Nekad je nužno odabrati stranu

Anksioznost: uzroci, simptomi, prevencija i liječenje

Ako simptomi anksioznosti traju najmanje 6 mjeseci te vas ometaju u obavljanju svakodnevnih obaveza, možda imate anksiozni poremećaj

FOTO: Shutterstock

Tekst je revidirala prof.dr.sc. Tihana Jendričko, pročelnica Zavoda za psihoterapiju Klinike za psihijatriju Vrapče i predsjednica Hrvatskog psihijatrijskog društva


Što je anksioznost?

Anksioznost je osjećaj straha ili strepnje od onoga što dolazi. Strah i anksioznost mogu potaknuti slična fizička stanja i biti vrlo neugodni, ali treba napomenuti da anksioznost i strah nisu ista stvar. Koja je razlika između straha i anksioznosti? Strah je emocionalni odgovor na stvarnu opasnost. Ako, na primjer, hodate mračnom ulicom i netko uperi pištolj u vas te kaže: “Ovo je pljačka”, tada biste vjerojatno doživjeli reakciju straha. U ovom slučaju opasnost je stvarna i neposredna. S druge strane, anksioznost proizlazi iz nepoznate, očekivane prijetnje. Anksioznost je neugodan, nejasan osjećaj strepnje ili nelagode koju, primjerice, možete osjećati dok sami prolazite kroz mračnu ulicu. Osjećaj nelagode u ovoj situaciji uzrokovan je strahom da postoji mogućnost da se nešto loše dogodi, a ne stvarnom prijetnjom. Anksioznost u ovom slučaju proizlazi iz osobnog tumačenja mogućih opasnosti.

Simptomi anksioznosti i simptomi straha

Iako je fokus reakcije različit (stvarna naspram zamišljene opasnosti), kod straha i anksioznosti u podlozi reakcije leži isti mehanizam. Naime, kada se suoči sa strahom, većina ljudi će doživjeti fizičke reakcije koje se javljaju i kod anksioznosti.

Tjelesne reakcije kod osjećaja straha:

  • znojenje
  • ubrzan rad srca
  • brzo disanje
  • kratkoća daha
  • drhtanje
  • mučnina
  • stezanje u prsima
  • valovi vrućine ili zimice
  • suha usta
  • uznemiren želudac

Tjelesne reakcije kod anksioznosti:

  • znojenje
  • ubrzan rad srca
  • brzo disanje
  • kratkoća daha
  • drhtanje
  • mučnina
  • stezanje u prsima
  • valovi vrućine ili zimice
  • uznemiren želudac
  • vrtoglavica
  • glavobolje
  • bol u mišićima

anksioznost, napadaj panike
Shutterstock

Psihičke reakcije kod osjećaja straha:

  • osjećaj preopterećenosti
  • osjećaj gubitka kontrole
  • osjećaj odvojenosti od svog tijela
  • nesposobnost jasnog razmišljanja

Psihičke reakcije kod anksioznosti:

  • osjećaj preopterećenosti
  • nesposobnost jasnog razmišljanja
  • pretjerana briga
  • katastrofizirajuće, opsesivno razmišljanje
  • nemir
  • ubrzane misli
  • razdražljivost

Bihevioralni simptomi anksioznosti (promjene u ponašanju):

  • izbjegavanje situacija i osoba koje izazivaju anksioznost
  • sramežljivost
  • povučenost i izbjegavanje socijalnih kontakata

Koji su najčešći uzroci anksioznosti?

Stručnjaci navode da kombinacija različitih čimbenika potiče razvoj anksioznosti.

Uzroci anksioznosti mogu biti:

  • Stresori: vanjski ili unutarnji nepovoljni čimbenici su ti koji dovode do razvoja stresa
  • Zdravstveni problemi: veća je vjerojatnost da će od anksioznog poremećaja patiti osoba koja boluje od neke ozbiljne bolesti i zbog toga je zabrinutija od zdravih ljudi. Također, zamijećeno je da neke bolesti kao što je poremećaj rada štitne žlijezde mogu izazvati simptome nalik anksioznosti
  • Nasljeđe: opći anksiozni poremećaj češće postoji u nekim obiteljima, što znači da i nasljedna komponenta igra ulogu u njegovoj pojavi
  • Traumatični događaji kao što su fizičko, emocionalno i seksualno zlostavljanje, obiteljsko nasilje, operacije, prometne nezgode, ratovi i prirodne nepogode poput potresa, požara i poplava

