Rak: uzroci, simptomi, najčešći tipovi raka, dijagnostika i prevencija

Znanstvenici kažu da se između 30 i 50 posto slučajeva raka može spriječiti promjenom životnih navika i provođenjem preventivnih mjera

FOTO: Shutterstock

Tekst je revidirao dr.sc. Davor Kust, dr.med., specijalist onkologije i radioterapije, Poliklinika Anova


Što je rak?

Rak (maligni tumor) je pojam za veliku skupinu bolesti koje mogu zahvatiti bilo koji dio tijela. Definira ga ubrzano stvaranje abnormalnih stanica koje rastu izvan svojih uobičajenih granica i koje potom mogu izvršiti invaziju susjednih dijelova tijela, ali se proširiti i na druge organe pa se taj proces naziva metastaziranje. Rak je jedan od vodećih uzroka smrti u svijetu i odgovoran je za gotovo 1 od 6 smrti u 2020. godini, ističu znanstvenici Svjetske zdravstvene organizacije (SZO).

Najčešći tipovi raka u 2020. u svijetu po broju novih slučajeva bili su:

  • rak dojke (2,26 milijuna slučajeva)
  • rak pluća (2,21 milijuna slučajeva)
  • rak debelog crijeva i rektuma (1,93 milijuna slučajeva)
  • rak prostate (1,41 milijuna slučajeva)
  • rak kože (nemelanom) (1,20 milijuna slučajeva)
    želuca (1,09 milijuna slučajeva)

Najčešći uzroci smrti od raka u 2020. u svijetu bili su:

  • rak pluća (1,80 milijuna smrti)
  • rak debelog crijeva i rektuma (916.000 umrlih)
  • rak jetre (830.000 smrti)
  • rak želuca (769.000 smrti)
  • rak dojke (685.000 umrlih)

Uzroci i rizični čimbenici za nastanak raka

Rak nastaje zbog patoloških promjena (mutacija) genetskog materijala (DNA) unutar stanice. Naime, DNA je unutar stanice upakirana u veliki broj pojedinačnih gena od kojih svaki sadrži skup uputa koje stanici govore koje funkcije treba obavljati, kao i kako rasti i dijeliti se. Pogreške u tim uputama mogu izazvati prestanak normalne funkcije stanice i omogućiti stanici da postane kancerogena.

Genetske mutacije mogu biti:

  • nasljedne
  • rezultat utjecaja raznih vanjskih čimbenika

Treba napomenuti da je velika većina slučajeva raka uzrokovana vanjskim čimbenicima (stil života), a tek je manji udio, obično se navodi 10 posto, direktna posljedica naslijeđenih mutacija. To jest, suprotno uvriježenom mišljenju rak uglavnom nije nasljedna bolest.

Sukladno navedenom, ne postoji samo jedan uzrok raka. Znanstvenici govore da je u većini slučajeva važno međudjelovanje više čimbenika. Čimbenik rizika ne mora nužno uzrokovati bolest, ali povećava rizik da do nje dođe.

Prema dosadašnjim saznanjima, rizični faktori za nastanak raka su:

  • stil života: pušenje, prehrana bogata mastima i rad s otrovnim kemikalijama primjeri su načina života koji mogu biti faktori rizika za neke vrste raka kod odraslih
  • obiteljska anamneza, nasljeđe i genetika: mogu igrati važnu ulogu u nastanku nekih vrsta raka u djetinjstvu. Moguće je da rak različitih oblika bude prisutan više puta u obitelji. U ovim okolnostima nije poznato je li bolest uzrokovana genetskom mutacijom, izloženošću kemikalijama u blizini obiteljskog prebivališta, kombinacijom ovih čimbenika ili jednostavno slučajnošću
  • genetski poremećaji: poznato je da Wiskott-Aldrichov i Beckwith-Wiedemannov sindrom mijenjaju imunološki sustav koji funkcionira kako bi zaštitio naše tijelo od infekcija i bolesti. Koštana srž proizvodi stanice koje kasnije sazrijevaju i funkcioniraju kao dio imunološkog sustava. Jedna teorija sugerira da se matične stanice u koštanoj srži oštete ili pokvare, pa kada se razmnožavaju da bi stvorile više stanica, stvaraju abnormalne stanice ili stanice raka. Uzrok defekta u matičnim stanicama mogao bi biti povezan s naslijeđenim genetskim defektom ili izloženošću virusu ili toksinu
  • virusne infekcije: Epstein-Barr virus i HIV, virus koji uzrokuje AIDS, povezani su s povećanim rizikom od razvoja određenih vrsta raka u djetinjstvu, poput Hodgkinovog i ne-Hodgkinovog limfoma. Također, virusi hepatitisa B i C povećavaju rizik od raka jetre dok neki tipovi HPV-a povećavaju rizik od raka vrata maternice. Infekcija HIV-om povećava rizik od razvoja raka vrata maternice šest puta i značajno povećava rizik od razvoja odabranih drugih vrsta raka kao što je Kaposijev sarkom

