Kolonoskopija: za što se koristi i kako se pripremiti za pregled debelog crijeva
Kolonoskopija obično traje 20-ak minuta i može se izvoditi uz anesteziju
Tekst je revidirao prim. dr. sc. Hrvoje Iveković, dr. med., specijalist internist, subspecijalist gastroenterologije i hepatologije, Centar za ekspertnu medicinu
Što je kolonoskopija?
Naziv kolonoskopija složenica dolazi od grčkih riječi kolon, odnosno crijevo i scopein, odnosno gledati. Stoga je kolonoskopija pregled tijekom kojeg liječnik direktno pregledava unutrašnjost debelog crijeva i to pomoću fleksibilnog aparata (kolonoskopa). Na vrhu kolonoskopa nalazi se kamera koja omogućuje vizualizaciju sluznice debelog crijeva pa liječnik tijekom pregleda može uočiti određene abnormalnosti u sluznici crijeva poput upale, deformiteta crijevne stijenke (divertikula) ili izraslina (polipa). Kolonoskopija se smatra najboljom metodom prevencije raka debelog crijeva zato što omogućava otkrivanje promjena dok su još u stadiju i polipa, a koje se tijekom pregleda mogu odmah ukloniti i poslati na analizu. Ako se rak debelog crijeva otkrije u takvom lokaliziranom stadiju, petogodišnje preživljenje iznosi oko 90 posto.
>>saznajte više o raku debelog crijeva
Za što se koristi kolonoskopija?
Osnovni razlog (indikacija) za izvođenje kolonoskopije je sumnja na bolest debelog crijeva.
Sumnja na bolest debelog crijeva postavlja se na temelju simptoma kao što su:
- proljev
- zatvor
- pojava krvi u stolici
- gubitak tjelesne mase
- slabokrvnost
- zadebljanje crijevne stijenke
Tijekom izvođenja kolonoskopije mogu se izvesti zahvati poput:
- uzimanja tkiva za patohistološku dijagnostiku (biopsija)
- polipektomije (uklanjanja sluzničkih izraslina – polipa u debelom crijevu)
- zaustavljanja krvarenja iz debelog crijeva (hemostaza)
Ovdje treba naglastiti, da je najveća vrijednost kolonoskopije u prevenciji raka debelog crijeva. Ovim pregledom je moguće otkriti promjene još u stadiju polipa i kada se još nisu razvili nikakvi simptomi bolesti. Tijekom kolonoskopije polipi se mogu se u potpunosti odstraniti i tako se sprečava zloćudna transformacija u karcinom. Također, tijekom kolonoskopije liječnik pomoću specijaliziranih kliješta može uzeti uzorak tkiva za patohistološku analizu, odnosno za biopsiju.
Kako se pripremiti za kolonoskopiju?
S obzirom na to da se tijekom kolonoskopije pregledava unutrašnjost debelog crijeva, iznimno je važno da ono bude potpuno čisto, bez ostataka stolice, kako bi se omogućio detaljan pregled.
Priprema za kolonoskopiju sastoji se od:
- modifikacije primjene lijekova koje osoba koristi: primjerice, budući da je pridržavanje dijetetskih mjera sastavni dio pripreme za kolonoskopiju, osobe sa šećernom bolešću će, uz nadzor nadležnog liječnika, morati uvesti određene promjene u uzimanju lijekova kako bi se izbjegle epizode hipoglikemije. Osobe koje koriste metformin za kontrolu šećera u krvi, isti će trebati prekinuti dva dana prije pregleda. Osobe koje koriste inzulin brzog djelovanja isti će prekinuti uzimati na dan procedure, a osobe koje uzimaju inzulin dugog djelovanja lijek će uzeti u polovičnoj dozi. Za osobe koje koriste lijekove protiv zgrušavanja krvi, primjerice onih koji imaju treperenje srčanih preklijetki (na primjer fibrilacija atrija), ili su preboljeli srčani ili moždani udar, potrebno je iste prekinuti pet dana prije pregleda, no to će odlučiti nadležni specijalist.
