“Svaka izgubljena bitka za nečiji život, svaka smrt je teška i tužna. Osobno mi kao roditelju najteže padaju patnje i stradavanja djece. S druge strane, sve uspješno odrađene reanimacije i postupci koji nekome pomognu pune me pozitivnom energijom i dodatno motiviraju”, priča nam dr. Dragan Maloševac, specijalist hitne medicine, autor Facebook grupe Kolega hitnjak, zagriženi maratonac koji bi zbog ozljede trebao okačiti tenisice o klin ali se ne predaje, strastveni kolekcionar autića i sada već ugledni doktor za pizzu.

“U obitelji sam imao jako puno liječnika koji su me što svjesno, što nesvjesno, usmjerili u medicinske vode. Ovdje prvenstveno mislim na oca, ali i na tetu, isto liječnicu, koja mi je svojim načinom života i razmišljanjem bila veliki uzor u mladosti”, govori dodajući da ga je kroz cijeli život nešto stalno vuklo prema hitnoj medicini.

Nakon vojnog roka upisao je biologiju na PMF-u, a ubrzo i medicinu te paralelno studirao dva smjera. Iako je biologija oduvijek bila njegova velika ljubav, nakon diplome i stručnog ispita počinje raditi kao liječnik opće medicine. No, to je trajalo relativno kratko, odlazi iz Doma zdravlja i počinje raditi kao hitnjak. “Već tada sam shvatio da je hitna medicina ono što me privlači i ispunjava”, dodaje.

Prije osam godina donio je jedinu moguću odluku

Čekao je da u Hrvatskoj zaživi specijalizacija iz hitne medicine, a kako se to nije dogodilo, pritisnut financijskim problemima napušta struku i odlazi u farmaceutsku industriju. Iako je radio zanimljiv i dobro plaćen posao, nije ga ispunjavao te se vraća u struku i počinje raditi kao liječnik hitne pomoći u Zavodu za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije. Rođeni Zagrepčanin prije osam godina donio je, kako kaže, jedinu moguću odluku – prelazi u KBC Osijek i počinje sa specijalizacijom iz hitne medicine.

“Moj je najveći teret to što sam od kad znam za sebe izrazito svestran u svim segmentima života i nikako se ne mogu fokusirati i usmjeriti na samo jedno područje ili temu. Nema sporta kojim se nisam bavio, nema hobija koji me nije privlačio, nema toga što nisam proučavao, istraživao, čitao, sakupljao…”, govori i nastavlja:

“Jedan mi je prijatelj i kolega dok sam radio u Županji rekao da sam poput malog vještog majmuna. U svemu se nađem, o svemu znam ponešto, ali nemam strpljenja i volje da u nečemu odem do samog kraja i ondje ostanem. Upravo me zato hitna medicina i privukla. Raznovrsna je, izazovna i obuhvaća doslovno sve segmente medicine.”

Intubirao sam kolegu i preveo ga u respiracijski centar

Zadnje tri godine radi i na hitnom prijemu Opće županijske bolnice Našice. “Njima je nedostajalo hitnjaka, a meni je zbog tadašnje životne situacije dobrodošao dodatni honorar pa smo ostvarili odličnu suradnju. U međuvremenu su OŽB Našice postale i COVID bolnica pa mi je i to jedno veliko dodatno iskustvo”, priča Maloševac koji za sebe kaže da je umorni provakser.

“Od samog početka pandemije u kontaktu sam s oboljelima od korone, pratim od prvog dana sve što se događa u svijetu, pokušavam saznati što više informacija, naučiti sve vezano uz protokole i smjernice te biti maksimalno koristan, kako sustavu tako i pacijentima”, kaže dodajući da je bilo puno teških i stresnih situacija.

Jedna ga je situacija emotivno potrošila. “Na hitni prijem, u jako teškom stanju zbog korone, dovezen mi je vrlo dragi kolega kojeg sam od prije poznavao. Morao sam ga intubirati i iz Našica prebaciti u respiracijski centar u KBC Osijek gdje je, nažalost, nakon dva tjedna preminuo. Doslovno, ja sam bio zadnja osoba s kojom je razgovarao. Već sam tada došao na udar teoretičara zavjera pa me je to dodatno potrošilo i frustriralo”, priča.

