S povratkom u kolektive početkom ove obrazovne godine zabilježen je porast respiratornih infekcija dok je u prosincu prošle godine Svjetska zdravstvena organizacija upozorila na pojavu invazivne bakterijske infekcije streptokokom grupe A koji još hara Europom, u većini slučajeva šireći se među djecom mlađom od 10 godina.

S obzirom na to da je sezona respiratornih infekcija u punom jeku, uz streptokok haraju i razni virusi poput Covida-19 i gripe, te da ih prate vrlo slični simptomi, provjerili smo koji simptomi mogu upućivati na to da je riječ o bakterijskoj infekciji i da nam zaista treba antibiotik, kada je najbolje otići u laboratorij i koje bi pretrage trebalo napraviti kako bi se infekcija što učinkovitije liječila.

U tome su nam pomogli Matea Kos, dr. med., specijalistica kliničke mikrobiologije i Darko Ilić, mag. med. biochem., specijalist medicinske biokemije iz Poliklinike SYNLAB, najveće europske laboratorijske mreže.

U 85% slučajeva uzročnik infekcije je virus

S obzirom na to da je ponekad teško razlučiti je li riječ o običnoj prehladi ili nečem ozbiljnijem, donosimo kratki vodič o respiratornim infekcijama koje se dijele na infekcije gornjeg i donjeg dišnog sustava.

Infekcije gornjeg dišnog sustava, ujedno su i najčešće, a u 85 posto slučajeva njihov uzročnik je virus, ističe dr. Kos.

Simptomi infekcija gornjeg dišnog sustava

“Virusne infekcije najčešće se prezentiraju kao obična prehlada sa simptomima curenja nosa, konjunktivitisa, blagog kašlja, kihanja i slično, te koji mogu, ali i ne moraju biti praćeni povišenom tjelesnom temperaturom”, kaže dr. Kos te dodaje kako ovisno o uzročniku, mogu biti prisutni drugi opći simptomi poput bolova u mišićima i kostima, opće slabosti, glavobolje i gubitka apetita.

“No, prisutni su i bakterijski uzročnici, a ove sezone se bilježi veliki boom streptokoknih infekcija. Poglavito je riječ o streptokoknoj upali ždrijela koja je ove sezone u puno većem opsegu nego što je to bio slučaj posljednjih godina.”

Narušen je kolektivni imunitet

Nekoliko je razloga za to. “Nekada je to same epidemiološke karakteristike mikroorganizama, ali sigurno ima utjecaja i to što su posljednje dvije godine djeca manje boravila u vrtićima i školama, pa je kolektivni imunitet malo narušen”, pojašnjava naša sugovornica dodajući da u posljednja dva mjeseca bilježe povećane zahtjeve sugrađana.

“Klijenti nam na laboratorijske pretrage dolaze što na indikaciju pedijatra, što samoinicijativno. Naime, dolazi nam jako puno roditelja s djecom koja borave u kolektivima kao što su vrtići i škole, te koji zbog epidemiološke situacije imaju potrebu provjeriti zdravstveni status svoje djece”, kaže.

Simptomi infekcija donjeg dišnog sustava

Kada govorimo o infekcijama donjeg dišnog sustava, najčešći su bronhitis, tranheobronhitis i bronhiolitis. “To su dijagnoze koje su češće kod manje djece i gotovo ih uvijek izazivaju virusi, dok su pneumonije, odnosno upale pluća najteže upalne bolesti dišnog sustava i pojavljuju se u svim dobnim skupinama, a mogu biti i virusne i bakterijske”, govori naša sugovornica i nastavlja:

“Bakterijske pneumonije su obično teške, opsežne infekcije praćene jakim kašljem i visokom temperaturom. Vrlo se eksplozivno razvijaju i dovode do teškog općeg stanja te su karakterističnije za osobe starije od 65 godina.”

Atipične upale pluća

Kada govorimo o infekcijama donjih dišnih puteva, uz bakterijske pneumonije potrebno je istaknuti i atipične pneumonije.

“One su nešto blažeg tijeka, nisu toliko nagle, a povišena temperatura može i ne mora biti prisutna. Ako je vrućica prisutna, ona polagano raste i nije toliko visoka kao kod bakterijske upale pluća. To su najčešće takozvane hodajuće pneumonije koje se u većini slučajeva potvrđuju rendgenskom slikom pluća”, pojašnjava dr. Kos.

Razlike između bakterijske i virusne infekcije

“Što se tiče infekcija gornjeg dišnog sustava, virusne su češće praćene curenjem nosa, konjunktivitisom, kihanjem i hunjavicom dok su bakterijske, poput streptokoka, praćene povišenom temperaturom, bolnim vratnim limfnim čvorovima te crvenilom grla i oticanjem krajnika uz gnojni sadržaj”, istaknula je naša sugovornica.