Vrste anksioznih poremećaja

Ako simptomi anksioznosti traju najmanje 6 mjeseci te vas ometaju u normalnom funkcioniranju i obavljanju svakodnevnih obaveza, možda imate anksiozni poremećaj. Prema klasifikaciji Američke psihijatrijske udruge, DSM-5 (Diagnostic and statistical manual of mental disorders, fifth edition) anksiozni poremećaji dijele se na:

Separacijski anksiozni poremećaj

Iako se separacijska anksioznost često smatra nečim s čime se nose samo djeca i odraslima se može dijagnosticirati poremećaj anksioznosti odvajanja. Separacijski anksiozni poremećaj karakterizira strah ili anksioznost zbog odvajanja od ljudi kojima je osoba privržena. Ljudi koji pate od separacijskog anksioznog poremećaja strahuju da bi se osobi kojoj su privrženi nešto loše moglo dogoditi ili da se osoba mora od njih odvojiti.

Simptomi separacijskog anksioznog poremećaja su:

  • osoba se ne želi udaljiti od osobe kojoj je privržena i pritom može imati noćne more i različite simptome tjelesnog distresa
  • osoba doživljava pretjeranu patnju koja se ponavlja zbog predviđanja da će biti odvojena od osoba uz koje su vezani
  • osoba stalno provjerava gdje je osoba kojoj je privržena i osjeća konstantnu potrebu da ostane s njom u kontaktu
  • osoba osjeća potrebu da je stalno u blizini osobe kojoj je privržena

Tjelesni simptomi separacijskog anksioznog poremećaja su:

  • bolovi u trbuhu
  • mučnine
  • povraćanje
  • glavobolje
  • lupanje srca
  • vrtoglavica ili osjećaj nesvjestice

Selektivni mutizam

Selektivni mutizam obično se prvi put javlja u ključnom trenutku u djetetovom životu kao što je polazak u školu. Selektivni mutizam karakterizira gubitak sposobnosti govora u određenim situacijama kao što je primjerice usmeno odgovaranje u školi. Za selektivni mutizam je specifično da će djeca koja ga imaju normalno govoriti kada su u društvu najbližih članova obitelji, ali neće govoriti pred prijateljima ili rođacima. Iako se općenito viđa u djece, selektivni mutizam može potrajati u odrasloj dobi ako se ne liječi. Za dijagnozu, selektivni mutizam mora biti prisutan najmanje mjesec dana.

Specifične fobije

Vezane su uz određene objekte ili situacije, a osoba je toliko uplašena da će učiniti sve da izbjegne objekte i situacije koji joj izazivaju strah. Strah koji ljudi s fobijama osjećaju nije proporcionalan stvarnoj opasnosti. Kod specifičnih fobija anksioznost ili potreba za izbjegavanjem objekta i situacija koje izazivaju strah su trajni.

Karakteristična ponašanja osoba s fobijom:

  • osoba može osjećati iracionalnu ili pretjeranu zabrinutost zbog susreta ili situacije koje se plaši
  • osoba poduzima aktivne korake kako bi izbjegla predmet ili situaciju kojih se plaši
  • osoba osjeća trenutnu, intenzivnu anksioznost nakon susreta s predmetom ili situacijom koje se plaši

Vrste specifičnih fobija su:

  • strah od određenih životinja (pauci, zmije, psi)
  • strah od određenog prirodnog okruženja (tornada, visine, voda, vatra)
  • strah od medicinskih postupaka (strah od igle, vađenja krvi, dobivanja injekcije i slično)
  • situacijski strah od primjerice leta u zrakoplovu ili zatvorenog prostora

Kada je izložena objektu ili situaciji koja joj izaziva strah, osoba može doživjeti vazovagalnu nesvjesticu kod koje dolazi do naglog ubrzavanja pulsa i naglog rasta krvnog tlaka. Ovo stanje traje kratko nakon čega se puls i tlak normaliziraju.

Socijalna anksioznost ili socijalna fobija

Socijalni anksiozni poremećaj je intenzivan, uporan strah da će vas drugi promatrati i osuđivati. Osoba se toliko boji određene situacije kao što su upoznavanje i susreti s nepoznatim ljudima ili pak događaji u kojima mora nešto napraviti pred drugima kao što je držanje govora pred većim brojem ljudi te će učiniti sve da izbjegne taj događaj. Za osobe sa socijalnim anksioznim poremećajem, strah od društvenih situacija može se činiti toliko intenzivnim da se čini da je izvan njihove kontrole. Nekim ljudima ovaj strah može smetati pri odlasku na posao, u školu ili pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti.