To je borba s vjetrenjačama

Umorio se. “Odustao sam od objava vezanih za pandemiju, osobito od onih vezanih za cijepljenje. Da sam nastavio, bila bi to samo još jedna nepotrebna borba s vjetrenjačama. Poprilično sam se potrošio i izložio. Dobio sam na stotine uvredljivih i prijetećih poruka. Nitko od onih koji nakon dvije godine pandemije i 15 tisuća preminulih negiraju epidemiološke mjere, maske nazivaju brnjicama, a cjepiva smatraju eksperimentalnom genskom terapijom svoj stav neće promijeniti”, govori u dahu i nastavlja:

“Nije čak ni toliki problem u običnom puku, problem su raznorazni mediokriteti, liječnici, znanstvenici, političari, jeftini populisti, šarlatani s titulama i diplomama koji vođeni vlastitim pomahnitalim egom šalju potpuno pogrešne i štetne poruke. Sustav i nadležne institucije nisu učinile doslovno ništa i šteta je već učinjena. Hrvatska je u samom svjetskom vrhu po svim negativnim parametrima vezanim uz koronu.”

Zdravstvenu nepismenost susreće svakodnevno

Na to smo se osvrnuli na rezultate Telegramova istraživanja koje je pokazalo da više od 50 posto naših građana ne može procijeniti jesu li informacije u medijima vjerodostojne te da je svaki drugi građanin u kategoriji problematične zdravstvene pismenosti.

“Zdravstvenu nepismenost, nažalost, doživljavam doslovno svakodnevno. Kad nemate adekvatne edukativne programe, adekvatan obrazovni sustav i razvijena pozitivna društvena mjerila vrijednosti onda imate društvo problematične zdravstvene pismenosti. Ako ljude kroz sustav školovanja naučite da je struja opasna onda oni kasnije neće gurati prste u utičnice i sušiti kosu fenom ležeći u kadi punoj vode”, plastično komentira te nastavlja:

“Tako je i sa zdravstvenim informacijama i znanjem. Ljudi uzimaju sve i svašta, liječe se čarobnim travama, alternativnim pripravcima nepoznatog i sumnjivog sastava. Propisuju se masovno antibiotici za običnu prehladu, lijekovi za tlak uzimaju se povremeno, ne zna se kako i čime sniziti povišenu tjelesnu temperaturu… Da, definitivno se pretvaramo u društvo problematične zdravstvene (ne)pismenosti”, kaže.

Ljudi često ne znaju naziv lijeka koji uzimaju godinama

No, ne bježi od vlastite odgovornosti. “Ovdje, naravno, ne mogu pobjeći ni od vlastite odgovornosti i kolektivne krivnje s obzirom na činjenicu da i mi liječnici premalo educiramo, premalo pojašnjavamo i premalo razgovaramo s pacijentima i članovima njihovih obitelji.”

S obzirom na to da je svakodnevno u kontaktu s pacijentima, izdvojio je primjere zdravstvene nepismenosti s kojima se susreće. Ono što ga uvijek iznova iznenadi je to što pacijenti ne znaju koje lijekove uzimaju.

“Vrlo često ne znaju navesti naziv niti jednog lijeka koji uzimaju godinama. Onda se obično igramo igre pogađanja, pokušavam otkriti kako se zovu “one male bijele tabletice koje se uzimaju navečer” ili “one velike zelene koje se nalaze u bijeloj kutijici s plavim poklopcem”. Uzimaju, recimo, ozbiljne lijekove poput oralnih antikoagulansa, a ne znaju zašto ih uzimaju, koje su moguće opasnosti i nuspojave te kako trebaju kontrolirati adekvatnu dozu”, ističe.

Ne odustaje od humora

Iako odustaje od progovaranja o važnosti cijepljenja, ne odustaje od humora u kojem je pronašao ispušni ventil.

“Svaki hitnjak ima neke svoje obrambene mehanizme i načine kako se nositi sa stresom. Ja sam upravo zbog toga i počeo pisati. Jednostavno bih nakon napornih smjena sjeo i zapisivao neobične i smiješne situacije koje su mi se dogodile. Pokušao sam se fokusirati na lijepe stvari, a negativne sam potiskivao i trudio se ne vrtjeti loše filmove u glavi”, govori prisjećajući se trenutka u kojem je nastao Kolega hitnjak, Facebook stranica na kojoj s kolegom, pedijatrom dr. Igorom Bereckim objavljuje kratke humoreske o doživljajima s odjela hitne medicine.

“Te priče i dogodovštine zapisivao sam još dok sam radio kao liječnik hitne medicine, prvenstveno na terenu. Neke sam objavio na svom Facebook profilu pa su me prijatelji i poznanici kojima su se svidjele počeli nagovarati da izdam nekakvu knjižicu. Meni je stalno u glavi bila prisutna ideja o pratećim crtežima. Silno sam želio pronaći nekoga tko bi te moje priče ilustrirao, želio sam imati i priču i crtež”, priča Maloševac.