Rak simptomi i kako ih prepoznati?

Znakovi i simptomi uzrokovani rakom razlikuju se ovisno o tome koji je dio tijela zahvaćen. Važno je naglasiti da se u većini slučajeva simptomi pojavljuju tek kad je bolest uznapredovala. Mnogi simptomi su nespecifični, odnosno mogu, osim na malignu bolest, upućivati i na čitav niz drugih bolesti te je potrebno potražiti savjet liječnika.

Opći simptomi raka su:

  • umor
  • kvržica ili područje zadebljanja koje se može napipati ispod kože
  • promjene tjelesne težine, uključujući nenamjerni gubitak ili dobitak kilograma
  • promjene na koži poput žutila, tamnjenja ili crvenila kože
  • ranice koje ne zacjeljuju ili promjene na postojećim madežima
  • promjene u navikama pražnjenja crijeva ili mjehura (zatvor, proljev ili problemi s mokrenjem)
  • uporan kašalj ili problemi s disanjem
  • poteškoće s gutanjem
  • promuklost
  • trajne probavne smetnje ili nelagoda nakon jela
  • trajna, neobjašnjiva bol u mišićima ili zglobovima
  • stalne, neobjašnjive vrućice ili noćno znojenje
  • neobjašnjivo krvarenje ili modrice

Razlika između karcinoma, raka i tumora

Tumor je termin koji se u medicini koristi za svaku izraslinu, a dijele se na dobroćudne (benigne) i zloćudne (maligne). Rak je naziv za zloćudne tumore dok je karcinom zapravo naziv za jednu od najčešćih vrsta zloćudnih tumora.

Vrste raka

Rak se može pojaviti u bilo kojem dijelu tijela. Postoji više podjela vrsta raka, a najčešće su prema organu u kojem bolest inicijalno nastaje te prema tipu stanica od kojih rak nastaje.

U maligne tumore koji naziv dobivaju prema organu u kojem nastaju spadaju :

Pritom valja imati na umu da kada se rak proširi, zadržava isto ime. Na primjer, ako se rak bubrega proširi na pluća, to je i dalje rak bubrega, a ne pluća. Rak pluća bio bi u ovom slučaju primjer sekundarnog tumora (metastaze).

U maligne tumore koji naziv dobivaju prema tipu stanica spadaju:

  • karcinom: nastaje iz epitelnih stanica koje pokrivaju vanjske i unutrašnje površine tijela poput kože, pluća, dojke i crijeva.
  • sarkom: maligni tumor koji nastaje iz stanica potpornog tkiva poput kosti, hrskavice, masti, vezivnog tkiva i mišića.
  • limfom: nastaje u limfnim čvorovima i stanicama koje se zovu limfociti.
  • leukemija: nastaje u nezrelim krvnim stanicama koje rastu u koštanoj srži.
  • mijelom: nastaje u stanicama koštane srži

Prevencija raka

Prema dosadašnjim istraživanjima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), između 30 i 50 posto karcinoma može se spriječiti izbjegavanjem čimbenika rizika i primjenom preventivnih mjera. Mnogi oblici raka imaju velike šanse za izlječenje ako se rano dijagnosticiraju i liječe na odgovarajući način.

