Što je Diogenov sindrom i kako ga prepoznati?

O Diogenovom sindromu govorimo kada osoba ne vodi brigu o sebi ili svome okolišu, što dovodi do održavanja loše higijene te zdravstvenih i socijalnih problema. Često dolazi uz druga stanja kao što je demencija, piše Medical News Today. Diogen je bio grčki filozof iz 4. stoljeća koji je živio u bačvi. Nikada ništa nije napisao, a njegove izjave po kojima se pamti, bilježili su drugi.

Osobe s Diogenovim sindromom često pokazuju znakove ozbiljnog samozanemarivanja, društvene izolacije i skloni su gomilanju stvari. Vjerojatno žive u nehigijenskim uvjetima, a takvo postupanje nije rezultat svjesne odluke. Mnoge simptome Diogenovog sindroma teško je procijeniti i objektivno liječiti. Osoba s ovim stanjem u opasnosti je zbog loše higijene i nebrige o samome sebi.

Diogenov sindrom može biti primaran i sekundaran

Diogenov sindrom obično se javlja kao poremećaj ponašanja kod starijih osoba. Istraživanja pokazuju da je najčešći među ljudima prosječne inteligencije, starijima od 60 godina koji žive sami. Smatra se rijetkim, ali nedostaju istraživanja o njegovoj prevalenciji. Može biti primaran i sekundaran. Primaran je kada ne postoji niti jedno drugo postojeće zdravstveno stanje koje bi ga izazvalo. Sekundarni se javlja kao posljedica drugog poremećaja mentalnog zdravlja.

Drugi nazivi za Diogenov sindrom su sindrom senilnog ili teškog socijalnog sloma, sindrom samozanemarivanja, sindrom senilnog siromaštva i sindrom neuredne kuće. Simptomi se razlikuju, ali postoji skup zajedničkih značajki.

To uključuje loš uvid ili razumijevanje samohigijene, javnog zdravlja ili sigurnosti, nepovjerenje prema društvu ili strancima, paranoja ili opća sumnjičavost, povučenost i izoliranost, ekstremna socijalna anksioznost, opsesivno kompulzivne sklonosti, prekomjerno gomilanje kućanskih predmeta ili otpada, nehigijenski ili nesigurni životni uvjeti, loša prehrana, nespremnost na prihvaćanje vanjske pomoći ili intervencije, strah i nepovjerenje prema medicinskim stručnjacima i ustanovama, neprijateljstvo i agresija prema drugima, iskrivljen koncept stvarnosti.

Poseban poremećaj gomilanja

Osoba može razviti stanje kože koje se zove dermatitis passivata, gdje se na koži razvija rožnati sloj zbog nedostatka redovitog pranja. Tu je i loša oralna higijena što može dovesti do karijesa i zadaha iz usta.

Znanstvenici opisuju Diogenov sindrom kao posebnu manifestaciju poremećaja gomilanja. Imaju problem odvajanja od stvari bez obzira na njihovu vrijednost. Dom osobe može postati nevjerojatno prljav i zatrpan otpadom. Gomilanje može predstavljati opasnost za javno zdravlje jer privlači insekte i glodavce. Nagomilavanje stvari i smeća povećava opasnost od požara i otežava bijeg osobi ako do požara dođe, kaže MNT.

Može se javiti kao posljedica traume

Diogenov sindrom često pogađa starije osobe, ali može pogoditi žene i muškarce svake dobi i socioekonomskog statusa. Istraživanja pokazuju da bi demencija mogla biti prisutna u 15 posto ljudi s tim stanjem, ali ona nije jedini uzrok. Znakove i simptome Diogenovog sindroma teško je razlikovati od drugih medicinskih stanja kao šizofrenije, manije, frontotemporalne demencije, depresije, opsesivno-kompulzivnog poremećaja, konzumacije alkohola, bolesti gomilanja. Neki ljudi imaju psihoze ili teške osobine ličnosti koje mogu biti znakovi poremećaja osobnosti.

Diogenov sindrom može se javiti kao posljedica traume, kao što je gubitak voljene osobe ili može proizaći iz problema s mentalnim zdravljem. Istraživanja da bi se poboljšalo razumijevanje Diogenovog sindroma još se uvijek provode. Neki izvori procjenjuju da se barem polovica svih slučajeva javlja kod ljudi bez prethodnih mentalnih problema.

Što Diogenov sindrom razlikuje od gomilanja?

Kada ne postoji drugo zdravstveno stanje, stručnjaci sugeriraju da sindrom može biti reakcija na stres. U trenucima tuge, svakodnevne aktivnosti poput osobne higijene mogu se poremetiti ili previdjeti. Nedostatak brige o sebi, ekstremna društvena izolacija i zanemarivanje ono su što Diogenov sindrom čini drugačijim od gomilanja.

Zbog nedostatka specifičnih istraživanja, slabo je razumijevanje zdravstvenih, društvenih i mentalnih komplikacija povezanih sa Diogenovim sindromom. Istraživanja su pokazala da su osobe s ovim sindromom u opasnosti od kraćeg životnog vijeka. Ne postoji formalna dijagnoza ili plan liječenja. Neke studije preporučuju sastavljanje potpune medicinske i psihološke povijesti za pojedinca i tjelesni pregled, testove krvi i funkcije organa kako bi se utvrdilo osnovno zdravlje. Također se mogu učiniti i snimanja da bi se isključila druga stanja i rasvijetlio uzrok problema.

Kako se liječi Diogenov sindrom

Trenutno ne postoje lijekovi ili terapijske mogućnosti. Lijekovi za druge bolesti pomoći će ublažavanju simptoma, kao kod paranoje ili manije. Psihološke čimbenike je važno uzeti u obzir jer oni mogu izazvati sindrom ili uzrokovati njegovo trajanje. Nekim ljudima može pomoći intenzivna psihoterapija ili savjetovanje.

Većina ljudi s ovim stanjem odbija pomoć i od obitelji i od bliskih prijatelja. Sklonost izolaciji i socijalna anksioznost znači da je u mnogim slučajevima Diogenovog sindroma potrebno dugo vremena za dijagnosticiranje i liječenje.