Sudbonosni susret s Bereckim

“Tijekom obilaska pedijatrije, u sklopu programa specijalizacije, upoznao sam Igora Bereckog. Sjedio je kraj mene na jednom jutarnjem sastanku i nešto crtkao po papiriću. Spomenuo sam mu kako sam preko neke bedaste Facebook aplikacije naručio portret karikaturu koja uopće ne sliči na mene. To mi je popodne Igor poslao svoj vrhunski crtež i tako je počela naša suradnja. Igor je počeo crtati prateće crteže i kako bi koji crtež završio tako smo stavljali objavu na stranicu.”

Danas Kolega hitnjak ima 36 tisuća pratitelja i više je od humoreske. Maloševac kaže da mnoge priče nose određenu poruku ili korisnu informaciju, da kroz zabavu i educiraju pratitelje.

Karikature koje nasmijavaju i educiraju

“Nakon priče o alergijskoj reakciji na ubod ose imali smo puno upita i komentara vezanih za upotrebu adrenalinskog autoinjektora. Dosta smo burnu raspravu izazvali i u priči Borba sa zmajevima, a radi se o udisanju i pušenju osvježivača prostora. Naravno, cijeli koncept Kolege hitnjaka šaljiv je pristup medicini, a Igor i ja se najviše šalimo na vlastiti račun.

U biti kroz neke naše greške i smiješne postupke želimo pokazati kako su i liječnici samo ljudi sa svojim dobrim i lošim stranama”, iskreno dodaje te se osvrće na neke od najdražih objava.

“Komunikacijske vještine definitivno je priča koja je izazvala burnu reakciju i privukla pažnju medija i čitatelja. Uistinu se radilo o pogrešno upisanom katu u adresi intervencije, a ja sam onda to iskoristio da pridobijem pažnju i uspostavim komunikaciju s gospođom koja u početku uopće nije željela razgovarati. Sve se priče baziraju na istinitim događajima, ali ih malo doradim i učinim šaljivima i smješnijima”, kaže.

Svako mjesto i svaka hitna ima svoju baku Katu

Ono što je bitno, dodaje, jest to da su priče vremenski i prostorno neodređene pa se u njima ne može nitko prepoznati.

“A u nekima se mogu prepoznati doslovno svi. Imamo na tisuće lajkova i stotine komentara, a ono što mene osobno veseli je zanemariv broj onih negativnih reakcija vođenih isključivo ljudskom zločestoćom. Onaj tko želi iz svega u životu može izvući nešto negativno. Naš je humor prepoznat kao benigan i dobronamjeran”, govori dodajući da obožava stripovski prikaz svog kolege Bereckog.

“Iako su mi sve priče podjednako drage, kad bih baš morao izdvojiti nekoliko njih onda bi to bile Komunikacijske vještine, Tko je tu lud, Nesanica, Zvonce i Ozbiljan prigovor. Upravo je Ozbiljan prigovor, priča o baki Kati, jedna topla ljudska priča koja je privukla najveću pažnju i isprovocirala najveći broj reakcija. Svaki grad, svako mjesto i svaka ambulanta hitne pomoći ima jednu svoju baku Katu”, podsjeća liječnik koji kad ne dežura u hitnoj, piše recenzije o pizzama.

Preporuka doktora za pizzu

Da, dobro ste pročitali. U posljednjih nekoliko godina posjetio je više od 200 pizzerija u Hrvatskoj i diljem Europe, piše o atmosferi, usluzi i pizzama, a nedavno je na svom Facebooku sastavio top listu najboljih domaćih i stranih pizza. Za kraj nam je doktor za pizzu otkrio gdje možemo pojesti najbolju ako se nađemo u gradu na Dravi.

“U Osijeku ima puno dobrih pizzerija. Ukusi su različiti, no osobno volim tanka napoletanska tijesta. Moj je favorit Astrogarden. Slično tijesto ima i Ventidue. Volim otići i u Sporthouse, iako oni imaju sasvim drugačiju teksturu tijesta koje je neobično, ali ukusno i fino. Igor me odveo u Kneževe vinograde u pizzeriju Papica koja je isto za svaku preporuku.”

Ovaj članak dio je kampanje za promociju zdravstvene pismenosti koju je pokrenuo Telegram u suradnji s njemačkom farmaceutskom kućom STADA. U sklopu kampanje provedeno je prvo nacionalno istraživanje zdravstvene pismenosti u Hrvatskoj. Više pročitajte ovdje.