No, svaka infekcija gornjeg dišnog sustava može se zakomplicirati i spustiti u donje dišne puteve. “Tako virus gripe kod većine ljudi može proći kao hodajuća prehlada, dok kod nekoga može uzrokovati upalu pluća”, dodaje dr. Kos, a mag. Ilić govori da je zato kod laboratorijskih pregleda prvi korak razlučivanje radi li se o virusnoj ili bakterijskog infekciji.

Što otkrivaju leukociti, neutrofili i limfociti?

“Jako je važno razdvojiti te dvije kategorije zato što se virusne infekcije, za razliku od bakterijskih, ne liječe antibioticima nego simptomatski”, dodaje dr. Kos, a mag. Ilić napominje da se kod respiratornih infekcija uvijek prvo rade kompletna i diferencijalna krvna slika te se određuje CRP.

“Općenito, bakterijske infekcije podižu ukupan broj leukocita u krvi, a virusne infekcije spuštaju broj leukocita ili je on normalan. U diferencijalnoj krvnoj slici, kod bakterijskih infekcija je povišen broj neutrofila, a kod virusnih je povišen broj limfocita”, ističe mag. Ilić.

Što je CRP i zašto je važan?

U detekciji bakterijskih infekcija vrlo važan orijentir je CRP, odnosno C-reaktivni protein, čiji porast u krvi kreće od 6 do najviše 48 sati od pojave infekcije.

“Vrijednost CRP-a dosta oštro skoči u tom periodu. Ni leukociti ne mogu toliko brzo narasti koliko može CRP, i u tom smislu je liječniku od velike pomoći u trijaži zato što olakšava dijagnozu akutne bolesti, procjenu njene aktivnosti i praćenje terapije, a u konačnici i prognozu tijeka bolesti”, pojašnjava naš sugovornik.

Koje su normalne vrijednosti CRP-a?

Normalna vrijednost CRP-a kreće se do 5 mg po litri. “Praksa je pokazala da vrijednosti od 10 do 50 mg predstavljaju blaže lokalne ili virusne infekcije. Tek vrijednosti koje se kreću od 50 do 100 znače teže infekcije koje će definitivno zahtijevati terapiju. Ako su vrijednosti veće od 100, onda je riječ o jakoj bakterijskoj infekciji”, napominje.

No, kako se pravilno određuje CRP? “Jedna od najčešćih pogrešaka koju primjerice rade zabrinuti roditelji male djece je ta što ne dopuste da prođe ni 24 sata, a nekad ni 12 sati od prvih simptoma te prerano dođu u laboratorij. Tada se CRP može blago povisiti i nećemo dobiti pravu sliku stanja, zato što nije došlo do značajnijeg razvoja bolesti”, upozorava mag. Ilić.

Kada je najbolje vaditi krv?

Kod respiratornih infekcija idealno bi bilo pričekati da prođe 48 sati od prvih simptoma infekcije, pa tek onda obaviti pretragu. U tom slučaju će nalazi biti točniji, a liječnik će imati dovoljno vremena reagirati u akutnoj fazi bolesti, složni su naši sugovornici. Takva je sugestija i kod brisa ždrijela, koji je apsolutno najbolji alat u razlikovanju virusnih i bakterijskih infekcija gornjih dišnih puteva, dodaju.

“Zna se dogoditi da roditelji dođu prerano napraviti bris ždrijela ili nazofarinksa, kad se simptomi još nisu razvili u svom punom opsegu i tada postotak lažno negativnih nalaza može biti veći. Naime, i bris ima svoje limite osjetljivosti pa ako je premala količina bakterija u grlu prisutna, test ih neće moći detektirati”, napominje dr. Kos.

Pretraga koja otkriva streptokok

“Bris ždrijela je najkorisniji alat u otkrivanju streptokokne infekcije, dobre je osjetljivosti i vrlo je pouzdan”, pojašnjava naša sugovornica.

Za to postoji standardna bakteriološka pretraga, odnosno kultivacija bakterija koja ima odličnu osjetljivost. “Međutim, rezultat te pretrage obično se čeka od dva do tri dana, što u nekim slučajevima zna biti predugo. Zato su kreirani brojni brzi testovi koji premošćuju taj vremenski period čekanja”, otkriva nam.

