Mala povijest štapića za uši koje uglavnom svi koristimo krivo

Na svakoj kutiji štapića za uši stoji upozorenje da se štapić ne gura u ušni kanal. Ako ćete ga koristiti za čišćenje ušiju, nježno obrišite samo vanjski dio. Ipak, svi ga koristimo za ono za što smo izričito upozoreni da ne činimo, piše CNN Business.

Podrijetlo ovog čudnog potrošačkog fenomena može se pratiti do Lea Gerstenzanga, imigranta iz Poljske. Gerstenzang je 1923. godine, navodno, mislio da može poboljšati praksu svoje supruge Ziute da omota malo pamuka oko čačkalice kako bi, tijekom kupanja, očistila oči, uši, pupak i druga osjetljiva mjesta kod njihove kćeri Betty.

Gerstenzang je te godine pokrenuo tvrtku za razvoj i proizvodnju prvih gotovih steriliziranih pamučnih štapića za njegu beba. Sljedećih nekoliko godina radio je na dizajnu stroja koji bi mogao proizvoditi štapiće netaknute ljudskom rukom.

Q-tips nisu nikada savjetovali da štapiće umećemo u ušni kanal

Baby Betty Gays bio je izvorni radni naziv za štapiće jer se njihova djevojčica Betty silno smijala kada bi je njima škakljali. U vrijeme kada je Gerstenzang objavio jedan od prvih novinskih oglasa za svoj izum, 1925. godine, naziv je skraćen u Baby Gays. Ubrzo se naziv promijenio u Q-tips Baby Gays. Do sredine tridesetih godina, Baby Gays je izbačeno iz naziva, ostalo je samo Q-tips. Prema glasnogovorniku Unilevera, konglomerata robe široke potrošnje koji je kupio Q-tips 1987. godine, Q označava kvalitetu, a tips opisuje pamučni dodatak na kraju štapića.

No, prema osmrtnici Betty Gerstenzang White, iz 2017. godine, Q je značio “cutie” jer je Betty bila preslatka beba. Q-tips nisu nikada savjetovali da štapiće umećemo u ušni kanal kako bi očistili ušni vosak, kaže CNN Business. Ipak, od početka reklamiranja, njega uha bila je u središtu njihove marketinške strategije. Tako su generacije Amerikanaca i šire po svijetu, naučene da štapiće povezuju s čišćenjem ušnih kanala. Oglasi iz sredine stoljeća često su prikazivali roditelje kako čiste uši svojih beba.

Čišćenjem ušnog kanala stvaramo začarani krug

Stare verzije kutija navodile su njegu ušiju za odrasle kao glavnu uporabu proizvoda. Čak se i Betty White pojavljivala u spotovima za Q-tips sedamdesetih i osamdesetih godina. Neurotolog Douglas Backous, specijaliziran za liječenje stanja uha i lubanje, kaže da se kada čistimo uši štapićima stvara začarani krug. Uklanjanjem ušnog voska ostaje suha koža koju potom želimo počešati, opet štapićem.

Guranje štapića u uho može oštetiti ušni kanal. Većina ljudi ni ne mora uklanjati ušni vosak jer se uši same čiste. Umetanje štapića zarobljava ušni vosak još dublje, pa radite gore, objašnjava Backous.

Upozorenje na pakiranjima dodano je prekasno

Upozorenje da se štapići ne smiju gurati u uho dodano je tek sedamdesetih godina. Ne zna se zašto je to učinjeno, to znači da se nešto ipak trebalo dogoditi, pisao je devedesetih The Washington Post. No, kada je upozorenje dodano već je bilo kasno. Navike potrošača nije bilo moguće prekinuti, a kompanija Q-tips kontrolirala je 75 posto tržišta pamučnih štapića.

Tvrtka Unilever već desetljećima pokušava naglasiti svestranost pamučnih štapića. Tijekom četrdesetih godina reklamirani su kao bitan alat za žensku kozmetiku i njegu. U pedesetim i šezdesetim godinama počeli su govoriti potrošačima da nisu samo za bebe i žene, bili su prikladni za puno stvari u kući i životu.

“Za podmazivanje električnih pila i bušilica, pištolja i ribičkih koluta, popravljanju i lijepljenju predmeta, čišćenju nakita, antiknog namještaja”, stajalo je u oglasu iz 1971. godine. Danas se u oglasima za štapiće ne spominju više uši. Glasnogovornik kompanije Unilever kaže da 80 posto proizvođača koristi štapiće u druge svrhe osim za osobnu njegu.