Simptomi socijalnog anksioznog poremećaja su:

  • crvenilo, znojenje ili drhtanje
  • lupanje srca
  • bolovi u trbuhu
  • kruto držanje tijela
  • govor pretjerano tihim glasom
  • poteškoće u uspostavljanju kontakta očima ili u blizini ljudi koje ne poznaju
  • strah da će ih ljudi negativno prosuđivati
napadaj panike, anksioznost
Shutterstock

Panični poremećaj

Osobe s paničnim poremećajem imaju česte i neočekivane napadaje panike. Napadaji panike su iznenadna razdoblja intenzivnog straha, nelagode ili osjećaja gubitka kontrole čak i kada osoba nije izložena stvarnoj opasnosti ili kada ne postoji jasan okidač. Neće svatko tko doživi napadaj panike razviti panični poremećaj.

Simptomi napadaja panike su:

  • vrtoglavica
  • mučnina
  • ubrzan rad srca
  • tresavica
  • drhtanje
  • znojenje
  • zimica
  • nestabilnost
  • otežano disanje
  • osjećaj gušenja
  • bol u prsima
  • bolovi u trbuhu
  • strah od gubitka kontrole
  • strah od umiranja

Osobe s paničnim poremećajem često brinu kada će se dogoditi sljedeći napadaj panike i aktivno pokušavaju spriječiti buduće napadaje izbjegavajući mjesta, situacije ili ponašanja koja povezuju s napadajima panike. Napadaji panike mogu se pojaviti nekoliko puta dnevno ili rijetko, odnosno nekoliko puta godišnje.

Agorafobija

Osobe s agorafobijom imaju intenzivan strah od dvije ili više od sljedećih situacija:

  • korištenja javnog prijevoza
  • boravka na otvorenom prostoru
  • boravka u zatvorenim prostorima
  • stajanja u redu ili boravka u gužvi
  • samostalnog boravka izvan kuće

Osobe s agorafobijom često izbjegavaju ove situacije zato što žele izbjeći neželjene reakcije koje nalikuju panici ili druge neugodne simptome. U najtežem obliku agorafobije, pojedinac može ostati vezan za kuću, ne može ju napustiti te zato postaje ovisan o tuđoj pomoći.

Generalizirani anksiozni poremećaj (GAP)

Generalizirani anksiozni poremećaj karakterizira pretjerana, kronična anksioznost i zabrinutost čak i oko običnih, svakodnevnih problema koje traju danima, tjednima pa i godinama. Osoba stalno mijenja svoj fokus zabrinutosti, ali gotovo uvijek oko nečega brine. Briga nije razmjerna sa stvarnim okolnostima, teško ju je kontrolirati i utječe na to kako se osoba fizički osjeća.

Simptomi kronične anksioznosti su:

  • osjećaj nemira, iscrpljenosti ili napetosti
  • lako umaranje
  • poteškoće s koncentracijom
  • razdražljivost
  • mišićna napetost
  • problemi sa spavanjem, kao što su poteškoće s usnivanjem ili zadržavanjem sna

Tjelesni simptomi generaliziranog anksioznog poremećaja su:

  • mučnina
  • znojenje
  • proljev
  • ubrzan puls
  • pretjerano trzanje
  • vrtoglavica
  • nedostatak zraka

Anksiozni poremećaj uzrokovan psihoaktivnim tvarima

Anksiozni poremećaj izazvan supstancama ili lijekovima je anksiozni poremećaj u kojem se tjeskoba ili panika javljaju nakon uzimanja alkohola, droga ili lijekova. To se može dogoditi kada osoba uzme lijek ili određenu supstancu ili tijekom odvikavanja od uporabe tvari ili lijekova.

Simptome anksioznosti mogu izazvati:

  • psihoaktivne tvari kao što su kofein, alkohol, kanabis, halucinogeni, razni stimulansi uključujući i kokain
  • anestetici
  • analgetici
  • oralni kontraceptivi
  • antihistaminici
  • kortikosteroidi
  • antihipertenzivi
  • lijekovi za liječenje kardiovaskularnih bolesti
  • antipsihotici
  • antidepresivi
  • teški metali
  • toksini

Anksiozni poremećaj povezan s ostalim medicinskim stanjima

Kod ovog anksioznog poremećaja drugo zdravstveno stanje dovodi do nastanka smetnji. Anksiozni poremećaj zbog zdravstvenog stanja javlja se kada zdravstveno stanje uzrokuje ekstremni strah, tjeskobu ili paniku. Ako imate tjeskobu ili ste zabrinuti zbog svog zdravstvenog stanja, to se ne smatra anksioznim poremećajem. Ova se dijagnoza koristi samo ako su prisutni simptomi tjeskobe i panike zbog vašeg zdravstvenog stanja. Primjer za to bi bio da ste počeli doživljavati napadaje panike zbog dijagnosticirane bolesti štitnjače.

