranje alergija
Kako bi se utvrdio uzrok alergije, pa samim time i postavila točna dijagnoza, liječnik će kroz razgovor s pacijentom postaviti anamnezu u čemu je iznimno važno što detaljnije odgovoriti na sva pitanja liječnika. Ako nakon razgovora liječnik posumnja da pacijent ima određenu alergiju, uputit će je na daljnje pretrage. Alergološka testiranja mogu se obaviti u gotovo svim Kliničkim bolnicama i Kliničkim bolničkim centrima u Hrvatskoj putem uputnice.
U dijagnosticiranju alergija koriste se ove metode:
- kožni testovi: u praksi se koriste prick test (izvodi se ubodom lancete), intradermalni test (prilikom testa alergen se unosi u kožu) i takozvani patch ili epikutani test (test kontaktom)
- provokacijski test: ovim se testom izaziva alergijska reakcija blažeg oblika izravnom primjenom alergena na sluznicu nosa, očiju, bronha ili želuca. Kako posljedice mogu biti vrlo ozbiljne (jaka alergijska reakcija s mogućom anafilaksijom) kod izvođenja ovog testa treba biti iznimno oprezan. Obično se koristi u potvrđivanju alergije na lijekove
- testovi iz krvi: za konačnu dijagnozu potrebno je određivanje koncentracije imunoglobulina E (IgE) u krvi. To se radi pomoću dvaju testova – testom RIST utvrđuje se ukupna količina IgE, a testom RAST specifični IgE za pojedine alergene
Prick test se najčešće provodi kod sumnje na alergiju na određenu hranu te na inhalacijske alergene kao što su pelud, grinje i životinjska dlaka. Prilikom izvođenja prick testa na unutarnju stranu podlaktice ili na kožu leđa stavi se kapljica koja sadržava koncentrat alergena, koja se probode lancetom. Ako je osoba alergična na određeni alergen, na mjestu uboda pojavit će se sitna oteklina.
Intradermalni test se provodi tako da se otopina alergena iglom unosi u kožu, a rezultati se očitavaju već nakon 20 minuta. Test se smatra pozitivnim ako se na mjestu uboda pojavi uzdignuta promjena koja može biti blijeda ili crvenkasta.
Epikutani ili patch test radi se tako da se na koži leđa, između lopatica lijepe flasteri s alergenima. Test se prvi puta očitava nakon 48 sati, zatim ponovno nakon 72 ili 96 sati te 7 dana od postavljanja flastera. U slučaju pozitivne reakcije na alergen na mjestu kontakta se javlja mali otok (edem).
Prevencija alergija
Alergija se ne može izliječiti, ali se provođenjem određenim mjera može držati pod kontrolom te se s njom može kvalitetno živjeti. Prvi korak u liječenju alergija je izbjegavanje poznatih okidača, a ova je mjera podjednako važna bez obzira na to je li osoba alergična na pelud, životinjsku dlaku ili na određene namirnice. Ako ste, primjerice, alergični na pelud, izbjegavajte izlazak u prirodu kada su koncentracije peluda u zraku visoke, a u tome će vam pomoći praćenje peludnog kalendara. Ako ste pak alergični na grinje, često brišite prašinu, usisavajte i perite posteljinu, a kako biste se zaštitili pritom nosite zaštitnu masku i rukavice. Također, posljednjih desetljeća znanstvena javnost sve više ističe uzimanje probiotika kao moguće strategije za prevenciju i liječenje alergija. Sve se više istražuje i učinak dojenja, pa je tako niz studija pokazao da je majčino mlijeko, prepoznato kao zlatni standard za zdrav rast i razvoj novorođenčeta, jedan od glavnih čimbenika povezanih s nižom pojavnošću alergijskih i zaraznih bolesti u djetinjstvu i mlađoj odrasloj dobi. Iako temeljni mehanizmi ovih učinaka nisu u potpunosti istraženi, znanstvenici smatraju da dojenje dovodi do sazrijevanja imunološkog sustava.
Liječenje alergija
U farmakološkom liječenju se koriste:
- antihistaminici, lijekovi koji sprečavaju djelovanje histamina
- kortikosteroidi koji ublažavaju upalu i zaustavljaju razvoj alergijske reakcija
- antileukotrijeni koji blokiraju aktivaciju leukotrijena koji su odgovorni za alergijsku reakciju respiratorne sluznice
- kapi ili sprejevi za nos koji ublažavaju simptome alergije
- te niz drugih lijekova koje propisuje specijalist
Imunoterapija ili hiposenzibilizacija je metoda u kojoj se koriste alergenska cjepiva. Točnije, u organizam se unose male količine alergena u obliku potkožnih injekcija ili otopina koje se uzimaju pod jezik, a njihove se koncentracije postepeno povećavaju. Tom se metodom potiče tolerancija imunološkog sustava na specifični alergen, a u konačnici će, prilikom kontakta s određenim alergenom simptomi bolesti biti blaži ili se uopće neće razviti. Osim što se mogu prorijediti simptomi, hiposenzibilizacijom ili specifičnom imunoterapijom može se smanjiti postojeći alergijski odgovor i smanjiti potreba za antialergijskim preparatima.
Stručni izvori korišteni za ovaj članak:
Hrvatski zavod za javno zdravstvo
Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije
American College of Allergy, Asthma and Imunology
National Library of Medicine II
National Library of Medicine III