Crveni vjetar ili erizipel: uzroci, simptomi, dijagnoza i liječenje

Otprilike jedna trećina osoba koje se liječe od erizipela ponovno razviju ovo stanje

FOTO: Shutterstock

Tekst je revidirala prim. Mirjana Lana Kosanović Ličina, dr.med., specijalist epidemiolog, Voditeljica Odjela za epidemiologiju zaraznih bolesti Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”


Što je erizipel (crveni vjetar)?

Erizipel, koji se kolokvijalno naziva crveni vjetar, je bakterijska infekcija koja zahvaća gornji sloj kože i površinske limfne žile. Najčešće je uzrokovan piogenim streptokokom, najčešće streptokokom grupe A, no opažaju se i infekcije streptokokom grupe B.

Stanja, bolesti i okolnosti koji povećavaju rizik nastanka erizipela:

  • limfna opstrukcija ili edem
  • oslabljeni imunološki sustav (maligne bolesti i kronična imunkompromitirajuća stanja), uključujući šećernu bolest, alkoholizam
  • status nakon mastektomije
  • arteriovenska insuficijencija (oštećenje vena nogu)
  • nepokretnost
  • kronične bubrežne bolesti
  • loši životni uvjeti (beskućnici)

Iako pogađa sve dobne skupine, najveći broj oboljelih javlja se u dobi od 60 godina i više, kod osoba koje imaju gore (prethodno) spomenute rizične faktore. Nastaje kada streptokok ulazi kroz male ili nevidljive ozljede na koži, posebice kod osoba s oštećenom cirkulacijom (venskom stazom, limfedemom), kod osoba s kroničnim kožnim promjenama ili nakon uboda insekata. Izvor infekcije je kontakt sa streptokokom (vlastita infekcija primjerice ždrijela ili bliski kontakt s oboljelom osobom).

Simptomi crvenog vjetra

Nakon prodiranja kroz ozljede na koži, bakterija oslobađa toksine koji izazivaju upalu kože. Infekcija u 80 posto slučajeva zahvaća donje ekstremitete, te lice i ruke. Može se pojaviti i na prstima ruku i nogu te na ramenima, odnosno zahvatiti bilo koji drugi dio tijela. Crveni kožni osip, po kojem je bolest dobila ime crveni vjetar, prema krajevima se širi u obliku vatrenih jezičaca. Vrijeme inkubacije, odnosno vrijeme od zaraze do razvoja prvih simptoma, traje između 1 i 7 dana.

Početni simptomi najčešće počinu prije pojave kožnih promjena, to su:

  • visoka temperatura
  • zimica
  • malaksalost

Javljaju se i svrbež, peckanje, osjetljivost i oticanje zahvaćenog područja.

Kožne promjene uključuju:

  • tipično crvenilo kože, s oštro uzdignutom granicom od zdrave kože, uz lokalne znakove upale kao što su toplina, edem i osjetljivost (nedostaju kod imunosuprimiranih osoba)
  • dijelovi kože zahvaćeni infekcijom su topli, napeti i sjajni
  • zahvaćenost limfnog sustava često se očituje prugama na koži i regionalnom limfadenopatijom (uvećanjem limfnih čvorova)

Ponekad se uz prethodno navedene simptome, javljaju i ostali opći simptomi zaraznih bolesti poput bolova u mišićima i zglobovima, mučnina i slično.

Dijagnoza crvenog vjetra

Erizipel ili crveni vjetar dijagnosticira se pregledom u ambulanti, prema izgledu i simptomima zahvaćenog područja koji su vrlo specifični. Povijest bolesti osobe, koja ukazuje na prethodne ozljede ili operacije, često može sugerirati i mogući uzrok. Iako daljnje testiranje u većini slučajeva nije potrebno, ako postoje bilo kakvi znakovi sistemske infekcije, to će se utvrditi dodatnim laboratorijskim pretragama.

Testovi iz krvi mogu pomoći u otkrivanju:

  • povišene razine bijelih krvnih stanica (leukocitoza), što ukazuje na bakterijsku infekciju
  • povišene razine C-reaktivnog proteina (CRP), pozitivne hemokulture koja ukazuje na bakterijsku infekciju

Liječenje crvenog vjetra

Erizipel ili crveni vjetar liječi se antibioticima, najčešće penicilinom, a obično traje od 10 do 14 dana. Pritom se provodi i simptomatska terapija pa se za snižavanje temperature koriste paracetamol ili nesteroidni protuupalni lijekovi. Kako bi se smanjila nelagoda i oteklina, prilikom liječenja crvenog vjetra na područje zahvaćeno infekcijom preporučuju se stavljati hladni oblozi. Kod težih oblika bolesti, antibiotici se primaju intravenozno i bolesnik se zbrinjava bolnički. Teški slučajevi liječe se u bolničkom okruženju.

Važno je napomenuti da erizipel često recidivira – otprilike jedna trećina onih koji se liječe od erizipela ponovno razviju ovo stanje. U slučajevima ponovljene epizode infekcije koriste se dugotrajni antibiotici kojima je cilj spriječiti buduće infekcije. Ponekad se antibioticima dodaju antialergijski lijekovi te razni vitamini i minerali kako bi se povećala njihova učinkovitost.

Za ublažavanje boli i nelagode te ubrzavanje procesa ozdravljenja, uz pravilno korištenje propisanog antibiotika preporučuje se i :

  • mirovati
  • držati zahvaćeno područje na povišenom
  • nanositi hladne obloge (više puta dnevno)
  • koristiti protuupalne lijekove protiv bolova

Prevencija crvenog vjetra

Kako bi se izbjegla infekcija crvenim vjetrom preporučuje se kožu održavati zdravom i hidratiziranom. Da bi se smanjio rizik od infekcije trebalo bi pravilno sanirati sve posjekotine i ogrebotine.

Osobe koje su već imale crveni vjetar trebale bi:

  • se educirati o općoj njezi rane i provođenje antisepse
  • kožne promjene nastale uslijed venske staze aktivno liječiti i spriječiti superinfekciju
  • nositi kompresijske čarape ako imaju edeme na nogama
  • u nekim slučajevima u obzir dolazi i profilaktička primjena antibiotika

Stručni izvori korišteni za ovaj članak:

Hrvatski zavod za javno zdravstvo Dubrovačko neretvanske županije

National Library of Medicine

WebMd

Medscape

Medical News Today