- pridržavanje dijetetskog režima dan prije i na dan pregleda: dan prije pregleda preporučuje se jesti hranu s niskim udjelom ostatnih vlakana. Od krute hrane, potrebno je izbjegavati kruh, tjesteninu, meso i plavu ribu, te izbjegavati mliječne proizvode poput mlijeka, sira, jogurta i vrhnja, kao i voće koje sadrži sjemenke. Umjesto toga, preporučuje se unos ugljikohidrata poput bijelog kruha, krekera, riže, bijelog mesa poput piletine, puretine, te bijela riba. Dopušten je unos kuhanog povrća, te konzervirano voće. Ne preporučuje se unos bilo kakvog alkohola, obojenih pića poput soka od paradajza, brusnica ili borovnica, te gustih sokova. Potrebno je uzimati samo bistru tekućinu poput vode, čaja, bistrih sokova (npr. sok od jabuke), te bistra pileća juha. Tekućinu je moguće uzimati cijelo vrijeme, čak i do dva sata prije samog termina ako se kolonoskopija radi u kratkotrajnoj intravenskoj anesteziji. Osobe koje uzimaju tablete željeza trebaju prekinuti terapiju tjedan dana prije kolonoskopije zato što željezo mijenja boju stolice u tamnu, što može ometati vizualizaciju crijeva.
- uzimanje laksativa: laksativi su tvari koje potiču pražnjenje crijeva, a pri izvođenju kolonoskopije koriste se pripravci na bazi polietilen-glikola. Radi se o osmotskom laksativu koji izaziva lučenje vode u debelo crijevo i time potiče rad i pražnjenje crijeva u kratkom vremenu. Laksativi koji se koriste u pripremi za kolonoskopiju u pravilu dolaze u pakiranjima od dvije doze. Njihov režim uzimanja ovisi o vremenu kada se izvodi kolonoskopija. Za procedure koje se izvode ujutro, laksativi se uzimaju u podijeljenoj dozi – jedna doza uzima se navečer, dan prije pretrage, a druga na sam dan pretrage, obično 4-5 sati prije samog termina. Kod kolonoskopija koje se izvode u popodnevnim satima, obje doze mogu se uzeti na dan pretrage – obično je prvu dozu potrebno uzeti 6 sati prije termina, a drugu 3 sata prije termina. Uz laksative je potrebno uzimati dovoljno tekućine kako bi se pospješila priprema za pregled.
Kakvog su okusa laksativi i kako se uzimaju laksativi prije kolonoskopije?
Laksativi nisu ugodnog okusa, najčešće su gorko-slanog okusa. Laksativi se piju gutljaj po gutljaj, dovoljno ih je popiti u otprilike 30 minuta za jednu dozu. Naglo ispijanje laksativa može izazvati mučninu i povraćanja. Korisno ih je prije upotrebe ostaviti u frižideru i piti ih ohlađene, kako bi se smanjio njihov neugodan okus. Okus laksativa može se poboljšati primjenom drugih slatkih pića ili pepermint bombona.
Pomoćne tvari za čišćenje crijeva prije kolonoskopije?
Osim laksativa, poželjno je uzimanje i pomoćnih tvari poput simetikona, kako bi se postigla što bolja priprema za kolonoskopiju. Simetikon smanjuje površinu napetost i uspješno uklanja pjenušav sadržaj u crijevu, koji često zna zaostati nakon primjene laksativa. Također, prema nekim ispitivanjima, korištenje mineralne vode bogate magnezijem pomaže u boljoj pripremi za kolonoskopiju. Razlog tome može ležati u činjenici da magnezij potiče peristaltiku crijeva.
Kako se izvodi kolonoskopija?
