Maja piše gastroblog o životu s dijabetesom. 'Ignorirala sam simptome, stigla sam u bolnicu u zadnji tren'

“Noću sam se budila s grčevima u nogama. Stalno sam bila gladna, a gubila sam na kilaži. Imala sam osjećaj da se ne mogu napiti vode i sve je pratila potreba za čestim mokrenjem. Iako su simptomi bili i više nego očigledni, samu sebe uvjeravala sam da mi nije ništa. Zaručnik me nagovorio da odem doktoru”, priča nam Maja Kalaica (24) koja već pet godina živi s dijabetesom tipa 1.

“Upala sam u ketoacidozu, imala sam visoke razine ketona uslijed čega bubrezi mogu početi otkazivati. U zadnji tren stigla sam u bolnicu. Uslijedilo je par neprospavanih noći u bolnici, razmišljala sam o svemu što mi se dogodilo pa i o tome da sam izbjegla moguću smrt”, kaže dodajući da se suočila s dijagnozom koja će joj zauvijek promijeniti život.

Prilagodba na novi način života, kaže, bila je poprilično komplicirana. U bolnici je dobila mnoštvo informacija, liječnici su joj objasnili što će sve morati raditi kako bi bolest držala pod kontrolom.

Ispočetka je dijabetes diktirao sve

“Najteži dio bio je izlazak iz bolnice, trenutak spoznaje da si prepušten sam sebi i svim mogućim hipoglikemijama i hiperglikemijama, korekcijama inzulina, koliko čega ima u kojoj namirnici. Suočavanje s mišlju kako ću morati živjeti s dijabetesom”, govori pa nastavlja:

“Bilo mi je potrebno nekoliko mjeseci kako bih se naviknula na sve izazove. Gdje god sam išla, dijabetes je bio ispred svega. Razmišljala sam o svemu, jesam li ponijela opremu, inzuline, bombone za hipoglikemiju. Za sve u životu potrebno je vrijeme prilagodbe, tako je i s dijabetesom. Trebalo mi je vrijeme da uspostavim rutinu kako bi bolest koja treba biti kontrolirana, pronašla svoje mjesto u mom životu.”

Pokrenula je blog Hrana bez grijeha

S obzirom na to da je završila ugostiteljsku školu, smjer kuhar te da ima i titulu hotelijersko turističkog tehničara, godinama se bavi ugostiteljstvom, a zadnjih pet godina radi kao kuharica u jednom staračkom domu u rodnom Osijeku.

Ljubav prema kuhinji olakšala joj je suživot s dijabetesom kod kojeg je pravilna prehrana jedan od ključnih faktora uspješne kontrole bolesti. Eksperimentirajući u svojoj kuhinji, slažući obroke koji joj neće poremetiti razine glukoze, istraživala je kako skuhati podjednako fin i zdrav obrok te i dalje uživati u hrani. I tako je nastao blog Hrana bez grijeha.

“Uz podršku obitelji skupila sam hrabrosti i pokrenula blog. Hrana bez grijeha mjesto je na kojem svi oboljeli od dijabetesa mogu pronaći recepte koje će moći koristiti u svojoj prehrani. U receptima koristim zdrave zamjene za šećer i kombiniram namirnice nižeg glikemijskog indeksa, što je ljudima sa šećernom bolešću jako važno”, priča Maja.

Recepti bez loših šećera i ugljikohidrata

Najveći izazov su joj deserti bez brašna i šećera. “Svi volimo slatko, a nama dijabetičarima to je najteža istina s kojom se moramo suočiti. Kruh je namirnica koju čini 100% posto brašna, a ja sam napravila svoju verziju bez brašna. Tu su i deserti u kojima dominiraju brašno i šećer, a ja ih pravim baš bez toga”, kaže

Maja ističe da sa sigurnošću ne može reći da su njezini recepti najzdraviji, ali su prilagođeni prehrani koja joj je propisana. Većina jela sadrži manji postotak ugljikohidrata te oboljelima od dijabetesa pruža lakšu odluku o tome kolika im korekcija inzulina treba.

Blog je nedavno navršio prvu godinu, a prvi recept koji je objavila bio je upravo Heljdin kruh. Tijekom prošle godine blog je pregledan oko 20.000 puta, a putem bloga i Instagram profila, Maja o svom suočavanju i izazovima koje je iskusila do sada svakodnevno razgovara sa svojim pratiteljima.

Predano kontrolira svoje stanje

Za razliku od dijabetesa tipa 2 koji je povezan s načinom života, ponajviše nepravilnom prehranom i nekretanjem pa tako i debljinom, dijabetes tipa 1 autoimuna je bolest te se još ne zna njezin točan uzrok. Iako je često nasljedan, Maja nije imala slučajeva ove bolesti u obitelji.

Svladala je izazove s kojima se osobe sa šećernom bolešću susreću u kuhinji te uz kvalitetne, hranjive i kvalitetne obroke, s obzirom na izmjerene vrijednosti glukoze, redovito uzima terapiju.

Dijabetes je postao dio mog života

“Inzulin koristim u obliku pena. Jednom godišnje idem na kontrole i evo, nakon četiri godine, sve je to postao dio i način mog života. Dnevno uzimam oko pet doza inzulina, ovisno o tome kakve su mi vrijednosti glukoze”, priča nam.

Iako je riječ o kroničnoj bolesti, Maja je svjesna da prilagodbom životnog stila i redovitim kontrolama, dijabetes može držati pod kontrolom i s njim kvalitetno živjeti. S druge strane, medicina i znanost toliko su napredovale da danas imamo dostupna moderna medicinska pomagala koja oboljelima od dijabetesa uvelike olakšavaju kontrolu bolesti i unaprjeđuju kvalitetu života.

