“Prostata ili predstojna žlijezda, ime vuče iz grčkog jezika i označava žlijezdu čuvaricu, onu koja stoji ispred mokraćnog mjehura”, govori nam specijalistica urologije Adelina Hrkać, dr. med. s kojom smo razgovarali povodom Movembera, pokreta kojim se tijekom studenog podiže svijest o očuvanju muškog zdravlja.

Drugi naziv za prostatu je kestenjača, što se odnosi na oblik i veličinu normalne prostate koja nalikuje kestenu. “Funkcija prostate je, suprotno uvriježenom mišljenju dijela populacije, vezana za plodnost, a ne spolnu moć”, dodaje liječnica. Drugim riječima, funkcija prostate je izlučivanje blago alkalne mliječne tekućine koja čini trećinu volumena sperme, dok ostatak sačinjavaju spermiji koji zauzimaju 5% volumena sperme te sekret sjemenih vrećica i žlijezda koje se nalaze duž mokraćne cijevi.

“Ukratko, funkcija prostate je štititi i hraniti spermije, aktivirati ih i poboljšavati njihovu pokretnost te tako povećavati šanse za uspješnu oplodnju”, dodala je urologinja.

Drugi najčešći karcinom u muškaraca

Najčešće bolesti prostate su benigna hiperplazija prostate (BPH), upala prostate (prostatitis) i karcinom prostate. Među muškarcima mlađim od 40 godina BPH i karcinom prostate pojavljuju se rijetko, dok se prostatitis, kako akutni, tako i kronični, javlja u znatno većem postotku.

Karcinom prostate je drugi najčešće dijagnosticirani karcinom kod muškaraca i čini ukupno 15% novodijagnosticiranih karcinoma u razvijenim zemljama.

Kod mlađih od 30 godina, ukupan broj muškaraca oboljelih od karcinoma prostate kreće se oko 5%, dok je nakon 80. godine prisutan kod 60% muške populacije, iz čega je razvidno da je incidencija, odnosno pojava novih slučajeva karcinoma prostate povezana s dobi.

Desetljećima nema simptoma

“Budući da se radi o karcinomu koji najčešće sporo raste, mogu proći i desetljeća do pojave simptoma. Često se otkrije slučajno probirom za karcinom prostate, nakon određivanja vrijednosti PSA markera iz krvi, čija je povišena vrijednost često prvi znak koji upućuje na karcinom”, ističe naša sugovornica.

U trenutku kada karcinom prostate postane simptomatski, pri čemu se najčešće pojavljuju bolovi u zdjelici i kostima, uz gubitak na tjelesnoj težini i anemiju, već je došlo do rasapa bolesti, bilo da se karcinom proširio na okolne strukture izvan prostate ili je dao udaljene metastaze, poglavito u kostima koje su najčešće sijelo metastaziranja karcinoma prostate.

Upala prostate

Prostatitis je pak relativno česta dijagnoza. “Javlja se kod od 5 do 15% muškaraca, ali zapravo samo u 10% slučajeva imamo dokazanu bakteriju kao uzročnik”, govori naša sugovornica, dodajući da se obično radi o bakterijama iz debelog crijeva, najčešće E.coli.

Nešto rjeđe, osobito kod mlađih muškaraca, uzročnik prostatitisa mogu biti atipične bakterije među kojima su Ureaplasma urealyticum, Mycoplasma hominis, Clamidia trahomatis i Neisseria gonorreae. Tijekom liječenja važno je razlučiti radi li se o bakterijskom ili nebakterijskom prostatitisu u sklopu kronične zdjelične boli.

“Bakterijski prostatitis može biti akutni i kronični, pri čemu se akutni očituje naglo nastalim simptomima, povišenom temperaturom, otežanim i bolnim mokrenjem, pečenjem pri mokrenju, sporadično pojavom krvi u mokraći i često smetnjama pohrane urina, istovjetnim smetnjama prisutnim kod BPH”, objašnjava.

Simptomi kronične upale

Kronični bakterijski prostatitis, kao i sindrom kronične zdjelične boli, očituje se simptomima koji su prisutni minimalno tri mjeseca, uz tipične neodređene bolove u međici i smetnje mokrenja istovjetne simptomima BPH.