Sedam važnih koraka prevencije raka:

  • nepušenje: upotreba duhana odgovorna je za 25 posto svih smrtnih slučajeva od raka u svijetu i primarni je uzrok raka pluća
  • održavanje zdrave tjelesne težine: pretilost je uzrok 13 različitih vrsta raka
  • zdrava prehrana: koja uključuje voće i povrće, nemasno meso, cjelovite žitarice i mahunarke može se smanjiti rizik od raka za 10-20 posto
  • redovito vježbanje: najmanje 30 minuta tjelesne aktivnosti svaki dan smanjuje rizik od nekih vrsta raka
  • izbjegavanje ili smanjenje unosa alkohola: za zdrave odrasle osobe to znači do jedno piće dnevno za žene i do dva pića dnevno za muškarce
  • cijepljenje: preporučuje se cijepljenje protiv HPV-a i hepatitisa B, osobito ako pripadate skupini kojoj se cijepljenje preporučuje
  • mjere zaštite od sunca: uz izbjegavanje izlaganja suncu između 11 i 17 sati, preporučuje se nanošenje zaštitne kreme te nošenje šešira i sunčanih naočala

Kako se rak dijagnosticira?

Dijagnosticiranje raka u njegovim najranijim fazama pruža najbolju priliku za izlječenje. Imajući to na umu, razgovarajte sa svojim liječnikom o tome koje bi vrste probira (ranog otkrivanja bolesti) mogle biti prikladne za vas, ovisno o vašoj obiteljskoj anamnezi i zdravstvenom stanju. Studije pokazuju da kod nekih vrsta raka testovi probira mogu spasiti živote ranim dijagnosticiranjem.

Primjerice, više od 90 posto pacijenata s rakom dojke može se izliječiti ako se dijagnoza postavi u početnom stadiju i ispravno liječi, a petogodišnje preživljenje je u tom slučaju 96 posto. Upravo zato, i u Hrvatskoj su uvedeni nacionalni programi ranog otkrivanja raka dojke, debelog crijeva, vrata maternice i pluća. Dijagnosticiranje raka se sastoji od pregleda koji uključuje anamnezu o osobnoj i obiteljskoj povijesti bolesti, laboratorijskih testova i slikovnih pretraga, a prema potrebi i drugih dijagnostičkih testova te biopsije.

Najčešće metode i pristupi u dijagnosticiranju raka su:

  • Fizički pregled: liječnik može opipati određene dijelove tijela u potrazi za kvržicama / čvorovima te potražiti druge abnormalnosti, poput promjena u boji kože ili povećanja organa, koje mogu ukazivati ​​na prisutnost raka.
  • Laboratorijska ispitivanja: previsoke ili preniske vrijednosti određenih supstanci u krvi, urinu ili drugim tekućinama mogu pomoći u postavljanju dijagnoze. Međutim, važno je napomenuti da abnormalni laboratorijski nalazi nisu siguran znak raka, i obratno, uredni krvni nalazi ne isključuju prisustvo raka. Kod nekih tumora važna je analiza tumorskih markera.
  • Slikovne metode: omogućuju pregled kostiju i unutarnjih organa na neinvazivan način. Slikovne metode koje se koriste u dijagnosticiranju raka mogu uključivati ​​kompjuteriziranu tomografiju (CT), scintigrafiju kostiju, magnetsku rezonanciju (MRI), pozitronsku emisijsku tomografiju (PET) i PET/CT te ultrazvuk (UZV).
  • Ultrazvuk: koristi visokoenergetske zvučne valove koje ljudsko uho ne može čuti. Zvučni valovi se odbijaju od tkiva na koje nailaze te se pomoću računala koje bilježi odbijene valove kreira slikovni prikaz tkiva.
  • Nuklearnomedicinske tehnike snimanja: koriste radioaktivni materijal, te se stoga zovu i radionuklidnim tehnikama. Prije snimanja, pacijent dobiva injekciju male količine radioaktivne supstance (takozvani tracer), koji putuje krvotokom te se nakuplja u određenim organima ili tkivima. Tijekom snimanja, bolesnik leži na stolu dok skener detektira radioaktivnost u tijelu. Radioaktivni materijal tijekom vremena izgubi aktivnost ili se izlučuje urinom ili stolicom te u pravilu ne predstavlja opasnost za pacijenta.
  • Pozitronska emisijska tomografija (PET) i PET/CT: ova nuklearnomedicinska pretraga najčešće koristi radiaktivno obilježenu glukozu za otkrivanje raka. Pretraga iskorištava svojstvo malignih tumora da uzimaju iz krvi više glukoze (šećera) nego zdrave stanice. Pretraga se izvodi slično kao i druge nuklearnomedicinske tehnike snimanja, a često se kombinira s CT-om te se tada hibridna pretraga zove PET/CT.
  • Biopsija: tijekom biopsije uzima se uzorak stanica za testiranje u laboratoriju. Postoji nekoliko načina uzimanja uzorka, a oni se određuju prema vrsti raka i njegovu položaju. U većini situacija biopsija je jedini način da se definitivno dijagnosticira rak. Biopsija se može učiniti na više načina. Primjerice, kod tumora blizu površine tijela može se pomoću igle uzeti uzorak tkiva ili tekućine. Drugi način je endoskopija, gdje se pomoću tanke cijevi s kamerom pretražuju organi u unutrašnjosti tijela te se istovremeno uklanja ili uzima uzorak potencijalno sumnjivog tkiva koji se šalje patološku analizu. U nekih bolesnika nužan je kirurški zahvat kod kojeg se vrši ekscizijska biopsija kod koje se u cijelosti uklanja sumnjiva tvorba ili incizijska biopsija kod koje se uklanja samo dio tvorbe.
Magnetska rezonancija, rak
Shutterstock