Ima trenutaka kada uz sebe nema zdrav obrok

Maja kaže da je prije razine glukoze u krvi mjerila glukometrom pomoću kojih se uzorak krvi uzima ubodom u jagodicu prsta. S pojavom modernih tehnologija, stvar je jednostavnija.

“U današnje vrijeme život s dijabetesom uvelike je olakšan zato što imamo moderne uređaje koji kontinuirano mjere glukozu. Uvijek je uz mene i prati moje stanje, a vrijednosti očitavam tako da prislonim čitač na senzor koji mi je zakačen na nadlaktici”, dodaje Maja.

I bez obzira na to što većinu vremena pazi što jede, priznaje da ima trenutaka kada uz sebe nema zdrav obrok. “Jedino što tada mogu učiniti je pažljivo procijeniti koliko mi je potrebno inzulina pomoću podataka koje mi pruža sustav za kontinuirano mjerenje glukoze. Češće provjeravam vrijednosti skeniranjem senzora, a to je jednostavno jer tehnologija doslovno za nas odrađuje stalnu kontrolu razine glukoze ”, ističe Osječanka.

Kuhinja je moje mjesto mira

S obzirom na to da se praćenjem vrijednosti glukoze određuju količine potrebnog inzulina, moderna pomagala su toliko osuvremenjena da danas imamo uređaje za kontinuirano praćenje glukoze koji prate vrijeme provedeno u željenim vrijednostima, odnosno u takozvanom ciljnom rasponu (Time In Range). Pomoću TIR-a, nove mjerne jedinice za kontrolu dijabetesa, osobe oboljele od dijabetesa zapravo prate koliko su uspješni u održavanju glukoze u propisanim vrijednostima.

Moderna tehnološka rješenja za kontinuirano praćenje glukoze dostupna su u svim ljekarnama diljem Hrvatske. Time je napravljen dodatan iskorak u kontekstu osvještavanja uloge oboljelih u kontroli vlastite bolesti, ali i omogućavanja jednostavnijeg i učinkovitijeg praćenja bolesti.

Na stres se ne možete pripremiti

Uz svakodnevno neograničeno skeniranje i provjere vrijednosti glukoze, praćenja trenda kretanja te uvida u TIR sve je puno lakše, no izazovi svakako postoje. Maja kaže da su njoj posebno izazovne situacije u kojima doživi stres.

“Stres je jedan od onih čimbenika na koji se možemo pripremiti ili ga očekivati. U većini slučajeva prvo izmjerim glukozu nakon čega sam spremna rješavati druge stvari. Svaki dan je dinamičan i nikad nije dosadan. Nakon cijelog dana u kuhinji, kada dođem kući nije mi problem opet završiti tamo gdje mogu sa zadovoljstvom eksperimentirati sa svojim idejama. Kuhinja je doista moje mjesto mira”, kaže.

Cheesecake kao podrška Ukrajini

“Ne mogu reći da mi dijabetes narušava kvalitetu života. Da je tako, ne bih bila toliko motivirana i svakodnevno spremna za nove stvari. Sigurno je podigao i uozbiljio moj život, kao i što mi je pokazao da mogu biti kreativna s hranom.”

I doista, Majin blog prepun je sjajnih, zdravih i finih recepata. U ovih godinu dana u kuhinji je svašta izmaštala te kaže da često radi domaću granolu, bademov kruh, mousse od voća te razne deserte. Njezin rad produkcijski prati zaručnik koji je zadužen za dizajn, glazbu, videa i fotografije. Potresena ratom u Ukrajini, nedavno je, kao znak podrške, napravila i cheesecake u bojama ukrajinske zastave.

“Razmišljala sam kako pružiti potporu u takvoj nesretnoj situaciji, Ukrajinski low carb cheesecake bio je moj mali znak podrške”, dodaje Maja govoreći da, s obzirom na to da su nam društvene mreže uvijek pri ruci, voli biti pozitivan glas koji progovara, kako kroz recepte koji su prilagođeni ovoj izazovnoj bolesti tako i kroz poučne objave i video zapise.

Svjesna je svog životna zadatka

“Nakon dijagnoze shvatila sam koliko su trenuci i dani prekratki, a ponajviše koliko ste bogati kada ste zdravi. Sada ulažem većinu vremena i truda u sebe i svoje zdravlje kako bih što duže i kvalitetnije živjela. Sjetim se često prvog izlaska iz bolnice nakon dijagnoze i misli “Kako ću se ja sutra probuditi?”. Novooboljelima od dijabetesa želim poručiti da će se jednog dana smješkati i rado vraćati na sve početke, strahove i izazove koje su ih susrele na ovom putu”, kaže Maja.

S vremenom se počela buditi ponosna, zadovoljna i svjesna svog životnog zadatka. “Otkrila sam da mogu biti kreativna i da volim izazove s hranom. Upoznala sam mnoge ljude sa sličnim životnim putem i jakom željom aktivnog uključivanja u kontrolu svog dijabetesa. Kvalitetan život s dijabetesom je moguć, a dostupnost sustava za kontinuirano praćenje glukoze uvelike pomaže. Nije lagano, ali možete za sebe reći da ste pravi borci, zar to ne zvuči dovoljno moćno?”, poručila je za kraj.

Sadržaj nastao u suradnji s tvrtkom Abbott.

FreeStyle, Libre i srodne trgovačke marke zaštićene su marke društva Abbott.

© 2022 Abbott ADC- 54325 v1.0 Abbott Laboratories d.o.o., Koranska 2, Zagreb.