“Za kronični prostatitis je karakteristično da ga ne prati povišena temperatura, a povremeno se mogu pojaviti smetnje ejakulacije i krv u spermi, budući da kanali koji provode sjemenu tekućinu prolaze kroz tkivo prostate te na njih utječe mikrookoliš koji se formirao pod utjecajem kroničnog upalnog procesa unutar prostate”, ističe liječnica.

Uzroci karcinoma prostate

Karcinom prostate se s većom učestalošću javlja u razvijenim zemljama. “Primijećena je i snažna povezanost pojavnosti karcinoma prostate s rastućom životnom dobi te genetskim predispozicijama, pri čemu su pod osobito povišenim rizikom muškarci koji unutar tri generacije imaju tri ili više članova obitelji s dijagnosticiranim karcinomom prostate”, upozorava dr. Hrkać.

Ostali rizični čimbenici su upala, metabolički sindrom i hormonalni disbalans androgena, odnosno muških spolnih hormona. Na razvoj karcinoma prostate utječe i disbalans estrogena koji su normalno prisutni u organizmu muškarca u niskim dozama, stvaraju se u testisima i masnom tkivu iz androgena, ali i unose izvana, najčešće prehranom ili lijekovima.

Uzročnici prostatitisa

Rizični čimbenici za razvoj kroničnog prostatitisa su prethodne bakterijske uroinfekcije, spolno prenosive bolesti, kateterizacija mokraćnog mjehura, biopsija prostate, psihički stres, neurološka oštećenja u predjelu živaca koji inerviraju dno zdjelice, imunološki poremećaji, vožnja bicikla, kemijski iritansi u hrani poput ljutih začina, fosforne kiseline iz gaziranih pića te alkohola.

“Neki oblici kroničnog prostatitisa se pojavljuju s većom učestalošću unutar određenih obitelji, ali zapravo najčešće govorimo o individualnoj sklonosti razvoju kroničnog prostatitisa koji se u manjoj ili većoj mjeri provlači kroz čitav život”, dodaje naša sugovornica.

Prisutna kod 50% muškaraca starijih od 50

Učestalost dobroćudnog povećanja prostate (BPH) raste s dobi te je vrlo rijetko kod muškaraca mlađih od 30 godina, a gotovo univerzalna pojava kod starijih od 80 godina.

“S 50 godina, polovina muške populacije nosi breme dobroćudnog uvećanja prostate, a kada budemo živjeli preko 100 godina, BPH će biti apsolutna neminovnost kod gotovo svih muškaraca koji dožive duboku starost. Sada se neki muškarci ‘izvuku’ naprosto zato što ne žive dovoljno dugo”, ističe urologinja.

“Kada govorimo o benignom uvećanju prostate, ono se pojavljuje kod 50% muškaraca između 50 i 60 godina, 70% muškaraca između 60 i 70 godina te 80% posto muškaraca starijih od 70 godina”, napominje.

Što utječe na pojavu BPH?

“Dokazani rizični čimbenik za razvoj BPH, odnosno dobroćudnog uvećanja prostate je metabolički sindrom koji obuhvaća niz bolesti kao što su šećerna bolest tipa 2, pretilost, povišen arterijski tlak te visoke razine triglicerida i kolesterola u krvi”, upozorava dr. Hrkać ističući da BPH nije rizični faktor za razvoj karcinoma prostate.

Benigna hiperplazija je dobroćudno uvećanje prostate koje se javlja kao posljedica hormonalnog disbalansa koji se intenzivira s rastućom životnom dobi, međutim, značajnu ulogu u razvoju imaju i genetska predispozicija, upala i metabolički sindrom.

Simptomi dobroćudnog uvećanja prostate

Klinički se BPH očituje otežanim i odgođenim mokrenjem, slabim i isprekidanim mlazom te ponekad boli i osjećajem pečenja pri mokrenju. Česte su i smetnje pohrane mokraće koje se očituju učestalim dnevnim i noćnim mokrenjem te urgencijom, odnosno neodgodivim nagonom na mokrenje koji nekad rezultira inkontinencijom urina – nevoljnim bijegom mokraće.