Stadiji raka

Nakon što se dijagnosticira rak, potrebno je utvrditi proširenost, odnosno stadij raka. Pomoću stadija raka određuju se mogućnosti liječenja i šanse za izlječenje. U određivanju stadija raka koristi se TNM-sustav za procjenu proširenosti tumora kojim se procjenjuje primarni tumor (T), stanje regionalnih limfnih čvorova (N) te prisutnost udaljenih metastaza (M). Svakom slovu pridodaje se broj koji u slučaju primarnog tumora označava veličinu i/ili lokalnu proširenost primarnog tumora, u slučaju regionalnih limfnih čvorova njihov broj i/ili smještaj, a kod udaljenih metastaza njihovu prisutnost ili odsutnost.

Nakon toga se utvrđuje stadij raka koji se označava brojevima od 0 do 4, a koji se često pišu rimskim brojevima od 0 do IV. Veći brojevi ukazuju na uznapredovali rak, pa tako stadij 4 označava fazu metastatske bolesti.

Oznake stadija raka:

Stadij 0: karcinom koji je prisutan u stanicama
Stadij I: tumor ograničen na organ u kojem je tumor nastao
Stadij II: tumor koji se proširio izvan organa u kojem je nastao
Stadij III: tumor koji se proširio izvan organa u kojem je nastao i metastazirao u regionalne limfne čvorove
Stadij IV: tumor koji je metastazirao u udaljene organe

Rak u Hrvatskoj

Rak je gorući svjetski javnozdravstveni problem. Ako govorimo za Hrvatsku, najagresivniji rak u oba spola svakako je rak pluća. Prema podacima Registra za rak iz 2020. kod muškaraca je po broju slučajeva rak pluća na drugom mjestu, odmah iza raka prostate. Kod žena je rak pluća također na drugom mjestu, odmah iza raka dojke. Međutim, i u muškaraca i u žena je unatoč tome rak pluća prvi uzrok smrti od raka – prema posljednjim dostupnim podacima 2020. godine 1918 muškaraca i 901 žena umrlo je od ove bolesti.


Stručni izvori korišteni za ovaj članak:

Hrvatski zavod za javno zdravstvo

Registar za rak

World Health Organization

World Health Organization II

The International Agency for Research on Cancer (IARC)

The International Agency for Research on Cancer (IARC) II

Harvard School of Public Health

Annals of oncology

National Cancer Institute

Stanford Health Care

Stanford Health Care II