Test na streptokok u 15 minuta

U praksi je zaživio brzi test detekcije antigena streptokoka grupe A. “To je test čiji rezultat se dobiva već nakon 15 minuta, prilično je pouzdan, no ima nešto nižu osjetljivost od standardne kultivacije bakterija”, priča dr. Kos pojašnjavajući u kojim je slučajevima brzi test idealan.

Brzi test na streptokok, dodaje, koristi se kada uz jasno prisutne simptome želimo provjeriti je li riječ o bakterijskoj infekciji ili nije.

“Apsolutno ima smisla djecu od tri godine pa sve do dobi adolescencije, ako su prisutni jasni klinički simptomi, testirati na ovaj način. Taj test je u toj populaciji vrlo dobar. Ako je pozitivan, nema ga potrebe ponavljati provjeravati ili potvrditi kultivacijom jer je vjerodostojan”, pojašnjava.

Za koga nije brzi test na streptokok?

Kod odraslih i jako male djece brzi test ipak ima svoje limite. “Kod tih dviju skupina streptokokne infekcije nisu toliko učestale pa se kod njih primjena brzog testa ne preporučuje, bolje je napraviti standardnu kultivaciju, jer je osjetljivija metoda. Taj brzi test nije dobar alat ni za ljude koji primjerice žele provjeriti je li asimptomatsko dijete zaraženo zato što se u vrtićkoj grupi pojavio streptokok”, pojasnila je dr. Kos.

Ne preporučuje se ni za otkrivanje kliconoštva. O čemu je riječ? “Postoje djeca kod kojih streptokok može biti dugo prisutan u ždrijelu, a da pritom ne čini nikakvu štetu, ali s druge strane predstavlja izvor infekcije za drugu djecu. Za to je najbolje koristiti standardnu pretragu”, ističe naša sugovornica.

Roditelji, ovaj nalaz je nepotreban

Zabrinuti roditelji, često u želji da liječnik dobije što bolju sliku stanja njihovog djeteta, znaju inzistirati na nekim pretragama koje su ipak nepotrebne. Jedan od takvih nalaza je određivanje željeza.

“Pravilo je da se željezo nikada ne radi u infektu zato što je prirodno stanje da je koncentracija željeza tijekom infekcije snižena. Naime, to je jedan od obrambenih mehanizama tijela tijekom kojeg naši leukociti zapravo “pojedu” to željezo da ga uskrate bakterijama kako bi onemogućili njihov daljnji rast”, pojašnjava mag. Ilić.

U infektu, kada je prisutna visoka temperatura, željezo je često nisko, dodaje. “I to željezo nema nikakvu kliničku značajnost jer će, kada infekcija završi, ono otići u svoju normalu. Puno je važniji hemoglobin koji će liječniku dati odgovor koliki je stupanj anemije nastupio uslijed infekcije. Dakle, mjera anemije nije željezo nego hemoglobin”, zaključuje specijalist medicinske biokemije.

Kada je doista potreban antibiotik?

Tumačenje nalaza najbolje je prepustiti liječniku, napominju naši sugovornici. “Godinama govorimo o racionalnoj upotrebi antibiotika, a CRP ide pod ruku njegovom neracionalnom korištenju. CRP od 25 nije potvrda da vam je potreban antibiotik jer nije svaki povišeni CRP bakterijska infekcija. Može biti riječ o virusu koji treba preležati par dana pa onda vidjeti ide li taj CRP prema 100 ili će se vraćati u normalu”, podsjeća mag. Ilić.

Najvažniji indikator da je riječ o bakterijskoj infekciji koju treba liječiti antibiotikom je dokaz bakterijskog uzročnika. “To se radi kultivacijom, brzim antigenskim testom ili molekularnim metodama. Ako imamo mikrobiološki nalaz koji potvrđuje prisutnost bakterije to je apsolutna indikacija da se započne antibiotska terapija”, dodaje dr. Kos.

Odgovornost je na svima nama

Postoje egzaktni podaci, nastavlja naša sugovornica, da je 70 posto antibiotika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti propisano za respiratorne infekcije, a sigurno u većini slučajeva nisu bili uopće potrebni.

“Odgovornost je na liječnicima, ali i na pacijentima koji često inzistiraju da im se propiše antibiotik iako za to nema potrebe. Antibiotik nije sveta vodica, svaki ima svoje nuspojave. Također, neopravdana upotreba antibiotika pospješuje razvoj rezistencije (otpornosti) bakterije na njih, što je gorući problem. Sve sporije se proizvode novi antibiotici i njihov razvoj je sve skuplji, a većinom smo mi sami krivi što nismo bili dovoljno racionalni u njihovom propisivanju”, zaključila je.

---

Sadržaj nastao u suradnji s Poliklinikom SYNLAB.