Normalna frekvencija mokrenja tijekom 24 sata je od 6 do 8 puta, ali može varirati od 4 do 10 puta, ovisno o unosu i gubitku tekućine mimo mokraćnog sustava te dnevnim aktivnostima i razini stresa.

“Tijekom noći tolerira se jedno buđenje zbog mokrenja, a sve više od toga smatra se nokturijom, prekomjerno učestalim noćnim mokrenjem. Kod nekih muškaraca može se pojaviti osjećaj nepotpunog izmokravanja i takozvani postmikcijski dribling, odnosno kapanje mokraće nakon mokrenja”, govori liječnica.

Dolazi do nepovratnih promjena

Simptomi, kao i komplikacije benignog uvećanja prostate, posljedica su povećanja volumena prostate što dovodi do blokade izlaza iz mokraćnog mjehura, a koja može biti djelomična i potpuna.

“To posljedično dovodi do kroničnih, nepovratnih promjena na mokraćnom mjehuru pri čemu mokraćni mjehur gubi kontraktilnu moć, smanjuje mu se kapacitet, a kod nekih se javlja i prekomjerna aktivnost mokraćnog mjehura zbog promjena na razini živčanih struktura”, ističe dr. Hrkać i dodaje:

“Zbog visokih tlakova koji se razvijaju u mokraćnom mjehuru, dolazi i do refluksa mokraće u mokraćovode i bubrege te posljedičnog propadanja bubrežnog tkiva uslijed povećanog tlaka u bubrežnoj nakapnici i čašicama koje čine sabirni sustav bubrega.”

Liječenje treba početi što prije

Svi navedeni simptomi, dodaje dr. Hrkać, mogu se definirati IPSS upitnikom kod kojeg se svakom simptomu pridružuje broj koji označava njegovu težinu. Zatim se sumarno određuje radi li se o blago, srednje ili teško simptomatskom benignom uvećanju prostate. Na temelju toga se određuje je li potrebno liječenje i koje liječenje je optimalno u individualnom slučaju.

“Imajući na umu neugodne i štetne posljedice benignog uvećanja prostate, jasno je da je optimalno vrijeme početka liječenja od iznimne važnosti. U početnim fazama BPH-a, kada su prisutni blagi do umjereni simptomi, preporuka je mijenjanje životnih i prehrambenih navika, bihevioralna terapija i reevaluacija terapije u smislu promjene vremena u danu kada se uzima određena, primjerice diuretska terapija, te po potrebi i mogućnosti ukidanje ili mijenjanje pojedine terapije”, napominje dr. Hrkać.

Farmakološka terapija

Kada se BPH očituje umjerenim do teškim simptomima, bez prisutnih komplikacija, liječenje je, uz već spomenute nefarmakološke mjere, u prvom redu s lijekovima.

“U slučaju neuspješnog liječenja benignog uvećanja prostate lijekovima ili u trenutku pojave komplikacija, opredjeljujemo se za operativno liječenje koje se najčešće radi endoskopskim putem, bez vidljivog reza na tijelu, pri čemu se višak prostatičnog tkiva uklanja strujom ili laserom”, govori.

Muškarci često kasno reagiraju

Prevencija je ključ uspješnog liječenja svake bolesti, no potrebno je mnogo ulaganja u svijest ljudi i javnozdravstveno funkcioniranje kako bi se paradigma liječenja pomaknula na sprječavanje i rano otkrivanje bolesti dok je stopa izlječenja vrlo visoka, govori.

“Mi trenutno uglavnom liječimo simptomatske i visokosimptomatske bolesnike kod kojih je došlo do nepovratnih oštećenja organa uključujući bubrege i mokraćni mjehur”, upozorava dr. Hrkać.

S obzirom na to da BPH s vremenom dovodi do niza komplikacija, potrebno je pravovremeno reagirati i javiti se na urološki pregled kod pojave prvih simptoma te se liječiti prema preporuci struke, dodaje.