Zdravstvena stanja kod kojih se može pojaviti anksioznost su:

  • neurološke bolesti poput epilepsije i encefalitisa
  • kardiovaskularne bolesti poput kongestivnog zatajenja srca (stanje kod kojeg je količina istisnute krvi iz srca svake minute nedovoljna da zadovolji normalne potrebe tijela za kisikom i hranjivim tvarima), plućne embolije i aritmije
  • endokrine bolesti kao što su ubrzani rad štitnjače (hipertiroidizam) i stanje snižene koncentracije glukoze u krvi (hipoglikemija)
  • respiratorne bolesti poput astme, upale pluća (pneumonije) i kronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB)
  • metabolički poremećaji kao što su manjak vitamina B12 i porfirija (poremećaj enzima koji sudjeluju u biosintezi hema)

Ostali anksiozni poremećaj

Dijagnosticira se ako imate većinu, ali ne sve kriterije za anksiozni poremećaj. Na primjer, tjeskoba često uzrokuje značajan distres, ali nekoliko simptoma koji zadovoljavaju sve standarde nisu ispunjeni.

Neodređeni anksiozni poremećaj

često se dijagnosticira ako osjećate tjeskobu ili paniku, ali vaše stanje ne zadovoljava kriterije za specifične anksiozne poremećaje.

psihoterapija, napadaji panike
Shutterstock

Dijagnosticiranje anksioznih poremećaja

Osnovno dijagnostičko pravilo za postavljanje dijagnoze jednog od anksioznih poremećaja svodi se na utvrđivanje simptoma anksioznosti koji predstavljaju skup psihičkih i tjelesnih simptoma koji se obično javljaju kada je osoba uplašena.

Da bi se dijagnosticirao anksiozni poremećaj, potrebno je utvrditi:

  • ima li osoba simptome anksioznosti
  • točan broj simptoma
  • postoje li situacije u kojima se javljaju simptomi, javljaju li se povremeno bez obzira na situaciju ili su kontinuirano prisutni tijekom duljeg vremena
  • postoji li stresni događaj nakon kojeg su se javili simptomi
  • jesu li simptomi povezani s nekom bolešću ili su posljedica nuspojava lijekova

Kako liječiti anksioznost?

U liječenju anksioznih poremećaja koriste se psihoterapija i lijekovi. Psihoterapija uključuje rad s terapeutom na smanjenju simptoma anksioznosti, a kognitivno bihevioralna terapija (KBT) se smatra najučinkovitijim oblikom psihoterapije za anksiozne poremećaje.

Kognitivno bihevioralna terapija se usredotočuje na učenje specifičnih vještina za poboljšanje simptoma i postupni povratak aktivnostima koje je osoba izbjegavala zbog anksioznosti. Kognitivno bihevioralna terapija uključuje terapiju izloženosti, u kojoj se osoba postupno susreće s predmetom ili situacijom koja joj izaziva anksioznost kako bi izgradila povjerenje da može upravljati situacijom i simptomima anksioznosti.

Farmakološko liječenje anksioznosti: Nekoliko vrsta lijekova koristi se za ublažavanje simptoma, ovisno o vrsti anksioznog poremećaja, ali i drugih psihičkih ili fizičkih zdravstvenih problema kao što su:

  • Određeni antidepresivi koriste se za liječenje anksioznih poremećaja, primjerice selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina te selektivni inhibitori ponovne pohrane noradrenalina.
  • Liječnik može propisati i anksiolitike, lijekove koji se koriste za simptomatsko liječenje anksioznosti, koji otklanjaju osjećaj straha i napetosti te izazivaju osjećaj zadovoljstva i uravnoteženosti.

Stručni izvori korišteni za ovaj članak:

Insula, Županijska specijalna bolnica za psihijatriju i rehabilitaciju

Psych Central

National Institute of Mental Health

Cleveland Clinic

Mayo Clinic

Healthline