Kolonoskopiju izvodi gastroenterolog uz asistenciju medicinske sestre ili tehničara. Kolonoskopija obično traje 15-ak minuta i izvodi se pomoću kolonoskopa, savitljive cijevi promjera 13 milimetara koja je dugačka 120 milimetara. Na vrhu cijevi nalazi se kamera čiji signal se prenosi na ekran na kojem se emitira slike iz unutrašnjosti debelog crijeva. Kolonoskop sadrži i radni kanal za uvođenje specijaliziranog pribora koji se može koristiti tijekom pregleda (poput bioptičkih kliješta ili omče za polipektomiju), izvor svjetla i cijev za ispiranje kojom se može ukloniti eventualni preostali crijevni sadržaj. Pregled se izvodi tako da pacijent leži na lijevom boku. Postupak počinje pregledom analne regije te liječnik pritom provjerava postoje li bolesti u tom području, poput prisustva hemoroida ili eventualnih bolesti analne regije poput poput rascijepa (fisure) ili kanala (fistule).
Potom liječnik, uvodi prst (na kojem se nalazi lubirkant) u anus i izvodi digitorektalni pregled. Ideja ovog pregleda jest da se uoče eventualne abnormalnosti u području zadnjeg crijeva (rektuma) koje su dostupne na dohvat prsta, te da se opipa prostata u svrhu detekcije eventualnih abnormalnosti. Potom se kolonoskop polako uvodi kroz debelo crijevo do njegovog slijepog kraja (cekuma), odnosno spoja s tankim crijevom (tzv. ileocekalna valvula). Ova faza traje između 5 i 6 minuta te može biti bolna zato što se tijekom ove faze pregleda u crijeva upuhuje zrak pa se ona šire. Bol se može pojaviti i zbog “natezanja” crijeva prilikom ispravljanja anatomskih zavoja u debelom crijevu. Budući da ovo može uzrokovati bol i neugodu prilikom pregleda, pacijenti se često odlučuju za primjenu kratkotrajne anestezije. Zato se anestezija preporučuje ljudima s niskim pragom boli, a osobito onima koji su imali prethodne operacijske zahvate u trbuhu.
Tijekom pregleda, liječnik može zatražiti da osoba promjeni položaj te da se okrene na leđa ili na desni bok, a medicinska sestra može, na zahtjev liječnika, pritisnuti trbuh kako bi se crijeva manje natezala, a kolonoskop lakše prošao kroz crijeva. Nakon što kolonoskop dovede do spoja debelog s tankim crijevom, liječnik započinje pravi pregled – inspekciju sluznice crijeva. Ova faza pregleda je manje bolna. Tijekom inspekcije sluznice liječnik zapravo izvlači aparat. Izvlačenje aparata traje najmanje 6 minuta tijekom kojih treba pažljivo analizirati sluznicu crijeva. Ovaj dio može trajati i duže, a to ovisi o tome postoji li potreba za dijagnostičkim (na primjer biopsija) ili terapijskim postupcima poput polipektomije. Nakon pregleda pacijent može osjećati nadutost i nagon za stolicom, što je posljedica upuhanog zraka koji se zadržava u crijevu još otprilike 20 minuta nakon procedure. Konačno, po završetku pregleda liječnik će priopćiti nalaz pacijentu. No, ako su tijekom kolonoskopije uzimani uzorci za patohistološku analizu, nalaz će trebati pričekati nekoliko dana.
Moguće komplikacije nakon kolonoskopije
Kolonoskopija se smatra sigurnom dijagnostičkom pretragom. Dio bolesnika može osjećati nadutost i bol nakon pretrage, uglavnom zbog distenzije (širenja) crijeva nakon upuhivanja zraka nakon pretrage. Treba napomenuti da su ove tegobe blage naravi i obično nestanu u roku od 30 minuta nakon pretrage.
U slučaju da je rađen neki od terapijskih postupaka, primjerice uklanjanje polipa (polipektomija), moguća je pojava krvi u stolici kao posljedica krvarenja nakon resekcije, odnosno u gorem slučaju, pojava jakih bolova u trbuhu što može biti posljedica perforacije crijevne stijenke. Također, treba napomenuti da su ove komplikacije iznimno rijetke, i mogu se dogoditi kod resekcije polipa većih od 25 milimetara, i ove resekcije se – upravo zbog mogućih rizika povezanih s procedurom – obavljaju u bolničkim uvjetima, a radi ih stručno medicinsko osoblje.
Stručni izvori korišteni za ovaj članak:
Hrvatski zavod za javno zdravstvo