Biljna potpora prostati

U liječenju dobroćudnog uvećanja prostate koriste se i ekstrakti biljaka. Najraširenije korištena je Serenoa repens, odnosno sabal palma. Radi se o patuljastoj palmi koja potječe iz jugoistočnih dijelova SAD-a koju su još američki Indijanci koristili za liječenje bolesti bubrega, bronhitisa, proljeva, smetnji mokrenja i erekcije te opće slabosti.

“Učinak sabal palme, odnosno Serenoae repens se postiže smanjenjem koncentracije dihidrotestosterona, aktivnog metabolita testosterona, odgovornog za rast prostate, a aktivni sastojak ima i prouupalno djelovanje zbog inhibicije lipooksigenaze, enzima koji potiče stvaranje upalnih medijatora tijekom upalnog procesa”, govori urologinja.

Klinička ispitivanja

Provedena su brojna klinička istraživanja radi testiranja učinkovitosti sabal palme u smanjenju simptoma BPH, u obliku samostalne terapije, ali i u kombinaciji sa standardnom farmakoterapijom.

“Na temelju rezultata istraživanja, zaključeno je da sabal palma ima povoljan učinak kod blage do umjereno teške benigne hiperplazije prostate, dok u kombinaciji s drugim lijekovima pojačava terapijski efekt”, otkriva dr. Hrkać.

Uloga minerala nije zanemariva

U slučajevima blago do umjereno simptomatske BPH može se koristiti i ekstrakt koprive (Urticae dioicae) te vitamin D i vitamini iz skupine B kompleksa koji imaju blagotvorni učinak na hormonalni i imunološki status organizma.

Iznimno je važno i uzimanje minerala, osobito cinka koji je zaslužan za antioksidativnu i antimikrobijalnu zaštitu te aktivaciju spermija i održavanje normalne razine testosterona u krvi.

“Navedeni dodaci prehrani mogu se koristiti samostalno kao prva linija liječenja kod blago simptomatskog benignog uvećanja prostate, ali i kao dodatna terapija uz standardne lijekove”, kaže naša sugovornica.

Preporuke za zdraviju prostatu

Kao i svaki drugi organ, prostata voli zdrav način života. “Prema tome, loše navike kao što su sjedilački način života, manjak tjelovježbe, nedovoljni boravak na svježem zraku, loša prehrana koja uključuje povećan unos masne i ljute hrane, gaziranih i alkoholnih pića te pušenje, manjak sna i povećana razina kroničnog stresa mogu dovesti do razvoja bolesti prostate”, kaže naša sugovornica.

Kod muškaraca kod kojih se u određenoj mjeri razvila BPH, dodaje, preporučuje se smanjenje unosa tekućine u večernjim i noćnim satima i regulacija stolice te liječenje eventualno prisutnih kroničnih bolesti poput dijabetesa tipa II, hipertenzije i pretilosti.

Tehnike koje pomažu kod problema s mokrenjem

Na raspolaganju su i bihevioralne metode liječenja. One uključuju tehnike relaksiranog i dvostrukog mokrenja, tehnike distrakcije kojima se odvlači pozornost od nagona na mokrenje vježbama disanja, pritiskom na međicu, stiskanjem penisa ili raznim mentalnim trikovima.

“Vrlo važan alat je i trening mokraćnog mjehura kojim se odgađanjem mokrenja može povećati kapacitet mokraćnog mjehura i smanjiti učestalost mokrenja”, dodaje.

No, svim muškarcima starijima od 50 godina preporučuje se godišnji pregled urologa. “A ako u obitelji postoji član s dijagnozom karcinoma mokraćnog mjehura početni urološki pregled bi trebao biti učinjen sa 45 godina. Naravno, svi muškarci koji imaju prisutne neke od već spomenutih simptoma trebali bi se javiti urologu na pregled”, zaključuje dr. Adelina Hrkać.

---

Ovaj članak dio je kampanje za promociju zdravstvene pismenosti koju je pokrenuo Telegram u suradnji s njemačkom farmaceutskom kućom STADA. U sklopu kampanje provedeno je prvo nacionalno istraživanje zdravstvene pismenosti u Hrvatskoj. Više pročitajte ovdje.